FOTCM Logo
Cassiopaea – hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • RU
  • TR
  • ES
  • ES

Svi za jednoga i jedan za sve

Posljednjih nekoliko godina, a posebno nakon pisanja novog stanovišta o Crnoj Smrti i kozmičkoj vezi sam se u velikoj mjeri bavila pitanjem metana i otpuštanja plina. Čak sam zamolila urednike Sott.net portala da drže otvorene oči za vijesti o bilo čemu što bi moglo biti u vezi s curenjem plina. Može se primijetiti, ako potražite, da u bazi podataka postoji poprilična zbirka toga. I sada, s obzirom na nedavne vijesti o ulozi metana u BP erupciji i činjenicom da vijesti postaju svakim danom sve tmurnije, počela sam kopati u potrazi za podacima jer znam da sam o tome već nešto pisala i nakon što sam našla par stvari, pomislila sam: zanimljivo je kako bi ova “Majka svih nekontroliranih istjecanja nafte” mogla roditi “Majku svih Oluja”. Za par trenutaka ćete shvatiti o čemu govorim.

Prvo, pročitajte ovaj dio koji je trenutno na Sott.net portalu: The Real Consequences of An Ocean Floor Collapse.

Primijetit ćete da kaže sljedeće:

Dva moguća scenarija su ili potpuni kolaps oceanskog dna točno iznad Deepwater Horizon bušotine i njezine okoline ili djelomični kolaps u obliku klizanja mulja na jednoj strani bušotine.

U članku kojeg sam napisala 2007. godine: Fire and Ice The Day After Tomorrow, postoji hrpa sakupljenih članaka koji uključuju i jedan o eksploziji plina na jezeru Nyos u Kamerunu 1986. godine, u kojem se može pročitati:

Jezero Nyos je jedno od samo tri jezera na svijetu za koje se zna da su zasićeni ugljičnim dioksidom – ostala su jezero Monoun, koje se također nalazi u Kamerunu i udaljeno je oko 100-tinjak km od jezera Nyos, i jezero Kivu u Ruandi. Ispod te geografske regije se nalazi podzemna komora puna magme koja je bogati izvor ugljičnog dioksida. On curi prema gore kroz dno jezera i tako puni vodu jezera Nyos s otprilike 90 milijuna tona CO2.

Jezero Nyos je podijeljeno na toplinske slojeve, sa slojevima tople i rjeđe vode bliže površini koji plutaju na slojevima hladnije i gušće vode koji se nalaze bliže dnu jezera. Kroz duže vremenske periode, velike se količine ugljičnog dioksida koji curi u hladnu vodu na dnu jezera u njoj otope.

Većinu vremena jezero je stabilno i CO2 ostaje u otopini u nižim slojevima. Međutim, s vremenom voda postaje prezasićena i u slučaju da se dogodi nešto poput potresa ili erupcije vulkana, velike količine CO2 se mogu odjednom otpustiti iz otopine.

Iako se iznenadno otpuštanje CO2 dogodilo na jezeru Monoun 1984. godine, prouzročivši smrt 37 stanovnika, nije se očekivala slična prijetnja od jezera Nyos. Međutim, 21. kolovoza 1986. godine, na jezeru Nyos se dogodila limnička eksplozija koja je prouzročila iznenadno otpuštanje oko 1.6 milijuna tona CO2. Plin je ispunio dvije doline u blizini, istiskujući sav zrak i uzrokujući gušenje 1800 ljudi u krugu od 20 km od jezera, većinom mještana lokalnih sela, a stradalo je i 3500 grla stoke. Područje je napustilo oko 4000 stanovnika, a mnogi od njih su kasnije imali probleme s dišnim sustavom, opekline i paralizu kao posljedice izlaganja plinu.

Nije poznato što je uzrok ovakvom katastrofalnom istjecanju plina. Većina geologa sumnja da se radi o klizanju tla, no neki vjeruju da se u bazenu jezera dogodila mala vulkanska erupcija. Treća mogućnost je da je hladna kišnica padala na jednoj strani jezera i tako prouzročila preokret. Što god da je bio uzrok, događaj je rezultirao brzim miješanjem super-zasićene duboke vode s gornjim slojevima jezera, gdje je smanjeni pritisak dozvolio pohranjenom CO2 da putem pjenjenja iziđe iz otopine.

Smatra se da je oslobođeno do jednog kubičnog kilometra plina. Kako je CO2 gušći od zraka, plin je potekao niz obronke planine, na kojoj se jezero Nyos nalazi, i u dvije susjedne doline u sloju debljine od nekoliko desetaka metara, istiskujući zrak i gušeći sve ljude i životinje prije nego što se mogao raspršiti. Uobičajeno plava boja vode u jezeru se promijenila u duboko crvenu nakon istjecanja plina zbog toga što se željezom bogata duboka voda podigla na površinu gdje je željezo oksidiralo u doticaju sa zrakom. Nivo jezera se spustio za otprilike jedan metar što predstavlja volumen oslobođenog plina. Istjecanje plina je također vjerojatno prouzročilo i prelijevanje vode van jezera. Uočeno je da su drveća u njegovoj blizini srušena.

S jezerom Nyos se radilo o drugačijoj vrsti plina… možda. U svakom slučaju, sličan bi događaj s metanom bio još problematičniji.

Kako bilo da bilo, u tom mom članku iz 2007. godine ima mnogo toga što je primjenjivo na današnju situaciju, a ponajviše:

John Barnes je u svom SF romanu, Mother of Storms, opisao oslobađanje ogromnih količina metana kao okidač globalne super-oluje koja zamalo da uništi cijeli planet.

Mother of Storms se događa otprilike 30 godina od danas. UN je postala dominantna organizacija i na početku knjige predsjednik SAD-a očajnički pokušava izbjeći daljnji gubitak nezavisnosti spram UN-a. UN poduzima nuklearni napad na tajno i ilegalno skrovište nuklearnog oružja Republike Sibir koje je ukopano u dno Arktika. Eksplozije rezultiraju otpuštanjem ogromne količine metana iz metan-klatrata koji se tamo nalazi. Metan uzrokuje ubrzanje efekta staklenika s posljedicom rasta temperature za 5.5° C u nekoliko mjeseci.

Vrući, vlažni oceani su savršeno plodno tlo za nastanak uragana koji se brzo razvijaju u oluje neusporedive jačine, trajanja i broja.

Da se takav scenarij krene odvijati u današnje vrijeme, očito je da bi uloge bile obratne od onoga kako je to zamislio Barnes: SAD bi bio taj koji bi poduzeo nuklearni napad koji bi oslobodio metan koji bi prouzročio globalnu super-oluju. To bi bio vjerojatno jedini način da se dovoljno brzo oslobodi dovoljna količina metana da izazove takav utjecaj.

Ovo mi je zbilja zaokupilo pozornost. U knjizi Mother of Storms, metan je oslobođen nuklearnom eksplozijom na Arktiku… dobro, do sada još nisu detonirali nikakve nuklearne bombe u Meksičkom zaljevu, ali čini se da se situacija tamo razvija dosta slično onome što John Barnes opisuje u svom romanu. Usput rečeno, on je obavio dosta istraživanja kroz znanstvene činjenice, tako da je njegov roman vrijedan čitanja samo da bi se dobila ideja što bi se MOGLO dogoditi!

Nadalje, postoji pitanje potresa u Meksičkom zaljevu. Prije nekoliko godina sam uočila da se tamo dogodio neobičan potres i to smo arhivirali na Sott.net portalu: 5.2 Earthquake Dead Center In Gulf Of Mexico – Precursor to a New Madrid Big One?. Samo ga pročitajte i razmislite o njemu.

Dalje, History Channel Mega Disasters – Methane Explosion, samo da vam dam ideju što to sve točno znači.

Čak da se ne dogodi ništa od takvih kataklizmičkih razmjera, opet nam ostaje Gulf Coast Toxicity Syndrome koji bi mogao ubiti i/ili onesposobiti milijune ljudi.

Velik broj različitih plinova, od vodikovog sulfata do benzena, se oslobađa u zrak u količinama od oko 4000 puta većim nego što se smatra da je sigurno za ljude. Posljedica toga jest da će ljudi početi obolijevati. Ljudi bivaju trovani i nažalost neki će umrijeti. Već su uočeni problemi s disanjem u području Zaljeva, a sada vijesti o problemima dolaze i iz daljnjih područja, čak iz Atlante, Georgia, SAD. […]

Uz uništavanje prirode, umiranje životinja i pustošenje priobalne ekonomije, ogromno izlijevanje nafte u Zaljevu će imati negativne psihološke i fizičke posljedice za stanovnike Zaljeva, cijelu državu Floridu, a sada se čini da bi i Georgia i ostatak jugoistočnog dijela SAD-a mogli biti u opasnosti ako uzmemo u obzir da se već vide problemi za stanovnike Atlante. A čak ni ne govorimo o najgorem mogućem scenariju. […]

Drugi su zabrinuti zbog masovnih ljudskih žrtava uslijed eksplozije metana koja bi stvorila plimni val koji bi mogao izbrisati cijelu Floridu i većinu područja Zaljeva. U najgorem scenariju bi imali otrovne kiše koje bi zahvatile milijune sjeverno od Zaljeva u slučaju vjetrova i/ili uragana koji bi prošli zahvaćenim područjem. Drugi vide kako se cijeli sjeverni Atlantik pretvara u crno i potpuno mrtvo more i scenariji iz noćnih mora se samo gomilaju i gomilaju, i svakom ozbiljnom čitatelju se okreće u trbuhu zbog toga što smo učinili našem planetu. Dopustili smo korporacijskim kapitalistima da učine nešto što nisu u stanju popraviti i to je tužno i uistinu tragično za budućnost naših potomaka.

Znam da smo svi pomalo potreseni zbog trenutnih događaja. Zbilja je zastrašujuće i to zbog valjanog razloga: živimo u opasnim vremenima. Kasiopejci poručuju da je ostalo još jako malo vremena. I uzevši u obzir klimatske promjene, uz moguće efekte BP-ovog istjecanja nafte na Floridi, dolazak “globalne super-oluje” više nije tako suluda ideja. Mogla bi se dogoditi sljedeće zime ili one poslije nje… i planet bi mogao biti zarobljen ledom narednih 10 000 godina. Mi to ne znamo.

Ali ZNAMO da će sljedeća godina biti ekonomski teška. Predviđam propast usjeva diljem svijeta zbog vremenskih prilika i da će cijena hrane probiti gornje granice. Čak je moguća i revolucija. Jedna stvar je sigurna, Florida će biti područje iz kojeg treba otići i ne vraćati se jer je tamo situacija izrazito nestabilna.

Ljudi su mogli evoluirati jedino zbog socijalnih veza. Čini se da je vjera u druge, evolucijska strategija koja nam je dobro pomagala jako dugo vremena. U toj evolucijskoj borbi, čovjek se suprotstavljao “prirodnom neprijatelju”, tj. okolišu i svemu što je on uključivao. Sve što je čovjek imao bio je njegov veći mozak kojim je kompenzirao njegovu manju snagu i brzinu; te naravno svoju zajednicu.

Danas više nismo suprotstavljeni prirodnom svijetu kao “sparing” partneru, suprotstavljeni smo kulturi koja je bila polagano infiltrirana i preuzeta od strane patoloških pojedinaca. Istovremeno, taj vanjski svijet koji je oblikovala patologija također predstavlja određeno patološko stanje unutar normalnih ljudi – njihovu nesposobnost da uoče patologiju u pojedincima koji izgledaju poput njih – grabežljivca unutar svoje vrste. Propust ljudske vrste da to uoči, da se prilagodi, znači da je naš unutarnji svijet, koji je izvana ušao u nas putem identifikacije, postao “nezavisna snaga” koja je, s druge strane, putem projekcije, naša vlastita kreacija. Naposljetku, normalni ljudi, a ne patološki pojedinci, su oni koji imaju pravu moć “stvarati realnost” kao grupa. Patološki pojedinci samo utječu na nas – većinom na žene – da vjerujemo da su određene stvari norma, i mi tada djelujemo kako oni vuku naše konce.

Ta vanjska stvarnost koja ima tako moćni utjecaj na oblikovanje našeg karaktera i na fokusiranje naše kreativnosti, je postala moć sama za sebe i mi smo pred izazovom da postanemo “nova bića” koja se mogu evolucijski prilagoditi toj mijenjajućoj situaciji. Ili ćemo postati potpuno patološki, u kojem slučaju više neće biti stresa (put Služenja Sebi), ili ćemo se vratiti svojim korijenima noseći sa sobom spoznaju o novom “protivniku”, koja će nam omogućiti da ponovno izgradimo svoje socijalne veze i strukture, te preživimo kroz ogromne promjene koje stoje pred nama.

Jer, realno gledajući, čak i da ne dođe do kataklizme bilo kakvog vanjskog tipa, svatko s dva funkcionalna neurona može vidjeti da definitivno idemo pravo ka “sukobu civilizacija”, iako to uopće nije onako kako se to predstavlja. Tu se radi o sukobu normalnih ljudi s patološkim pojedincima, a trenutno ovi drugi imaju sve prednosti (koje su prigrabili lukavošću, podmuklošću, varanjem). Čak ni umjereni scenarij budućnosti nije ugodan za sagledati: klimatske promjene i njihovi učinci na čovjeka. Nimalo ugodna slika.

Ovaj koncept da se unutarnji svijet preuzima izvana putem identifikacije, i da onda, s druge strane, putem projekcije mijenja vanjski svijet tako da se on još više podudara unutarnjem svijetu, traži da se o tome ozbiljno razmisli. U osnovi, moramo se izvući odavde okrećući proces u suprotnom smjeru: moramo stvoriti unutarnji svijet suprotan vanjskom svijetu, koji će onda postati dovoljno snažan, MASOVNO, da promijeni vanjski svijet.

Kreativan pojedinac mora biti sposoban stvoriti i razviti svoje standarde dalje od identifikacije s vanjskim patološkim svijetom. To znači, jednostavno rečeno, povezivanje sa svojim Višim Ja tako da taj dio svjesno vodi i upravlja kreativnom voljom, čak i u samoj ličnosti. Važan faktor ovdje je da se grupe pojedinaca moraju prebaciti iz “ovdje” u “tamo” – “ovdje” predstavlja lažnu ličnost koju je u nama stvorio patološki vanjski svijet, a “tamo” predstavlja stapanje s Višim Ja – svjesno birajući s kojim će se faktorima poistovjećivati.

To mora biti grupni poduhvat.

Jedino rješenje koje trenutno vidim jest da čovječanstvo ujedini svoju svijest prema buđenju i ČINJENJU onoga što je potrebno da se situacija popravi, ako je to moguće, i da se provuče kroz ovaj UŽAS koji su psihopati stvorili na našem planetu. Veliko pitanje je: kako to napraviti djelotvorno i učinkovito? Drugim riječima, učiniti nešto što zbilja funkcionira. Nešto što će zaista sve dovesti na istu stranu, da svi idemo u istom smjeru prema ISTINI… i odgovor koji vidim jest da slijedimo ono što su Kasiopejci naznačili kao jedini mogući izlaz: početi raditi ono što će nam pomoći brzo očistiti stare emocionalne programe koji sprečavaju i učinkovito umrežavanje i učinkovito VIĐENJE i rasuđivanje: Éiriú Eolas program (EE) koji sam stvorila uz pomoć Kasiopejaca. I ne, ovim putem ga ne prodajem, iako bi nam jako pomoglo kad biste kupili DVD-e. U tom slučaju možemo ih napraviti više za besplatno dijeljenje. Ne, u biti možete cijeli program pogledati besplatno na EE web-stranici.

Dakle to je prvi stupanj: probuditi se. Drugi stupanj je da se cijelo čovječanstvo moli u istom “smjeru”. U tu svrhu, Molitva Duše, koja je dio EE programa, je upravo napravljena da Vam pomogne probuditi se. Vježbe disanja u kombinaciji s meditacijom i molitvom će Vam brzo pomoći da dosegnete stanje svijesti koje je potrebno da vidite ono što je skriveno i da znate što točno trebate činiti u dogovoru s drugima.

Kao što sam objasnila u video uvodu EE-a, stres je epidemija svjetskih razmjera. Bolest broj jedan u svijetu među odraslima jest depresija. Depresija je najekstremnija vrsta stresa u vašem živčanom sustavu.

No, postoji i caka: odgovor na stres je ključan za opstanak u opasnim vremenima. Problemi nastupaju kada ga ima previše i kada je on suviše snažan.

Sama činjenica da naš odgovor na stres probija gornje granice, govori nam da nam naša tijela nešto govore o našem svijetu! Postoji OPASNOST tamo vani, samo što se ona skriva među nama u obliku patoloških pojedinaca! Stalno smo u stanju stresa jer smo u stanju kognitivne disonance. Osjećamo opasnost, ali je nismo u stanju VIDJETI jer smo programirani lažima i konstrukcijama lažne stvarnosti da je NE vidimo.

U svojoj knjizi The Wisdom of Crowds, James Surowiecki govori da su za važne odluke o kompleksnim temama ključni raznoliki pogledi pojedinaca sa širokim znanjem u pozadini, a ne ograničeni pogledi stručnjaka i specijalista. Dobivanje informacija od širokog kruga ljudi je poput dobivanja informacija putem širokog mnoštva uređaja kao što su mikroskopi, teleskopi, lakmus papiri, testeri izdržljivosti, ultrazvučni uređaji, mjerači duljina, itd., itd.

Ovdje naravno ne govorimo o EMOCIONALNIM pogledima, već o percepcijama i procjenama zajedničke Primarne Realnosti – STVARNOSTI oko nas. Čak i u slučaju da smo suglasni da postoji stvarna realnost i da je ona ono što jest, nitko od nas nema sveobuhvatan način percepcije koji bi nam dao razumijevanje SVAKOG ASPEKTA onoga što je oko nas.

Dakle, u tom smislu, sama mreža je Učitelj.

No, da bi mreža stigla bilo gdje, a ne samo propala u entropiji, mora postojati smjer, i u tom smislu mora postojati predvodnica (vanguard).

Vanguard: etimologija: srednjovjekovni engleski vauntgard, od anglo-francuskog vantgarde, avantgarde, 1: jedinice koje se kreću na čelu vojske 2: prednji dio akcije ili pokreta.

To je također odraz istinskih evolucijskih socijalnih aktivnosti u kojima postoje oni koji su pioniri i oni koji ih podupiru i “paze na njihova leđa”. Jednom kada se prokrči put i kada se dosegne cilj, ne samo da će drugi profitirati od napora pionira, već će se ti drugi pobrinuti oko detalja novog ambijenta i stabilizirati ga. Dakle, svi imaju svoju ulogu i, ako je mreža čvrsta, svi će na cilj doći otprilike zajedno.

Poanta je sljedeća: svi smo mi zajedno u ovoj zbrci i ili ćemo zajedno potonuti ili ćemo dovući naš brod u luku, ali netko mora biti onaj koji će koordinirati stvari ili ćemo se beskonačno vrtjeti u krug, nitko neće izbacivati vodu iz broda, nitko neće veslati ili procjenjivati struje i znakove da bi odredio smjer. Stvorila sam EE program i upravo sada ga stotine, ako ne i tisuće ljudi koriste i javlja zadivljujuće rezultate. Stvorila sam također i zakonsku organizaciju za zaštitu naših aktivnosti: u svijetu kojim vladaju psihopati ponekad moraš zaigrati prema njihovim pravilima da bi se izvukao iz njihove zamke: Društvo Kozmičkog Uma. Možete postati članom i pridružiti se tisućama drugih koji su se umrežili kako bi se probudili i radili u istom smjeru da promijenimo naš svijet.

Kao što sam rekla, razvili smo se da vjerujemo jedni drugima – ali to je bio svijet gdje su drugi bili vrijedni tog povjerenja. Danas živimo u drukčijem svijetu. Varalice u našem svijetu su našli načina da nas učine da im vjerujemo, ali možemo reći po našem stresu da idemo u krivom smjeru, da smo u smrtnoj opasnosti. No ipak, da bi išta postigli, MORAMO VJEROVATI JEDNI DRUGIMA. A da bi dokučili kome možemo vjerovati, trebamo se pouzdati, opet, u mrežu opažanja mnogih promatrača. Opet, ovdje ne govorim o mnoštvu EMOCIONALNIH opažanja, već o percepcijama i procjenama zajedničke, Primarne Stvarnosti – STVARNOSTI oko nas i onoga što se čini da zbilja djeluje, da objašnjava stvari, i zadržava unutarnju dosljednost kako vrijeme prolazi.

Oni koji budu mogli ispuniti ovaj zadatak ponovnog uspostavljanja socijalnih veza na temelju novog evolucijskog standarda koji uzima u obzir postojanje patologije, će se razviti. Oni koji se ne uspiju razviti, će iščeznuti.

Ukratko, mislim da su Kasiopejci u pravu: imamo samo nekoliko godina, ako i toliko. Zbilja trebamo da ljudi počnu vježbati EE program i to ODMAH. Ako ga vi sami trenutno ne radite, ili niste uključeni na neki način u njegovo širenje, nadam se da počinjete vidjeti ozbiljnost situacije. Kao što sam prije rekla, ne vidim ništa drugo što bi bilo važnije raditi od toga, ne samo zbog potencijala za vas same, već zato jer će u nadolazećim vremenima biti potrebna probuđena i svjesna jezgra ljudi koja će pružiti vodstvo izgubljenim ovcama.

To je ono što vidim odavde gdje trenutno sjedim, tj. iz svog ugla. Zajedno opstajemo, razjedinjeni nestajemo. Svi za jednoga i jedan za sve.

 
Originalno objavljeno 24. lipnja 2010. godine.
 

Related Articles: