FOTCM Logo
Cassiopaea – hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • RU
  • TR
  • ES
  • ES

Osnove ponerologije – 3. dio

Zmije u odijelima

Harrison Koehli
Sott.net
5. svibanj 2010.

Kriminalni psihopat je promatran i istraživan već skoro pa stoljeće. Ali osim što ju je kratko spomenuo Cleckley, ideja uspješnog psihopata – običnog prema skoro svim vanjskim standardima – je ostala skrivena u onoj širećoj “zavjeri tišine”. Kako se ova serija članaka nastavlja, postat će jasno zašto je to slučaj i koje su točno posljedice tako opasnog jaza u znanju i svijesti. Do sada jedina detaljna prezentacija problema uspješnih psihopata je bila knjiga Paula Babiaka i Roberta Harea Snakes in Suits, izdana 2006. godine. Knjiga je bitna za pročitati, te ima potencijal da vam spasi život, doslovno. Podaci koje sadrži su univerzalni i mogu se primijeniti na interakcije na svim socijalnim razinama.

Babiak, kao industrijalni i organizacijski psiholog, susreo je svog prvog korporativnog psihopata 1992. godine. Proučavajući operatore poput “Dave-a” u korporativnom okolišu, Babiak ne samo da je doveo u fokus metode kojima se psihopati infiltriraju i uzdižu na korporativnim ljestvama uspjeha, već je razbio prijašnju iluziju o tome što je psihopatu moguće postići, a što nije. Mnogi u industriji su mislili da psihopati ne bi mogli uspjeti u poslu. Oni su mislili da bi psihopatsko nasilje i narcističko ponašanje odvratili potencijalne poslodavce, i da bi njihovo zlostavljanje i manipulacije neizbježno doveli do neuspjeha unutar tvrtke. U stvari, takozvani “stručnjaci” nisu mogli biti više u krivu. Oni su zanemarili jezovite sposobnosti psihopata da predstave sliku ekstremne normalnosti, čak i izvrsnosti, svojim žrtvama. I to je što smo mi njima: žrtve, potencijalne “mete”, gubitnici.

Protivno raširenom vjerovanju i hubrističkim pretpostavkama, Babiak je saznao da su psihopati spremno prihvaćeni u rangove menadžera uglednih tvrtki, i čak su doživljavali uspjeh u karijeri.1 Njihov ekstremni narcizam je očevidno zamijenjen s “pozitivnom upravljačkom karakteristikom”, i sumorna moralnost i unutarnji kaos tipičan za okolinu spajanja poduzeća, obogaćenja i zauzimanja, bili su savršeni za njihovu vrstu. Ne samo da bi dobro prošli pod pritiskom – nemajući sposobnost za osjećanje straha ili stresa – potencijalne osobne nagrade su bile prevelike za odbiti, za biznis i za psihopata. Kao što je Babiak rekao, “manjak specifičnog znanja o tome što sačinjava psihopatsku manipulaciju i prevaru između poslovnih ljudi, je bio ključ uspjeha za korporativne prevarante.2 Ironično, iste karakteristike koje zahtijevaju korporacije i drugi moćni entiteti su često iste one koje stvarno donose njihovu smrt (pogledajte pad Berniea Madoffa, Enrona, nacizma). I to su karakteristike koje smo mi kondicionirani vidjeti kao ideale. Na primjer, kroz “ružičasto-obojene naočale” onih koji ne znaju bolje, varanje i manipulacija postaju “uvjerljivost” i “utjecaj”; hladnokrvno ponašanje i manjak grižnje savjesti postaju “orijentiranost prema akciji” i “mogućnost donošenja teških odluka”; neustrašivost i impulzivnost postaju “hrabrost” i “visoka razina energije”; manjak emocija postaje “čvrstoća” i “kontrola osjećaja”.3

Ukratko, kada kažemo da je psihopat “uvjerljiv i hrabar” trebali bismo mu naplatiti uslugu zbog toga što gradimo njegov odnos s javnošću za njega, zato što upravo to radimo. To je poput prodavanja izbjeljivača nazivajući ga svetom vodicom! Na papiru ove kvalitete mogu izgledati obećavajuće, ali kao suradnici, i posebno kao šefovi, psihopati su dominirajući, zastrašujući, užasni, i opasni. Brzi da uzmu zasluge za rad drugih i brzi da zaposle ili otpuste zaposlenika ovisno o hiru, toleriraju samo pohvale, veoma su kratkovidni, i obično im fali uvid koji čini dobrog vođu. Jedan psihopat, kojeg je opisao Babiak, “nije želio prihvatiti ili možda shvatiti da ijedna od njegovih odluka može imati negativne posljedice na biznis.”4 Čak i kad vode “normalne” živote na površini, psihopati uzrokuju probleme na načine koji ostaju ispod radara zakona – ekonomski, psihološki, emocionalno.

Kako oni to rade? Analizirajući korporativne prevare, Babiak je otkrio osnovne metode koje psihopati koriste kako bi operirali unutar hijerarhijske, korporativne okoline. Ali bez obzira u kojoj se okolini nađe psihopat – romantičnoj vezi, korporativnoj strategiji, planiranoj pljački, izbornoj kampanji, političkom udaru … popis mogućnosti je beskonačan – on koristi istu, trofaznu rutinu: “Procjena – Manipulacija – Napuštanje” na svojim žrtvama. U prvoj fazi, psihopat procjenjuje vrijednost svog “saveznika” i potencijalne žrtve – što ona ili on mogu učiniti da bi pomogli u psihopatovim ciljevima. Psihopati su stručnjaci u identificiranju i pretiskanju “gumbova” drugih osoba, njihovih “sviđanja i nesviđanja, motiva, potrebe, slabih točaka, i ranjivosti”.5 Snage druge osobe se koriste, a slabosti iskorištavaju. Nadalje, psihopati se koriste porukama posebno napravljenim za određene mete, iskorištavajući informacije koje su prikupili u fazi Procjenjivanja. Oni zatim prilagođavaju svoju Manipulaciju kako bi je prilagodili novim povratnim informacijama mete, kako bi održali potpunu kontrolu. Kao što Babiak i Hare pišu:

Oni često iskoriste činjenicu da je za mnoge ljude sadržaj poruke manje važan nego što je način na koji je ona dostavljena. Pouzdan, agresivan stav iznošenja – pomiješan sa žargonom, klišejima, i ukrasnim frazama – nadoknađuje manjak sadržaja i iskrenost u njihovim interakcijama s drugima … oni su stručnjaci u upravljanju dojmovima; njihov uvid u psihu drugih zajedno s površnom – ali uvjerljivom – verbalnom tečnosti omogućuje im da promijene svoju ličnost kako odgovara situaciji i njihovom planu igre. Poznati su po mogućnostima nošenja mnogo maski, da promijene “ono što jesu” ovisno o osobi s kojom su u odnosu, i mogućnostima da izgledaju prihvatljivo svojim žrtvama.6

Zvuči poput rada nekih tajnih agencija, zar ne?

© M.C. Roessler 2010

Psihopati također koriste razne tehnike manipulacije, poput gaslighting-a. Kad im se laž ponovi dovoljno puta i, na prvi pogled, s potpunom sigurnošću, normalni ljudi često posumnjaju u svoja opažanja. “Začuđujuće, više nego manje, žrtve će eventualno početi sumnjati u svoje znanje istine i promijeniti svoje poglede tako da počnu vjerovati ono što im psihopat kaže, radije nego da prihvate ono što znaju da je istina.”7 U ovoj fazi, psihopat nemilosrdno iskorištava svoje žrtve, koristeći se njima kako bi došao do novca, položaja, kontrole, i moći. Kada osoba prestane biti korisna, psihopat je odbaci u zadnjoj, fazi Napuštanja. Kako nisu odani nikome, to često ima teške posljedice na one koji su prevareni od strane psihopatove fasade laži i “dobrih namjera”. Bilo da je to supruga koja je emocionalno iscrpljena, ili “prijatelj” čije su se veze napokon isplatile, psihopat ih neizbježno odbaci i krene na drugu metu.

Unutar korporativnog svijeta, Babiak je identificirao razrađeniju varijaciju ove dinamike u pet faza. Prvo, psihopati koriste šarm i uvjerljivost kako bi uvjerili druge da su kvalitetni vođe, tako dobivaju ulaz u tvrtku. Nakon što dobiju posao, identificiraju potencijalne mete i suparnike između suradnika – od talentiranih, ali naivnih kolega, čije radove mogu ukrasti, do tajnica koje kontroliraju pristup važnim izvršiteljima – u fazi procjenjivanja. Babiak opisuje četiri grupe ljudi koje psihopati koriste u svojim igricama. Pijuni su obični kolege koji imaju “neformalnu moć i utjecaj”, i koji se uspješno manipulira od strane psihopata da ga žele – ili trebaju – podupirati i zadovoljavati. Gospodari su pojedinci na visokoj razini formalne moći. Razvijajući odnos s gospodarima, psihopati osiguravaju zaštitu od napada radnika na nižoj razini koji vide kroz njihovu masku. Bezveznjaci su pijuni koji su izgubili svoju korisnost i bivaju odbačeni. Najzad, organizacijska policija su pojedinci kao revizori; osiguranje, i osoblje ljudskih resursa koji su iskusniji u detektiranju manipulacije na radnom mjestu.8

U trećoj, fazi manipuliranja, psihopati stvaraju i održavaju svoju “psihopatsku fikciju”, postavljajući pozitivnu dezinformaciju o sebi i negativnu dezinformaciju o drugima koristeći se mrežom pijuna, gospodara i “korisnih idiota” koje oni stvaraju. Stvarajući sukob između drugih zaposlenika, oni odvraćaju pažnju od samih sebe, više vole raditi iza scena i iznad oluja koje oni stvaraju i upravljaju. U sukobljavajućoj fazi psihopati odbacuju suparnike i pijune (sada bezveznjaci), često se koristeći tehnikama ubojstva karaktera, oblikovanja, i drugim taktikama koristeći se takozvanim “činjenicama” koje odstupaju intenzivno od istine. Ovo im polazi za rukom zato što se oslanjaju na visoko rangirane gospodare s kojima su prijatni. I u zadnjoj, fazi uspinjanja, oni na kraju zbace gospodare, uzimajući za sebe poziciju i ugled onih koji su im nekad pomagali.9 U psihopatovoj igri, ljudi postoje jedino da bi ih se manipuliralo, i on slijedi svoj cilj po svaku cijenu, čak ako to znači zabiti nož u leđa svima koji su ga podupirali u njegovom uspinjanju.

Interest za korporativne psihopate je porastao značajno u zadnjem desetljeću, opsežno zbog publiciteta kojeg su zadobile korporativne prevare i skandali kao Enron u 2011. i Madoff u 2009. godini. Čudno, ako pogledamo broj političkih skandala i njihove sličnosti s korporativnim rođacima, ideja da se psihopati infiltriraju u vlade – s teškim posljedicama – još treba da dobije pozornost koju zahtjeva. Zapravo, politički masakri koji se događaju danas – i korupcija koja neizbježno vodi do njih, imaju svoje korijene u prisutnosti psihopata na položaju moći i utjecaja.

Psihopati mogu biti nađeni u zatvorima za razne nasilne i predatorske zločine protiv pojedinaca, uključujući i financijske zločine. Programi sveučilišta, akademske zajednice, konferencije, profesionalni udžbenici i priručnici, svi postoje da bi se svladao problem i kako bi pomogli u prevenciji takvih zločina. Ali što je s njihovom ulogom u zločinu protiv čovječanstva? Nisam uspio naći jedan akademski papir koji istražuje ulogu koju psihopati imaju u politici, bilo da je to takozvani demokratski sustav ili otvorena diktatura. Kao što su istraživači najprije sumnjali u sposobnost psihopata da uspiju u biznisu, i problem je ostao neobjašnjen, problem psihopata u politici ostao je jako zanemaren. Politički znanstvenici odbijaju pogledati psihopatiju, a stručnjaci za psihopatiju odbijaju pogledati politiku. Rezultati te sljepoće su jasni u povijesti – i u sadašnjosti – za sve da vide. Genocidi, diktature, brigade smrti, korupcija, ucjenjivanje, špijuniranje građana, “državne tajne”, ilegalna “špijunaža”, i tako dalje i dalje.

Situacija je čudna, ako uzmemo u obzir činjenice da su stručnjaci razjasnili da psihopati mogu zauzeti značajne položaje u svim profesijama: zakon, biznis, medicina, psihologija, akademija, vojska, zabava, provedba zakona, i čak – ili možda pogotovo – politika. Kao što to objašnjavaju Babiak i Hare, “Mnogi psihopati uspiju završiti fakultet ili dobiti profesionalno uvjerenje, ali u većini slučajeva to je manje kroz težak rad ili predanost, a više kroz prevaru, navođenje drugih da obave posao za njih, i općenito kroz “prevaru sistema.”10

Bernard Madoff

Slučaj Madoff nam pruža mnogo implikacija koje se tiču ne samo Wall Streeta općenito, nego i političke scene također. Zanimljivo, na popisu njegovih žrtava nedostaju imena bankara SAD-a ili drugih ozbiljnih institucionalnih ulagača, koji obično trebaju takvu vrstu informacija koje Madoffova firma drži izvan dosega. U stvari, biznis je smatran kao prevara skoro pa desetljeća, s dokazima o nedoličnom ponašanju unazad još od 70-ih godina. Unatoč tome, ozbiljna istraživanja su obustavljena dok ga njegovi sinovi nisu prijavili. Mnogi su znali godinama, ali su šutjeli, dozvoljavajući Madoffu da nastavi svoj plan koji je na kraju uništio tisuće. Konvencionalno, Madoffova nećakinja bila je udana za visokog dužnosnika u Securities and Exchange Comission (Komisija za sigurnost i razmjenu, op. prev.) u 2005. godini, i sam Madoff se hvalio svojom bliskom vezom sa SEC regulatorima. Madoffova firma imala je bliske veze s donositeljima zakona i nadzornicima u Washingtonu, s Madoffom koji je sjedio na odboru za Securities Industry Association (Udruga sigurnosne industrije, op. prev.), a Madoffov brat je sjedio na odboru za Securities Industry i Financial Markets Association (SIFMA, Udruga za sigurnosnu industriju i financijska tržišta, op. prev.). U Creswellovom i Thomasovom članku za New York Times, Madoffov bliski suradnik kaže da je “on jednom spomenuo da je proveo jednu trećinu svog vremena u Washingtonu u ranim 1990-im, i kasnim 1980-im.”

Ne samo da je Madoffova fondacija bila savršena za pranje novca za potencijalne suradnike u zločinu, on je bio zaštićen svojim bliskim vezama s “organizacijskom policijom” SEC–a i njegovom dominirajućom kontrolom nad svojim zaposlenicima. “Nitko nije otišao jer nikad ne bi našli drugi posao koji je tako dobro plaćen. Neki ljudi, nakon njegova uhićenja, spekulirali su da je to bio kao novac za podmićivanje, nitko nije postavljao pitanja jer su Madoffovi bili dobri, zaštitnički, velikodušni.” (The Daily Beast) Prema Babiaku i Hareu, “Razina i intenzitet psihopatskog zastrašivanja često sprečavaju one koji su zlostavljani da progovore.”11 Kontroliranjem podanika i iskušavanjem regulatora, Madoff se zaštitio od otkrivanja. Tek nakon što ga je arogancija pobijedila, sve se raspalo.

Ali Madoff je samo simptom sustavnog problema koji utječe na čovječanstvo od razine unutar-osobnih veza pa do vrha političke kontrole. Obični psihopati manevriraju da dođu do kontrole u relativno ograničenom prostoru utjecaja: do njegove obitelji pa do šire grupe suradnika i slučajnih žrtava. Kriminalno svestrani psihopati idu od žrtve do žrtve, nakupljajući nizove emocionalno i fizički uništenih žena; starijih ljudi od kojih su ukrali životne ušteđevine; dobrotvornih udruga kojima su opljačkali donacije; mučene i unakažene djece. Korporativni psihopat ne samo da utječe na sve koji su zaposleni u firmi; njegova zlodjela imaju potencijal da unište život tisuća. Ali politički psihopat, na položaju velikog ugleda, moći, i utjecaja, ima potencijal da vlada – i uništi – carstva. Njegov utjecaj doseže do razine cijelog društva i njegove odluke imaju potencijal da utječu na milijarde.

 
Bilješke

  1. Babiak (2007, 413).
  2. Babiak & Hare (2006, xiii).
  3. Babiak (2007, 419).
  4. Babiak & Hare (2006, 12).
  5. Babiak & Hare (2006, 37).
  6. Babiak & Hare (2006, 38).
  7. Babiak & Hare (2006, 51).
  8. Babiak (2007, 417).
  9. Babiak (2007, 418-420).
  10. Babiak & Hare (2006, 47).
  11. Babiak & Hare (2006, 52).

Osnove ponerologije – 4. dio: Politički psihopat

Related Articles: