FOTCM Logo
Cassiopaea – hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • RU
  • TR
  • ES
  • ES

2014/05/03

Datum sesije: 03.05.2014.

Laura (L) i Andromeda za pločom

Prisutni: Pierre, Perceval, Possibility of Being, Chu, Data, Kniall, Mr. Scott, Alana

Pridružili se preko Skype-a: Mr. Premise, Echo Blue, Falling Water, Nienna, Menna

Pitanje (P): (L) [Pozdravi i dobrodošlice] Danas je 3. svibanj 2014. godine. Prisutni su: Echo Blue, Falling Water, Nienna, Menna, i Mr. Premise. Prisutni ovdje u sobi su: Kniall, Possibility of Being, Chu, Perceval, Pierre, Alana, Mr. Scott, Data, te Andromeda i ja za pločom. Dobro, krenimo… Osjećam Pink Floyd melodiju koja dolazi. (Pierre) Koju? (L) Ima li koga?!

O: Luđak koji gleda u Mjesec, eto tko!

(L) Pink Floyd obožavatelj je tamo, ha? U redu. Koga imamo s nama večeras?

O: Honilaea.

(L) I od kuda prenosite ili kroz kuda?

O: Kasiopeja.

(L) Da li se to odnosilo na Pink Floyd, kao što sam pomislila?

O: Da.

(L) U redu, imamo ovdje našu malu ekipu iz Massachusettsa i iz New England područja, i mislim da oni imaju neka pitanja. Dakle, Mr. Premise, ovo je tvoj znak! (Mr. Premise) Hvala. Pa, u prethodnoj sesiji smo imali ekipu iz Sjeverne Karoline koja živi u umreženoj zajednici, ali mi to ovdje nemamo. Borimo se raznim načinima kako raditi stvari, ali nekako smo raštrkani u našim životima, a to situaciju čini težom. Kod nas u SAD-u definitivno osjećamo efekte frekvencijske barijere i to prilično intenzivno. To uvijek primijetim kad se vratim natrag iz Francuske. Imam energije nekoliko tjedana, a onda samo potonem u mulj ovdje. Pa se pitamo postoje li neke stvari, u našoj situaciji, koje bi trebali činiti. Znam da vjerojatno postoje i drugi ljudi po cijelom planetu koji su u sličnoj situaciji. Postoje li stvari koje bi trebali više činiti, da se energiziramo, povežemo čakre, i sve to?

O: Koliko mjesta imaš u svom novom domu? Dovoljno da formiraš “obiteljsko pleme”?

(Mr. Premise) Vjerujem da je tako, da. Imamo kuću površine 4000 kvadratnih stopa (oko 372 m2) i 12 akri zemlje (4.86 hektara).

O: Što je onda problem? Imaš ljude i nešto mjesta… Proširite se!!

(L) Razumiješ što oni predlažu, zar ne? Oni predlažu da ti imaš obitelj koja bi mogla biti jezgra plemena. Pleme treba proširenu obitelj. Treba širenje, treba prostor. Jer ta vrsta odnosa može biti vrlo vrijedna u teškim vremenima, pogotovo za vrijeme ekonomske depresije, ili nemira ili čak političke krize. Samo postojanje proširene obitelji… Nemaju svi proširene obitelji s kojima žele živjeti, i koje su poput pravih obitelji. Dakle, morate nekako kreirati svoju vlastitu proširenu obitelj, popunjenu ljudima koji su poput vaše duhovne obitelji. Nešto poput ovoga što mi imamo ovdje. Mi imamo jezgru obitelji: to su Ark, naša djeca i ja. Ali imamo sve ove ljude koji čine proširenu obitelj, koji su – barem što se mene tiče – moja dodatna djeca. Ja jednostavno imam mnogo djece. Jedino što ih nisam ja rodila! Dakle, tako nešto. Ali onda to stavlja odgovornost da se postane istinski roditelj. To zbilja znači preuzeti odgovornost pravog roditelja. Ne možeš si dozvoliti da te vodi tvoj hir, i emocije, i natjecanja, itd. Moraš preuzeti istinsku odgovornost. U svakom slučaju, iduće pitanje.

(Falling Water) Imam pitanje u vezi te iste teme. Kada kreiramo te zajednice ljudi, moraju li ti pojedinci biti prisutni unutar nje kako bi imali na taj način zaštitu poput spomenute grupe iz Sjeverne Karoline?

