Pisma s ruba
Danas ću napisati pismo; pismo svim našim čitateljima. Također ću uključiti transkript vrlo zanimljivog pisma, koje je SOTT.net dobio od prof. Victora Clubea. Nadam se da će ova pisma promijeniti vaš život, vašu budućnost, a također i moju.
Ovdje na SOTT.net-u, bili smo prilično zauzeti radom na našoj sudskoj parnici, takvoj da ne možete vjerovati! Sigurna sam da svi primjećuju da nismo ni blizu cilja da skupimo dovoljno sredstava da pokrijemo ovaj trošak. Svi vi samo zapamtite, ako 1000 ljudi može donirati po 100,00 dolara, imat ćemo dovoljno. Ako 2.000 ljudi donira po 50 dolara, imat ćemo dovoljno. I svakako, s više od 10.000 vas koji svakodnevno čitaju ove stranice, mogli bismo postići cilj!
Samo imajte na umu što bi vam nedostajalo da nas nema! Tko bi provodio dane, tjedne, mjesece, pa čak i godine kopajući do najdubljih razina naše stvarnosti da vam donese izvješća i analize onoga što se stvarno događa? Uostalom, nije riječ samo o političkom kaosu tamo vani; postoje i kozmički razlozi za sav taj kaos i povijesni ciklusi, koji jasno pokazuju da vremena poput ovih općenito pokazuju na druge simptome kojih svi moramo biti svjesni. Na primjer…
Jeste li primjetili ovaj članak? Antarktika: Tajanstveni meteoriti Stymie znanstvenika, nakon kojeg slijedi ovaj članak: Meteoriti su možda ostaci uništenog patuljastog planeta? Oba članka pišu o istim meteoritima i pretpostavka je ta da je nekoć bio još jedan planet u Sunčevom sustavu, koji je u nekom trenutku uništen, što je nešto o čemu mi ovdje na Sott.net-u nagađamo već godinama.
Govoreći o nestalim planetima, jeste li pročitali ovaj članak: Misija na zaboravljene planete? Nevjerojatno koliko dugo je potrebno da znanost uhvati korak s “nadahnutim izjavama”, zar ne?
Govoreći o znanosti koja tek “sustiže”, pogledajte i ovo: Otkriven misterij kratera Utah gdje piše:
“Vrlo kontroverzna rasprava o podrijetlu Upheaval Domea trajala je gotovo cijelo stoljeće, tijekom kojeg su bile predložene iznimno različite hipoteze (postupnost naspram katastrofizma)”, izvještavaju Buchner i Kenkmann.
Rasprava je, zapravo, odražavala povijesnu podjelu ideja u geologiji tijekom tih desetljeća.
S jedne strane bili su “zagovornici postupnih promjena” koji su se držali ideje da je gotovo sve što danas vidimo na planeti rezultat postupnih procesa koji su još uvijek na djelu – pomicanje ledenjaka, kiša koja pada, rijeke koje teku, itd. Postupnost se smatrala herezom kada ju je predložio James Hutton u kasnom 18. stoljeću jer to implicira da bi Zemlja bila nevjerojatno starija nego što su tvrdili neki biblijski znanstvenici.
Ovi biblijski znanstvenici su citirali katastrofe kao što je Noin potop kako bi objasnili takve geološke neobičnosti kao što su morski fosili na vrhovima planina. Ovi rani “katastrofisti” bili su skloni ignorirati dokaze koji su bili suprotni njihovom biblijskom tumačenju geoloških zapisa. Drugim riječima, nisu bili baš znanstveni.
Kao rezultat toga, geolozi su istrenirani da vrlo pažljivo pristupaju u objašnjenju geoloških značajki gdje god se pojave izvanredni događaji. Problem je, naravno, u tome što postoje neke stvari poput Upheaval Dome, koje su, kao što sada znamo, prave kreacije izvanrednih – iako nebiblijskih – katastrofalnih događaja.
Vau! Tko bi to pomislio? Katastrofe?
Govoreći o katastrofama tada, od tada i u budućnosti, pogledajte ovaj članak: “Giant Fireball” Impact in Peru Upends Meteorite Theory [Utjecaj “divovske vatrene kugle” u Peruu mijenja teoriju o meteoritu, op. prev.] i ovaj članak: How The Peruvian Meteorite Made It To Earth [Kako je peruanski meteorit stigao do Zemlje, op. prev.] Ovaj zadnji članak nas obavještava:
Znanstvenici su utvrdili da je vatrena kugla Carancas bila kameni meteorit krhke strukture, za kojeg se dugo mislilo da će biti rastrgan u komadiće pri ulasku u Zemljinu atmosferu, a da će zatim ostaviti tek šapat na svom putu.
A ipak, kameni meteorit koji je udario u Peru preživio je svoj prolazak uglavnom netaknut prije udara. “Ovo jednostavno nije ono što smo očekivali”, rekao je Schultz. “Bilo je do te mjere da su mnogi mislili da je ovo lažno. Bilo je potpuno u suprotnosti s našim razumijevanjem kako kameni meteoriti djeluju.”
Mislili su da je lažan! A u slučaju Upheaval Domea, proveli su stoljeće raspravljajući o tome. Sve to zvuči kao da zapravo nitko ne zna što radi, zar ne? Ali onda, zašto to rade: No, it’s not a joke! Plans for ‘doomsday ark’ on the moon [Ne, nije šala! Planovi za ‘arku sudnjega dana’ na Mjesecu, op. prev.]
Već godinama govorim da nam se “približava nešto opako.” Zanimljivo mi je da je ova sudska tužba došla upravo u vrijeme kada ulazim sve dublje u istraživanje za seriju članaka o kometima:
Novi pogled na Crnu Smrt: kozmička veza
Opasnost za civilizaciju od vatrenih kugli i kometa
Trideset godina kultova i kometa
Komet Biela i krava gđe. O’Leary
Tunguska, mjesečevi rogovi i evolucija
U ovoj smo seriji saznali da postoji mnogo dokaza da je naš planet podvrgnut kataklizmičkom bombardiranju puno češće nego što većina znanstvenika i učenjaka i šire javnosti to misli ili u to vjeruje.
Svijest o mogućnosti velikih udara na Zemlji, iako dugo prisutna među nekolicinom najmaštovitijih mislilaca, sazrila je u ovom stoljeću kao rezultat proučavanja meteorskog kratera u Arizoni i vatrene kugle iz Tunguske iz Sibira 30. lipnja 1908., promatranjem kratera na Zemlji i drugih stjenovitih tijela iz svemirskih letjelica, i astronomskih istraživanja populacija asteroida i kometa blizu Zemlje. Uvažavanje učinaka velikih udara razvilo se kao odgovor na ove studije i na neklasificiranu literaturu o učincima velikog nuklearnog oružja. […]
Najintenzivnije proučavan fenomen udara, stvaranje kratera, ima ograničenu važnost zbog rijetkosti i velikog srednjeg vremena između događaja udara koji stvaraju kratere. Gotovo svi događaji koji prouzrokuju materijalnu štetu i smrtnost su zbog tijela promjera manjeg od 100 metara, od kojih su gotovo sva, osim onih najvećih i najjačih, osuđena da eksplodiraju u atmosferi. … Budući da su eksplozije veće od 1 gigatona TNT-a rijetke na ovoj kratkoj vremenskoj skali, prisiljeni smo zaključiti da je složeno ponašanje manjih tijela iznimno relevantno za prijetnju koju zapravo doživljava suvremena civilizacija . […]
Ogromnu većinu smrtonosnih događaja (ne od broja smrtnih slučajeva) uzrokuju tijela koja su tako mala, tako nevidljiva i toliko brojna da cijena napora potrebnog za pronalaženje, praćenje, predviđanje i njihovo presretanje premašuje cijenu štete nastale njihovim ignoriranjem.
(John S. Lewis, profesor planetarnih znanosti u Lunarnom i planetarnom laboratoriju, sudirektor Centra za istraživanje svemirskog inženjerstva NASA/Sveučilišta u Arizoni i povjerenik Komisije za svemir države Arizone u: Comet and Asteroid Impact Hazards on a Populated Earth, 2000.; Academic Press [Opasnosti od utjecaja kometa i asteroida na stanovništvo Zemlje, op. prev.])
Gornja izjava Johna Lewisa poprilično sažima zaključke svih istraživanja opasnosti od kometa i asteroida koja su se odvijala na mahnit način posljednjih 14-ak godina. Oni o kojima se stvarno moramo brinuti, oni koji će ubijati ljude na planetu u nasumičnim, nepredviđenim katastrofama, vjerojatno se ne mogu vidjeti i previše su brojni da bi ih bilo isplativo pokušati pronaći i nositi se s njima. Drugim riječima, javnost je prepuštena svojoj sudbini. Ne samo napuštena, već je očito na snazi smišljena politika prikrivanja činjenica.
Kao što sam već spomenula, s obzirom na prirodu teme i očite napore da se marginalizira, zataška i prenese u područje “ludih teorija zavjere” ili još gore, zabrinuli smo se jer je profesor Victor Clube, autor knjige The Cosmic Winter [hrv. Kozmička zima, op.prev.] i rada upućenog Europskom uredu za istraživanje i razvoj zrakoplovstva, datiran 4. lipnja 1996., pod naslovom: Opasnost za civilizaciju od vatrenih lopti i kometa, kao da je “nestao”. Napisala sam u četvrtom dijelu ove serije:
Nastavivši kopati o ovoj temi, potaknuta čitanjem rada Victora Clubea: Opasnost za civilizaciju od vatrenih kugli i kometa, zaista se čini da sam otvorila “konzervu s crvima”. U ovom trenutku, mogu izvijestiti o dvije stvari:
- postoji mnogo skrivenog istraživanja koje se odvija o ovoj temi,
- čini se kao da je sam Victor Clube nestao.
Imamo neke istraživače koji trenutno kopaju po tom pitanju, a kasnije ću vas izvijestiti o tijeku događaja. Možda se čovjek samo umirovio, ali trenutno, zaista se sve čini pomalo misteriozno s obzirom na stvari koje je napisao o trenutnoj temi.
Ispada da je Victor Clube otišao u mirovinu. Jedan od urednika SOTT-a, koji je istraživač o klimi u velikoj američkoj istraživačkoj ustanovi, pokušao je pronaći Clubea i na kraju je dobio faksom pismo od dobrog profesora koje ovdje djelomično citiram:
15. veljače 2008.
[…]
Vidim da je bilo upita o mome zdravlju i odmah želim napomenuti taj relativni bezobrazluk! … Zapravo, još uvijek mislim da moja prividna neaktivnost nije toliko potpuna kao što bi to google pretraživanje moglo pokazati!Prvo, trebao bih reći da su me vaše reference na (kozmički samodopadnu) paleoklimatsku zajednicu i na moje, inače nepročitano, narativno izvješće europskom uredu USAF-a jako oduševile. Uostalom, ni gospođa Victoria Cox ni vi niste svjesni koliko smo Bill i ja imali razloga cijeniti pravovremenu injekciju sredstava USAF-a u vrijeme kada se činilo da je znanstveni establišment Ujedinjenog Kraljevstva uspješno zatvorio liniju istraživanja koju smo zagovarali. Stoga smo oboje bili prisiljeni napustiti svoje karijere u Kraljevskom opservatoriju u Edinburghu zbog ovog pravca istraživanja – što je dovelo do naše reinkarnacije u tolerantnijem utočištu, naime mojoj alma mater (Oxford).
Također, iako općenito prihvaćam vaš komentar o ulozi “nacionalnih elita” suočenih s prijetnjama u blizini Zemlje, sasvim sam siguran da elite u praksi trenutno znaju IZNIMNO “mnogo MANJE nego što govore” i da je situacija za čovječanstvo strašna. Svaku utjehu koju biste mogli izvući iz suprotnog mišljenja čini mi se potpuno pogrešnim. Stoga, iako su skromni globalni napori nekoliko poluprosvijećenih nacionalnih uprava (npr. SAD) ili nekoliko privatnih poduzeća (npr. Gates) da teleskopima procijene NEO (NEO – Near Earth Objects, hrv. objekti blizu Zemlje, op.prev.) prijetnju svakako za svaku pohvalu, gledam na ovaj aspekt NEO prijetnja kao, u osnovi, povremeni i stoga manje-više simbolični što se općenito tiče hitnijeg i još uvijek uglavnom neotkrivenog NEO fluksa male mase (koji je po svom učinku klimatološki vidljiv). Ovu posebnu prijetnju (očito odgovornu za glacijalno/interglacijalno stanje našeg planeta koji se razvija tijekom posljednja 3 milijuna godina) trenutno znanstveno tijelo, a time i većina čovječanstva, naravno _fundamentalno_ ignorira.
Zašto je znanstveno tijelo toliko zabluđeno? U osnovi, po mom mišljenju, zato što mnogi ovih dana nisu svjesni _dvije_ sekularne verzije prirodne filozofije, koje su nastale od renesanse Zapada kada su Platonova djela ponovno uvedena, u biti potkrijepljujući zodijakalnu cirkulaciju bogova, navodnih predaka europske elite.
Nakon izuma teleskopa i neprobavljenog otkrića da izgleda da su zodijački bogovi nepostojeći (Galileo), elita je počela prizivati transcendentalno božanstvo dok je odbijala bilo kakvu materijalnu cirkulaciju ili “nepokretnog pokretača” koji zauzima međuplanetarni prostor. Međutim, Newton se zadubio iza Platona te je došao do Pitagore itd. i oživio tvrdnje o materijalnom ciklusu zodijaka (smanjenog sjaja) čiji su susreti s našim planetom ostali izvorom providnosti koja se ponavlja.
Uz naprednu tehnologiju i poboljšanje teleskopa, zodijak je tada otkrio prvi komet blizu Zemlje (P/Encke) i prvi ne tako blizu asteroid (Ceres) čime se ponovno otvorilo pitanje je li drevna zodijačka cirkulacija obuhvaćala komete blizu Zemljine.
Potom je uslijedila vrlo teška kriza unutar zapadnih elita koja je riješena oko 1830. u korist preferirane sekularne verzije prirodne filozofije (Galilejeve) za razliku od one druge (Newtonove).
Sada vjerujem da je ovaj obrat događaja očito pokrenula službena povelja Kraljevskog astronomskog društva u Britaniji (najviša nacija!) čim je pristala _ne_ objavljivati opažanja P/Enckea iako je njegov imenjak već dobio najveću pohvalu Društva.
Kao rezultat političkog uplitanja, Newtonovi neobjavljeni radovi trebali su ostati skriveni još najmanje jedno stoljeće, a klimatologija (kao i mnoge druge grane znanja) nikada nije bila pravilno integrirana s Newtonovom astrofizikom i geofizikom.
Nakon što se ova nit napredovanja znanja u potpunosti uvaži, može se smatrati da je ova integracija tek nedavno pokušana objavljivanjem izvrsne interdisciplinarne monografije “Ice Ages and Astronomical Causes [hrv. Ledena doba i astronomski uzroci, op.pre.]” (Springer 2000.) Mullera i McDonalda (umrli). Ovaj temeljni klimatološki rad još jednom povezuje klimu s cirkulacijom materijala u zodijaku i doista mu se teško može zamjeriti dok ne dođete do sedmog poglavlja (Akrecijski klimatski modeli). Ovdje, nažalost, postaje jako ovisan o potpuno pogrešnom shvaćanju prethodno nepoznatih tokova prašine u zodijaku koje je IRAS (IRAS – Infrared Astronomical Satellite, astronomski satelit koji snima na infracrvenom spektru, op.prev.) otkrio tek 1983-4*.
Tim IRAS-a bio je tipičan znanstveni poduhvat nakon Drugog svjetskog rata koji je trajao samo desetak godina i bez osigurane institucionalne baze, ali inspiriran i financiran od strane vrhunske nacije (SAD) za dobrobit čovječanstva. Znanstveno tijelo je prebrzo potvrdilo njegove tvrdnje pod tim uvjetima, poput onih za resurekciju, i bilo je apsolutno pogrešno pretpostaviti da se _samo_ materijal niskog ekscentriciteta (orbitalni) može prozvati kao stvaratelja ovih prethodno neotkrivenih pojasa prašine. Tim IRAS-a tako je u potpunosti propustio povezati ove pojaseve s njihovim najočitijim izvorom, a to je drevni prethodnik kometa P/Enckea.
Posljedica svega ovoga je nastavak niza astronomskih/kozmoloških elita iz Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a koje vješto odvlače znanstveno tijelo i čovječanstvo u posljednjih 200 godina dalje od najviše prevladavajućeg materijala koji dominira svemirom u blizini Zemlje i kontrolira klimu na Zemlji u posljednjih 3 milijuna godina (i bez sumnje, usporedivo razdoblje u budućnosti). Društveni/politički ishod svega ovoga (uključujući trenutni strah od globalnog zatopljenja) mogao bi biti smiješan da nije tako dubok i temeljit. […]
* P.S. Autori ovih publikacija ne uspijevaju shvatiti da zaključak između klime našeg planeta i njegove kružno-orbitalne diferencijalne nodalne precesije mora nastati zbog njegove dugotrajne orbitalne rezonancije s izvorom akrecije (ili drevnom glazbom sfera). Kao što znate, naše istraživanje se temelji na blizini kometa P/Enckea i njegovoj rezonanciji.
Kao što sam već spomenula, svi moraju pročitati Clubeove knjige – The Cosmic Winter (hrv. Kozmička zima, op.prev.) i The Cosmic Serpent (hrv. Kozmička zmija, op.prev.) – ako možete nabaviti kopije. Možda ćete morati otići u knjižnicu da ih nađete. Razlog zašto je ova knjiga važna je zato što vam daje vrlo dobru ideju u vrlo realističnim terminima, o tome s čime ćete se možda morati pozabaviti u nekom trenutku u ne tako dalekoj budućnosti… I da je preživljavanje eminentno AKO znate što tražiti i kako se pripremiti! Ovdje ne govorimo o divovskom asteroidu koji će stvoriti globalni val uništenja s vatrenim olujama kao što to prikazuju filmovi! To nije Planet X ili Nibiru! To NIJE smak svijeta (barem ne za svakoga, ali svakako je za one koji nisu spremni i za one koji se slučajno nađu na vatrenoj liniji!) Ali da, moglo bi biti nešto poput Crne Smrti s gubitkom polovice stanovništva jednog ili više kontinenata, ili poput velikog požara u Chicagu ili Tunguske ili čak sve ovo spojeno u jedno; ali svi su se ti događaji mogli preživjeti da su žrtve bile obaviještene i pripremljene. Da, ima onih koji, čak i da su bili informirani i pripremljeni, ni u kojem slučaju ne bi preživjeli, ali mi biramo optimističan put: Znanje štiti. A mi se maksimalno trudimo dati vam to znanje.
Vidljivi ‘rep’ kometa McNaughtov tijekom prolaska 2007.
Sama činjenica da su Bill Gates i drugi uložili u banku sjemena, u opservatorij, i sve ostale stvari o kojima smo raspravljali u prošlosti i što je iznad navedeno, snažno nam sugerira da i oni (bogati i moćni) imaju ovakvu vrstu budućnosti na umu. Sama činjenica da je vrijeme poludjelo, da su se opažanja vatrenih kugli tako dramatično povećala, a čak se i diljem svijeta bilježe sve češći udari, naznake su da smo definitivno na putu u tok kozmičke prašine, kako ju Clube opisuje, i da takav tok vrlo vjerojatno uključuje i neke veće objekte – njihove rojeve – a oni “upoznati” su to zabilježili i pripremaju se za preživljavanje. Ne bi li to znanje trebalo biti dostupno svima? Mi mislimo da bi.
Čak se ne moramo brinuti ni o bilo čemu što ima veze sa pratećom zvijezdom i sa rojem kometa iz Oortovog oblaka koji mogu ili ne moraju doći u našoj budućnosti; moramo se baviti samo znanošću koja je pred nama. Znanost kaže: “Približava nam se nešto opako.”
Razmišljam o tome da ovu seriju pretvorim u knjigu (jer ima još puno toga za napisati!), ali naravno, ako Eric Pepin pobijedi u svojoj tužbi protiv mene – zapamtite, ja sam osobno imenovana kao optuženik – stvari ne izgledaju baš dobro za tu ili za buduće knjige. Moglo bi se čak nagađati da je prava namjera tužbe pokušaj zaplijene svih mojih autorskih prava, dovesti me u dugove, toliko duboke da će sve što ikada više napišem biti dano nekom drugom tko će to tada, sumnjamo, zauvijek pokopati.
To JE moguće, znate. Uistinu.
Ukratko, ova tužba nije samo o nekom čudnom tipu koji je odlijepio zato što je mali, opskurni forum u zabitom kutu interneta, općenito potisnut od strane Google-a (to je sasvim druga priča), objavio neke kritike na njegov rad i način života – usput, kritike su temeljene na nadaleko poznatim i publiciranim događajima u njegovom životu. Ne. Eric Pepin mora znati da Sott.net radi na niti, da se iz ovog izvora ne može iskopati zlato. A, s obzirom na moje godine i izglede za životni vijek, stari Eric mora znati da čak i ukoliko ću prevrtati hamburgere dok ne umrem, on nikada ne bi dobio ništa. Nikada.
Dakle, da, ovo je više od pokušaja suzbijanja slobode govora. Povežite točkice, i shvatite sami.
A ako stvarno želite znati što se događa ovdje na BBM-u (Big Blue Marbel, hrv. Velika plava špekula, op.prev.), stvarno se trebate pokrenuti u akciju i pomoći nam ili novcem ili u širenjem glasina o ovoj situaciji jer, ljudi, Eric Pepin, i tko god da stoji iza njega, zajedno s američkim pravnim sustavom, mogao bi vrlo dobro ugasiti svjetionik.
Morate mi reći ako želite znati, i morate to učiniti sada. Recite mi djelima, a ne riječima jer, u ovom trenutku, samo će djela spasiti riječi koje tek trebam napisati za vas, za vašu djecu, za sve nas.
Deveti dio iz serije pročitajte ovdje: Meteoriti, asteroidi i kometi: štete, katastrofe, ozljede, smrti i vrlo bliski prolasci.