FOTCM Logo
Cassiopaea – hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • RU
  • TR
  • ES
  • ES

Kasiopejski Eksperiment – 16. dio

Kao odgovor na mnoga pitanja i zahtjeve za dodatnim informacijama, u proljeće 1999. Laura je otpočela sa pisanjem Val serijala i objavljivala ga na web stranicama, dostupnog svima zainteresiranim. To je privuklo još više pažnje, uglavnom pozitivne, iako je privuklo i osobnu pozornost nekih iznimno zanimljivih grupa.

Čovjek, kome ćemo dati pseudonim “Maynerd Most”, predstavivši se kao novinar, istraživač i stručnjak na području Rennes-le-Chateaua, prvi je puta pisao Lauri u proljeće 1999. Kompletna razmjena i pozadinska drama je prenesena do u detalje u nastavku Val serijala. Kasnije je otkriveno kako je taj čovjek imao veze – kroz druženje sa “Alvin Wileyem” (pseudonim) – sa vjerojatnom CIA organizacijom koja je koristila alternativnu istraživačku zajednicu kao sredstvo za oblikovanje kulturnih predrasuda. Ali, tijekom dvije godine, Laura je bila nesvjesna o stvarima kao što su COINTELPRO i povezane aktivnosti kreirane sa svrhom da odvrate bilo koju individuu na putu do Istine o našoj realnosti.

Kako je vrijeme odmicalo, postojalo je sve očiglednije kako OPD put kog su izabrali Ark i Laura, NIJE put koji je izabrao Frank Scott. I to nije bilo samo pitanje osobnog odnosa između Arka, Laure i Franka, već i pitanje iskustava i opažanja svih drugih fizički prisutnih članova istraživačke grupe. Drugim riječima, bila je to posljedica asimiliranja B utjecaja koje je omogućilo Arku i Lauri da UVIDE objektivnu stvarnost njihova odnosa s Frankom.

U jesen 2000. Frank Scott je napustio grupu. U istom periodu, Maynerd Most je inicirao diskusiju sa Laurom u kojoj je sada tvrdio kako je on novi izdavač koji se muči tijekom nalaženja kvalitetnih autora – ponudivši joj objavljivanje njenog rada.

Laura, preokupirana radom na održanju koraka sa grupom za diskusiju, odgovaranjem na pitanja, editiranjem i naručivanjem transkripata za djelomično objavljivanje, istraživanjem natuknica iz materijala, te pisanjem članaka za internet stranice, mislila je kako je gospodin Bridges bogomdan! Komunicirajući sa njim kroz protekle dvije godine, Laura je smatrala kako mu može vjerovati, predala mu je dotad neobjavljeni materijal, povjerljivi materijal za koji je on predložio pomoći u editiranju svezi zaštite povjerljivosti, i vjerovavši kako je njezin životni rad predan u dobre ruke, opustila se kako bi se koncentrirala na pisanje. Ponovno, priča je ispričana u detalje u nastavku Val serijala.

O tome periodu Laura piše:

Tijekom Arkovih šest godina boravka u Sjedinjenim Državama, on nije bio u mogućnosti pronaći prikladan akademski posao koji bi podržao njegove osobne istraživačke interese, zbog nekoliko faktora, među ostalima i njegov status “stranca”, ali prvenstveno zbog njegova odbijanja posla u području industrije oružja. Bilo je očito kako je minimalan broj poslova i istraživačkih dotacija preostao onim fizičarima koji ne žele staviti svoju stručnost u službu vojske. I uistinu, Ark je počeo raditi za potpisnika ugovora s Odjelom za Obranu Sjedinjenih Država, ali nakon tri godine na toj poziciji postalo je očigledno kako će morati ili postati “dublje uvučen” ili će morati otići.

Što se mene tiče, ja sam prije radila kao birokrat za Državu Floridu, i kao hipnoterapeut pod okriljem raznih psihijatara i psihologa, (što je zapravo vodilo mom kasnijem interesu i eksperimentiranju sa “fenomenima uma”). U 1995. počela sam dijeliti neke od rezultata Kasiopejske transmisije sa grupom za diskusiju na internetu. To nije bilo, blago rečeno, najbolje prihvaćeno osim od strane nekoliko osoba za koje se činilo kako su više zainteresirane za “znanje” od prosječnog “new age” tipa tragaoca za “alternativnim rješenjima za probleme čovjeka i njegovog mjesta u svemiru”. Činjenica je, Kasiopejski materijal je bio izrazito Gnostički po svom svojstvu i tonu. Ono što su Kasiopejci tumačili kao hiperdimenzionalne stvarnosti bilo je prilično usporedivo sa područjem Gnostičkih Arhona.  

Kako sam nastavlja s istraživanjem, usporedba između tog materijala i “skrivenim strujama znanja” kao što su Sufizam, Ezoterično Kršćanstvo, Hermeticizam i tako dalje, postala sam uvjerena kako moram podijeliti taj materijal i rezultate mog istraživanja sa svrhom dobivanja povratne informacije od drugih, kako bih – recimo to tako – učinila moje algoritme robusnijima.

U 1998. Ark mi je počeo pomagati u kreiranju web stranice u tu svrhu. Ta web stranica je objavila mnoge godine mog povijesnog istraživanja, kao i rezultate i iskustva mog istraživanja iz područja paranormalnog i psihologije. Ovaj posljednji element bio je baziran na više od 25 godina iskustva u radu kao hipnoterapeut. Smatrala sam kako je tematika takozvanih “vanzemaljaca” valjani subjekt za istraživanje i razmatranje, s obzirom na njen sveopće rašireni fenomen unutar američke kulture. Kao hipnoterapeut radila sam s osobama koje su tvrdile da su bile “otete” od strane vanzemaljaca, i moja iskustva i proučavanja te teme uvjerili su me kako je ona intrigantna i vrijedna akademskog istraživanja.

Kao što spomenuh, Ark mi je asistirao tijekom tehničkog aspekta kreiranja web stranice i povremeno bi pridonio ponekom podržavajućom analizom i komentarom. Mi nismo bili spremni, niti smo očekivali, takav nivo reakcija na ovaj “brak znanosti i misticizma”. Te reakcije dovele su me do suočavanja sa čudnim stanjem našeg svijeta – beskrajnim ponorom između metoda i zaključaka znanosti i religije. Ja sam smatrala da je normalan, razuman pristup za proučavanje religije i misticizma – domena takozvanog “paranormalnog” – više manje znanstveni pristup, ali očito je ta perspektiva bila osuđena i od strane religijskih zajednica kao i od mnogih pripadnika znanstvene zajednice.

To nas vodi natrag na problem sa kojim se suočavamo u našem svijetu: da “znanost o živim bićima” nije napredovala ukorak sa znanošću koja se bavi fizičkim objektima naše stvarnosti.

Dakle, možemo konstatirati kako je jedan od mojih primarnih operacijskih protokola proučavanje religije i misticizma – domena takozvanog “paranormalnog” – manje-više znanstvenim pristupom, dok je Ark potaknut, povremeno, da kombinira “inspiraciju” sa znanstvenim istraživanjem. U oba slučaja, želimo naglasiti, naš zajednički pristup je kreiranje radnih hipoteza koje su podložne testiranju i proučavanju.

Kao što je spomenuto, takav pristup izazvao je mnogobrojne proteste iz krugova “istinskih vjernika” raznih religija kao i od strane takozvanih “New Age” grupa diljem svijeta, te isto tako i od strane nekih akademika, koji su takav pristup automatski ocijenili “ne-znanstvenim”.

Ti prvobitni napadi na nas pristizali su iz dva glavna izvora: takozvane “New Age” ili “Metafizičke” zajednice, i Kršćanskih fundametalista iz Sjedinjenih Država. Kasnije su im se pridružili i članovi Židovske i Islamske religije koji su se usprotivili izlaganju religioznih tekstova i ideja manje-više znanstvenom proučavanju. Nije da je to bio prvi slučaj takvog istraživanja, ali većina akademskog istraživanja teoloških područja nije lako dostupna javnosti. Ja sam ih čitala, sažimala i činila ih dostupnim. Očigledno, to je bio veliki tabu. Bilo je jasno kako su “istinski vjernici” bili sretni sa situacijom neizlaganja analizama znanosti, jer im je to omogućavalo vršenje obmana nad javnošću, pogotovo nad onima koji su bili neskloni “standardnim” religijama, ali zasigurno ne isključujući i fundamentalne prijevare unutar “standardnih” religija. Ja sam napisala analizu rada na kome se temelje tri glavne Monoteističke religije – religije odgovorne za trenutno stanje svijeta za koje će svatko priznati da je užasno – naslovljenu Tko je napisao Bibliju”.

Bilo je vrlo uznemiravajuće, za nas oboje, spoznaja kako je naš trud da primjenimo znanost na studiju metafizike, sa svrhom pronalaženja zajedničke osnove za mir za sve ljude, uzrokovala najpodlije od svih klevetničkih napada na nas – optuženi smo kako pokušavamo osnovati “kult”! Izgledalo je da su svi stvarni kultovi koje smo izložili kao takvima odlučili kako je napad najbolja obrana.

Odgovorili smo na te optužbe ohrabrujući čitatelje da uistinu PROČITAJU naš rad kako bi bili sposobni procijeniti kako te optužbe nisu istinite. Ali ipak, izgleda kako jednom kada se uzvikne riječ “kult”, ono što slijedi je psihološka reakcija slična onoj na povik riječi “vatra” usred krcatog javnog mjesta. Svako razmišljanje i analize staju i ljudski mozak postaje paraliziran.

Sve do perioda oko 11. rujna 2001. situacija nije bila ni manje ni više problematična nego što bi to bila za svaku osobu sa “novom idejom” koja nije još prihvatljiva. Postoje kritike i postoje odgovori na kritiziranje. No, sukladno s 9-11, klima u svezi znanstvenog istraživanja religije i sistema vjerovanja radikalno se promijenila unutar Sjedinjenih Država.

Uvidjevši kako religija i uvjerenja vode masu u djela čistoga ludila, počela sam pisati protestni članak o politici tadašnjeg američkog Predsjednika, gospodina Busha, i njegovom manipulativnom korištenju Kršćanskih Fundamentalista kao baze podrške, i religije kao njegovog raison d’etre. Bila sam posebno glasna u mom suprostavljanju, tada, nadolazećoj invaziji i okupaciji Iraka.

Zbog tih aktivnosti postali smo izloženi još većim napadima, koji su sad uključivali fanatike takozvane “Kršćanske Desnice”, a priljepljena oznaka “kulta” uzvikivala se glasnije i češće. Primili smo prijetnje smrću, naša djeca su bila fizički ugrožena, a u dva slučaja, koja se odnose na prijetnje ugrožavanja života, naš pas je bio otrovan, naša imena (uključujući i naše djece) i fizičke lokacije bili su objavljeni na internetu, sa zahtjevom upućenim “pravim vjernicima” da krenu i “pobrinu se” za nas (implicirana namjera je očigledno bila da nam se nanese tjelesna ozljeda, možda čak i smrt).

Kampanja kleveta i poruga bačena na nas od strane takvih individua putem interneta, bila je sačinjena od najdrskijih laži o našem radu i našim osobnim životima. Shvatili smo kako ne možemo učiniti ništa drugo doli utrošiti svaki budan sat na obranu nas samih, i ostajanjem budnim noćima u strahu da će nam neki fanatični fundamentalist spaliti kuću dok spavamo.

Naravno kako smo podnijeli izvještaje o akcijama protiv nas autoritetima Sjedinjanih Država, uključujući i FBI. Odgovori tih istih autoriteta uglavnom su sadržavali odgovore tipa “to nije u našoj nadležnosti” ili “svatko ima pravo izjaviti što želi”, pa sve do “postoje mnoge bitnije stvari za istražiti” od 11. rujna 2001.

Poduzeli smo našu osobnu istragu o kolovođama napadača, plativši tvrtci istražitelja da sastave kompletan izvještaj o pozadini. Sa dijelovima tog izvještaja i koristeći internet kao sredstvo istraživanja, bili smo sposobni pratiti i locirati veze tih grupa sa CIA organizacijom koja je osnovala nekoliko “stvarnih” kultova, uključujući i gurue koji su tvrdili kako su vanzemaljci i druge “Mistične Škole” koje su se bavile uglavnom “Enokijanskom Magijom” i drugim besmislicama koje danas prolaze kao hermeticizam.

Nakon čitanja dijela “ostalog” materijala dostupnog na internetu, moglo se pomisliti kako je najednostavniji razlog u pozadini ovih napada na nas bio osjećaj ugroženosti tih individua, strah od razotkrivanja njihovih prijevara za zaradu novca, putem kultova. Ipak, preostao je problem apsolutnog oglušavanja autoriteta Sjedinjenih Država na naše brojne žalbe svezi kriminalnih radnji od strane tih individua u njihovoj kampanji spletki, kleveta i lažnih optužbi protiv nas. To je nešto što još uvijek ne možemo objasniti. Isto tako ne možemo objasniti zašto je naš rad postao metom na takav način, kada postoje tolike stvarne “kult” grupe koje djeluju u SAD-u kojima je dozvoljeno neometano djelovanje i izvođenje toliko očitih prijevara i smicalica, potpuno nekažnjivo. Sugerirano nam je kako su te grupe dio velikog tajnog “Counter-intelligence Programa” (COINTELPRO – op.prev.), ali čak i ako je to slučaj, to ne objašnjava razlog zbog kojeg je baš naš rad izabran kao meta napada, osim, naravno, ukoliko smo “na pravome tragu”.

I tako smo došli do aktualne spoznaje o činjenici kako se naš pristup procjene realnosti, koji se svodi na znanstveno gnostičke termine, koji predlažu kako je ovaj svijet koji doživljavamo, svijet uobičajenih osjeta prostor-vrijeme, “uklopljen” u petu dimenziju (ovaj termin ovdje koristim onako kako ga koriste matematičari, a NE u smislu u kome ga koriste tkzv. “New Age” grupe) koja je STVARNA, a naša stvarnost je tek “bojno polje” stanovnika hiperdimenzionalnog prostora-vremena, smatra opasnim poput katarskog, koji su imali slične ideje. To znači kako smo mi, ljudska bića, “igrajući pijuni” u velikoj i složenoj Tajnoj Igri Bogova, a naše akcije ili nedostatak akcija predstavlja poteze i manevre spomenutih stanovnika hiperdimenzionalnog prostora koji očajnički NE ŽELE da se ujedinimo u našoj svjesnosti o njihovom postojanju, i koji ulažu veliki trud u zbunjivanje i držanje u mraku čovječanstva povodom toga. Jer zasigurno, kada bismo znali o njihovom postojanju i njihovim igrama, prestali bismo sa igrom.

To je najopasnija ideja na Zemlji.

I to je, očito, razlog koji leži u pozadini optužbi kako je Kasiopeja “kult”, što je toliko daleko od istine da je suludo!

Nastavak…