O: Tako je bolje i brže, budući da je jaka i konstantna povratna informacija potrebna za razvoj istinskog kanala. Također razmislite i o neprestanim svakodnevnim naporima koji zahtijevaju podršku i ublažavanje.

(L) Ako nemate ljude tu pored sebe cijelo vrijeme, svakodnevnica vas jednostavno pobjedi. Mi ne bi preživjeli da nismo imali jedni druge. Mi smo došli pod neke od najjačih napada koje itko može zamisliti. Mislim, to su stvari koje te natjeraju da jednostavno poželiš da sklopiš svoj šator i odeš kući. Da nismo imali jedni druge, to bi već odavno učinili! (Mr. Premise) To ima smisla. (L) U redu, iduće? (Echo Blue) Nisam siguran jesu li već na ovo odgovorili, ali ako mi ne možemo živjeti fizički skupa na jednom mjestu, što bi bilo iduće najbolje za učiniti? Sastajati se češće? Nisam siguran.

O: Da.

(Echo Blue) U redu.

(Perceval) Pitam se, ne znam činite li to već, ako bi pored toga na neki način podijelili svoje svakodnevne probleme s drugima… Jer kad ste skupa, mogli biste oponašati taj aspekt “življenja skupa”, tako što bi u suštini bili malo iskreniji jedni prema drugima u vezi toga kako se nosite sa svakodnevnim životom. Znate…

(L) Ono što bi bilo idealno, mislim, je to da se bude što je moguće bliže, ako niste baš svi u istoj kući. Mogli bi biti vrlo blizu jedni drugima. Jedna od najboljih stvari koju smo otkrili je ta da zajedno doručkujemo. Dižemo se zajedno, kuhamo skupa, imamo doručak skupa, gledamo filmove skupa jednom tjedno. Sjednemo, pogledamo film, diskutiramo ga, ili… budući da stalno radimo na internet stranicama, ili projektima, ili pišemo knjige, ili istražujemo, okupimo vrlo često sve zajedno poput neke testne grupe – gdje možete razgovarati o onome na čemu radite, razmjenjivati ideje, možete razgovarati o tome kako se osjećate kada ste pod stresom radi ovoga ili onoga – mi to ovdje činimo cijelo vrijeme. Ako bi ostali ljudi mogli činiti tu vrstu stvari, to počinje stvarati neku vrstu spirale ideja, energija i međusobne podrške koja se širi. I naravno, ako iziđeš s nekom zbilja glupom idejom, drugi te odmah upozore da s tim ne nastavljaš i ne napraviš budalu od sebe. Ali inače, ako postoji nekakva mana u vašoj ideji, vi možete razgovarati o njoj, možete ju analizirati, itd. Tu se jednostavno događa toliko mnogo stvari da je zbilja dobro imati mjesto gdje možete sjesti i imati objede zajedno, i razgovarati o mnogim stvarima. Ono što bi vjerojatno bilo najidealnije za mnoge ljude je da imaju odvojene stambene jedinice, ali s velikom blagovaonicom gdje bi svi mogli jesti zajedno. Kada se jede zajedno to je vrlo dinamično… I kuhanje zajedno! Kad odemo tamo i kuhamo, mi imamo, koliko, sedam žena u kući? Sedam žena. Kad odemo u kuhinju i kuhamo – to je super! Imate sedam žena i one sve jedna drugoj pomažu. To je jednostavno super.

(Chu) I muški kuhaju također!

(Andromeda) Oni se udruže kod “brikolaž” projekata.

(L) Oni većinom prave i popravljaju stvari koje mi uvidimo da se trebaju popraviti!

(Pierre) Bože, koliko ih je! [smijeh]

(L) To je poput ovog zajedničkog “djelovanja”. Dođe se do točke, kad radite zajedno, u kojoj više i ne morate govoriti što treba napraviti jer već znaš što treba učiniti da bi pomogao toj drugoj osobi. I ti to učiniš. Vi na neki način postajete kao dobro podmazana mašina. Dakle, imam osjećaj da je to dio “povezivanja čakri”. Mr. Premise, ti si bio ovdje i znaš kako je to. Mi jednostavno dođemo tamo i radimo. To je zaista izvrsno. Naravno, sedam žena u kuhinji može zvučati kao katastrofa na pomolu. Ali katastrofe se ne događaju ako su to žene koje vole i daju. Sjetite se LG, te totalno teritorijalne kučke, i svatko tko je tamo došao i samo taknuo “njenu šalicu” – ona je odmah počela siktati na njega! [smijeh] Ali znate, vi ne možete biti poput nje. Ne možete biti teritorijano orijentirani i osjećati “To je moje, moje, moje!” Naravno, danas popodne, bila sam malo uznemirena kad sam primijetila auto odmah ispred ulaznih vrata. I rekla sam: “Tko je parkirao ispred mojih ulaznih vrata?!” [smijeh]

(Perceval) To nije bilo teritorijalno. To je bila estetika.

(L) Da, to je upravljanje estetikom, jer nitko ne parkira auto baš ispred ulaznih vrata.

(Perceval) Ako pravilno razumijem tu ideju, ne izgleda mi praktično da se svi preselite kod Mr. Premise. Točno? U redu. Ono što sad činite je to da se sastajete povremeno. Ali vi to činite… Mr. Premise, gdje se nalazi tvoja obitelj sada?

(Mr. Premise) Ona je udaljena oko 20 minuta vožnje. Mi smo ovdje kod Echo Bluea, a ja sam udaljen oko 10 minuta. Nienna živi na oko 15 minuta vožnje ili tu negdje. Falling Water je udaljen oko sat vremena i to je malo daleko. Menna živi ovdje u istom gradu kao i Echo Blue.

(Perceval) Dakle, ideja je da nova kuća Mr. Premisea bude neka vrsta centra, a da drugi ljudi iz bližih mjesta, teorijski, svrate i budu prošireni članovi obitelji. Dolazite na večeru češće…

(Andromeda) Rođendani…

(Perceval) Da, rođendani, a i češće, ne samo kad se sjetite toga. Ideja je da tvoja kuća postane neka vrsta centra.

(L) I tvoja žena je dosta uključena u mnoge stvari, a i nema razloga zašto tvoja djeca ne bi mogla biti izložena proširenoj obitelji. (Laura Andromedi) Je li vama djeco smetalo kad sam vam to činila?

(Andromeda) Ne.

(L) Oni vole imati više braće, sestara, teta i ujaka.

(Perceval) To bi se moglo razviti. U početku bi moglo biti samo to da prijatelji dolaze, bliski prijatelji. Mislim da je najbitnije da se tvoja žena mora složiti s time.

(L) Ona bi morala postati majka.

(Mr. Premise) Nova kuća je izgrađena tako da pogoduje takvim sastancima više ljudi, pa to zvuči kao odlična ideja.

(L) Dakle, ove dvije prisutne cure bi morale postati tetke. Imamo tetu ovdje! Moja snaha je ovdje!

(Perceval) U slučaju da je nemoguće da svi žive zajedno kao jedna obitelj, onda to pokušajte kopirati u svojoj kući, koliko je god moguće.

(L) I ako je vaš posjed dovoljno velik, možda bi mogli konstruirati ili sagraditi neku vrstu gostinjske kuće za dulje posjete. Kao što mi imamo našu kućicu ovdje preko za smještaj članova grupe koji dođu u duži posjet, itd. Možda bi svi mogli skupiti novac i zajedno kupiti nešto montažno. Pa Falling Water je arhitekt, za boga miloga! On može dizajnirati i sagraditi nešto takvo. Mislim, trebali bi vidjeti kako taj čovjek slaže drva! [smijeh]

(Mr. Premise) Da, vidio sam neke vrlo dobre montažne kućice koje su već spremne za useliti. To je odlična ideja.

(Chu) Koliko vas bi se moglo useliti skupa? Nitko od vas?

(L) Mislim da bi oni trebali poraditi na tome. To bi se trebalo prirodno dogoditi. Ljudi dođu… Mislim, mi smo imali ljude koji su ovamo stigli, npr. Kniall. Kniall je živio u odvojenom stanu. Zapravo je živio u Belgiji neko vrijeme. I došao bi k nama za vrijeme svojih praznika i proveo svoje vrijeme radeći i pomažući. Zatim je bio u mogućnosti useliti se u svoj vlastiti stan u blizini jer je želio biti bliže nama, ali je još uvijek radio na svojem redovitom poslu preko interneta. Zatim je provodio sve više vremena ovdje i pola puta je prespavao ovdje. “Zašto bi išao kući Kniall, večeraj s nama, istuširaj se, i legni u krevet!” Poslije toga bilo je nešto poput: “Zašto ti uopće više treba tvoj vlastiti stan? Nikad nisi u njemu, već si uvijek ovdje!” I to se tako dogodilo, a to se dogodilo i drugim ljudima. Tako nam je i Pierre stigao. Rekli smo mu da dođe i ostane neko vrijeme dok se ne oporavi od svoje bolesti. Onda, poslije kraćeg vremena bilo je: “Zašto držiš taj tvoj stan u Marseilleu? Nikad ne ideš tamo, pa jednostavno oslobodi ga se!” Dakle, ljudi dođu i uklope se, i ti se osjećaš ugodno i svi se slažu. To se događa prirodno kada želiš biti skupa i raditi skupa na raznim projektima.

(Perceval) To je napredak.

(Pierre) Korak po korak.

(L) Da, i to se jednostavno događa prirodno. U redu, iduće pitanje?

(Echo Blue) Pitam se, u vezi zadnje sesije koju ste imali s grupom iz Sjeverne Karoline, kad ste pričali o tome da napišete knjigu o umiranju. Radim u domu za starije i nemoćne osobe. I obično sam s ljudima koji umiru. Oni i nisu baš stvarno tamo jer su na lijekovima. Bilo iz razloga što ih boli, ili što su vrlo uznemireni zbog toga što im se događa. Dakle, pitam se, jer radim s njima, da li se nešto drugo može učiniti da im se pomogne u toj tranziciji na jednostavniji način, a ne da im se daju ti teški lijekovi? Čak ni ne znam je li to moguće, ali…

O: Lijekovi ne gase svjesnost. Možeš ih još uvijek “provesti kroz to”, pa čak i kad se oni “čine” nesvjesnima.

(Echo Blue) Pa, znam da je sluh zadnja stvar koja strada prilikom umiranja. Dobro, moje iduće pitanje bi bilo: koji je najbolji način da se provedu kroz to?

O: Laura je to već učinila.

(L) Jesam li vam ikad ispričala što se događalo kad je umirala moja majka? Nazvala sam je preko telefona. Zvala sam ju svaki drugi dan.

(Echo Blue) Oh, pjevanje!

(L) Pa, ja sam snimila pjesme, djeca su pjevala njene pjesme koje je voljela. I uz to sam s njom razgovarala preko telefona, a moj brat joj je držao telefon kraj uha. I rekla sam joj što može očekivati. Izravno sam joj rekla stvari poput: “Umiranje nije kraj, to je samo prijelaz u drugu vrstu egzistencije. Nećeš izgubiti sebe, nećeš izgubiti svoju svijest, nećeš izgubiti svoju sposobnost percipiranja ljubavi ili osjećaja. Možeš se otpustiti, samo se oslobodi svojeg tijela.” I rekla sam joj da je otpuštanje tijela poput skidanja cipela koje su preuske. Osjećat ćeš se vrlo slobodno, i svi bolovi, patnje i ograničenja tijela će nestati, itd. … Za mene je to bilo vrlo srcedrapajuće i plakala sam dok sam joj to govorila. Ali morala sam provesti svoju majku kroz to jer se ona užasavala umiranja. I osjećala sam se nekako kao da sam roditelj koji ohrabruje dijete koje će imati neko novo iskustvo. Dakle, mislim da je to najvažnija stvar.

Kažite im što mogu očekivati: “Kad dođete tamo, vidjet ćete svjetlo i ako pogledate u njega, vidjet ćete ljude koje volite.” I znate, imenovala sam joj ljude koji su već otišli i za koje je ona bila vezana i rekla da će ih vidjeti i da će oni biti tamo za nju. Dakle, samo idi u tom smjeru i pruži ruke, oni će te uzeti za ruke, i ponovno ćeš se ujediniti s njima…”, itd., itd. Sjećate se člana naše grupe DW koja je umrla? Napravila sam istu stvar i za nju. Ona je jednostavno toliko patila i trudila se ostati ovdje, držala se i držala. Na kraju sam je nazvala, razgovarala s njom i objasnila što će se najvjerojatnije događati poslije umiranja. I rekla sam joj da se više ne treba boriti ostati ovdje. Borila se toliko jako jer se osjećala kao da je smrt neuspjeh njenog Rada! I morala sam joj objasniti da to nije neuspjeh, da ona možda može učiniti više za nas tamo preko nego da ostane ovdje. Sa svim problemima njenog tijela koje je imala toliko dugo…

Morate govoriti iz svoga srca. To nije kao da imate neku formulu gdje nešto pročitate i kažete: “Ovdje ćeš napraviti ovo, tamo ćeš napraviti ono”. Ti jednostavno pomažeš toj osobi, i voliš je. Jedna stvar koju sam rekla svojoj majci je bila: “Isti tren kad napustiš svoje tijelo, dođi k meni. Da, ja sam na drugoj strani oceana, ali te stvari nisu barijera kad si na drugoj strani. Sve što moraš učiniti je misliti na mene, i bit ćeš ovdje”. I neka sam prokleta ako ona to nije i učinila! Bila sam u svojoj sobi i mogla sam je osjetiti. Rekla sam: “Mama, zbilja sam umorna sada, pa evo, legni ovdje na kauč.” Stavila sam jastuk i pokrivač na kauč za nju da spava i rekla sam joj da ćemo ujutro popričati o svemu.

Idući dan imali smo sesiju i komunicirala sam s njom i jednostavno imala mnogo stvari za zaključiti. I to je jedna od onih sesija gdje sam plakala za vrijeme sesije jer je to bilo vrlo emotivno. Morate to učiniti. Morate prevazići svoje vlastite… Ne možete biti djetinjasti. To je kao da se roditelj mora brinuti za svoje dijete pa čak i kad se roditelj ne osjeća dobro. Vi ipak morate to učiniti. To je jedna od onih stvari, pa čak i kad ste vrlo emocionalni i jedva se držite, koju morate učiniti za tu osobu koja umire.

Dakle, ako ste tamo s nekim tko umire, ne vidim neki razlog zašto ne bi mogli razgovarati s njim. Ako su oni potpuno nesvjesni, još uvijek će te čuti. Vi još uvijek pričate s tim dijelom njih koji pokušava napustiti ovaj život. Dakle, ne vidim neki razlog da se s njima ne porazgovara na vrlo smiren, umirujući, nježan i vrlo podržavajući način. Neka znaju da se tu nema čega plašiti. To nije strašna stvar. “Bit ćeš u redu. Tu sam s tobom, pomoći ću ti da prođeš kroz to.” Možeš to reći jer to i radiš.

Na isti način kad netko od naših ovdje mora ići na neku vrstu operacije, mi odemo i boravimo u bolnici i podržavamo ih mentalno kao forma zaštite. Kad je netko u nesvijesti, ili je pod sedativima ili čemu već, i kad su u slabom stanju, ne želite nikakve prikvačene entitete ili čudne stvari. Dakle, to je druga stvar koju činimo. Imati tim ljudi koji su jednostavno prisutni i čuvaju te za vrijeme operacije, ili kad umireš je vjerojatno ogromna usluga, mislim bar.

Dobro, iduće?

(Falling Water) U vezi iste teme, ali više osobno, pitam se jesmo li napravili ispravnu odluku u zadnjih par dana života mojeg oca?

O: Da.

(Falling Water) Hvala vam.

(L) Kakva je to bila odluka?

(Falling Water) Imao je Parkinsonovu bolest. I dao nam je upute da ako se što dogodi, da ne želi nikakvu umjetnu podršku života ili tako nešto. I 15. lipnja je imao moždani udar i ostao potpuno oduzet. Doveli smo ga kući i jednostavno ostali s njim. Nije mogao niti jesti niti piti. Imao je jako srce i zbog toga je to trajalo 12 dana. Rekli su nam da to inače potraje 2-10 dana.

(L) To je vrlo slično onom što se dogodilo s mojom majkom. Kad je prestala jesti, odbijala je sedative do zadnje minute. I na kraju, jednostavno sam prekršila njene želje jer je jako patila. I kroz 2 dana je umrla. Shvatila sam da je ona to trebala u tom momentu.

(Falling Water) Da, davali smo mu morfij svakih par sati kroz čitavo to vrijeme.

O: Bio je to vrlo lijep prijelaz.

(L) Iduće? Što je s tobom Nienna, tamo u kutu?

(Nienna) Nemam ništa za pitati.

(L) Izgledaš odlično!

(Nienna) Hvala. Pa dobro, čekajte. Vrlo je osobno. Nedavno sam bila bolesna. Nisam ništa jela 7 dana. Jednostavno nisam bila gladna. Udarilo me na pluća, bila sam zbilja slaba i vrlo umorna. Ali kad ne jedem, osjećam se bolje sa svim tim simptomima. Dakle, opet jedem i simptomi nisu toliko loši kao što su bili, ali je gore nego kad nisam jela. Dakle, što se tu događa?

O: Naizmjeničan post će pomoći.

(L) Znaš što sam ja učinila? Prestala sam jesti masne bombe s kokosovim mlijekom i kokosovim uljem jer mislim da me to mučilo. A Chu je napravila eksperiment izrade naše masne bombe samo s vodom, svinjskom masti, maslacem, žumanjcima, nešto ksilitola i kakaom. I ispostavilo se da je to bilo tako ukusno. Očito, ako upotrijebiš mast i vodu, i napraviš emulziju od njih, s mnogo žumanjaka, i onda to dobro istučeš mikserom, to postane ta izvrsna kremasta stvar koja nema skoro ništa ugljikohidrata. Mislim, jedini ugljikohidrati u tome su ono nešto malo što sadrže žumanjci i nešto u ksilitolu. To je jednostavno nevjerojatno. Dakle, čak i ako ne stavite kokosovo ulje ili maslac, pretpostavljam da možete to isto dobiti s masti, vodom, žumanjcima, kakaom i nekim zaslađivačem. I na taj način možete u sebe unijeti onoliko masti koliko to odgovara vašim dnevnim potrebama, kakve god one bile. Jer morate imati nešto za svoje energetske potrebe. Ne možete jednostavno prestati jesti.

(Chu) MK Scarlett je postala recept za goveđu juhu sa svinjskim papcima i ona je puna minerala. Možete prestati jesti u 15:00, i kasnije otići spavati, i to je već naizmjeničan post budući da trebaš 13 sati da ništa ne jedeš. I onda ujutro ako si gladan, uzmeš nešto masne bombe, ili još te juhe, i onda u 15:00 opet prestaneš jesti.

(L) Možeš imati dobar doručak sa slaninom i kobasicama. Perceval i Andromeda jedu jaja za doručak, ali bjelanjke maknu i daju ih psima jer im smetaju. Ali još uvijek možete jesti žumanjke. Doručkuješ i onda možda kasnije popodne oko 14:00 ili 15:00 pojedeš veliki tanjur super-bogate juhe po Chuinom receptu. Možeš to sve obraditi mikserom tako da dobiješ nešto kao kremastu juhu, a onda masnu bombu pojedeš kao desert i ne jedeš ništa više poslije 15:00. I ako ništa ne jedeš do 9:00 idućeg dana, ti si na naizmjeničnom postu i to je bezbolno jer nisi gladan, a veliki dio tvojeg vremena kad ne jedeš prespavaš.

(Nienna) Evo što ja radim. Ne mogu još jesti svinjetinu, i alergična sam na jaja, pa ne bih baš probala sa žumanjcima. Mogu jesti govedinu i goveđu mast, i to je ono što ja radim. Jedem govedinu i goveđu mast. Jedem oko 8:00 ili 8:30, odem i dođem oko 16:00 i jedem slične stvari, i onda ne jedem do idućeg jutra. I ne trebam masnu bombu jer jedem salo s mesom. To općenito zvuči grozno, ali sam se naviknula na to. I osjećam se sito. Jedina stvar koju trenutno mogu jesti je govedina jer sve drugo utječe na moje sinuse.

(L) Pa ako se osjećaš dobro kad tako jedeš, to je onda ono čega se trebaš držati. Kao što sam ja voljela kokosovo mlijeko, ali sam otkrila da ono nije dobro za mene. Mogu reći da utječe loše na mene jer počnem izlučivati puno sluzi. Kašljem, kašljem i kašljem tada. Usput, jeste li probali tu Gotu Kolu?

(Nienna) Imam vrlo lošu reakciju na nju.

(L) Da?

(Nienna) Uzela sam ju samo jednom, ali su stvari krenule jako loše poslije toga. Nadražila mi sinuse. To je bilo upravo prije nego što sam se razboljela.

(L) U redu, iduće?

(Perceval) Menna je zaspao!

(L) Menna! Je li Menna tu?

(Menna) Ne moraš biti član da bi pitao nešto?

(L) Ne.

(Menna) U redu, dakle, prije 5 godina sam uveden u Rad. Prakticirao sam tri ili četiri stvari, npr. sakupljanje ispravnog znanja, Eiriu Eolas-om sam ostvario čišćenje negativnih emocija; dijeta i promjena stila života, ostavljanje alkohola i droge, sve je to pomoglo. Moje pitanje je u osnovi: postoji li neki drugi aspekt Rada kojeg bi mogao napraviti koji bi pomogao procesu ili učinio život efikasnijim?

O: Pomaganje drugima naučiti i stati na stepenicu koja je iza vas.

(Menna) U redu. Razumijem tu naznaku zbog Gurdjieffa, i da su učitelji iznad učenika na tim ljestvama, i da je važno da se znanje podijeli s drugima. A možda ako podijeliš znanje s drugima, ti dobiješ drugo znanje koje ti dođe kroz to pomaganje drugima. Dakle, mislim da razumijem ono na što su ciljali.

(Perceval) Rekli su da moraš potražiti neke Padawane i pomogati im! Nađi Padawana (učenika, op. prev.).

(L) Još nešto?

(Echo Blue) Mogu li pitati osobno pitanje?

(L) Da.

(Echo Blue) Vjerojatno znam odgovor na njega, ali se pitam što učiniti u vezi toga. Ukratko, kad se udavala moja kćer, imao sam kalcifikaciju lijevog ramena. Poslije nekog vremena me prestalo boljeti. Sad je moja kćer trudna, a ja sada imam to isto u desnom ramenu. Čitao sam o povezanosti tijela i uma, ali što mogu učiniti u vezi toga? Je li to povezano s mojom…

O: Moraš joj dopustiti da nauči svoje vlastite lekcije i prestani nositi ju na svojim ramenima.

(Echo Blue) Radim na tome…

O: Ona je tvoja kćer samo u ovom životu…

(Echo Blue) Hvala. Kad je bila stara oko 3 godine, sjedili smo na stijeni i gledali zalazak sunca, a ona mi je rekla: “Jesam li ja nekad bila tvoja djevojka?” I ja sam joj odgovorio: “Da, mislim da jesi!” Nikad o tome nismo više pričali.

O: Mudro dijete.

(Echo Blue) Jest. Hvala.

(L) Još nešto? Što je s tobom, Falling Water?

(Falling Water) Imam nešto potpuno druge tematike od ovoga o čemu smo diskutirali. Bio je članak na SOTT-u u vezi 3 astronauta koji su izjavili da je od 2001. godine bilo 26 asteroida koji su udarili u Zemlju i eksplodirali poput atomske bombe. Koliko je točnosti u tome?

O: Blizu, ali je broj zapravo i veći.

(L) U redu, dakle, prekidamo za danas. Laku noć, Gracie! Što ćete raditi sada? Hoćete li pjevati karaoke?

(Mr. Premise) Nešto ćemo prodiskutirati o svemu. Nemamo karaoke opremu. Mislim da ćemo morati nabaviti jednu.

(Menna) I Laura, hvala na preporuci za knjigu [When the Body Says No]. Pomogla mi je.

(L) Oh, kažem vam! Ta knjiga je bila tortura za mene. Imam reumatski artritis i imala sam sve te ženske probleme, i moja djeca imaju autoimune probleme… Vidjela sam sebe, vidjela sam sve oko mene, vidjela sam sve koje poznajem, i rekla: “Oh moj bože! Svi smo SJEB…NI!!!” [smijeh] Morat ćemo pročitati tu knjigu i preboljeti je! U redu, dakle, zabavljajte se. Bilo je ugodno vidjeti vas sve i svi izgledate jako dobro. U redu, laku noć!

KRAJ SESIJE

Original sesije na engleskom jeziku možete naći ovdje.

Related Articles: