Viteški pohod – 2. deo
Tako, prva Božja Zapovijest je Postanite/Budite! A to istovremeno uključuje Bitak i Nebitak. Odatle, drugi zakon podrazumijeva “prati Bitak ili Nebitak prema svojoj urođenoj prirodi.” Sva kreacija je jedan rezultat te izvorne, praiskonske zapovijesti. Tako, s te tačke gledišta, Zlo ne postoji. Međutim drugi, propisani zakon određuje kojem će se “Božjem Licu” neko vratiti: Životu ili Smrti.
Ukoliko bi uzeli u obzir samo tu praiskonsku zapovijest, onda u kosmosu ne postoji ‘ne-perfekcija’, jer sva stvorenja slijede ono što Bog od njih zahtijeva. U tom smislu, ono što se normalno naziva “ne-perfekcijom” ili nedostacima, to je u stvari jedna perfekcija, jer to dozvoljava ostvarivanje raznoraznih nivoa egzistencije i znanja. Drugim riječima rečeno, ukoliko ne bi bilo “ne-perfekcije” u smislu smanjivanja, oskudice ili nedostataka – ne bi bilo ni kreacije. Ukoliko ne bi bilo kreacije, onda bi ona Skrivena Riznica zauvijek ostala skrivena. Odatle bi sam Bitak u svakom smislu bio nevidljiv. Ne bi postajalo ni samo-otkrovenje Božanske Realnosti, Svjetlost ne bi sijala, Bog bi bio Nemanifestovan a ne – Manifestovan. Međutim, sve to je apsurdno zato što zahtijeva neperfekciju Samog Bitka, koji je po svojoj definiciji jedna neograničena perfekcija. Perfekcija Bitka zahtijeva manifestaciju Svojih osobina. Posljedice djelovanja tih Imena i Osobina moraju s Božje strane biti ispoljene kako bi on bio Bog.[…] Drugim riječima, ta nedostatnost se traži od same egzistencije. Biti “drugačiji od Boga” znači biti “ne-prefektan”. …Ali upravo to “razlikovanje” je ono što dozvoljava kosmosu i svim stvorenjima unutar njega da egzistiraju. Kad bi stvari bile perfektne u svakom pogledu, onda bi one bile identične samom Bogu, i onda ne bi bilo ničega “drugog do Boga”. Međutim, tada mi ne bismo čak mogli ni pričati o ovom kosmosu, jer ne bi ni bilo nikakvog kosmosa, niti onih koji o njemu pričaju….Tako je i ta ne-perfekcija jedna vrsta perfekcije. [Chittick]
U ovoj posebnoj fazi egzistencije, u kojoj se čovjek sada zatekao, on je istovijetno “prijemčiv” prema Dvjema primarnim stranama Božjeg Lica: Bitku i Ne-bitku. Shaykh nam kaže da je bilo koja osobina ili karakterna crta koju neko ljudsko biće “izabere” – ono što je on orginalno posjedovao u svom izvornom, odnosno, iskonskom stanju. Zadatak Tragaoca je da otkrije ono što je unutar njega iskonsko, da to pročisti i pojača. To podrazumijeva razvoj Volje. Volja je jedna veza, koja prati znanje, dok samo znanje slijedi predmet znanja. U procesu “ascenzije” ili “uskrsnuća”, predmet znanja ste Vi. Znanje samo po sebi nema nikakvu svrhu. Međutim, Vi kao Tragaoc, možete dati tom znanju ono što Vi stvarno jeste u samom sebi, te tako i odslikati SAME SEBE u tom znanju uz pomoć vaših postupaka koji su u harmoniji s tim vašim znanjem.
Kao što je već prethodno primjećeno, postoje mnoga Imena Božja koja nas pozivaju u ovom sadašnjem momentu naše egzistencije. Međutim, od vas se ne zahtijeva da odgovorite svakome od njih koje vas poziva. Činjenica je da su ljudska bića, uopšteno rečeno, ignorantna kad se o njihovoj istinskoj “suštini” radi a odatle potiče i njihova iluzija o slobodi. A činjenica jeste i to da svi putevi Vode nazad ka Bogu, ali opet, to može biti preko njegovih različitih lica. Kao što Shaykh kaže: “Kroz Alaha se sve stvari vraćaju kući, i on je na kraju svakog puta”. Međutim, veoma važna stvar je ta, koja ćete božanska imena vi da postignete i uz pomoć kojih od njih ćete krenuti kući?”
A upravo to nas vodi do onoga što Shaykh naziva “pronicljivost”. To podrazumijeva jedan poseban razvoj “oka uvida” ili “viđenja nevidljivog,” što je od presudnog značaja za svakog Tragaoca. Isto kao što fizičko oko uz pomoć refrakcije sunčeve svjetlosti može razlikovati veliko od malog, lijepo od ružnog, boje, kretanje od mirovanja, visoko i nisko; sposobnost viđenja nevidljivog je osobina jedne “unutrašnje svjetlosti.” Ta svjetlost otkriva tragaocu stvari o vanjskim objektima koje NISU uočljive za onih njegovih pet čula. Ona može da otkrije onome koji je posjeduje, kada neki njegov izbor ili odluka, koja se može činiti dobronamjernom, u suštini predstavlja jedan korak na putu Zla. Ona otkriva kada je jedna izbor ili odluka, koja se može činiti, prema ljudskim kriterijumima, negativnom, u stvarnosti predstavlja jedan težak korak ka blaženstvu za sve one na koje se ona odnosi. Sufiji nam kažu da su neke individue ostvarile toliki nivo “vidovitosti” da – samim tim kad vide otiske nečijih stopala na tlu, čak iako ta osoba nije tu prisutna, – oni mogu znati da li ona ide životnim putem napretka ili propasti.
Ta svjetlost pronicljivosti čini se da je jedan dar kojeg nema svako, a oni koji ga imaju, moguće da ga nisu razvili u dovoljnoj mjeri. Ono što je sigurno, to je da oni koji to imaju, posjeduju jednu iskonsku prirodu Bića koje je u stanju da “vidi” dobro i zlo – oni ne vide SAMO ono što je dobro. Tako su oni u stanju da razlikuju “pozive” koji stižu od Nebitka od onih koji stižu od Bitka, pa su tako i u stanju da ojačaju svoju Volju krećući se putem suštinskog Bitka. Odatle slijedi da su individue koje nisu u stanju (ili ne žele) da vide – oboje, Dobro i Zlo, formirane u kalupu subjektivnosti, što predstavlja jedan ljudski izraz onog Poziva Ne-bitka.
Jedno ljudsko biće čija iskonska priroda je ona od Bitka, može pojačati svoju svjetlost pronicljivosti uz pomoć “prihvatanja karakteristika” onih Imena Bitka. To ne znači da će taj čovjek prihvatiti neke karakteristike koje mu već ne pripadaju. To znači da su te njegove karakteristike samo pojačane i “kultivisane”. Glavna svojstva jedne individue utvrđuje se uz pomoć toga koja strana Božjeg Lica mu je otkrivena, a to se određuje njegovom spremnošću. Blaženstvo se otkriva samo onda kada je Zlo odvraćeno, odbačeno; što se može ostvariti uz pomoć jednog dugotrajnog perioda “iskušavanja,” odnosno, kada je čovjek izložen neprestanim izazovima da VIDI (ili PROGLEDA) a onda da izabere Bitak od Nebitka, kako bi razvio Volju ili usklađenost sa Bitkom u jednoj petlji ili kružnom toku povratne sprege. Kako Tragaoc slijedi taj svoj put, on ne treba gledati na te osobine kao na njegove lične, nego u smislu da je on samo mjesto Božje manifestacije jednog ontološkog svojstva.
Ljudi misle da vjeruju u Boga, dok u suštini, ono u šta oni vjeruju uvijek dobija oblik jedne obične posude. Jedna stara izreka kaže da voda uvijek uzima oblik i boju svoje posude. Dublja implikacija svega toga je ta što će jedna osoba izgubiti ravnotežu ukoliko njene svjesna vjerovanja nisu u skladu s njenom vlastitom suštinskom prirodom. Drugim riječima, čovjek čija je iskonska priroda usklađena s Bitkom, izgubiće ravnotežu, doživjeće patnju, pa čak će se i razboliti pokušavajući da prihvati ona svojstva koja u njemu ne postoje. U tom smislu, jedno pažljivo posmatranje fizičkog stanja – pa čak i fizičke životne okoline – može služiti kao jedan pokazatelj da li – ili ne – cjelokupno biće uspostavlja svoju harmoniju.
Tako i različiti putevi mogu prouzrokovati i različite posljedice za razne individue, u skladu s njihovom unutrašnjom praiskonskom prirodom. Oni čija je suštinska priroda u skladu sa Bitkom, slijede put razvoja sposobnosti VIĐENJA a svojim izborom usklađivanja sa beskonačnim potencijalom kreacije, oni tako postaju sprovodnici Bivstvovanja ili Bitka jer se i Bog onda odlučuje da se manifestuje kroz njih. Oni tada ne samo da ne vide da je svako ograničavanje samo jedna iluzija, oni svjesno i DEJSTVUJU u skladu s tim – oni koriste to znanje kako bi proizvodili energiju i svjetlost.
One individue čija suštinska priroda naginje ka Ne-Bitku, slijede put ograničavanja Beskonačnog Bitka, pretpostavljajući da oni, u svom stanju ignorantnosti i subjektivnosti, znaju bolje od Boga kako kreacija treba da se uredi ili popravi. Oni se mole za promjene, oni obavljaju rituale, neprestano ponavljaju kojekakve mantre ili beskonačne vizualizacije “magičnih oblika” koji navodno mogu da “promijene” realnost. Oni bombarduju druge sa “Ljubavlju i Svjetlošću,” (naravno, njihovom subjektivnom verzijom istog) i tako pokušavaju da promijene svijet “tamo napolju” projicirajući njihovo subjektivno viđenje realnosti na beskonačnu mudrost Kreacije. Takvo “upravljanje energijom svijesti” čak uključuje i pretpostavku da je samo znanje o tome da su sve podjele jedna iluzija, dovoljno za ostvarenje cilja “Ascenzije,” a to je i najpodmuklija laž koja se tu plasira.
Svaki od ovih pristupa veže jednu petlju u srcu vijernika i utvrđuje ga na putu čiji krajnji cilj predstavlja sam predmet njegovih vjerovanja. Sva vjerovanja su jednaka u tom smislu da je Bog – ove ili one vrste, njihov krajnji predmet. Međutim, svako od tih vjerovanja se razlikuje u tome što vodi do jednog drugačijeg imena Božjeg, ili Misaonog Centra. Čak je i materijalistički skepticizam jedno “vjerovanje” koje vodi do “materijalizacije” svijesti koja slijedi to vjerovanje. Ono što je mnogo teže za razlikovati, to su tzv. izmješani “spiritualni” putevi koji izvrću i iskrivljuju ovaj koncept Bitka, kako bi naveli tragaoca na put ka Ne-bitku.
Vraćajući se nazad na pojam ljudskog bića kao jedne jedinke za transdukciju sa svojim “kapacitetom leće”, kako se čini, sam proces Ascenzije počinje sa izborom podešavanja leće. Ukoliko se individua odluči da podesi svoje sočivo tako da vidi jedno cjelokupno polje Misaonih Centara koji utiču na kreaciju, ona onda može da izabire one koji poboljšavaju i oživljavaju Kreaciju i Bitak – Misaone Centre Probuđene Svijesti – tada se osniva i jedan kružni tok povratne sprege koji izabire tu vrstu vjerovatne budućnosti.
Ljudsko biće može uz pomoć jednog velikog napora proširivati svoje “polje osmatranja” ka sve većoj i većoj objektivnosti. Zajedno sa jednim širim i dubljim poljem posmatranja, u fokusu se pojavljuje i svjesnost o onim stvarima koje potiču iz tih Misaonih Centara. Kada se ovi misaoni centri nađu dobro izoštreni u fokusu čovjekovog vidnog polja, onda ta individua ima veću sposobnost razlikovanja da li određeni uticaji potiču iz Misaonih Centara bitka, ili iz Misaonih Centara ne-bitka. U toj fazi, ta individua će takođe biti u stanju da dalje “oblikuje” svoje emocije i upravlja svojim postupcima, tako da ona postaje jedna djelotvorna jedinka za transdukciju kosmičkih energija Bitka u ovu realnost. To podrazumijeva korištenje znanja, koje proizvodi energiju, koja proizvodi svjetlost.
Kako se taj proces nastavlja, i kako se taj kružni tok povratne sprege aktivira između Kosmičkog posmatrača i određenog stvorenja – organske jedinke, organ transdukcije tog stvorenja počinje da ojačava, da tako kažemo – a izmjena između njega i Kosmičkog Posmatrača se ubrzava i intezivira. Organ za transdukciju tada počinje da djeluje kao jedan svjetionik koji navodi na sebe energije viših nivoa iz onog odabranog Misaonog centra – tj. onog “posmatrača iz budućnosti – ili onog “oka” koje je tvorac/stvoritelj.
U razvoju jednog takvog kružnog toka povratne sprege, ljudsko biće kao sprovodnik kreacije, kao jedno njeno tijelo – postaje jedan aktivan učesnik u stvaranju svoje vlastite BUDUĆNOSTI samim aktom odabira one posmatračke platforme i područja kojeg on prihvata “istinskim” – objektivno ili subjektivno. Nadalje, pošto je energija takvog jednog bića promijenjena i pojačana uz pomoć “struje kosmičke energije” koja protiče kroz njega, kako on percipira sve više i više stvaralačkih uticaja Beskonačnog potencijala, i izabire one s kojima želi da se uskladi, on postaje kolinearan i sa onim drugim izražajima Bitka – drugim organskim jedinkama, koje mogu po svojoj građi biti prilično drugačije ali koje su istovijetno svjesne Beskonačnog Potencijala – i tako u stanju da sarađuje s njima, na jedan takav način, koji nadalje proširuje i razmjenjuje tu energiju transduciranja.
To može onda da dovede do jednog eksponencijalnog pojačanja transduciranja energija Bitka koje, nadalje, mogu potpuno da promijene fizičku prirodu te organske jedinke. Isto kao što se i cijev koja se koristi za protok vode neprestano vlaži iznutra od strane vode, isto se dešava i sa ljudskim bićem koje počinje sa procesom usklađivanja sa Bitkom. Njega tako počinju da natapaju one više energije koje se manifestuju kroz njega. Taj proces vodi do prožimanja organske prirode tijela, što dalje vodi ka jednoj transformaciji tako što “budi” onu “uspavanu materiju u toj organskoj jedinki, te ju nadalje pretvara u jednog potpunog i ravnopravnog učesnika u Bitku, umjesto nekog tereta kojeg duša mora da nosi i stalno se nateže se s njim. Energija tog organskog vozila onda postaje dostupna na način predstavljen u onoj čuvenoj Ajnštajnovoj formuli, što nam možda može dati neke indikacije o potencijalima jednog takvog bića.