FOTCM Logo
Cassiopaea – hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • RU
  • TR
  • ES
  • ES

Kasiopejski Eksperiment – 7. dio

I tako se postavlja pitanje: zašto bi itko trebao uzeti u obzir IŠTA dobiveno „kanaliziranjem” kao vrijednim pažnje, a kamoli kao značajan doprinos naučnom istraživanju skrivene prirode naše realnosti?

Ukoliko se izrazi tvrdnja da je SVAKO kanaliziranje „sektarenje” ili „koještarija”, kako na to odgovoriti?

Ark komentira:

Takve tvrdnje ne mogu uzeti za ozbiljno.

Zašto?

Ja sam znanstvenik. Gledam na stvari nešto drukčije nego drugi ljudi. Kritičniji sam. Čak sam kritičniji od većine mojih kolega. Dakle, kad čujem tvrdnju poput „Svaka informacija dobijena preko kanaliziranja jest koještarija. To je 100% dezinformacija.” ili “Svako kanaliziranje je dezinformacija”, te “Svako kanaliziranje je satelitska transmisija”, postanem vrlo sumnjičav.

Zašto?

Zato sto se u TIM izričitim i kategoričnim tvdnjama uvijek krije nonsens, glupost. A kada uočim kako neka osoba govori nebuloze, kroz par rečenica, i kada je taj netko tako afirmativan – TADA ne mogu tu osobu uzeti za ozbiljno u bilo kom pogledu.

Što su činjenice? Kakve su mogućnosti?

Naravno, postoji mogućnost da određen broj (većina?) kanaliziranja DANAS dolazi putem satelita ili drugih sredstava za programiranje masa. To JE moguće. (Pogledati Cosmic COINTELPRO Timeline)

Slijedeće pitanje jest: ZAŠTO?

Očigledan odgovor je: da se iskrivi, dezinformira, preko naivnih, New Age-tipa ljudi.

Da li je ista stvar sa informacijama od Kasiopejaca?

Pa, to nije baš tako lako. Mi nismo naivni. Kritični smo. Mislimo, analiziramo. Testiramo i istražujemo.

Da li su NEKE od naših „komunikacija“ sa Kasiopejcima mogle biti zagađene na ovaj način?

DA. Postoji takva mogućnost.

Može li SVE, ili čak 95% materijala biti primljeno na taj način?

Odgovor je NE. Zato što je bilo mnogo situacija u kojima su Kasiopejci „odgovarali” na pitanja na koja „satelitski tip” inteligencije, bez mogućnosti trenutnog čitanja misli svih bića na ovoj planeti, ne bi mogao dati odgovor.

Dakle, mislim kako tvrdnja da je SVAKO kanaliziranje koještarija i dezinformacija, te da 95% kanaliziranja dolazi preko satelita, pokazuje da:

a) svako tko to tvrdi ili svjesno dezinformira ili nije u stanju razmišljati logično,

b) svako tko to tvrdi nije zainteresiran za otkrivanje istine.

I to je glavna razlika između našeg pristupa i pristupa raznih grupa, koje s pravom zaslužuju etiketu „sekte“.

Dok mi preispitujemo sve i UVIJEK tragamo za novim činjenicama, drugi izjavljuju: „MI ZNAMO ISTINU. Evo je!” A onda u njihovim tvrdnjama pronađemo neku lako uočljivu, potpuno besmislenu izjavu, za koju se tvrdi da je apsolutna, i koja stoga diskreditira sve ostalo što govore. [Laurina opaska: ovo je pogotovo slučaj sa „standardnim religijama“.]

Moja majka je „razgovarala sa duhovima” preko porculanske posude. Duhovi su joj se „obraćali”. I bilo ju je strah. Ona nije imala pojma što je to „new age”, bila je samo obična mala starica. Zašto bi sateliti traćili svoju energiju na obraćanje mojoj majci – ili na ljude slične njoj, u vremenu u kome sateliti nisu ni postojali?

Shvaćate što mislim? Postoje STVARNI fenomeni koji zaslužuju biti istraženim. Kao što kažu, vrag se uvijek krije u detaljima.

Ja postanem sumnjičav čim netko ustvrdi: „Sve bijelo je crno.” I prestajem biti prijemčiv za sve drugo što govore. Ne stoga što je nemoguće da „bijelo bude crno“, znamo kako paradoksi POSTOJE. Ne, nije zbog toga, nego ZATO što takva osoba koristi riječ: „sve”.

Što se tiče satelita, koji s vremena na vrijeme pokušaju nekog nasamariti – da, to je moguće. I to UZIMAMO u obzir. Ali UVIJEK pokušavamo upotrijebiti logičko razmišljanje, najbolje moguće „rasuđivanje”. Jer iako logika i rasuđivanje, u procjeni stvarnosti, NISU DOVOLJNI, kada su suočeni sa mogućim „višim silama”, ipak su nam UVIJEK POTREBNI. Što u praksi znači:

1) UVIJEK IH KORISTITE DO MAKSIMUMA.
2) NIKAD NE POMIŠLJAJTE KAKO SE MOŽETE POTPUNO OSLONITI SAMO NA NJIH!

Ono što želim naročito istaći jest kako ova „komunikacija”, Kasiopejski Eksperiment, JEST drugačiji od ostalog uobičajenog „kanaliziranja”.

Bio je drugačiji od samog početka, još uvijek je drugačiji i takvim će i ostati. Možemo mu dati i ime: Kritička Superluminalna Komunikacija. On je takav namjerno, a ne pukim slučajem.

Kasiopejski Eksperiment je forma komunikacije u kojoj je donosilac poruke podjednako važan kao i sama poruka i o ovom se namjerno vodi računa. Poruka i njen donosilac su nerazdvojivo vezani na kvantni način; interferna kvantna amplituda. Radi se o jednome, o cjelini. Razdvojiti poruku od njenog donosioca bilo bi, u ovom Kasiopejskom kvantnom eksperimentu, kao zatvaranje jednog otvora u dvo-otvornom eksperimentu. Zatvorite jedan otvor i cijeli uzorak se mijenja, a ne samo njegov dio.

Što je u stvari ova „Kritička Superluminalna Komunikacja”? Po čemu se razlikuje od ostalih vidova kanaliziranja?

Trebalo bi nam puno vremena i prostora da to do detalja objasnimo. Jednog dana ćemo to i učiniti. Za sada, dozvolite mi samo jednu obzervaciju: Kasiopejska Kritička Superluminalna Komunikacija ima sve karakteristike naučnog eksperimenta.

Mislite o nama kao što zapravo jesmo: znanstvenici u laboratoriju, koji rade na velikim zakonima univerzuma. Vrše važne serije eksperimenata. Trenirani profesionalci koji se dobro razumiju u ono čime se bave, poznaju svoju laboratorijsku opremu i njene manjkavosti.  Uz sve to – oni su ljudska bića. Ponekad će se netko našaliti, a ponekad će morati odbaciti određene podatke, jer su miševi oštetili opremu preko noći.

Sada, razmislite, kakve bi bile prednosti zapisivanja tih šala u njihove radove, uključujući i podatke o miševima, prolivenoj tinti i sličnome?

To nije put znanosti. A Kasiopejski eksperiment je naučni eksperiment i kao takav se nastavlja. Sa znanstvenim standardima i stalnim kritičkim pristupom.

Kasiopejska Kritička Superluminalna Komunikacija je doista eksperiment. Upravo po tome RAZLIKUJE se od drugih komunikacija. I tako će i ostati.

Razlika je u pristupu.

Mi tragamo za istinom. Mnogi drugi – uključujući izumitelje „tradicije” – sigurni su kako znaju „istinu” i htjeli bi je nametnuti drugim ljudima, ili manipulirati drugima, uvjeriti ih u ono što im serviraju, bez prostora za kritičko razmišljanje ili bilo kakvog eksperimentiranja.

Tradicionalne religije generalno tvrde da njihova istina potječe od „Boga”, ili vanzemaljaca ili od nečeg „tamo negdje”. Ali kada se netko usudi pokušati doći do istine na drugačiji način – onda je to „100% dezinformacija”, „koještarija” ili „kult”.

Mi pokušavamo podijeliti naša razmišljanja, a kada je potrebno, spremni smo za učenje i za PROMJENU. I to je ono što je neophodno: biti otvoren.

Što ako su „tradicionalne religije” ili tvrdnje da su eksperimenti kanaliziranja dezinformacija – istinite? Čak i ako uzmem u obzir kako je ovo prilično nevjerojatno, što ako je istina? Može li to biti istina?

Naravno, kao znanstvenik koji koristi svoj mozak za rasuđivanje, moram razmotriti i ovu mogućnost, bez obzira na to koliko mi nevjerojatnom djelovala. I došao sam do zaključka kako to ne može biti istina.

Evo mog rezoniranja: koristio sam „reductio ad absurdum” – način koji se koristi u logici i matematičkom dokazivanju. Pretpostavite nešto kao istinu, a zatim preko niza logičkih dedukcija dođete do zaključka da vaša pretpostavka ne može biti istinita. Ovo je zamršen – ali koristan proces.

Primjenimo ovu metodu na tvrdnju kako je „svako kanaliziranje 100% dezinformacija zato što dolazi sa satelita”. Pretpostavimo da je ovo istina. Kako bi se ovakva pretpostavka održala, ona mora uključivati mogućnost čitanja i kontrole SVAČIJIH misli u SVAKOM momentu.

Ali, ako je ovo slučaj, zašto bi onda itko bio imun na takvu kontrolu?

Dakle, logički, svatko tko daje takvu tvrdnju je i sam pod utjecajem programiranja od strane satelita (ukoliko je svatko, onda je i onaj koji to tvrdi). U tom slučaju, sve što ta osoba tvrdi je netočno. A pošto je takva osoba glasna i potpuno sigurna u ono što tvrdi, bez ikakvog valjanog argumenta, logički zaključak jest da ono što ta osoba tvrdi NIJE istina, da je dezinformacija.

Dakle, ako pođemo od pretpostavke da je svatko tko tvrdi tako nešto u pravu (sateliti utječu na svakog) dolazimo do zaključka kako je takva tvrdnja pogrešna (zato što onaj koji je donosi u stvari ponavlja dezinformaciju koju implantiraju sateliti).

Eto, to je reductio ad absurdum.

Možemo otići još dalje. Postoji li razlog zašto bi bilo tko izjavljivao takve očigledne gluposti? Zašto?

Pa, i u vezi s tim možemo imati hipotezu.

Ukoliko, kao što znamo iz gore pomenute analize, NIJE SVAKO kanaliziranje poslato od satelita, tada nam NEKO kanaliziranje može pružiti realnu informaciju dobivenu od „dobronamjernih bića”, od „nas u budućnosti”, od „Božanske inspiracije”, ili od „Uma-Boga i Nad-duše”, zovite to kako želite. Dakle, tada je sasvim prirodno da će postojati sile koje će nastojati diskreditirati Kritičke, Znanstvene Eksperimente takvog komuniciranja.

Dakle, riješili smo jedan problem. Za one koji tvrde da je svako kanaliziranje dezinformacija ili simptom „kultne namjere”, imamo razloga pretpostaviti kako su te osobe očigledno agenti tih dezinformacijskih sila.

Možda bismo još jednom mogli upotrijebiti logičko i kritičko razmišljanje.

Većini ljudi nije baš posve jasno što je u stvari kanaliziranje, pa mi dozvolite da uzmem kao poseban primjer Ouija ploču koju spominjemo na ovim stranicama.

Zašto koristimo Ouija ploču?

Razlog je vrlo jednostavan: koristimo je kao instrument da bismo eliminirali vanjske smetnje, odnosno „šumove“. U biti, ovakva ploča minimizira smetnje od strane satelitskih ili drugih programskih signala, koji dolaze bilo od ljudske, bilo od hibridne tehnologije.

Kod korištenja ploče, potrebne su barem dvije osobe. Nema rituala, nema uvjerenja. Kao i u slučaju bilo kog drugog naučnog protokola, postoji puna svjesnost, kritičko razmišljanje, ponekad šala, često i kava, novi i svježi umovi, glasna diskusija, i ploča  – pitanja i odgovori, koje prati istraživanje i analiza.

Razmišljajući u terminima moguće kvantne fizike u vezi sa interakcijama uma i materije, jasno mi je kako su metode koje mi koristimo vjerojatno robusnije i otpornije na bombardiranje izvana od strane signala kontrole uma. Nasuprot tome, direktno pričanje sa „Umom-Bogom”, kao što neki tvrde da rade, je podložnije uplivima i smetnjama.

Na primer, slabi vanjski elektromagnetni signal mogao bi direktno komunicirati sa implantatom u našem zubu i mi bi to shvatili kao komunikaciju sa našom „Nad-dušom”…

Ili, kao što je Laura istakla: Kada je Jahve govorio kroz svoje kanale, ovo se naziva „božjom inspiracijom”. Kada bilo tko drugi „kanalizira”, onda je to nekromancija ili demonska opsjednutost ili ništa drugo no obmana. To je zato što je Jehova/Jahve rekao kako je on jedini bog i da je to istina jednostavno zato što je on to tako rekao kroz kanaliziranje, koje je inače – po njegovoj definiciji – nekromancija, demonska opsjednutost ili obmana!

Ukoliko ponovno primjenimo naš ruductio ad absurdum na standardne religije, može nam se učiniti kako su monoteistički kultovi koji danas dominiraju našom planetom „kreirani” sa izričitom svrhom „demoniziranja” naučnog, Kritičkog kanaliziranja.

Dakle, logičkim razmišljanjem i kritičkom analizom došli smo do radne hipoteze.

Ali, molim vas, nemojmo ishitreno zaključiti kako smo riješili sve probleme. Važni problemi i dalje postoje i moramo se njima pozabaviti. Gore pomenuta analiza nam ne govori KOJE kanaliziranje (ako bilo koje uopće) je legitimno. Ona samo daje indikacije. Da bi smo odgovorili na ovo pitanje neophodna je puna analiza, koja uzima u obzir ne jedan već puno aspekata. Moraju se upotrijebiti potpuno drugačije metode. Ako je A suprotno od B i otkrijemo da je A pogrešno, to ne znači nužno kako je B točno! Ustanoviti je li B točno ili ne – predstavlja zaseban problem.

Dopustite mi samo da napomenem kako smo puno puta raspravljali o Kasiopejskom kanaliziranju, na ovim stranicama i sa drugim grupama, i čak i oni koji nas napadaju su otvoreno priznali da Kasiopejci imaju nevjerojatan rezultat.

Najvažnije je uvijek upamtiti kako ne pričamo sa „Bogom” ili „Duhovima” ili „Vanzemaljcima” i slične koještarije. Kao što je Laura teoretizirala od početka, moguće je da je ova komunikacija veza sa hiperdimenzionalnim realnostima, područjem simbola i slika i dinamika i nikakvo mistično blebetanje neće biti tolerirano niti promovirano od strane nas. Nikada.

Related Articles: