FOTCM Logo
Cassiopaea – hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • RU
  • TR
  • ES
  • ES

Boris Moravjev: Polarne Suprotnosti ili Peti Put Ljubavi – 4. dio

Moravjev:

Sada je vrijeme da se okrenemo ka mogućim prečicama u ezoteričkom radu koje nas ubrzano mogu odvesti do drugog Praga.

To je mogućnost ponuđena Polarnim bićima, onim parovima opisanim od strane drevne Tradicije u mitu o Androginu.

Na temelju prethodnih analiza, esencijalni podaci za film bilo koje obične osobe mogu biti opisani kako slijedi: kao heroj romanse svog vlastitog života, subjekt neophodno mora biti zvijezda filma.

No, on također može igrati i minornu ulogu u filmu ljudi koji igraju sekundarne uloge u njegovom vlastitom filmu. Na ovaj način svaki se film upliće u druge filmove gdje se isti ljudi nalaze u potpuno drugačijim situacijama.

Također, mora se praviti razlika između dvije kategorije glumaca.

Prvi su stvarno glumci koji igraju u filmu. Njima je dodijeljena određena uloga: organski su vezani za film.

Druga se grupa u filmu pojavljuje jedino slučajno, uvučeni su u akciju slobodnim potezima heroja. Ova je složenost dalje povećana jer neki od glumaca koji imaju izvorne uloge u filmu, te uloge igraju loše, dok drugi pak igraju uloge koje nisu njihove. Situacije poput ove poprilično su raširene.

Ljudska Osobnost predstavlja jedan organizam sa mnogobrojnim dijelovima ili aspektima; 987 da budemo precizni. U idealnom slučaju, jedino ostvarenom od strane Polarnih bića, i jedinom učinkovitom s ezoteričkog gledišta, 987 aspekata muškarca i žene striktno su polarni. To su predodređeni suprug i supruga čija će unija stvoriti istinski par.

Međutim, film sadrži ostale ljude koji igraju uloge organski povezane sa herojevom ulogom, i koji su neophodni da izguraju film do svog prirodnog kraja. To su duše prijatelji, bratske duše, sestrinjske duše, suradničke duše, služeće duše, itd. Osobnosti svake od njih imaju izvjestan broj činjenica identičnih onima od heroja, za glumce istog spola ili polarne za glumce suprotnog spola. U slučaju braće i sestara, broj identičnih ili polarnih aspekata može biti polovicu ili čak i više.

Pomanjkanje razboritosti, pronicljivosti i iskrenosti prema nama samima, unutrašnja želja da se pronađe savršena rezonancija vibraciji duše, i nestrpljivost koja slijedi, a sve pojačano i umnoženo djelovanjem Generalnog zakona [slučajnosti], uvodi nas previše često u sklapanje zajednica koje mogu rezultirati samo apsurdnim situacijama. Umjesto opiranja fatamorgani; umjesto čekanja i traženja, mi kliznemo u nesavršene zajednice koje su izvor patnji za oba partnera i djecu. Osim toga, takve zajednice mijenjaju smisao filma po svom sastavu, i tako korumpiraju osobne živote svih glumaca u drami. Na kraju, ezoterički rezultati predviđeni u početnoj kompoziciji filma su teško kompromitirani.

Kao rezultat razmatranja na bračnom planu, ili kroz nedostatak razmatranja na seksualnom planu, počinjena je većina naših pogrešaka, uključujući i one koje imaju najskuplju cijenu plaćanja.

Čak ni bića božje vjere nisu izuzeta od pogreški.

Pobrkati bratsku ili sestrinsku dušu za supruga ili suprugu, čini vrlo složene situacije, posebice sa ezoteričke točke gledišta. Situacija je još konfuznija kada su iz takvih zajednica rođena djeca.

Život tada poprima karakter vječitog kompromisa sa sobom. Moralno i fizičko zdravlje “slučajno ujedinjenih partnera” trpi: promjene u intelektualnom centru zbog obmanjivanja i laganja; srčanu bolest ako je emocionalni centar senzitivan i još uvijek teži ka istini; također i oboljenja opskurnog porijekla, od kojih je rak jedno od onih koje napada tijelo na njegovim najslabijim dijelovima. U svakom slučaju stanje neophodno vodi trajnom gubitku finih energija, te se stoga zauzvrat javlja ubrzano starenje i vodi ka preranoj smrti.

Teškoće poput ovih situacija koje nastaju iz pogrešaka ne smiju spriječiti nikoga ko se bacio na ezoterički rad od toga da ih pogleda u lice i traži zadovoljavajući izlaz iz njih. Ako Vrag – Generalni Zakon – pokušava da nas uvede u nove pogreške kako bi omeo našu ezoteričku evoluciju, ruka podrške Božje uvijek je ispružena da nam pomogne. Pa opet, naši nas umovi, previše razumski i previše realistični, često sprečavaju od osjećanja te pomoći.

Kada je situacija spetljana našim pogreškama, Gordijevski čvor NE SMIJE bit presječen, mora biti razvezan na takav način da učesnici, oboje vezani istim čvorom, osjećaju samo olakšanje nestajanjem situacije koja je jednostavno bila izvor patnje za oboje.

Ako je situacija sređena, može se pronaći originalni smisao filma i njegovo normalno odvijanje.

Skupina ljudi organski povezanih u jednom filmu oblikuje tim. U početnoj koncepciji filma, ovaj tim mora doseći predodređeni cilj kao rezultat načina na koji učesnici igraju svoje uloge u igri života. Ovaj je ezoterički cilj uvijek drukčiji od ciljeva koje slijedimo pod uticajem Generalnog zakona [Matriksa].

Cilj takvog tima uvijek ima ezoterički smisao, iako Osobnosti koje ga čine mogu biti vrlo različite. Oni će dijeliti duboku potrebu: želju da se laganje i iluzije završe, jednom i za svagda, da pobjegnu dominaciji [Predatorskog uma], i u jednom ili drugom obliku da dosegnu onu objektivnu egzistenciju u kojoj čovjek nalazi svoje stvarno “ja” i identificira se sa njim.

Ovdje moramo opisati prvi zakon koji je temelj za oblikovanje takvih timova. Na materijalnom nivou, najveća nagrada ide onome koji zapovijeda. Na ezoteričkom nivou najveća nagrada ide onome koji služi.

Konfuzija između ovih dviju važnih glavnih ideja – one o zapovijedanju i o služenju – ponekad izgleda dramatično. Čak je i Isusove učenike mučilo pitanje o tome tko je najveći između njih.

Što je tim evoluiraniji, to mu se povjerava važnija zadaća. Povijest nam daje primjere radova timova na svim poljima. Uloga žene u timovima posebice je označena u krucijalnim periodima ljudske povijesti.

[…] Jednom kada je prvi prag pređen, ezoterički će rad početi otkrivati istinski smisao filma. Čovjek mora nastaviti sa nepristrasnom analizom njegovih sadržaja: uloga koju svaki od glumaca igra u njemu – i vrijednost tih uloga – moraju biti prosijane kroz sito.

Postepeno, kako se proces tog ljuštenja nastavlja, pozitivna ili negativna osobina različitih uloga počinje se sve jasnije pokazivati. Nakon toga, neprikladni elementi teže da nestanu sa scene.

Na kraju te analize, film će sadržati samo reducirani broj glumaca. Ali su svi oni organski vezani jedni za druge, i za heroja, putem sadržaja drame, kako je bilo osmišljeno od početka ovih iskustava… koja su sprovođena od strane stvarnog “Ja” kroz stoljeća ili čak milenije. Drama tako mora biti odigrana do svog razjašnjenja ili raspleta.

Osnovna zadaća čovjeka je, jednom kada pređe Prvi Prag, da se skloni od karmičkih uticaja koji su posljedica pogreški počinjenih njegovim slobodnim potezima, bilo u sadašnjem bilo u prošlim životima. U prošlosti su se praktikanti znali odvojiti u neki manastir ili isposničke ćelije gdje su bili u mogućnosti koncentrirati se na introspektivni rad. U sadašnjosti, naše vrijeme zahtijeva energične i brze metode.

Naše je zadnje pitanje da proučimo metodu u kojoj se Stepeništem između dva Praga može popeti brže, dok istovremeno ostajemo i radimo u današnjem svijetu.

Takvo sredstvo postoji: to je rad u paru. Međutim, da bi se ovaj ezoterički posao uspješno dovršio od strane dvoje ljudi, esencijalno je da su dva bića – muškarac i žena – integralno polarni.

Kasiopejci:

P: (L): Da ja postavim pitanje. Ranije su rekli nešto o pragu doživljaja. I sad su rekli “nešto što će biti otkriveno ispred tebe”. Da li su dva odgovora “prag” i “otkriveno ispred tebe”, povezana?

O: Naravno!!!

P: (L) Dobro, on je na pragu neke vrste doživljaja. Ima li načina na koji bi mi mogli prepoznati ta iskustva? Da li će to biti toliko očito da to nećeš moći promašiti? Ili će to biti nešto na što ćeš morati obratiti pažnju ili bi ti moglo promaći?

O: Što “prag” podrazumijeva?

P: (L) Pa, vrata. To su vrata. Da li to znači da će on proći kroz vrata, fizički, spiritualno, psihički? Otići u nečiju kuću?

O: To ne podrazumijeva samo “vrata”, već također podrazumijeva nečije pozicioniranje i osjećaj neizbježnog.

P: (L) Mogu li nekako pomoći?

O: Nisi li već pomogla?

P: (L) Ali, mislila sam posebno na ovaj “prag” i doživljaj “otkrića”?

O: Da! I usput, Arkadiusz, znanost je zaista najviše spiritualna!

P: (L) Pa, s obzirom na izvjesne druge elemente, samo sam se pitala da li će naši putevi biti od sada paralelni ili će se razići… kako su oni povezani u ovoj točki…

O: Nama izgleda da se vaši putevi prepliću!

P: Upotreba riječi “prepliću” je zanimljiva. Koristili ste ju u vezi između elektromagnetizma i gravitacije. Postoji li tu kakva paralela?

O: Ako zaželiš. […]

P: (L) Poslednje pitanje: rekli ste: “kombinirajte energije”. Postoji li razlog zašto će ovo olakšati potragu za odgovorima?

A: Komplementarne duše.

Moravjev:

Na “dugu stazu”, uspješnim eliminiranjem temeljenim na dugoj i minucioznoj analizi njegovog filma, i nakon novih grešaka i novih promašaja, čovjek može na kraju završiti tako da nađe svoju legitimnu suprugu, potpuno integralno polarno biće sa kojim će se ujediniti.

Na “kratku stazu”, muškarac mora započeti sa svjesnom potragom za svojim polarnim bićem. Ako ju nađe, oni mogu raditi zajedno na filmu koji je – po svom porijeklu – zajednički za oboje.

Muškarac sam je nepotpun. Ali baš tamo gdje je slab, njegovo je polarno biće jako. Zajedno, oni oblikuju integralno biće: njihova unija vodi ka fuziji njihovih Osobnosti {Ličnosti} i bržoj kristalizaciji njihovih potpunih suptilnih tijela, ujedinjenih u zajedničkom drugom Rođenju.

Ovo je iskupljenje “izvornog grijeha”.

Sistem filmova je smišljen na takav način da će se polarna bića neminovno sresti u životu, u izvjesnim slučajevima i više nego jedanput. Samo konfuzne veze sklopljene u ovom životu od strane svakog od njih, kao rezultat njihovih slobodnih poteza, kombiniranih sa karmičkim posljedicama jednog ili više iskustava, može odvratiti muškarca ili ženu od JEDINOG bića sa kojim mogu oblikovati Mikrokozmos.

Ako tamo nije bilo karmičkih dugova, sve će ići predivno: dvoje mladih ljudi naći će se u najpoželjnijoj obitelji i društvenoj atmosferi, i njihova će unija predstavljati istinsku bajku. Ali to nije stvarnost.

Povinujući se principima nesavršenstva, i potaknuti djelovanjem Generalnog Zakona, dvoje predodređenih bića počiniće greške. Duboko zakopani u lažima, oni općenito ne znaju kako cijeniti dar koji im je dan. Često oni čak ni ne prepoznaju jedno drugo.

Ako je takav slučaj, onda se postavlja očajničko pitanje: postoji li tu jedno ili više sredstava za detektiranje našeg polarnog bića, a ako postoje, koja su to?

Sresti tu osobu, bez da ju prepoznamo, pustiti da naše polarno biće samo prođe pored nas, je najgora pogreška koju možemo napraviti: jer ćemo u našem lažnom životu ostati bez svjetla.

Treba li sve biti žrtvovano u korist unije koja je jedina šansa našeg života: obećanje za povratkom u izgubljeni raj?

Ipak se trebamo čuvati zadnje zamke, i to one u koju možemo upasti baš u trenutku kad nam se smješi neopisiva sreća.

Upravo smo rekli: sve mora biti žrtvovano; nismo rekli: sve mora biti polomljeno.

Ako, nakon prepoznavanja jedno drugoga, dvoje polarnih bića trijumfiraju nad tim teškim iskušenjem ili testom, često najbolnijem, ispred njih će se otvoriti novi život, jer su onda oni pozvani da budu Jedno na zemlji i nebu.

No, vratimo se sada pitanju znanja o tome kako ne proći pored nakon što smo susreli naš istinski alter ego, obećanje sreće i spasenja.

Postoji čitav niz subjektivnih i objektivnih naznaka koje nam pomažu u prepoznavanju našeg polarnog bića. Polarizacija je manifestirana na SVIM nivoima istovremeno: seksualnom, fizičkom, mentalnom i duhovnom.

U razmatranje se trebaju uzeti dva elementa: Ako je ispravno reći da su predodređeni muškarac i žena apsolutno polarna bića, ta polarnost nije jednostavna jer su, u izvjesnoj mjeri, oboje fizički, mentalno i duhovno hermafroditska bića. Ta mjera, ta proporcija, jest u isto vrijeme i dovoljna i neophodna. Neophodno je dopustiti svakom biću koje dolazi u ovaj svijet da sa sobom nosi sliku polarnog bića; ta je slika izražena, u svakom od slučajeva, posredstvom organa suprotnog spola koji postoji u svakom biću u stanju nerazvijenosti. To je, da tako kažemo, dio krvi i mesa onog polarnog bića koje svatko od nas nosi unutar sebe. Ova je proporcija dovoljna, znači, to je apsolutni minimum koji neće ugroziti kompletnu polarnost, obzirom da je proporcija hermafroditizma u oba polarna bića striktno ekvivalentna.

Drugi element, koji je subjektivan, jeste iskrivljenje naše osobnosti zbog svjesnih ili nesvjesnih devijacija kojima je početni film bio subjekt tijekom naše egzistencije. Iskrivljenja ove vrste još više otežavaju prepoznavanje polarnog bića, i mogu nas učiniti manje voljnima da se potrudimo ujediniti sa tim bićem.

[…] Androgin konstituira istinski Mikro kozmos, a ne izolirani muškarac ili žena. Kreacija čovjeka na sliku i priliku Boga bila je u obliku Androgina: ovaj se opis odnosi na združeno astralno tijelo dva polarna bića.

Za muškarca kao i za ženu, spasenje u naručju Apsoluta ovisi o njihovoj reintegraciji u Mikro kozmos, kao što Pavao eksplicitno naznačuje: “niti je žena bez muškarca, niti muškarac bez žene u Gospodu.”

Muškarac i žena su zapravo nepotpuna bića koja – uzevši ih odvojeno – ne mogu odražavati Njegovu potpunost, sliku Boga koji je u svemu.

To predstavlja jedan aksiom, da svaki muškarac i svaka žena ima polarno biće.

Pa ipak, ne osjećaju sva ljudska bića imperativnu potrebu da budu ujedinjena sa svojim polarnim bićem. Bića koja žive zatvorena u svojoj Osobnosti bez dubokog razmišljanja – što predstavlja veliku većinu čovječanstva – entuzijastično uključuju sebe u život kojim upravljaju materijalistički uticaji, i zapravo ne osjećaju potrebu za takvom unijom. Za njih je polarno biće na istom nivou kao i svi ostali. Osobnost ne spoznaje, ne opaža, ništa izuzetno u njemu, i ako nekim slučajem doživi kakav izvanredni utisak, on biva osjećan kao nešto nenormalno i sramno.

Možemo govoriti o parovima formiranim pod uticajem Zakona Slučajnosti u kojima partneri imaju suprotne težnje. U osnovi takvih unija često nalazimo, pored dvostruko pogrešne prosudbe, uticaje karmičkih dugova, dalekih ili nedavnih. Najinteligentnije stajalište koje treba zauzeti u takvim slučajevima jest ujediniti napore para da odmrsi situaciju u svoju obostranu korist. Prepuštena sebi, situacija će se samo pogoršavati.

Posebna se briga mora posvetiti djeci takve unije, obzirom da ona pate unutar nje. Sve treba biti učinjeno da se to popravi. Kao općenito pravilo, ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da, čak iako je dozvoljeno ljudskom biću da sebe ponudi kao žrtvu, ono nema pravo prihvatiti žrtvovanja drugih. Žrtvovati sebe uniji koja je oblikovana pod uticajem Zakona Slučajnosti samo uči vašu djecu da naprave isto i omete njihove mogućnosti da ikad otkriju svoje polarno biće.

Ubrzana evolucija heroja filma putem rada na sebi – tj. Pročišćenja – dovodi ga čak i bliže svom polarnom biću. U isto vrijeme to automatski odstranjuje iz filma one osobnosti koje nisu organski integralne.

Nakon oblikovanja magnetnog centra unutar njega, čovjek počinje osjećati želju, potrebu da bude ujedinjen sa svojim polarnim bićem. Ova želja, čežnja i potreba povećavaće se rastom magnetnog centra.

Koncept Androgina ima čisto mitsku ili teoretsku vrijednost za običnog čovjeka. No, mi sada shvatamo da živa težnja za reintegracijom u Mikro kozmos – najdirektniji način da se bude reintegriran u Apsolutu – predstavlja plod visoke moralne kulture unutar pojedinca.

Kao što je spomenuto, ezoterička je evolucija uvjetovana u startu sa bankrotom, moralnim slomom. Za napredovanje nakon toga, čovjek mora precizno znati gdje stoji. Mora VIDJETI sebe.

Izak Sirijski je rekao da je onaj koji je bio sposoban vidjeti sebe onakvim kakvim on JEST, bolji od onoga koji je vidio anđele.

Ono što mi nazivamo bankrotstvom, drevne tradicije nazivaju “smrću”. To je smrt dok se još nalazimo u živom tijelu. Osoba mora najprije umrijeti a zatim uskrsnuti.

Progresivnim uzimanjem svoje sudbine u svoje ruke, čovjek u isto vrijeme preuzima odgovornost za SVE partnere u svom filmu.

On mora restorirati {ponovo povratiti u prvobitno stanje} izvorni smisao svog filma, i zatim pogurati razvijanje istog na takav način da će “drama” biti ispravno odigrana prema svojem namjeravanom raspletu.

Heroj, za vrijeme dok radi na sebi, mora ‘upotrebiti’ sebe kako bi stvorio nove okolnosti oko njega, koje će unaprijediti odvijanje akcije prema svojem izvorno namjeravanom završetku.

Njegovi vanjski napori moraju iznad svega biti usmjereni prema stvaranju tih okolnosti, a NE prema traženju direktnog uticaja na ljude. Takav direktan uticaj nad ljudima može izgledati podesnim, ali je to pogreška. Umjesto razmršavanja situacije, takav uticaj stvara karmičke dugove koji samo još više kompliciraju stvar. Osoba mora biti vrlo obazriva i razborita.

Pa ipak nove okolnosti moraju biti stvorene na način da efektivno pomognu onima koji se interesiraju za djelovanjem u željenom smjeru.

Još jednom: čovjek treba tražiti da služi a ne da sebe nameće drugima.

Strpljenje, ustrajnost i vjera jesu kvalitete od velike praktične vrijednosti u ovom radu.

Da bi čovjek prepoznao svoje polarno biće, mora biti potpuno pažljiv u svim oblastima dostupnim njegovoj svijesti. Zapravo, kao rezultat iskrivljenja filma, susret se uvijek dogodi u okolnostima i manirama koje su najmanje očekivane, općenito u trenutku i u obliku koji ne sliči ničemu što smo ikad zamišljali.

Pravilo je precizno: da bi prepoznao svoje polarno biće, čovjek mora znati sebe.

Ovo je očito logično: da bi prepoznao svoj alter ego, čovjek mora prvo prepoznati vlastiti ego.

Stoga smo još jednom suočeni sa problemom potrage za Putom.

Istina je da “Ja” tijela , poput “Ja” osobnosti, teži da nađe savršen odgovor od drugog bića. To znači da SAMO putem identificiranja sebe sve više sa svojim REALNIM “Ja”, čovjek magnetizira uniju sa svojim polarnim bićem.

Srcem punim vjere, izoštravanjem unutar sebe svojih najviših sposobnosti intuicije i pozornosti, i njegovim smislom za kritičku analizu podignutim na najviši stupanj pripravnosti, čovjek će krenuti u potragu za bićem bez kojega on nije stvaran.

Kao što je to bilo prije mnogo vremena za trubadure, samo će u Dvorskoj Ljubavi imati nade da pronađe i prepozna “Gospu svojih snova”.

Poteškoća na koju nailazimo pri pronalaženju našeg polarnog bića leži u činjenici da smo deformirani, i konstantno iskrivljujemo naš film putem slobodnih poteza. Moramo ispravljati našu vlastitu iskrivljenost i odricati se naših impulsivnih poteza. Ovo objašnjava uputu koja kaže da ne bi trebali djelovati samo pod uticajem jednog centra. To je neophodno za ispravljanje naše iskrivljenosti, koja, logično, nama nameće potrebu, u primanju i u slanju, za svjesnim naporom kako bi učinili da naš emocionalni i intelektualni centar rade zajedno.

Kada se polarna bića sretnu, putem kojih odmah prepoznatljivih znakova mogu ljudi koji su još uvijek nesavršeni, deformirani karmičkim dugovanjima, biti sigurni u svoj svojoj objektivnosti da ne čine grešku?

Evo nekih neophodnih kriterija koji mogu imati objektivnu vrijednost u obostranom prepoznavanju.

Od prvog susreta, u prisutnosti polarnog bića, oba “Ja”, dakle ono od Osobnosti i ono od tijela, vibriraju u maniri koja ne sliči ničemu ikad prije osjećanom.

Razlog za to je što ta “Ja” tada nađu sebe u prisustvu Prve Ljubavi koja se nastavlja kroz stoljeća. Bez jasnog bivanja svjesnim toga, polarna bića znaju jedno drugo; i to znanje, drevno kao i oni sami, izraženo je glasom njihove podsvijesti. To stvara jednu atmosferu apsolutnog povjerenja i ISKRENOSTI od trenutka kada se sretnu.

Kasiopejci:

P: (L) Prošlog nedjeljnog jutra, imala sam čudan doživljaj sličan onome koji je Al-Arabi opisao kao postojanje u “stanju”. Bila sam u stanju koje je blizu ludila, Ark je bio tamo [u viziji], i onda, kada je [intezitet emocije] postao nepodnošljiv, namerno sam se vratila natrag hladna, drhtajući i njišući se. Tresla sam se kao da se nikad neću zagrijati i mogla sam OSJETITI kako se moja duša trese u mojem tijelu. Željela bih znati što je to točno bilo?

O: Balansiranje druge polovice.

P: (L) Što je druga polovica?

O: Tvoja početna verzija, vezana uz rođeni karmički otisak.

P: (L) Što zaboga TO znači?

O: Ono što ti je bilo dodeljeno na početku ove inkarnacije. Ono s čim si počela. To se periodički mora rebalansirati na vrhuncu kritičnih tačaka.

P: (L) Iduća stvar koja se dogodila je bila nekoliko dana kasnije. Bila sam u nesvijesti i Ark me vidio kako se pojavljujem na prozoru [5 hiljada milja daleko]. Što se desilo?

O: Učenje je zabavno!


P: (L) Kao što znate, u Poljskoj je poplava, i Ark mora otići natrag, postoji puno toga što se mora obaviti, ali državni uredi će možda biti zatvoreni, zasjedanje suda će možda biti odloženo na neodređeno vreme, Bog zna što će se dogoditi. Koji je izvor ove strašne katastrofe u Poljskoj?

O: Sopoforične promjene (sopophoric, prim. prev.) slike pojasa magnetskog sloja.

P: (L) I što je uzrok ove promjene slike sloja magnetskog pojasa?

O: Uticaji Acquiima-a.

P: (L) Što je Acquiim?

O: Nadzornik 4. denziteta.

P: (L) Da li to znači sopoforične promjene slike?

O: Sopoforične/fosforne.

P: (L) Koja je svrha ove promjene u slici?

O: Odvraćanje kolinearno valnih jedinica svjesti.

P: (L) Što je ‘kolinearno valna jedinica svjesti’?

O: Predlažemo da “pogledaš u ogledalo”.

P: (L) Pa! Ne znam da li mi se dopada da budem kolinearno valna jedinica svjesti!

O: Zašto ne?

P: (L) Zato što ne volim osjećati se odgovorna za sve ove ljude koji pate u ovoj katastrofi!

O: Odgovorna? Da li ti mijenjaš vremenske prilike?

P: (L) Pa, ne. Ali, ako će oni ići do te mjere da nas ometaju, da li je sigurno za njega da se vrati natrag?

O: Ako poduzme mjere predostrožnosti. […]

P: (L) Kada ste rekli ‘kolinearno valne jedinice svijesti’ i ‘pogledaj u ogledalo’, da li je to značilo da smo Ark i ja jedinice svijesti koje se odslikavaju jedna na drugu kao u ogledalu?

O: Ne baš.

P: (L) Pa, prošli put, rekli ste nešto o ‘pola duše’, i moja pretpostavka je bila da je on pola duše, a ja druga polovica i da zajedno činimo cjelovitu dušu. Ali od tada se pitam o tome…

O: Nitko nije pola duše.

P: (L) Dobro, što bi mi pomoglo da jasnije shvatim ‘balansiranje pola duše’?

O: Duša se očitava kao jedinica cjelovitosti. Komunikacija je ta koja kompletira cjelovitost u svakoj.

P: (L) Koji su potencijali jedinica svijesti sa kolinearnim valovima?

O: Specifični.

P: (L) Dobro, ako jedan nadzornik iz 4. tog denziteta želi spriječiti ujedinjenje iste, mora postojati neki razlog za to; znači da je to nešto što OPS sa 4. tog denziteta ne bi volio vidjeti kako se dešava. Što je to?

O: Zar to nije očigledno?

P: (L) Pa, da li to znači da je važno da fizički budemo zajedno da bi radili to, što god da to jest?

O: Poželjno je.

Moravjev:

Ovo je kamen temeljac: za polarna bića da NE LAŽU jedno drugome. Oni ne trebaju lagati, jer iznutra su oboje jedno biće, iz dubina iz kojih stvarno “Ja” emituje svoj zov i daje svoj pristanak.

Ovo je takođe tačno. Ark i ja jednostavno uviđamo da nam je nemoguće da lažemo jedno drugo. Čak i blesava mala “izbegavanja” postaju poput ogromnih barijera i mi smo iznutra primorani da otkrijemo svaku misao i osećaj i ideju. I to je bilo tako od samog početka. Znali smo, nekako, da bi laganje vodilo u katastrofu.

Moravjev:

Nakon toga, ta apsolutna, spontana iskrenost gradi temelj njihove veze.

To daje tim dvoma bićima jedan drukčiji nezamislivi osjećaj Slobode u Jedinstvu, koji prekida utisak služenja i izolacije pod kojima uobičajeno živimo.

Ubrzo nakon toga, nejasna sjećanja prošlih iskustava počet će dolaziti na površinu njihove budne svjesnosti.

Ovo je apsolutno bio slučaj kod Arka i mene. Sećanja iz prošlih života su bukvalno preplavila našu budnu i spavajuću svest.

Moravjev:

Čitalac će sada razumjeti najdublji razlog zašto je laganje sebe zabranjeno: onaj koji laže sebi, također će lagati i svom alter egu. To će biti kraj čuda.

Predivna strana susreta nestat će iza zavjese trivijalnih laži, što će ubrzano poprimiti aspekt neprolaznog zida.

Ovo je razlog, kako i zašto vanjski čovjek prolazi pored svog polarnog bića bez da ga prepozna. Ovo je razlog zbog čega praktični rad na ezoteričkom Putu počinje i nužno se nastavlja borbom protiv laganja sebe. Uspjeh na ovom polju je neophodan.

Da bi dosegli taj cilj, nijedna cijena koju za to treba platiti nije previsoka.

Ako su oni otvoreni prema istini, i ako njihov susret proizvodi akorde (harmonijske tonove – prim.prev.) – do sada tihe – i vibrira u harmoniji sa njima oboma, za polarna bića put je tada označen njihovim svjesnim naporima da ponovno stvore Mikro kozmos koji je prije bio nepovezan i razbijen.

Oni će preći Stepenište poput strijele i iznenada će se naći ispred Drugog Praga.

Katekumen prelazi Prvi Prag pod podsticajem negativnog osjećaja: užasom života u divljini, i goruće želje da pobjegne iz njega.

Da bi dosegli Drugi Prag, dva polarna bića koja sebe predstavljaju ispred njega moraju biti nosioci pozitivne lozinke, koja će se od njih tražiti u točno određenom trenutku.

Put se otvara onima koji znaju što žele; znaju čemu teže na Putu i izvan Puta, u jednom vanjskom životu koji nakon ovoga više nikada neće biti odvojen od ezoteričkog rada. Sretni su oni koji u njemu mogu biti korisni.

Vrata koja vode ka Životu otvoriće se pred njima, i oni će na nadvratnici zida pročitati pričesni natpis:

Radnik je vrijedan svoje najamnine.

Kasiopejci su rekli:

“Ako netko ima volju Lava, onda nema sudbinu miša!” Arkadiusz ima čvrstu volju. Mora je imati kako bi bio istraživač svjetova. Parafrazirajući: “Ja postajem JEDAN… Kreator svjetova.”

Related Articles: