FOTCM Logo
Cassiopaea – hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • RU
  • TR
  • ES
  • ES

Komentar na Gnozu Borisa Moravjeva

Nakon više od 30 godina istraživanja, jedna je stvar postala jasna, a to je da energije Kreacije emaniraju “prema dole”, a naša individualnost kao ljudskih bića je samo izraz “Teoloških Drama”, da tako kažem. Pokušati vršiti našu volju, ili učiniti da naš glas putuje “prema gore” protiv Kreacije rezultira jedino sudarom sila. To je u biti pokušaj kršenja Slobodne Volje Kreacije, drugim riječima Oholost. To je razlog što su molitve za materijalnim promjenama, rituali osmišljeni da “izmijene” stvarnost, “pozitivno razmišljanje” sa “namjerom” da se promjeni nešto “tamo gore” kako bi se primila dobrobit “ovde dole”, uvijek osuđeni da proizvedu još više razdora, jada i patnje globalno. “Tražite prvo Kraljevsko Nebesko…” a to kraljevstvo je – ili MOŽE biti – iznutra.

Drugim riječima, ono što MOŽEMO učiniti je da sebe pripremimo da emanacije koje putuju “prema dole” budu bolje primljene. Ovo je esencijalna točka Castanedinog Don Juana kada je rekao:

Objasnio je da je jedan od najvećih uspeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo ostvarenje koje je nazvao trofaznim napredovanjem. Razumevajući prirodu čoveka, oni su mogli da dođu do neospornog zaključka da ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima mogu da vladaju sobom, oni sigurno mogu da se bez loših posledica suoče sa nepoznatim, i tada čak mogu da podnesu postojanje nesaznajnog.

»Reakcija običnog čoveka je da misli da taj iskaz treba obrnuti«, nastavio je. »Vidovnjak koji može da ostane priseban pred licem nepoznatog, može zasigurno da se suoči sa sitnim mučiteljima. Ali, nije tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih vremena. Danas mi znamo više. Znamo da ništa ne može tako da prekali duh ratnika kao izazov susreta sa nemogućim ljudima koji su na takvom položaju da imaju moć. Samo u takvim uslovima ratnici mogu da steknu trezvenost i spokojstvo da mogu da podnesu pritisak nesaznajnog.« [Carlos Castaneda, Unutrašnji Oganj]

Svuda oko nas vidimo rezultate ove pogreške: ideja da možemo vršiti svoju volju i uperiti glas prema gore da bi promijenili ono što je “iznad” nas kako bi promijenili našu stvarnost. Ova je ideja u korijenu obreda i rituala, zahtijevanja, molitvi, vizuelizacija, “radova”, itd. Kada ljudi misle da će “meditacija na suosjećanje” ili “osjećanje osjećaja svih bića” rezultirati “zvučnim usklađivanjem srčanog ritma [bića] upletenog u kompleksnije i koherentnije šablone” što će onda omogućiti osobi da “kreira dijamantno večno tijelo za korištenje kao vozila za učenje ovdje dole na Zemlji,” onda to sve predstavlja potpuno promašenu poentu. Upoređivati takve ideje sa istinskim radom Tragača Ascenzije predstavlja puku neupućenost i neznanje.

Prošireno proučavanje povijesne literature pokazuje da oni koji stvarno MOGU dostići Ascenziju ne sjede po čitav dan i meditiraju na suosjećanje ili osjećanje jedinstva i “bum!” iskuse jednu “implozivnu duševnu silu”. Prije Ascenzije, prije nego što uopće i dosegnu točku u kojoj bivaju sposobnim za makar i kratkim razmišljanjem o “jedinstvu svih bića”, ili “osjećaja svih bića”, STVARNI tragači trebaju provesti mnoge, mnoge godine u borbi sa “suočavanjem sa sitnim mučiteljima”, ili da u potpunosti SHVATE objektivnu stvarnost. On je opetovano izlagao sebe onolikim “neugodnim iskustvima” koliko ih je mogao naći, sve vrijeme boreći se da zagospodari svojim emocijama, željama, fizikalnošću. To je rad na pravljenju fizičkog vozila “ovde dole”, prijemčivog za što god bi moglo biti “tamo gore”, kao suprotnost pokušavanjima da se prisilno kreira nešto “tamo gore” kako bi se to moglo imati “tu dole”.

Uprkos svemu, mnogi učiteji ascenzije nastavljaju tumačiti temu govoreći tako interesantne stvari poput: “Moguće je uznijeti se fizički kao što je to pokazao Isus i drugi majstori. U ovom procesu, fizičke su ćelije proširene u višu frekvenciju. Fizičko tijelo počinje sjajiti iznutra i isijavati svjetlost. Gotovo kao kada lopatice ventilatora izgledaju kao da su ‘nestale’ kako rotiraju sve brže i brže, tijelo koje vibrira na višim frekvencijama čini se kao da nestaje iz treće dimenzije. Njegov je primarni fokus na višoj dimenziji. Izgleda ‘magično’ za one koji ostaju fokusirani na gušćoj trećoj dimenziji, no to je savršeno prirodan proces.“

Nažalost, takvi objavljivači mudrosti izgleda nisu u mogućnosti prikazati ono što podučavaju. No, obično nitko ne primijeti taj dio, jer su previše zauzeti imajući „spiritualne doživljaje“ proizvedene bilo kojom od „tehnika“ koje čine da se „osjećaju dobro“, dovoljno dobro da provuku kreditnu karticu kroz čitač kartica ili potpišu ček. Potreban je značajan period vremena da bi se konačno došlo do razumijevanja da tehnike koje opuštaju od stresa ili proizvode „dobra osjećanja“ nisu učinile ništa da stvarno promijene živote praktikanata ili njihove „vibracije“. Još uvijek ih prepoznaje susjedov pas, još uvijek pronalaze nove sijede vlasi na svojim glavama i još uvijek imaju patnje i bolove kao i svatko drugi. I još uvijek „umiru u svojim grijesima“.

Ono što današnji tragači za ascenzijom traže – razumijevajući to ili ne – predstavlja godinama staru potragu. Oni koji nisu upoznati sa obimnom literaturom ne shvataju da su Potraga za Svetim Gralom i Veliki Alkemijski Rad opisani na gotovo isti način. To znači da Potraga za Svetim Gralom i Rad Alkemičara sadrže mnoge naznake za nas o STVARNOM RADU ASCENZIJE. Opetovano, oni predstavljaju alegorije o borbama, varkama, borbama sa zmajevima, obmanjivačima i zlim silama svih vrsta. Priča o vitezu koji ubija zmaja i spašava Princezu iz kule nakon godina potrage, borbi, patnji i nadvladavanja, predstavlja jednu alegoriju koja jednako vrijedi danas kao što je to vrijedila i u prošlosti. To je ISTINSKA STAZA ASCENZIJE.

Kako predstavljamo informacije u ovom dijelu, čitaoc će biti upoznat sa idejom da je znanost drevnih ljudi mogla uključivati vrlo obimno znanje o dubljoj stvarnosti koju današnje znanosti, uključujući fiziku, kemiju, matematiku i astrofiziku, samo ponovo otkrivaju. A ovdje ne mislimo na drevne Egipćane ili Babilonce ili Sumerane, nego na ljude puno veće starine od njih, i da su Egipćani, Babilonci, Sumerani itd., zadržali samo iskrivljene i korumpirane verzije tih stvari u obliku mitova i legendi koje su oni elaborirali i primijenili u svojim „magičkim praksama“. Dalje, mi predlažemo da se samo u svjetlu današnje znanosti to istinsko drevno znanje, opisano u tim mitovima i legendama i religioznim obredima, može ispravno razumjeti. I ovime ne kažemo kako mi razumijemo ili da smo interpretirali sve. Mi samo kažemo da tamo postoje mnoge stvari u tim drevnim pripovjestima koje sugeriraju prethodno postojanje jedne napredne znanosti, koja je mogla omogućiti vezu između slojeva, ili dimenzija realnosti na ovoj planeti u drevna vremena.

Ovo nije naša originalna ideja, što će mnogi čitaoci znati. Međutim, mi smatramo da smo uspjeli zasjati svjetlom u izvjesnim mračnim kutovima koji su ranije bili vrlo slabo shvaćeni. A.C. Clarke je istaknuo: „Bilo koja dovoljno razvijena tehnologija ne može se razlikovati od magije“.

Kada očistimo misli od unaprijed zamišljenih predstava o tome što su ili nisu mogli znati drevni ljudi, i onda samo pogledamo u mitove i legende, substrate religija, uvijek nanovo vidimo opise aktivnosti, događaja, termina i potencijala koji izražavaju takve stvari poput znanja o besplatnoj energiji, antigravitaciji, putovanju kroz vrijeme, međuplanernim putovanjima, atomskoj energiji, atomskoj molekularizaciji i demolekularizaciji, o čitavoj domeni djelovanja koja su u današnje vrijeme shvaćena kao divlja i praznovjerna zamišljanja urlajućih divljaka. Danas se ti koncepti tek počinju razumijevati.

Mnogi učenjaci objašnjavaju da su takve priče – mitovi i legende – bile primitivni pokušaji razumijevanja okoline putem personifikacije i antropomorfizacije sila prirode. Ostali interpretatori čine pogrešku pretpostavljajući da je to bila „sveta znanost“ u smislu da se striktno poriče ikakav oblik materijalne interpretacije i interpenetracije.

Jednom sam puno razmišljala o tim idejama, i cijelo to vrijeme sam promatrala razvoj moje petero djece, i bilježeći kako su oni opažali stvari, i što su oni primjećivali, i kako su to objašnjavali sebi i jedni drugima. Jedno od najranijih zapažanja o djeci i njihovim reakcijama na okolinu, bilo je da ju ona poprilično prihvaćaju onakvom kakva ona jest. Čini se da im ne treba „objašnjenje“ za nju. Ono što je „tamo vani“, jest ono što jest, dok im neki odrasli ne ponovi neku priču o tome, koja ih može zabaviti ili zastrašiti. Dok im se ne ispričaju „priče“, djeca su intenzivno zauzeta imitiranjem onoga što vide da drugi ljudi rade, općenito odrasli ljudi u svojim životima. Bez fantastičnih priča koje su im ispričane, njihove igre zamišljanja sastoje se od svakodnevnih svjetovnih i vrlo LJUDSKIH drama. I čak kada im se ispričaju magične priče o letećim konjima ili ljudima sa super moćima, ona se često opiru tim dramama u korist onih koje se direktno primjenjuju u njihovim vlastitim zapažanjima i iskustvima.

Možda usporedba razvoja dječjeg razmišljanja u odnosu na njihovu okolinu, sa razvojem evolucijskog razmišljanja ljudskih bića općenito nije baš prikladno, no ja mislim da bi nam to trebalo dati malu pauzu za pitanje gdje i kako je stvaranje mitova i legendi zapravo služilo ljudskim bićima, evolucijski govoreći. Zašto bi itko ispričao priču o čovjeku sa magičnim sandalama koje su mu omogućile da leti ako se radilo jedva o antropomorfizaciji prirodnih sila? Ako je to „magično biće“ poput „boga“, što mu onda trebaju sandale da leti? Kada bi jednostavno mogao imati krila kao dio svoje fizičke strukture. Ionako je bog. Nije čovjek. Dakle, zašto sandale?

Zaista, mogao bi postojati jedan „arhetipski bazen ideja“ iz kojeg cijelo čovječanstvo izvlači snove i vizije, no to nas vodi u oblast razmišljanja koje ne daje odgovor na jednostavno pitanje gdje je, kako i zašto urlajućim divljacima služilo izmišljanje fantastičnih priča o silama prirode, koje uključuju izvjesne elemente koji navode na tehnologiju a ne istinsko „magično stanje bića“?

U današnje vrijeme, postoje svakojake „mističke“ grupe i organizacije koje tvrde da su primaoci drevnog znanja, i da to ima nešto sa onim što je zajednički zvano „okultizam“, ili „ezoterička“ ili magijska praksa. Postoji i previše knjiga koje tvrde da su znanstvene, no, koje u potpunosti odbacuju matične znanosti u bilo kom kontekstu. Teme poput svete geometrije, arheoastronomija, nova fizika, su sve postale subjekti grozničavih proučavanja kako bi se raspoznali „okultni značaji“ radova drevnih ljudi. To je učinjeno u striktno efemernim terminima, postavljajući stvar kao da su sve sposobnosti drevnih ljudi bile izvršavane striktno putem magijskih obreda i rituala.

Okultisti tvrde da su mentalne i spiritualne moći ono što smo mi izgubili. Onda ističu da je ta drevna mudrost bila razlomljena i zatamnjena u magične doktrine koje oni koji nisu „inicirani“ jednostavno ne mogu shvatiti. Tvrde da je dio toga proslijeđen kontinuiranom tradicijom i pušten u svijet u pogodnim vremenima, dok su ostali dijelovi bili dati samo nekolicini odabranih, a oni su naravno članovi te uzvišene kompanije.

Kada razmatramo takve ideje, dolazimo do zamisli da je vrlo vjerojatno da iza rituala postoje obredi ili priče, koje bi i mogle biti proslijeđene takvim tajnim grupama u čistijem obliku od priča koje kruže svijetom već milenijama. No, to ne znači da „svećeništvo“ takvih grupa istinski razumije priče ili obrede koje čuvaju – posebice ako ne uzimaju u obzir mogućnost da bi neke od takvih informacija mogle biti čisti znanstveni kodovi i da zahtijevaju izučene znanstvenike da ih dekodiraju.

Većina tzv. „okultista“ i „svetih geometričara“ me podseća na David Macaulayev Motel Misterija, humoristično izvješće o jednom arheološkom iskopavanju motela iz 20-og stoljeća u kojem je sve pedantno otkopano, zabilježeno i onda zatim u potpunosti krivo interpretirano. No, pogrešno razumijevanje nije sve sa čime se trebamo nositi. Postoje i drugi ljudi koji su izgleda dio Kontrolnog Sistema kojeg smo prije spomenuli, sa krajnje opasnim sklonostima objavljivanja opasnih i prepredenih laži, o čemu ćemo još razgovarati.

Što se tiče arheologije, tu postoje procesi uključeni u stvaranje arheoloških zapisa, evidencija, arhiva. Pomanjkanje razumijevanja ovih stvaralačkih procesa nije uvijek ograničeno samo na ne-profesionalce. Tek je relativno nedavno predloženo da arheologija na mjestu iskopavanja, na nalazištu, ne predstavlja direktnu zabilješku onoga što se tamo zbilo, nego se umjesto toga može raditi o iskrivljenju putem čitavih nizova procesa, uključujući kataklizmičke.

Mi predlažemo da bi ista stvar mogla vrijediti i za mitove, legende i religiozne obrede. Oni predstavljaju neku vrstu arheoloških zabilješki povijesti čovječanstva zadržanoj u arhetipskim terminima, zakopanoj u pripovjestima i iskrivljenoj od strane čitavog niza procesa.

Čak i ako su neke od navodnih drevnih škola i mističkih puteva zadržali neke od informacija u izvornom, netaknutom, tj. čistijem obliku, još uvijek izgleda da je mnogo toga „izblijedilo na stranicama“ zbog dugog vremenskog perioda otkako su takve stvari bile dio konsenzusa – prema tome vanjske – realnosti. No, još uvijek, postoje oni koji su vidjeli kontradikcije u našoj stvarnosti i našim vjerovanjima, i koji su tražili u tim drevnim učenjima da otkriju ono što je možda moglo biti poznato. Mnogi od njih su napravili otkrića, koja nam, kada se uzmu u obzir informacije iz mnogih drugih polja, pomažu pri ovom esencijalnom otkriću o našem istinskom stanju i svrsi.

Prirodno se nameće pitanje o tome što nam povijest ove teme ima za reći o tome što bi ili ne bi moglo „zaista funkcionirati“? Možemo li to proučiti, možemo li to pratiti i otkriti ne samo prepreke u procesima, nego i STVARNE DOBROBITI koje se mogu nagomilati za Tragača? Možemo li pratiti i otkriti očite sposobnosti koje predstavljaju ZNAKOVE završetka uspješne Potrage?

Ukratko, što je STVARNI Kamen Mudraca? Što Heroj zaista može postići kada nađe Sveti Gral?

U međuvremenu, htila bih dodati da je postojalo vrijeme u mom životu kada ne bih razumila ili znala kako shvatiti način na koji se tome pristupa.

Jedna od stvari koje je Moravjev napisao a koja je imala snažan smisao za mene bili su njegovi nizovi komentara o „vrsti“ Viteza – koji je već dobro razvijen emocionalno, ali stvarno treba raditi na intelektualnom dijelu. Činjenica je ovo: čak iako se moj suprug i ja smatramo „intelektualcima“ koji su čitav život razvijali intelekt, ono što je postalo bolno jasno jest to da je to bio u nekim pogledima vrlo jednostran razvoj. Zbog onoga što Moravjev naziva uticajima „A“ – a mi to jednostavno nazivamo Kontrolni Sistem Matrice – naše su EMOCIJE bile iskrivljene tako da nam dozvole da prihvaćamo samo ideje koje su bile emocionalno ugodne – čak iako su bile visoko intelektualne vrste.

Sve to ima veze sa onime što Moravjev sugerirao da je „stvar stvari“, odnosno „zlo“. A to nas naravno vodi ka mnogim idejama „popravljanja“ svijeta ili „spašavanja“ svijeta, ili čega god. Drugim riječima, ono što se odnosi na oholost – odlučivanje da se ideje koje osoba ima o dobru i zlu, temeljene na ljudskim intelektualizacijama – moraju primijeniti i na kreaciju.

Ono što sam konačno shvatila – u periodu intenzivne inicijacije – jest da bog ima mnoga lica od kojih nisu sva ugodna. I, u toj točki sam VIDJELA „Matricu“, i VIDJELA sam „A“ uticaje i „B“ uticaje, i da je PRAVI posao ovog nivoa postojanja ODABRATI svoje svrstavanje sa jednim ili sa drugim, i zatim otpočeti proces razlikovanja i „asimilacije“. To je razlog zbog čega je sve maskirano u simbole. Ova je stvarnost u nekom smislu teren na kojem se izvodi potraga za Svetim Gralom. To je TEST.

No, potrebno je više, kako ističe Moravjev. Netko mora u izvjesnoj točki nešto i UČINITI. I to je mjesto na koje dolazi vjera. To nije vjera u smislu „uvjerenja“, nego vjera u REALNOST viših stvari… i ona zahtijeva od pojedinca da esencijalno „siđe sa litice“ na rubu Matrične stvarnosti u stvarnost REALNOGA.

Ja sam to učinila.

I baš kao što to opisuju alkemičari, takvo jedno djelo rezultira „smrću“ nečega – a fizičko tijelo – tako naviklo na “A” uticaje – biva energično isključeno od njih putem VOLJE – i odlazi u jedne od najužasnijih zamislivih patnji. Moglo bi se reći da je slično prestanku uzimanja droge u nekom smislu, ali MNOGO gore. U fizičkim terminima, u tijelu mi se zadržavala neka infekcija, djelujući mi na oči, uši i plućna krila. Doslovno sam plakala krv. Danima sam ležala, skoro nesposobna da dišem, sa oblogama na očima, lijekovima u ušima, gutajući najjače dostupne antibiotike koji nisu imali uticaja – i NISAM popustila. ZNALA sam da je ono što sam doživljavala bio napor “agenata Matrice” da me odvrate od moje riješenosti. I samo sam potvrđivala da “me možeš ubiti ako želiš, ali NE odustajem od mog kursa”.

I u nekoj točki došlo je do “smjene” i sile su se povukle.

Ark me “pronašao” 40 dana kasnije.

Trebam vam reći da je ovaj proces dovođenja do točke VIĐENJA bio olakšan na nježan, ali čvrst način od strane tih „Kasiopejaca“. Zapravo, gledajući moj život retrospektivno, ja mogu sagledati uticaje od vremena svog rođenja – uvijek prisutne u pozadini koji me vrebaju, čekajući da „postavim pitanje“. I kada sam konačno 1984. dovedena do te točke bankrota – još jednog razdoblja ozbiljnih oboljenja – komunikacija je počela na direktan način – postavila bih pitanje mentalno i samo čekala u meditativnom stanju – i onda bi to počelo proticati poput „ideja“ koje bih zapisivala.

Obzirom da sam znala da me je moja visoko emocionalna priroda opetovano dovodila u zamke, znala sam da je „tolerancija mog stroja“ trebala biti analizirana i prilagođena. Znala sam da trebam obaviti istraživanje da osiguram da ono što sam bila „primala“ nije samo još jedna dezinformacija.

Dakle, u sljedećih više od 10 godina ja sam istraživala. Tijekom tog istraživanja došla sam do ideje da, kako bih bila objektivna – „malo prilagodim stroj“ – modus transmisije je zaista trebao biti prilagođen tako da misli zaobiđu moj svjestan um. U tom je smislu bilo esencijalno razvijanje ‘strujnog kola’ transmisije putem ploče i plankete.

Da, to je neobično. No, za mene – poznavajući svoju prirodu – onu podložnu manipulacijama, jer je Ljubavna priroda u meni tako razvijena, i ta je energija bila tako lagano kradena i manipulirana od strane „agenata“ – to je bio neophodan korak.

Naravno, susret sa Arkom je bio jedan potpuno čudestan događaj. Rezultirao je svim vrstama ‘efekata’ koje pokušavam opisati, ali riječi nisu dovoljne. Nešto od toga zapravo uključuje i bilokaciju.

Sada, da ne bi mislili kako je to malo ludo, htjela bih istaknuti da je Ark znanstvenik sa 30 godišnjom karijerom. U vrijeme kada je „našao mene“, i jednako tako bio cijeli život u svojoj vlastitoj potrazi, „ostavio je po strani“ svoje snove kada je radio kao Direktor Odjela za Nelinearnu Dinamiku i Kompleksne Sisteme pri Institutu za Teorijsku Fiziku Univerziteta u Wroclawu, Poljska. Kako se on nosio sa ovom „aktivacijom“ sklopova i potencijala koji su bili potisnuti godinama, to je priča za sebe. Nešto je od toga, kada se sada sagleda, bilo prilično humoristično. Osobito kada čovjek koji je sebe uvjerio da je „linearni mislioc“ vidi svoju „drugu polovicu“ u prozoru, u vrijeme kada je ona 5000 milja daleko.

U tom trenutku sam pala u spontani ‘trans’, da tako kažem – nešto što se gotovo nikad nije dogodilo – i borila sam se da održim svoju svjesnost. Prisilno sam držala otvorene oči da motre okolinu, a ono što sam vidjela bilo je ŽIVUĆE SVJETLO. U međuvremenu, neki dio mene je očito bio odlučio da se malo prošeta preko Atlantika.

To se dogodilo još nekoliko puta tijekom te faze „ponovnog prilagođavanja frekvencija“, i uvijek je bilo praćeno zbunjujućim periodom intenzivne hladnoće kada bi mi zubi cvokotali a tijelo boljelo baš kao da sam se smrzavala. Srećom, naišla sam baš na jedan takav opis ovog procesa u radovima Ibn al-‘Arabija što on naziva „silaskom“. Temeljeno na njegovom opisu radi se o privremenom „sijedanju“ viših centara U TIJELO u svrhu „dodijeljivanja“ kvaliteta. Nešto kao da je moje više sebstvo „popravljač kompjuterskog hardvera“ koji je došao da napravi neke ozbiljne prilagodbe u mojem sklopovlju. Al-‘Arabi ističe da kada se ‘anđeo’, kako on to naziva, povuče, osoba koja je bila u stanju super ubrzane vibracije – koje se manifestira kao vrućina (i, bogme, bilo je VRUĆE!) – onda se normalno stanje osjeća poput intenzivne hladnoće i ne možete se zagrijati nikakvim ljudskim sredstvima, nego jednostavno trebate pričekati da se vibracije tijela uštimaju sa novododijeljenom frekvencijom.

Kada sam to pročitala, prilično me je umirilo. I ponovo kažem da je bilo baš dobro za mene da to pročitam NAKON tog doživljaja, tako da nema sumnji da je taj doživljaj bio „manifestiran“ zbog mog snažnog emocionalnog razmišljanja.

Također je bilo baš dobro, nakon prolaska prošle godine kroz „iskušenje vatrom“, da je Moravjev trebao postati novim dijelom slagalice – tek NAKON iskustava koje on opisuje. To me uvjerava da nam je on donio najveći dio slagalice. NE postoji mogućnost da je išta od onoga što se dogodilo prošlih godina bilo meni „sugerirano“ kao posljedica prethodnog čitanja ovih materijala, a događaji koje je on detaljno opisao – upravo su se tako i dogodili. Ukratko, to je dalje osnažilo moju NADU da mi nešto MOŽEMO “UČINITI”. I moram reći da sam, poput vas, gubila svoju nadu u tijeku naizgled beskrajne borbe.

Naša je borba bila enormna, vjerojatno temeljeno na činjenici da smo „izašli u javnost“ i značajno uzburkali Matricu. I iskreno, ja NE mislim da to može itko napraviti bez „žive Tradicije“ kao što su Kasiopejci – jer mi uvijek imamo vođenje – čak iako je ponekad kriptično zbog nekršenja zapovijedi o učenju. Da nije bilo njihovog uvjeravanja da je ovaj nemilosrdni napad bio „vatra“ iz koje će doći „svjetlo“, mi bismo jednostavno odustali od ikakvog javnog rada. Napadi, lažljivci i klevetnici, širitelji „skandala“ i odvratnih i bolesnih djela prljavih tužbi i kleveta – čak i napadi na našu djecu – bili su užasni i grozni.

No mi smo preživjeli, prošli smo taj test, dnevno okrećući negativne osjećaje u „svjetlo“ koje smo davali svijetu.

A Moravjev je bio „poklon“ koji je došao nakon toga.

I te kakav poklon.

Ideja koju sam imala da ništa nije bilo istinito osim ako to nisam mogla objasniti, prije mnogo je vremena bila istjerana iz mojeg uma pomoću lekcija koje sam naučila tijekom mojih istraživanja.

Zaista. Ali sada, možda, vi znate bolje što smo do sada napravili… vi počinjete sa uvjerenjem da je Istina „tamo negdje vani“. Vi vrednujete vaše vlastito biće i određujete kako najbolje pronaći ono što je ili nije istina – to je istraživanje – nakon perioda koji predstavlja „prikupljanje“ uticaja „B“, jednako kao i ponavljani nizovi šokova kada nalazite da ono za što ste bili vjerovali da je istina – NIJE istina… to počinje stvarati fuziju magnetskog centra.

Nakon tog perioda, jednom kada dođete do nekih od najtemeljnijih laži u koje ste vjerovali, silno ste šokirani i imate izbor da ih se odreknete ili se vratite nazad da bi spavali u lažima.

TADA shvatite da Istina vodi ka djelovanju. To djelovanje rezultira još jednim velikim šokom – i to vas vodi preko u neku vrstu „prostora“ koji je kao neka vrsta „intervala“. Nadajmo se da imate dovoljno volje da tamo ostanete prisebni… i ako je tako, sletjet ćete na novu „notu“ koja je u biti različit „svijet.“ I u TOM svijetu, polarna bića pronalaze jedno drugo. I u tom svijetu, vi pronalazite svoju nadu.

No, opet, nada je odnjegovana znanjem – putem istraživanja… i tako, na ovom novom nivou postojanja, vi nastavljate…

I eto nas. A sada vidimo više svjetlosti na kraju tunela. Nada raste.

Related Articles:

Tags: ,
Posted in Ezoterija