Ascenzija: Potraga za Svetim Gralom – 1. dio

Redoviti čitatelji naših web stranica već znaju da mi tragamo za onim što se općenito naziva “duhovni napredak”. Poput mnogih od vas, i mi smo u tom stanju traganja otkad znamo za sebe – od rođenja. Također poput mnogih od vas, u našoj potrazi za “duhovnim istinama”, stalno smo se susretali sa pojmom “ascenzija” (uznesenje). I konačno, kao i mnogi od vas, naišli smo na preko stotine, ako ne i tisuće definicija te riječi, i navodnih tehnika kojima se ostvaruje taj najpoželjniji cilj.

U potrazi za konciznom definicijom i filozofijom iza nje, ja, Laura, odlučila sam pretražiti internet kako bih pronašla neke naznake. Utipkala sam riječ “ascenzija” skupa sa riječi “duhovna” u poznatu tražilicu, i dobila kao rezultat 115 000 stranica za svoje prosvjećivanje.

Zašto je u ovom sadašnjem trenutku u povijesti toliko pažnje usmjereno na ovu temu?

Pa, svi znamo odgovor na to pitanje. To je zbog stanja svijeta u kojem živimo.

Po zakonu vjerojatnosti, bez ikakvog inteligentnog upliva, 50% događaja u našem svijetu bi se trebalo razvijati ka  dobrobiti za čovječanstvo. Na striktno mehanički način život bi trebao manifestirati neku vrstu “ravnoteže”. Miješanje u te događaje sa inteligentnim odlukama da se one usmjeravaju ka dobrobiti, podiglo bi taj prosjek na 70%. To bi značilo da bi čovječanstvo napredovalo tijekom tisućljeća do takvog stanja postojanja u kojem bi se dobre i pozitivne stvari dešavale češće od “negativnih” ili “loših” stvari. Na taj način bi mnogi problemi čovječanstva bili učinkovito riješeni. Rat i sukobi bili bi rijetkost, najmanje 70% ljudi imali bi pristojnu medicinsku skrb, komforan krov nad glavama i dovoljno kvalitetne prehrane, te bi se za smrt od bolesti ili umiranje od gladi jedva znalo.

Činjenice su, pak, sasvim drukčije.

I baš takve životne činjenice stimuliraju izvjesne rijetke ljude da tragaju za odgovorima zbog čega su stvari takve kakve jesu. Dakle, iako ste vi, čitatelji, vjerovatno svjesni tih činjenica – budući da ste zainteresirani za duhovne stvari – pozabavimo se na brzinu nekima od njih.

Više od 840 milijuna ljudi na Zemlji pati od gladi. To je skoro 3 puta veličine populacije SAD-a. Ta kronična, trajna glad ubija 24 000 ljudi svakog dana, ili 8 milijuna godišnje. Troje od četvoro koji umru od gladi su mlađi od pet godina.

Prema Povijesnom Atlasu Dvadesetog Stoljeća, tijekom proteklih 100 godina, dvije milijarde smrti uzrokovano je ratovima (uključujući i civilne žrtve), tiranskim vladavinama i gladima koje su bile posljedica ljudskih djelovanja. Kada se te brojke razdijele na smrti uzrokovane od strane komunizma i na one uzrokovane od strane ne-komunizma, brojke su gotovo identične, sa jedva nešto većim brojem na strani ne-komunizma, što bi moglo iznenaditi pristalice kapitalizma.

Kada se okrenemo statistikama mortaliteta koje NISU povezane sa ratom i gladi, nalazimo da je tu malo teže doći do stvarnih brojki jer su skoro uvijek izražene u postotcima, a ne brojem ljudi. Stječe se dojam da je konačna cifra  toliko zastrašujuća, da se takvo postotno izražavanje koristi kako bi se izbjeglo suočavanje sa činjenicama. Ono što znamo jest da su kardiovaskularne bolesti i moždani udari vodeći uzroci smrti u 31 od 35 zemalja zapadne polutke. Najviše stope smrtnosti su na Karibima engleskog govornog područja, SAD-u, Kanadi, Argentini, Čileu i Urugvaju. Stope smrtnosti od tih uzročnika su u porastu u Centralnoj Americi i Latinskim Karibima, kako te zemlje sve više potpadaju pod utjecaj Zapadnog kapitalizma.

Ono o čemu ovdje govorimo predstavlja “tihu” statistiku iz naše sadašnje stvarnosti. Čak i sada je lako zaboraviti da je bilo 65 milijuna smrti samo u Drugom svjetskom ratu, a sve veći broj smrti od bolesti i gladi se nastavlja kao tih, neprekidan, udarac bubnjeva koji se odvija u sjeni školskih pucnjava, senzacionalnih suđenja za ubojstva i kubanske djece koja su se našla u središtu međunarodnih sporova oko srbništva.

Mislim da će se svaka pojedinačna osoba na ovoj planeti složiti da želi bolji život za sebe i svoju djecu, a većina će dodati da trenutno nije u stanju to i ostvariti. Osim malobrojne manjine poremećenih ljudi, ne mislim da itko voli vidjeti jad i patnju, bolest, očaj i smrt, u bilo kojem kontekstu.

I ponovno moramo pitati: ako su te stvari većini ljudi toliko mrske, ako toliko mnogo ljudi radi, razmišlja i moli se za to da se uvjeti u našem svijetu poboljšaju, zašto se to poboljšanje onda i ne događa?

Tragači za ascenzijom su uvijek svjesni tih stvari, i pitaju se:

“Koje je porijeklo svog tog jada i patnje? Da li se to događa samo tako? Da li ljudi i samo ljudi uzrokuju drugima patnje? Da li je Bog dobar, ali dozvoljava da se dešavaju loše stvari?”

“Ne zaboravite snagu molitve”, kažu nam naše vjerske vođe, ili “snagu pozitivnog razmišljanja”, kako to kažu New Age gurui.

Jedini je problem što baš i ne izgleda da su molitve i pozitivna razmišljanja poboljšali svijet čak i u slučajevima kada je bilo izvjesno da je gotovo svako ljudsko biće molilo za dobar ishod.

Isus je obećao: “Ako se dvojica od vas slože i traže… bit će učinjeno.” {Mat. 18:19}. To je obećanje. Što želite ili trebate? Samo tražite!

Ali vidimo da to ne funkcionira!

Preko 60 milijuna ljudi je umrlo jer Bog nije napravio ono što su svi mislili da bi trebao napraviti. U svom zrelom dobu C.S. Lewis suočio se sa ovom  činjenicom. On je jasno vidio da se, prije Drugog svjetskog rata, gotovo svako ljudsko biće molilo Isusu, Bogu Ocu, Djevici Mariji, Alahu, Budi ili ostalim kojih se možete sjetiti; dakle to se odvijalo na svim “frontovima”– da se ta strašna stvar nikad ne bi dogodila. Sjećanje na prethodni “Veliki Rat” je još uvijek bilo svježe u umu čovječanstva; sjećalo se užasnog pokolja i govorilo: nikad više!

Na kraju, unatoč tom najmoćnijem molitvenom vapaju u ljudskoj povijesti, rezultat je bio 65 milijuna mrtvih i jedna trećina planete nepodesna za život. To je bio Božji odgovor na molitvu. To je bio rezultat “snage pozitivnog razmišljanja”. RAZMISLITE O TOME.

Kroz povijest uvijek nailazimo na neku grupu koja se moli svom bogu da ih zaštiti od pljačke druge grupe. Ta druga grupa se jednako tako moli da njihov pohod bude plodonosan. Kada jedna grupa uspije u ubijanju druge grupe, da li to predstavlja dokaz da je njihov bog moćniji? Što se pak onda događa ako članovi uspješne grupe budu reinkarnirani u grupu koja je bila poražena? Ovo nije retoričko pitanje, tim prije što je napisana utjecajna knjiga o velikom broju židova koji su umrli u holokaustu, a sada su reinkarnirani kao kršćani. Također je bilo nekih sugestija  da su mnogi nacisti sada reinkarnirani kao židovi. Što onda predstavlja takva ideja za koncept “moj bog je jedini pravi”?

Mogu vas uvjeriti, čitatelji, iz mog osobnog iskustva kao hipnoterapeuta, da je svaki pojedini slučaj na kojem sam radila u vidu “terapije prošlog života,” pokazao “niz” “prošlih života” različitih nacionalnosti i različitih religioznih orijentiranosti, a to doslovce pravi budalu od svih onih koji sa apsolutnom sigurnošću izjavljuju da je njihova sadašnja vjera ili orijentacija, jedina ispravna.

Izvjesno je da će se oni koji najžešće ocrnjuju druge grupe, najsigurnije naći među članovima te iste grupe u sljedećoj “rundi” inkarnacije. I iskreno, nije važno da li čitatelj to vjeruje ili ne; postoji dovoljno kliničkih dokaza da je to tako, da kada bi se na sudu prikazalo kao posredni dokaz, to bilo bi toliko nadmoćno da bi i sudac i porota bili uvjereni u istinitost, čak i bez “čvrstih dokaza”.

Postavlja se pitanje zašto se ljudi ne mogu sjetiti prethodnih lekcija iz prošlih života, zbog čega mudrost duše nije dostupna ličnosti. Ako ljudi imaju duše ili duhove, zašto znanje iz prošlih karmičkih ciklusa nije dio nečije osobne mudrosti?

Što može biti odgovor na pitanje zašto su ljudska bića uključena u takve aktivnosti koje će ih samo zatočiti ovdje u ponavljanju bezbrojnih života? Je li ovaj planet samo jedna ogromna kanta za recikliranje; bez obzira na to što ljudi radili, uvijek će se naći novi i poboljšani načini za ubijanje drugih ljudi?

I to nas ponovo vodi ka činjenici da nam je iz nekog razloga blokiran pristup našem višem Ja. I tako se ljudi međusobno nastavljaju ubijati radi svjesnih uvjerenja koja imaju, nikada ne shvaćajući cijenu koju trebaju platiti za takva djela.

• Koji je krajnji cilj naše realnosti ako ona postoji kao jedna takva struktura u kojoj se duše konstantno recikliraju?
• Koji bi bio razlog takvoj tami koja ovjekovječuje to ogromno i upropašćujuće neznanje?
• Što predstavlja isplativost za sav taj jad i patnju, agonije duša i smrti nevinih?
• Čemu taj zagonetni raskorak između namjere, žudnje i fizičke pojavnosti?
• Kakva tama postoji u našem podsvjesnom umu da je stvorila tako neprijateljski i nemilosrdan svijet?
• Kakva nas sila odvaja od znanja o istinskoj prirodi naše stvarnosti i ostavlja nas izložene patnjama i boli?

Bez obzira na to kako netko definira stvarnost – kao samostvorenu manifestaciju, ili kao neki svršen čin koji nam je nametnut – stvarnost patnje mora biti viđena kao posljedica te odvojenosti. I, ako je materijalan svijet kreiran i rukovođen od strane nas, što je dovelo do ovog sljepila?

Ako je svijet stvoren od strane Boga, da li je naša patnja posljedica namjernog neposluha? Ako je tako, onda je čovjekovo postojanje samo neka vrsta štetočine univerzuma. Ako je to tako, što ćemo sa dobrotom, plemenitošću, nesebičnošću, bratskom ljubavi i bogoslužjem punim poštovanja? Odakle je proizišla ta dualnost?

Ako prihvatimo da je iz nekog razloga, neki aspekt kreacije manifestirao tri ograničene dimenzije u kojoj naša svijest pronalazi sebe, kako bismo onda opisali takvo stanje i njegov potencijal da se promjeni? Što to znači da univerzum može ostaviti sve svoje opcije “otvorenima”, sve do zadnjeg trenutka? Ako je to slučaj, što onda mi radimo kada molimo za specifični ishod nečega, ili kada vjerujemo u Kraj Svijeta?

Pitanja o tome kako naša vjerovanja mogu oblikovati našu stvarnost spadaju među najvažnija u cijelom istraživanju svjesnosti. I tako se dešava da mnogi tragači izlaze van “standardnih religija” i započinju tragati za “istinom” puteva i sredstava za Ascenziju.

Kao što sam spomenula, “Ascenzija” je naširoko diskutirana u knjigama, člancima, na internetu, tečajevima, radionicama i drugim medijima. Opći trend izraženih ideja uključuje i potragu za “jednom stvari koja će transformirati vaš život”. Oglašavaju se raznorazne “tehnike” koje obećavaju oslobađanje od stresa, pa čak i “ključ za više nivoe ljudske svijesti”. Kupcima na tržištu “alata” za ascenziju je rečeno da SADA mogu “brzo i lako osloboditi nervni sistem od stresa, uživati u maksimumu kreativnosti, jasnoći i zdravlju, iskusiti unutrašnji mir, ostvariti bilo koje zadovoljstvo”, i naravno, promijeniti samoograničavajuća vjerovanja.

Jedan drugi pogled na “ascenziju” nam kaže da je ascenzija “put za integraciju svih dijelova sebstva na jedan svjestan način”. Tragaču je rečeno da je on ili ona “multidimenzionalno biće koje je posijalo svoje dijelove u fizičku stvarnost” i da potpuno “prisjećanje tko ste” predstavlja akt integracije i “skidanja vela vremena, identiteta i odvojenosti u sebi”. Kakav bi točno rezultat trebao biti – osim “zdravlja, dobrostanja i mudrosti” – nije baš jasno.

Kako čitamo dalje u dostupnoj literaturi, tako otkrivamo i druge ideje. Jedan autor nam na tu temu kazuje:

“U prošlim vremenima, ascenzija se dešavala nakon smrti fizičkog tijela. Sada je moguće ljudima da se uznesu sa fizičkim tijelom, nema više potrebe da ga ostave za sobom. […] Sada je puno lakše za dolazeće duše da brzo prođu kroz proces spiritualiziranja svojih fizičkih tijela, jer je cijeli proces dobro uznapredovao. Mladi se ljudi danas na brzinu mogu probuditi u svoju duhovnu istinu i otpočeti sa doprinošenjem daljnjem napretku masovne svijesti, namjesto da provedu većinu svojeg života povlačeći se od toga. Oni mogu pomoći uznešenju masa prije fizičke smrti. Mnogo se više energije može utrošiti na pozitivno, a mnogo manje energije protraćiti na negativno.”

Očito, takvi autori nisu baš obraćali previše pažnje na to što se događa u stvarnom svijetu.

Ovo vodi ka još jednoj točki: izgleda da moramo prihvatiti objektivnu činjenicu da pokušaji duhovnog mijenjanja svijeta, ili regulacija događaja na većoj skali, jednostavno ne funkcionira. Da, izgleda da tu postoji dokaz da pojedinci ili manje grupe pojedinaca mogu napraviti neke manje promjene ili proizvesti efekte sa ograničenim pojasem uticaja. Ali iz nekog razloga, svijet kakav jest, izgleda da funkcionira temeljen na pravilima ili zakonima koje ne razumijemo.

Temeljna priroda fizičkog svijeta je izgleda u suprotnosti sa tom “spiritualizacijom”. Dok svi mi volimo misliti da možemo promijeniti naš svijet putem molitvi i/ili razmišljajući pozitivno, moramo upamtiti da postoji velika količina dokaza da su stvarne transformacije planete opetovano bile kataklizmičke. Filozofija koja zanemaruje tu činjenicu koketira sa katastrofom.

I tako imamo naznaku da problem nije lako rješiv, kako bi to mnogi promoteri raznih “metoda ili tehnika ascenzije” htjeli da mi vjerujemo.

Ali ne može svatko samo tako izaći iz života i postati jogi.

Pitanje onda postaje: ako je proces ascenzije vjerojatno složeniji no što bi mnogi promoteri različitih metoda danas htjeli da vjerujemo, koji je razlog za onih 115 000 web stranica?

1958., Aldous Huxley piše Vrli Novi Svijet, u kojem izjavljuje:

Stariji su diktatori pali jer nikada nisu uspjeli opskrbiti svoje subjekte sa dovoljno kruha, dovoljno igara, dovoljno čuda i misterija. Niti su imali stvarno efektan sistem umne manipulacije.

Pod znanstvenikom diktatorom, naobrazba će stvarno funkcionirati – sa rezultatima da će većina muškaraca i žena odrasti da vole svoju službu i nikada neće ni sanjati o revoluciji. Izgleda da nema dobrog razloga zašto bi temeljito znanstveno diktatorstvo ikada bilo svrgnuto.

Aldous Huxley je također rano povezao psihodelične droge i Istočnjački Misticizam, i to je detoniralo bombu podižuće svjesnosti koja je EKSPLODIRALA! Pojavili su se Timothy Leary, Richard Alpert znan još kao Baba Ram Das, sa svojim LSD i drugim načinima, predvodeći paradu onih koji su bili „uključeni i uštimani“.

Abraham Maslow postaje očinska figura novom „valu“ onih koji žele popuniti praznu rupu svoje stvarnosti „vrhunskim iskustvima“. Maslow  navodi psihodelične droge kao sredstvo pomoću kojeg čak i obični ljudi mogu postići dio onoga za što istočnjačkim misticima trebaju godine rada. Sada se to moglo dobiti na vikend seminaru kod Big Sura za 29 dolara po lekciji! Kako dobra cijena!

Vrhunska iskustva – iskustva, iskustva, iskustva – postala su ćup sa zlatom na kraju duge, u 1960-im godinama. Nitko više nije trebao živjeti u egzistencijalnom očaju! Svatko je mogao postati „duhovni putnik“ i naći se duže vrijeme u oblastima svijesti o kojima su godinama samo slušali putem aluzija zaogrnutih velom i misterijama.

Grupne terapije, radikalne terapije, stare i nove kombinacije teorija i praksi kotrljale su se pokretnom trakom tehno-spiritualnosti. Nedodirljivost duha bila je ukroćena! Svatko je mogao prizvati neko poželjno iskustvo manipulirajući sviješću na temeljnim fizičkim i psihičkim nivoima. Nije bilo važno što je sve to mimoilazilo vitalne procese razuma i svjesnog donošenja odluka. Po svojoj istinskoj prirodi, cijela je tehno-spiritualna mašina operirala u potpunosti bez kritičkog razmišljanja; dodirivala je bezdani ponor osjećanja – osjećaja – prvobitnog bića. Nije bilo važno što je puno tih osjećaja bilo negativno, konfuzno, u strahu i napetosti! Ajmo SVE to izvući na otvoreno i napraviti od toga zabavu!

Svaka od mnogih tehnika razvijenih u to vrijeme bila je potpuno sposobna stvoriti emocionalni uzlet jedne ili druge vrste. Postojala su beskrajna „iskustva postizanja vrhunca“, i dramatični „osobni proboji“. Mješavine Zena, joge, meditacije, droga, skupa sa striktno mehaničkim tehnologijama predstavljale su istinske avanture u svjesnosti!

Jedini je problem bio: u sredini svih tih vrhunaca, fascinantnih uključenja i isključenja, ekstaza i susreta, mnogi su se ljudi susreli sa stvarima koje možda nije trebalo probuditi. Probijene su granice prema nevidljivim i užasavajućim oblastima svijesti.

Dakle braćo, poštedite se od magnetske privlačnosti toga mjesta jer su njegovi uvidi veoma teški! Duše ga smatraju slatkim, a onda u njemu bivaju prevarene, jer se u njega potpuno zaljube. [Al-‘Arabi, Futuhat, III 38.23, preveo Chittick]

Danas većina ljudi koje interesira duhovnost Istoka žude za „iskustvom“. Oni upoznati sa standardima i normama duhovnog iskustva, koji pristaju uz disciplinirane puteve poput Sufizma, obično su užasnuti načinom na koji Zapadnjaci prijanjaju uz bilo koje ukazanje iz područja izvan normalne svijesti, i drže da je to pojavnost „duhovnoga“. Zapravo, postoje bezbrojne oblasti iz neviđenog svijeta, neke od njih daleko opasnije od najstrašnijih džungli vidljiva svijeta. [Chittick, 1989]

Do kraja 60-ih pokret „ljudskog potencijala“ postao je pravi miks religije, znanosti, misticizma, magičnog i „okultnog“. Upotreba droga otrgla se kontroli, „tehnike“ su počele pokazivati nizove propusta kroz mnoge tragedije koje su se dogodile u tim praksama, a cijela ta ideja o postajanju ljudskih bića „psihičkim supermenima“ pala je u vodu. Obećanje iz 60-ih raspalo se u besciljnu letargiju – stari hipici žive u komunama i prisjećaju se “dobrih starih dana”.

Ali čekajte! Još se nešto tu zbilo! Sjetite se da je ovo Amerika! Domovina Slobodnog Tržišta!

Krupni biznis je uočio zlatni rudnik u pokretu rasta svjesnosti 60-ih, i vidjeli smo razvoj novoupakiranih psihoanaliza i psihodrama! Postojala je masovna distribucija stvari sa Medison avenije, poput Dinamike Uma, Arica-e, Silva Kontrole Uma, Transcendentalne Meditacije, itd, itd. Individualni preduzetnici su prepoznali dobru priliku kad su je vidjeli.

I kultovi su se namnožili. Da, mnogi su sa ranjenim umom utrčali pravo u ruke svoje vjere iz djetinjstva; ali mnogo je više onih koji su postali žrtve nadolazećih kultova koji su bili sretni da ih uzmu i pokrpaju rupe u njihovoj psihi, ili da ih poprave kroz nekoliko vikenda Merkaba Meditacija i ostalih radionica. Mnogi od kultova, čak i starovremene religije, preuzeli su prednosti novih marketinških strategija, pa su uglancali svoje imidže, poslali svoje ljude na školovanje za oglašivače i onda van u svijet po novčane priloge i po nove regrute. Mnogi od njih su čak zaposlili i svog reklamnog stručnjaka.

I tako je utrka nastavljena! Samo je to sada bilo kao da kupujete Coca-Colu! „To je ono pravo“ {naš reklamni slogan za coca-colu – prim.prev.}, baš ovdje, u ovom setu audio/video kaseta, nalazi se kurs podizanja svjesnosti ili kultna praksa! To je postalo oblik spiritualne masturbacije u kojoj je svatko privatno „zadovoljavao svoje vlastite potrebe“. Mogli ste navući svoje stroboskopske naočale, slušati trake astralnog putovanja, kanalizirati svoje osobne spiritualne vodiče, i uzdignuti se bez da napuštate svoju farmu! Mogli ste „promijeniti svoja vjerovanja“, „kreirati svoju realnost“, prepustiti se svom “unutrašnjem djetetu/egu”, i uznesti se i postati Jedno sa cijelom Kreacijom, putem pošte, juhuu!

Ono o čemu izgleda nitko nije pričao, jesu prateće promjene u našem svijetu koje bi vrlo lako mogle biti rezultat te tzv. „promjene svjesnosti“. Nitko ne želi pričati o teškoj stvarnosti onoga što se vani u stvari dešava.

Pa, znam da ste već upoznati sa ovime. Čitatelji ne bi čitali ovu web stranicu da i sami nisu došli do zaključaka koje sam istakla. Štoviše, ne biste bili ovdje da već niste došli do ideje da oni koji su se “primili” na bogatstvo “New Age Ascenzije” izgleda da imaju isključene umove, a efekti na njihov podmladak su zastrašujući. Postali su dio stvarnosti koja je zrela da bude preuzeta od strane prvog „jakog čovjeka“ koji naiđe sa „znakovima i čudima“. I to nas dovodi do još jednog razloga zašto ovo čitate. Vi ZNATE da sve te okolnosti našeg svijeta u današnje vrijeme nešto znače!

Kroz 2000 godina, kršćanstvo je bilo jedini prihvatljivi “modus uznesenja” za Zapadni svijet. Machiavelli je zapazio da su religija i njena podučavanja o vjeri, nadi, milosrđu, ljubavi, poniznosti i strpljenju u patnjama, bili faktori koji su učinili ljude slabima i prouzročili im da manje brinu o svjetovnim i političkim stvarima, te da će na taj način predati političku moć opakim ljudima koji nisu potpali pod utjecaj takvih ideala. Naravno, pravi trik leži u tome da se ljude uvjeri da je “život poslije smrti” jedina stvar vrijedna razmišljanja, i tako je formulirano kršćanstvo.

Oni čitatelji koji su upoznati sa biblijskim proročanstvom, bez sumnje su svjesni da se nalazimo u periodu koji izgleda definitivno i očito kao period “ispunjenja proročanstva”. Svjetski događaji, a najviše aktivnosti Bushove administracije, pokazuju jasnu namjeru da se primjene drakonske mjere kontroliranja baš kako je to precizno opisano u proročanstvu Knjige Otkrovenja. Ono što me jako čudi je gotovo potpuna šutnja fundamentalističkih kršćanskih grupa koje su potrošile tolike godine propovjedajući i upozoravajući svakoga, a sada kada je to došlo ovdje – kad je stvarno – izgleda da to čak ni ne vide.

To nas dovodi do onoga što autori Clive Prince i Lynn Picknett nazivaju The Stargate Conspiracy. To je u osnovi ono što bi se moglo nazvati “COINTELPRO” operacijom, koja zapravo predstavlja zamku tragačima za “ascenzijom”. (Op.prev. COINTELPRO – akronim za Counter Inetlligence Program – niz skrivenih i često ilegalnih projekata  američkog FBI – sa ciljem nadzora, infiltracije, diskreditacije i urušavanja domaćih političkih organizacija.)

Drugim riječima, ne samo da je izvorno obećanje kršćanstva izokrenuto i korumpirano, nego i sama činjenica da toliko mnogo ljudi traži odgovore u ideji “ascenzije” ili u razvoju STVARNE spiritualnosti, potakla je Kontrolni Sistem (koji je u funkciji kroz milenije) da napravi istu stvar: izokreće, korumpira, širi laži i dezinformacije itd. A dezinformacija je zasigurno najefektnija onda kad sadrži veću količinu istine u sebi, koja se samo na pojedinim mjestima malo izokrene na način da se osigura da tragači nikad ne dostignu cilj.

Jedna od Machiavellijevih glavnih ideja jest da je religija dobra samo ako podržava državu. Upotrebom religije i „božanskim sankcijama“ može se osigurati pokornost onim zakonima koje ljudi inače ne bi imali razloga poštovati. Stoga država mora kontrolirati učenja Crkve. To je zasigurno ono što je Konstantin imao na umu kada je kršćanstvo učinio državnom religijom.

Ako jednostavno promjenimo riječ “država”, u “hiperdimenzionalni Kontrolni Sistem”, onda je lako vidjeti, kako potraga za “ascenzijom” može biti primjenjena kako bi podržala upravo suprotnu agendu.

Postoji mnogo varijacija na ovu temu, od kojih se većina sastoji od ideje da mi možemo vršiti svoju volju i podići glas kako bi promjenili ono što je “iznad” nas, kako bi promjenili svoju realnost, svoje živote, svoje razmišljanje, harmonizirali svoje mozgove ili pomogli “otvaranju srca”, zadobili “harmoniju i balans”, što onda vodi ka “otvorenim prozorima u našem umu, srcu i duhu”, itd.

Nakon toga se obično tvrdi (što je poprilično istinito, dodala bih, obzirom da je dobra dezinformacija uvijek umotana u toplu i mekanu istinu), da su “bez božanskog jedinstva unutar nas, ti prozori u inspiraciju rijetko dostupni”.

Naravno, takve će aktivnosti privremeno proizvesti kemijske promjene koje će dati VRLO dobar osjećaj, slično kao što dobar obrok privremeno zadovolji glad. Zaista daje “dobar osjećaj”! No, kao što odrezak i salata bivaju probavljeni, a većina materije izbačena iz organizma kroz nekoliko sati, tako da je potreban sljedeći odrezak i salata da bi se trbuh ponovo napunio, na isti način, prethodno opisane prakse, ne daju ništa više. I, ako ostanemo pri ovoj analogiji, u takvom procesu vrlo malo “suštine” ovih praksi ostaje u pojedincu.

Nakon više od 30 godina istraživanja, jedna je stvar postala jasna, a to je da energije Kreacije emaniraju “prema dolje”, a naša individualnost kao ljudskih bića je samo izražaj “Teoloških Drama”, da tako kažem. Pokušati nametati našu volju, ili učiniti da naš glas putuje “prema gore” protiv Kreacije rezultira jedino sudarom sila. To je u biti pokušaj kršenja Slobodne Volje Kreacije, drugim riječima Oholost. To je razlog zašto su molitve za materijalnim promjenama, rituali osmišljeni da “izmijene” stvarnost, “pozitivno razmišljanje” sa “namjerom” da se promjeni nešto “tamo gore” kako bi se primila dobrobit “ovdje dolje”, uvijek osuđeni da proizvedu još više razdora, jada i patnje globalno.

Ono što MOŽEMO učiniti je da sebe pripremimo da emanacije koje putuju “ka dole” budu bolje primljene. Ovo je esencijalna točka Castanedinog  Don Juana:

Jedan od najvećih uspjeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo je ostvarenje koje je nazvao trofaznim napredovanjem. Razumjevajući prirodu čovjeka, oni su mogli da dođu do neospornog zaključka da ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima ili tiranima mogu da vladaju sobom, oni se sigurno mogu bez loših posljedica suočiti sa nepoznatim, i tada se čak mogu nositi sa prisustvom nesaznajnog.

“Reakcija običnog čovjeka je da misli da taj iskaz treba obrnuti”, nastavio je. “Vidovnjak koji može da ostane priseban pred licem nepoznatog, može zasigurno da se suoči sa sitnim mučiteljima. Ali, nije tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih vremena. Danas mi znamo više. Znamo da ništa ne može tako da prekali duh ratnika kao izazov susreta sa nemogućim ljudima koji su na takvom položaju da imaju moć. Samo u takvim uslovima ratnici mogu da steknu trezvenost i spokojstvo da mogu da podnesu pritisak nesaznajnog.” [Carlos Castaneda, Unutrašnji Oganj]

Svuda oko nas vidimo rezultate ove pogreške: ideja da možemo vršiti svoju volju i uperiti glas prema gore da bi promijenili ono što je “iznad” nas kako bi promijenili našu stvarnost. Ova je ideja u korijenu obreda i rituala, zahtijevanja, molitvi, vizualizacija, “radova”, itd. Kada ljudi misle da će “meditacija na suosjećanje” ili “osjećanje osjećaja svih bića” rezultirati “zvučnim usklađivanjem srčanog ritma [bića] i preplitanjem u kompleksnije i koherentnije šablone” što će onda omogućiti osobi da “kreira dijamantno vječno tijelo za korištenje poput vozila za učenje ovdje dolje na Zemlji,” to je sve potpuno promašena poanta. Uspoređivati takve ideje sa istinskim radom Tragača Ascenzije predstavlja puku neupućenost i neznanje.

Opsežno proučavanje povijesne literature pokazuje da oni koji stvarno MOGU dostići Ascenziju ne sjede po čitav dan i meditiraju na suosjećanje ili osjećanje jedinstva i “bum!” iskuse jednu “implozivnu duševnu silu”. Prije Ascenzije, prije nego što uopće i dosegne točku u kojoj je sposoban za makar i kratka razmišljanja o “jedinstvu svih bića”, ili “osjećanju svih bića”, STVARNI tragač mora provesti mnoge, mnoge godine u borbi, tj. “suočavanju sa sitnim mučiteljima”, ili mora u potpunosti SHVATITI objektivnu stvarnost. Mora se stalno izlagati onolikim “neugodnim iskustvima” koliko ih može naći, svo to vrijeme nastojeći da zagospodari svojim emocijama, željama, fizikalnošću. To je rad na izgradnji fizičkog vozila “ovdje dolje”, prijemčivog za što god bi moglo biti “tamo gore”, potpuna suprotnost pokušajima da se prisilno kreira nešto “tamo gore” kako bi se to moglo imati “tu dolje”.

Usprkos svemu tome, mnogi učitelji ascenzije nastavljaju tumačiti ovu temu govoreći interesantne stvari poput:

“Moguće je uznijeti se fizički kao što je to pokazao Isus i drugi majstori. U ovom procesu, fizičke su ćelije proširene u višu frekvenciju. Fizičko tijelo počinje sjajiti iznutra i isijavati svjetlost. Gotovo kao kada lopatice ventilatora izgledaju kao da su ‘nestale’ kako rotiraju sve brže i brže, tijelo koje vibrira na višim frekvencijama čini se kao da nestaje iz treće dimenzije. Njegov je primarni fokus na višoj dimenziji. Izgleda ‘magično’ za one koji ostaju fokusirani na gušćoj trećoj dimenziji, no to je savršeno prirodan proces.“

Nažalost, takvi objavljivači mudrosti izgleda nisu u mogućnosti prikazati ono što podučavaju. No, obično nitko ne primijeti taj dio, jer su previše zauzeti imajući „spiritualne doživljaje“ proizvedene bilo kojom od „tehnika“ koje čine da se „osjećaju dobro“, dovoljno dobro da izvuku kreditnu karticu ili potpišu ček. Potreban je značajan period vremena da bi se konačno došlo do razumijevanja da tehnike koje opuštaju od stresa ili proizvode „dobra osjećanja“ nisu učinile ništa da stvarno promijene živote praktikanata ili njihove „vibracije“. Još uvijek ih prepoznaje susjedov pas, još uvijek pronalaze nove sijede vlasi na svojim glavama i još uvijek imaju patnje i bolove kao i svatko drugi. I još uvijek „umiru u svojim grijesima“.

Ono što današnji tragači za ascenzijom traže – razumijevajući to ili ne – predstavlja godinama staru potragu. Oni koji nisu upoznati sa obimnom literaturom ne shvaćaju da su Potraga za Svetim Gralom i Veliki Alkemijski Rad opisani na gotovo isti način. To znači da nam Potraga za Svetim Gralom i Rad Alkemičara daju mnoge nagovještaje o STVARNOM NAČINU ASCENZIJE.

Uvijek iznova nalazimo alegorije o borbama, varkama, borbama sa zmajevima, obmanjivačima i zlim silama svih vrsta. Priča o vitezu koji ubija zmaja i spašava Princezu iz kule nakon godina potrage, borbi, patnji i nadvladavanja, predstavlja jednu alegoriju koja jednako vrijedi danas kao što je to vrijedila i u prošlosti. To je ISTINSKA STAZA ASCENZIJE.

Temeljeno na Kasiopejskim Komunikacijama i našom povezanom potragom, čitalac ovih stranica bit će upoznat sa idejom da je znanost drevnih ljudi mogla uključivati vrlo obimno znanje o dubljoj stvarnosti koju današnje znanosti, uključujući fiziku, kemiju, matematiku i astrofiziku, samo ponovo otkrivaju. A ovdje ne mislimo na drevne Egipćane ili Babilonce ili Sumerane, nego na mnogo starije narode, i da su Egipćani, Babilonci, Sumerani itd., zadržali samo iskrivljene i korumpirane verzije tih stvari u obliku mitova i legendi koje su oni elaborirali i primijenili u svojim „magijskim praksama“. Dalje, mi predlažemo da se samo u svjetlu današnje znanosti to istinsko drevno znanje, opisano u tim mitovima i legendama i religioznim obredima, može ispravno razumjeti. To ne znači da mi razumijemo ili da smo interpretirali sve. Samo kažemo da postoje mnoge stvari u tim drevnim pripovjestima koje sugeriraju prethodno postojanje jedne napredne znanosti, koja je mogla omogućiti vezu između slojeva, ili dimenzija realnosti na ovoj planeti u drevna vremena. Znanost, a ne neke mistične besmislice.

Ovo nije naša originalna ideja, što će mnogi čitatelji znati. Međutim, čini se da smo uspjeli upaliti svjetlo u izvjesnim mračnim kutovima koji su ranije bili vrlo slabo shvaćeni. Arthur C. Clarke je istaknuo: „Bilo koja dovoljno razvijena tehnologija ne može se razlikovati od magije.“

Kada se oslobodimo unaprijed zamišljenih predodžbi o tome što jesu ili nisu mogli znati drevni ljudi, i onda jednostavno pogledamo u mitove i legende, temelje religija, uvijek nanovo vidimo opise aktivnosti, događaja, termina i potencijala koji izražavaju takve stvari poput znanja o besplatnoj energiji, antigravitaciji, putovanju kroz vrijeme, međuplanetarnim putovanjima, atomskoj energiji, atomskoj molekularizaciji i demolekularizaciji; riječ je o čitavoj domeni djelovanja koju zapravo možemo dovesti u vezu s onim što danas smatramo općeprihvaćenim idejama ili aktivnostima našeg trenutnog tehnološkog stanja.

Mnogi istraživači mitova i folklora objašnjavaju da su takve priče – mitovi i legende – bile primitivni pokušaji razumijevanja okoline putem personifikacije i antropomorfizacije sila prirode. Ostali interpretatori čine pogrešku pretpostavljajući da je to bila „sveta znanost“ u smislu da se striktno poriče ikakav oblik materijalne interpretacije.

U jednom periodu sam mnogo razmišljala o tim idejama, i cijelo to vrijeme sam promatrala razvoj moje petero djece, bilježeći kako su oni opažali stvari, što su primjećivali i kako su to objašnjavali sebi i jedni drugima. Jedno od najranijih zapažanja o djeci i njihovim reakcijama na okolinu bilo je da ju ona poprilično prihvaćaju onakvom kakva ona jest.

Čini se da im ne treba „objašnjenje“ za nju. Ono što je „tamo vani“, jest ono što jest, dok im neki odrasli ne ponovi neku priču o tome, koja ih može zabaviti ili zastrašiti. Dok im se ne ispričaju „priče“, djeca su intenzivno zauzeta imitiranjem onoga što vide da drugi ljudi rade, općenito odrasli u njihovim životima. Bez fantastičnih priča koje su im ispričane, njihove igre zamišljanja sastoje se od običnih svjetovnih drama. I čak kada im se ispričaju magične priče o letećim konjima ili ljudima sa super moćima, ona se često opiru tim dramama u korist onih koje se direktno primjenjuju u njihovim vlastitim zapažanjima i iskustvima.

Možda usporedba razvoja dječjeg razmišljanja u odnosu na njihovu okolinu, sa razvojem evolucijskog razmišljanja ljudskih bića općenito nije baš prikladno, no ja mislim da bi nam to trebalo dati malu pauzu za pitanje gdje i kako je stvaranje mitova i legendi zapravo služilo ljudskim bićima, evolucijski govoreći.

Zašto bi itko ispričao priču o čovjeku sa magičnim sandalama koje su mu omogućile da leti ako se radilo samo o antropomorfizaciji prirodnih sila? Ako je to „magično biće“ poput „boga“, što mu onda trebaju sandale da leti? On bi jednostavno mogao imati krila kao dio svoje fizičke strukture. Ionako je bog. Nije čovjek. Dakle, zašto sandale?

Zaista, mogao bi postojati jedan „arhetipski rezervoar ideja“ iz kojeg cijelo čovječanstvo izvlači snove i vizije, no to nas vodi u oblast razmišljanja koje ne daje odgovor na jednostavno pitanje gdje je, kako i zašto urlajućim divljacima služilo izmišljanje fantastičnih priča o silama prirode, koje uključuju izvjesne elemente koji navode na tehnologiju a ne istinsko „magično stanje bića“?

U današnje vrijeme, postoje raznovrsne „mistične“ grupe i organizacije koje tvrde da su primaoci drevnog znanja, i da to ima veze sa onim što je zajednički zvano „okultizam“, ili „ezoterička“ ili magijska praksa. Postoji i sva sila knjiga koje tvrde da su znanstvene, no koje u potpunosti odbacuju matične znanosti u bilo kom kontekstu. Teme poput svete geometrije, arheoastronomije, nove fizike, su sve postale subjekti grozničavih proučavanja kako bi se raspoznali „okultni značaji“ u radovima drevnih ljudi. To je učinjeno u striktno efemernim terminima, postavljajući stvar kao da su sve sposobnosti drevnih ljudi bile izvršavane striktno putem magijskih obreda i rituala.

Okultisti tvrde da su mentalne i spiritualne moći ono što smo mi izgubili. Onda ističu da je ta drevna mudrost bila razlomljena i zatamnjena u magične doktrine koje oni koji nisu „inicirani“ jednostavno ne mogu shvatiti. Tvrde da je dio toga proslijeđen kontinuiranom tradicijom i pušten u svijet u pogodnim vremenima, dok su ostali dijelovi bili dati samo nekolicini odabranih, a oni su naravno članovi te uzvišene kompanije.

Kada razmatramo takve ideje, dolazimo do zamisli da je vrlo vjerojatno da se iza rituala kriju obredi ili priče, koje bi i mogle biti proslijeđene takvim tajnim grupama u čistijem obliku od priča koje kruže svijetom već milenijama. No, to ne znači da „svećeništvo“ takvih grupa istinski razumije priče ili obrede koje čuvaju – posebice ako ne uzimaju u obzir mogućnost da bi neke od takvih informacija mogle biti čisti znanstveni kodovi koje mogu dekodirati izučeni znanstvenici.

Većina tzv. „okultista“ i „svetih geometričara“ me podseća na David Macaulayev ‘Motel Misterija’, humorističnu priču o jednom arheološkom iskopavanju motela iz 20-og stoljeća u kojem je sve pedantno otkopano, zabilježeno i onda zatim u potpunosti krivo interpretirano. U ovoj priči veliki zagrobni spomenik sadrži čuda poput ”Velikog Oltara” (televizor), skulpturu božanstva WATT (lampa) te Škrinju za pohranjivanje internih djelova (Internal Component Enclosure op.prev.) koja je u stvari portabl frižider (ICE box).  No, pogrešno razumijevanje nije sve sa čime se trebamo nositi. Postoje i drugi ljudi koji su izgleda dio Kontrolnog  Sistema kojeg smo prije spomenuli, sa krajnje opasnim namjerama objavljivanja prepredenih laži, o čemu ćemo još kasnije razgovarati.

Kada je arheologija u pitanju, postoje određeni procesi uključeni u stvaranje arheoloških zapisa, evidencija, arhiva. Pomanjkanje razumijevanja ovih procesa nije uvijek ograničeno samo na neprofesionalce. Tek je relativno nedavno predloženo da arheologija na mjestu iskopavanja, na nalazištu, ne predstavlja direktnu zabilješku onoga što se tamo zbilo, nego se umjesto toga može raditi o iskrivljenju putem cijelog niza procesa, uključujući i kataklizmičke procese.

Čini nam se da bi isto vrijedii za mitove, legende i religiozne obrede. Oni predstavljaju neku vrstu arheoloških zabilješki povijesti čovječanstva zadržanoj u arhetipskim terminima, zakopanoj u pripovjedanju i iskrivljenoj od strane čitavog niza procesa.

Čak i ako su neke od navodnih drevnih škola i mističkih puteva zadržali nešto od informacija u izvornom, netaknutom, tj. čistijem obliku, još uvijek izgleda da je mnogo toga „izblijedilo na stranicama“ zbog dugog vremenskog perioda otkako su takve stvari bile dio vanjske realnosti. No, još uvijek, postoje oni koji su vidjeli kontradikcije u našoj stvarnosti i našim vjerovanjima, i koji su tražili u tim drevnim učenjima da otkriju ono što je možda moglo biti poznato. Mnogi od njih su napravili otkrića, koja nam, kada se uzmu u obzir informacije iz mnogih drugih polja, pomažu pri ovom esencijalnom otkriću o našem istinskom stanju i svrsi.

Prirodno se nameće pitanje o tome što nam povijest ove teme ima za reći o tome što bi ili ne bi moglo „zaista funkcionirati“? Možemo li to proučiti, možemo li to pratiti i otkriti ne samo prepreke u traganju, nego i STVARNE DOBROBITI koje se mogu osmjehnuti Tragaču? Možemo li pratiti i prepoznati očite sposobnosti koje su ZNACI da smo na pravom putu u našoj Potrazi? Ukratko, što je STVARNI Kamen Mudraca? Što Heroj zaista može postići kada nađe Sveti Gral?