Potraga za gralom i sudbina čovjeka – 1. dio

Potraga za Svetim gralom je bila tema bezbrojnih knjiga, eseja, filmova, znanstvenih radova i raznoraznih drugih izvještaja od 12. stoljeća od kako je zabilježeno opisivanje; popularnost mu se nimalo nije smanjila u 800 godina. To je totalno fascinantan predmet s nečim za svakoga! Tu su kraljevi i kraljice; tu je lojalnost i izdaja; tu su hrabri vitezovi koji dolaze spašavati gospođice iz pogibelji; zla čudovišta; tajnoviti tragovi neuhvatljive zagonetke koja može «spasiti svijet»; i cijela gozba glavnih i sporednih likova koji nesumnjivo pobuđuju osjetila, naslađuju um i hrane dušu.

Kad čovjek počinje ozbiljno istraživati tu literaturu, komplicirane pristupe različitih radova i proturječnosti u njima, čovjek oklijeva dodati nešto tako golemom obrazovnom gradivu. Nema gotovo ničega što nije rečeno i napisano o tome iz više gledišta.

Sadašnjeg pisca su uvijek privlačile priče o kralju Arthuru i njegovim vitezovima Okruglog stola. To je bilo i prirodno uzevši u obzir moje prezime dobiveno rođenjem: Knight (vitez, op.prev.). Zbog toga su pročitane mnoge knjige vezane na temu već od rane mladosti. Ali moje općenito mišljenje je bilo da su to fantazije ili dječje priče. Nije bilo «stvarnog» grala, samo lijepe pričice. Bile su zgodne za čitanje i sanjarenje, ali sam osjećala da se moram posvetiti STVARNOJ potrazi za Bogom. Nisam shvaćala da je zapravo to smisao potrage za gralom.

U svakom slučaju, potrošila sam mnogo godina u tome poslu «nalaženja Boga». Za mene je to bilo bitno poput disanja.

Počela sam s osnovnim: vjeruj u ništa, ispituj sve; i tijekom godina postupno sam radom kroz «tvrdu» znanost došla do «meke» znanosti pa do «paraznanosti». Analizirala sam i kategorizirala sve i na «kraju» sam mislila da imam popriličnu dorađenu skalu. Moje kategorije su bile raznolikije i opsežnije nego drugih ljudi, ali ipak su bile kategorije i ja sam bila zadovoljna njima. Na kraju sam ustanovila da nikad shvatljivi Bog prihvaća otvoren um – u nekom smislu to je šire nego «razmišljanje» i uključuje transcendentalno emocionalno stanje – a um je, nakon svega koliko sam vidjela, početna i završna točka svega. «Cogito ergo sum.» Zbog toga što mislim, osjećam. To je sve što možemo znati.

I tu predmet miruje sve do događaja opisanih u „Amazing Grace“. Kroz interakciju s “ja u budućnosti“ su počela manifestiranja najvažnijih tragova. Iznosit ću te tragove i otkrića koja ukazuju na njih kroz tekst. Ali samo na trenutak dozvolite da istaknem jedno od interesantnijih «postignuća». 14. prosinca 1996., nakon gotovo dvije i pol godine «pripreme terena», dogodila se slijedeća razmjena s Kasiopejcima («ja u budućnosti»):

P: (L) Dobro, prijeđimo sad na drugu temu. Broj 33 i broj 11. Ima li još nešto što je dano u sesiji 11.11.95.,  nešto što bi mogli nadodati sada, nešto o matematici ili upotrebi tih brojeva?

O: Primarni brojevi su prebivališta mistika.

P: (L) Što ste mislili pod “Primarni brojevi su prebivališta mistika”?

O: Samoobjašnjivo, ako koristite alate koje ste dobili.

P: (L) Kako broj može biti stanište?

O: Figurativni govor. (planketa se okrenula nekoliko puta, snažno ) I kako je interesantno da sad imamo novu kompaniju “mobitela” zvanu “Primeco”.

P: (L) I kako je vezana ta kompanija – operator, zvana “Primeco”, s primarnim brojevima koji su staništa mistika?

O: Nije na nama da odgovorimo na to. (Igra asocijacije riječima u grupi, enkripcija, ćelije svećenika, zatvori, primarni broj je djeljiv samo sam sa sobom i s jedan.)

P: (L) Da li je enkripcija ključ?

O: Oh, tu ima još puno toga. Jedan primjer je: “Zmijske oči” nije toliko dobar kao 7, 11, ha?

P: (T) To su primarni brojevi, također, 7 i 11. (L) Koja vrsta dokumenata ili spisa… ili bilo što što bi bilo primjenjivo…

O: Ne Laura, ti se pokušavaš fokusirati ili limitirati koncept, draga moja. Pomisli na to, koja je judeistička kršćanska legenda za kreaciju žene?

P: (L) Da je žena napravljena od Adamovog rebra. Da je Eva kreirana od Adamovog rebra.

O: Jesi li ikada čula za “primarno rebro”?

P: (stenjanje) (T) Mrzim kad sam u vrtiću i ne znam o čemu se radi. Dobro, primarno rebro. Imamo primarno rebro, pa…

O: Što se događa kod “Primarnog”?

P: (L) Izbor. Sužujete kandidate. Što se događa kod primarnog?

O: Tko biva “izabran” za dalje?

P: Dobro, nastavite…

O: “Primarna Direktiva”?

P: Ok.

O: “Primarno vrijeme”?

P: (L) Prvi, najbolji… i…

O: Nije bit u tome.

P: (L) Znam da to nije bit. Da li je to, o čemu govorimo ovdje, da mi možemo koristiti te primarne brojeve da bi vidjeli od kuda nešto potiče?

O: Rekli smo vam u vezi mistike.

P: (T) Oni koriste primarne brojeve, također… (L) Oh, oh, shvaćam. Dakle, mistika… misteriozne tajne… prebivaju u primarnim brojevima ako se oni koriste kao kod.

O: Imenujte primarne mistične organizacije za ključ za traženje u sistemu.

Putem je bilo još tragova koji su nagovještavali da su tajne alkemije bile velike tajne Svetog Grala i ranog kršćanstva, gdje je zapravo takozvano «raspeće» metafora za alkemijsku transformaciju, ali je trag iznad: «Primarni brojevi su prebivališta mistika» koji je privukao moju pažnju nakon što sam nekoliko godina kasnije naučila da je polulegendarni alkemičar Fulcanelli izdao knjigu «Prebivališta filozofa».

U to sam vrijeme već poprilično bila upoznata sa pričom o Fulcanelli-u i njegovom knjigom «Misterija Katedrala», tako da kad sam čula o njegovoj drugoj knjizi, moj interes je porastao. Nakon nekog vremena i truda, nabavila sam kopije obje knjige i tamo je bio određeni odlomak u Prebivalištima koji se totalno uklapa u moje cjeloživotno proučavanje dinamičnog međudjelovanja s Kasiopejcima. Fulcanelli u knjizi «Prebivališta filozofa» piše:

«S njihovim zbunjujućim tekstovima, poprskanim s kabalističkim izrazima, knjige su postale djelotvoran i pravi uzrok velike greške koju smo naveli. Jer, usprkos upozorenjima… studenti su nastavljali čitajući ih prema značenju koje imaju u običnom jeziku. Oni ne znaju da su ti tekstovi rezervirani za inicirane, a da je esencijalno, da bi ih razumijeli, posjedovati njihov tajni ključ. Čovjek mora prvo raditi da bi otkrio taj ključ.»

«Sasvim sigurno ove stare rasprave sadrže, ako ne cijelu znanost, onda filozofiju, njezine principe i umjetnost primjenjivanja u skladu s prirodnim zakonima. Ali ako nismo svjesni skrivenih značenja izraza – npr., značenje Ares (grčki bog rata, op.prev.) se razlikuje od Aries (ovan, op.prev.) – čudni izrazi koji se koriste u ovakvim radovima odvest će nas u totalno nerazumijevanje teksta ili na krivi put.»

«Ne smijemo zaboraviti da je to ezoterična znanost. Prema tome, oštra inteligencija, vrhunsko pamćenje, rad i pozornost potpomognuta snažnom voljom NISU dostatne kvalitete da bi nešto naučili o toj temi. Nicolas Grosparmy piše: «Takvi se ljudi zaista obmanjuju misleći da smo te knjige pisali samo za njih, ali mi smo ih napisali da bi udaljili sve koji nisu naša sekta.»

Batsdorff, na početku njegove rasprave, dobrostivo upozorava čitatelja na ove termine: »Svaki razborit um mora steći Znanje, ako može; a to znači načela i značenja kojima će djelovati. Inače mora tu stati, bez blesavog traćenja njegovog vremena i obilja. Zbog toga molim one koji čitaju ovu malu knjižicu, cijenite moje riječi. Još jedanput im govorim da:

ONI NEĆE NIKAD NAUČITI OVU UZVIŠENU ZNANOST POMOĆU KNJIGA, I DA ONA MOŽE BITI

SPOZNATA SAMO KROZ BOŽJE OTKRIĆE, OTUD JE I NAZIVAJU BOŽANSKA UMJETNOST.

…ili kroz božje znakove i vjernog učitelja; a pošto je veoma malo njih kojima je Bog dao tu milost, ima jako malo njih koji to podučavaju.

«…Drugi razlozi za poteškoće na koje smo naišli kod dešifriranja zagonetke: ovdje je prvi i pravi uzrok zašto je priroda sakrila ovu otvorenu kraljevsku palaču od tolikih fiozofa, čak i onih darovitih s jako nježnim umovima. Zbog njihovog mladenačkog lutanja dalje od JEDNOSTAVNOG PUTA PRIRODE kroz zaključke o logici i metafizici, OBMANUTI ILUZIJOM U NABOLJIM KNJIGAMA, zamišljali su i kleli se da je ta umjetnost dubokoumnija, puno teža da je se upozna nego bilo koja metafizika, iako je domišljato priroda napreduje PRAVIM I VRLO JEDNOSTAVNIM KORAKOM NA OVOM PUTU KAO I NA SVIM OSTALIM” [Fulcanelli, 1964., 1999.]

Istinitije riječi nikad nisu bile ispisane. I zato je važno pročitati sve ove serije (kako ih pišem) zbog toga što su odgovori veoma jednostavni! I u nekom smislu, znala sam ih već od prije. Samo što im nisam vjerovala ili razumjela unutarnje djelovanje i skrivene mehanizme jer su mi bili pred nosom!

U otprilike istome periodu vremena, imala sam neobičan san koji sam razmatrala s Kasiopejcima.

Zanimljivo, datum je bio 8-8-98:

P: U redu, sanjala sam da sam bila u dvorcu, ili tom tipu prostora, koji je imao mnogo soba i u kojem je bilo puno ljudi. U jednoj od tih soba, u nekoj vrsti glavne sobe, sjedio je “glava obitelji”. Razumjela sam da su svi prisutni ljudi bili “članovi obitelji” s većom ili manjom povezanošću s tom glavom obitelji. Ta osoba je bila u velikoj stolici i svi ti ljudi su bili tamo i postojale su svakakve aktivnosti koje su se odigravale oko njega, ali on nije baš mnogo obraćao pažnju na sve to što se događa oko njega. Nisam mogla osjetiti da li je bolestan, ili mu je dosadno. Izgledalo je da postoje zavjere i neke pod-zavjere koje su spletkane unaokolo i ja sam postala svjesna zavjere da treba ubiti tu “glavu obitelji”. Bila sam užasnuta i donijela sam odluku da bez obzira na sve, da ću poći k njemu i reći o tome i ponuditi pomoć. Kad sam to napravila, to je bilo kao da mu je to dalo novi život. Uskomešao se i postao mnogo zainteresiraniji za svoje okruženje jer sam mu dala tu informaciju. Pozvao nas je u privatnu sobu da ručamo zajedno. Smiješna stvar u vezi tog momka je bila ta što je neprestano mijenjao izgled iz bijelca u crnca i obratno. Jednu minutu je bio čistokrvni arijevski tip, a iduću minutu je izgledao poput Egipćana. Jedna stvar koja se isticala bila je čistoća njegove kože, bilo da je bila bijela ili crna. Dakle, pošli smo u tu sobu, malu, intimnu sobu s dva prozora, u kojoj je bilo dvoje male djece, blizanaca, izgleda da su bile curice, koje su pošle s nama. Bila sam svjesna da su to njegova djeca. Ona su također mijenjala izgled iz crnog u bijelo i obratno. Sjeli smo za stol i posluženi smo s jednostavnom hranom u jednostavnom posuđu. Bila sam iznenađena s tolikom jednostavnošću i jasnoćom i pitala sam se u vezi toga, pa sam postavila pitanje. Rečeno mi je da su raskoš i okolina koje smo vidjeli, samo za impresioniranje onih koji ništa ne znaju, ali da je to odgovornost “članova te krvne linije” da budu oprezni kod izbora onog što jedu i svojih osobnih navika. Jeli smo i tada mi je rečeno da ću biti ispraćena natrag do našeg vozila jer sam se morala vratiti natrag i pripremiti za neki drugi zadatak. Također, rečeno mi je i da zbog moje odluke da napravim “ono što je bilo u redu”,  zbog toga što sam demonstrirala to da sam bila “izabrana” i koja će postati “nasljednik” u neku ruku. Sad, naše vozilo je bilo ostavljeno na kraju ceste… ceste koju smo proputovali i stigli do kraja i onda bili “uzeti” u taj dvorac pomoću nekog čuda, pa bi sad trebali biti vraćeni u naše vozilo. Bili smo upozoreni da će biti opasnosti kod vraćanja. Postojao je neki osjećaj opasnosti kod našeg putovanja kući, ali smo to učinili i onda sam imala neki osjećaj čekanja za neki znak koji će doći ubuduće. Ostatak je bio nejasan i tada sam se probudila. Što mi možete reći u vezi ovog sna?

O: Iskustvo blizu smrti ukazuje rješenje.

P: Čije rješenje?

O: Pokušaj interpretirati bočno.

P: Što “bočno” znači?

O: Strpljenje zacrtava kurs, ne pritisak.

P: Druga smiješna stvar je ta da smo nakon nekoliko dana kupili ovu knjigu u vezi Svetog Grala i ona govori u svezi snova koji se izmjenjuju crno-bijelo, i u vezi ptica koje predstavljaju koncept kao što je svraka, balans između dobra i zla, itd.

O: Tema predstavlja sebe u balansiranom ciklusu. Potražite tlo sive sredine kad pokušavate izabrati bilo crno, bilo bijelo.

P: Još nešto u vezi toga?

O: Ne.

Ove opaske su bile interesantne i nejasne kao što je i bio slučaj za većinu produktivnih znakova od Kasiopejaca.

Kako intepretirati san «bočno»? Sam naziv znači manje ili više skretati u stranu. Na primjer, granu drveta možemo smatrati «bočnim» dijelom drveta. U rudarenju, žilu rude koja skreće od glavne naslage i onda se paralelno proteže sa glavnom žilom zovemo «bočno». Znači, da bi gornji san intepretirala bočno, moram zamisliti jedno paralelnu stvarnost prema mojoj stvarnosti. Ili to ili bih morala iščekivati «znak» i onda bi ja osobno trebala krenuti uz «bočni put». Fulcaneli je u svom otvaranju poglavlja u knjizi «Prebivališta fIlozofa», napisao još jedan jako zanimljiv odlomak:

Iako znamo da to umijeće, viši izražaj civiliziranog čovječanstva, može doći samo pod pokroviteljstvom postojanog i sigurnog mira. Kao što je i u znanosti, umjetnost ne može vježbati svoju genijalnost u nemirnom društvu. To vrijedi za sve uzvišenije misli ljudi; revolucije, ratovi, nemiri su za njih katastrofalni. (…)

Tako snažni razlozi nas bodre da prihvatimo, uz veliku obazrivost, srednjovjekovne događaje prebrojane kroz povijest. Priznajemo da opis «od niza nesreća, katastrofa i akumuliranih ruševina preko sto-četrdeset-šest godina» čini nam se zaista pretjeranim. Nešto je neobjašnjivo pogrešno ovdje, budući da točno za vrijeme ovog nesretnog Stogodišnjeg rata koji je trajao od 1337-1453.g., su građene najbogatije građevine našeg kićastog stila. To je kulminantna točka, epoha forme i odvažnosti, čaroban period gdje duh, božanska vatra, definira svoj potpis na zadnje kreacije gotičke misli. (…)

Veliki Adepti (stručnjaci, op.prev.) su dali novi uzlet hermetičkoj istini… Koja vatrenost raširena u svim djelatnostima ljudske aktivnosti! Kakvo bogatstvo, kakva plodnost, kakva snažna vjera, kakvo povjerenje u budućnost izvire ispod te želje za gradnjom, stvaranjem, traganjem i otkrićem usred potpune invazije, u ovoj jadnoj zemlji Francuskoj, podložnoj stranoj dominaciji i koja zna sve strahote beskonačnog rata!

Odista, mi ne razumijemo….

I tako je razjašnjen razlog zašto su naši prioriteti postavljeni u Srednji vijek koji nam otkrivaju gotičke građevine, nego u isto razdoblje o kome su povjesničari pisali.

Budući da je jednostavnije proizvesti tekstove i dokumente iz ničega, stare darovnice s toplom patinom, pergamenti i izgledom arhahični pečati, čak i par raskošnih knjiga satima tumačene unutar svojih oboda, na lijep način okićene s bravama, granicama i minijaturama.

Montmartre okrug iz Pariza dostavlja svakome tko želi, naravno ovisi o ponuđenoj cijeni, nepoznatog Rembrandta ili orginalnog Teniersa. (…)

Krivotvorenje je staro kao planine. I povijest kojoj se gadi kronološki vakum, ponekad ih mora pozvati radi svojeg spasenja. (“Prebivališta”, odlomak, strane 24, 25, 26)

U vrijeme kad sam pročitala ovo gore, već sam bila dobro pripremljena da prepoznam serije komentara od «nekog tko ZNA». Mnogo tragova koji su dati od strane Kasiopejaca, a koje sam pozorno pratila, su me naučili da nije dovoljno biti skeptičan prema datome izvoru, nego da čovjek mora biti pitbul po prirodi da bi dobio bilo koju ISTINU u ovom svjetu laži i prikrivanja.

Mi znamo da pitanje »zašto je svijet takav kakav jest?» je jedno od onih s kojima ne želimo ići licem u lice. Ali kad se probudimo noću, sami sa svojim mislima, bez dnevne vreve koja bi ispunila prazninu, mi dolazimo licem u lice s našim egzistencijalnim dilemama. Tad se događa grozna tišina. U tim trenucima hladne jasnoće, crnilo i ništavnost našeg postojanja u kozmičkom smislu raste do točke kad se suočavamo s pitanjem kao što se suočavalo cijelo čovječanstvo kroz milenije.

Gledajući kroz povijest, da bi pobjegli toj čudovišnoj «tamnoj noći duše», vidimo da će ljudi prihvatiti bilo koji odgovor, bilo koju religiju ili filozofiju koja im je ponuđena; jer bezdana tišina koje povlači to pitanje za sobom mora biti ispunjena pod svaku cijenu. A žalosna činjenica jest da ima mnogo ljudi koji nas žele uvjeriti da oni imaju «odgovor na sva naša pitanja».

Ovo vođenje, gdje slijepac vodi slijepca, možemo naći na svakoj propovjedaonici u skoro svakoj crkvi u državi, i na seminarima i predavanjima New Age-a. Ali ti se odgovori općenito sastoje od miješanja rasuđivanja realnosti sa vlastitim mišljenjem koje rezultira presudom o stvarnosti, odbijajući priznati je onakvom kakva ona zapravo jest. A oni dijelovi stvarnosti koji nisu prepoznati, znaju biti zajedljivi.

»Oni koji ne žele učiti iz povijesti,osuđeni su ponoviti je.»

U sadašnjem trenutku povijesti, svi traže kralja Arthura i Sveti gral, ili čekaju da izvanzemaljci slete na travu ispred Bijele kuće. Imamo na stotine knjiga s tom tematikom i preko dva tuceta nedavno izdanih knjiga i u svima tvrde kako su otkrili kako se ta dva pojma preklapaju i da je Sveti gral zapravo krvna linija. I da su «posebni ljudi» te krvne linije potomci izvanzemaljskih bića. Oni mogu biti dobri ili loši momci, ovisi o orijentaciji pisca.

Većina zaključaka mnoštva sadašnjih istraživača upućuje na to da su tuđinci s Marsa u dalekoj prošlosti došli na Zemlju i da su zapravo oni «pravi Bogovi». Trenutni hir je fokus na piramide i sfingu, što ih je navelo na zaključke da je izvor svih ovih egipatkih misterija taj – da su egipatski bogovi istinski i pravi «bogovi». Oni su napredna i superiornija bića sa «zvijezda», tl. Marsa, i da su ondje imali moćnu civilizaciju koja je bila uništena i da su došli na zemlju i dali impuls koji je formirao našu ranu civilizaciju. Priče se nakon toga račvaju između toga jesu li bili fizičkog oblika kao ljudi ili «Netersi», bića principa kao čisto eterična bića koja se povremeno manifestiraju na zemlji.

U međuvremenu, nasuprotne stranke objavile su da «zmijska rasa» zastupa dobrohotnu, krljuštima prekrivenu civilizirajuću bandu kojima je ljudska civilizacija pri srcu, baš kao kod Arthura C. Clarka u knjizi «Childhood’s End».

Ova grupa promovira gmazovsku krvnu liniju Krista i propovijeda da će iz te krvne linije doći potomak, Novi Krist, koji će nas sve odvesti do pravog prosvjetljenja ako se pripremimo, u skladu s mnogobrojnim bizarnim primjerima. Ova grupa teži vidjeti navodnu hiperdimenzionalnu gmazovsku rasu kao fizičku, poput nas, a ne (što mi podržavamo) i kao hiperdimenzionalna bića promjenjive fizionomije.

Druge grupe nam govore da su gmazovi čisto demonska, eterična bića koja mogu «sići» u osobu ili čovjek može biti «domaćin» gmazu i «mijenjati oblik» (ali samo ako ima određenu genetsku strukturu) da i sami privremeno postanu gmazovi. Kraljica Engleske i mnogo svjetskih vođa su navedeni kao bića tog tipa s pričama koje prelaze granicu bizarnoga u ludost.

Postoji bezbroj varijacija na tu temu, za bilo koji sustav vjerovanja reprezentiran od A do Ž. U svim slučajevima, glavna značajka ove ili one grupe fizičkih ljudskih bića je biti urotnik ili skrbnik, (masoni, rozenkrojceri, templari, iluminati, birajte što želite) ili striktno eterični koncept urotnika ili skrbnika. U prvome slučaju, čovječanstvo je podijeljeno na «dobre dečke» i «loše dečke». U drugome slučaju, ljude se potiče da stave svoju vjeru u ruke «eteričnim dobrim dečkima» da bi u pravilu bili spašeni od «zločestih eteričnih momaka».

Na kraju svega, tu je najčudnija stvar koju sam ikad uočila: čini se da su svi fokusirani, na ovaj ili onaj način, na «pronalaženje Svetog grala». Kao što je i Hitler bio opsjednut nalaženjem nekakvog materijalnog objekta koji bi mu dao totalnu i kompletnu moć nad cijelim svijetom, tako i ove različite grupe imaju srodan cilj na umu: pronaći Gral!

Dugo sam razmišljala o tome. Zašto, za ime svijeta, postoji ta opsesija na gmazovska bića i na Sveti gral? Je li ovo odvlačenje pažnje ili program rada, misija? Ako je bilo koji, što ga pokreće? Shvatila sam da jedini način da saznam nešto o tome je da istražim pažljivo taj materijal.

Kako smo pokušavali doći do samog dna mnogih tvrdnji eksperata različitih područja, otkrili smo da postoji puno podataka koji su totalno potisnuti ovim sistemom.

Postoji puno podataka koji padaju pod kontrolu državnih agencija i pristup njima je jako ograničen. Otkrila sam da zaista postoji pokušaj raznih državnih agencija da istraže predmete koje su Kasiopejci označili kao važni, ali ti su podaci uglavnom nedostupni javnosti. Oni se sastoje od tehničkih papira, spremljenih na mikrofilm, zakopani u istraživanja specijalnih kolekcija u sekcijama sveučilišta. Za neke od njih se i nađe da se ispišu na papir, ali svesci su toliko skupi da istraživači u tim područjima moraju biti dobro financirani da bi si ih mogli priuštiti.

One stvari koje stignu do časopisa su formulirane na toliko tupoj i mutnoj terminologiji da čovjek mora biti oštar poput mača iz Damaska kako bi prošao put kroz te gluposti. I samo kvalificirani znanstvenici koji poznaju «skriveni žargon» su u mogućnosti dešifrirati kod u različitim disciplinama.

U isto vrijeme kako čovjek počinje dublje istraživati taj predmet, on prolazi kroz, opet i opet, ono što se može opisati samo kao COINTELPRO.

Prisutnost COINTELPRO projekta ide daleko u objašnjavanje zašto, kad iskreni istraživač uđe u to područje, on ili ona počinje da otkriva laži, laži i još laži. Konfuzija i dezinformiranost. I to je očito namjerno, promovirano putem religija, metafizičkih pokreta i new-age posrednika – sve su to COINTELPRO agenti.

Čini se da je cilj napasti i «neutralizirati» one koje traže odgovore marginalizacijom, kroz pretvaranje u otkačena vjerovanja koja kasnije «propadaju» i možda čak stvaranjem uvjeta koji prisiljavaju donošenje zakona kojim će se zabraniti alternativno istraživanje. Naravno, mi se vraćamo na Fulcanelliovu izjavu:

 «lako je proizvesti spise i dokumente iz ničega, (…) Krivotvorenje je staro kao planine. I povijest kojoj se gadi kronološki vakuum, ponekad ih mora pozvati radi svojeg spasenja». I iz toga mi spoznajemo neodoljivu istinu u ovoj izjavi: »ONI NEĆE NIKAD NAUČITI OVU UZVIŠENU ZNANOST POMOĆU KNJIGE, I DA ONA MOŽE BITI SPOZNATA SAMO KROZ BOŽJE OTKRIĆE, OTUD JE I NAZIVAJU BOŽANSKA UMJETNOST (…) veoma je malo njih kojima je Bog dao tu milost. . . »

Ako se osvrnemo, jasno je da je Kasiopejski eksperiment bio ta milost. I opet sami pojmovi dinamike su opisani od Eugena Canselitea u njegovom uvodu drugog izdanja Fulcanelliovog «Prebivališta filozofa»:

Prema latinskom značenju riječi adeptus, alkemičari su tad primili «Dar Božji», ili još bolje, «Sadašnjost», kabalistička dosjetka na dvostruko značenje riječi, podcrtavajući da on na taj način uživa u neograničenom trajanju Sadašnjosti. (…)

‘U kraljevstvu Sulpura postoji zrcalo u kojemu se može vidjeti cijeli svijet. Tko god pogleda u zrcalo može vidjeti i naučiti tri djela mudrosti cijelog svijeta.

«Mi smo vi iz budućnosti», kažu Kasiopejci. “Emitiramo ‘kroz‘ otvor koji se nalazi u lokatoru koji je vama poznat kao Cassiopaea, ovo je zasluga jakih radio valova iz Kasipejskog sazviježđa, čiji je izvor pulsar neutronske zvijezde 300 svjetlosnih godina iza Kasiopeje, promatrano iz vašeg lokatora. Ovo omogućuje čistu vezu između 6. i 3. denziteta.”

Kao dio mog osobnog procesa inicijacije, počela sam pisati Val seriju (dostupnu na ovom sajtu). Pisanje ovog povijesnog pregleda religije, metafizike i općenito «okultnog znanja» je privuklo ekstremno negativnu pozornost na mene. Očito je da postoje sile koje NE žele da nastavim s otkrivanjem drugima što sam otkrila, ili da nastavim sa svojom misijom. Opažanje i doživljavanje «operacija» koje su započete protiv mene, zapravo je vodilo do dublje razine inicijacije koje je ispričano u „Seriji o Avanturama“.

Neuspješni u pokušaju da korumpiraju naš rad, agenti dezinformacija (koji, zanimljivo, su napravili industriju od tvrdnje da su oni «otkrili» Fulcanellijev rad) su pribjegli pokušajima da nas unište profesionalno i osobno pogrdnim optužbama «kulta» i «kriminalnim aktivnostima». Ovi napadi su imali jedan očiti cilj: pomaknuti našu misiju na «sporedni kolosijek».  Morala sam izabrati: potrošiti svo moje vrijeme braneći se, ili ih jednostavno ignorirati i dovršiti posao koji sam već započela. Počinjala sam shvaćati zašto su stari adepti djelovali u tajnosti.

Ali također sam imala unutarnji «moralni imperativ» slomiti zadržavanje POTREBE tajnosti. Fulcanelli nam kaže:

Dommartin-sur-Tigeausov obelisk je dodirljiv, izražajni oblik, totalno u skladu s tradicijom dvostruke zemaljske nesreće, požara i poplave, na užasan sudnji dan. (…) Čini se da se taj spomenik uzdigao na razinu antičkog heksagrama; figura sastavljena od vodenih i vatrenih trokuta, koji je iskorišten kao fizički potpis Velikog Rada i njegovog rezultata, Filozofskog kamena.

Dvije strane piramide poravnate su točno sa osi sjever-jug. Na sjevernoj se strani može uočiti prikaz starog hrasta u bas-reljefu. Ako ispitujemo kameniti hrast, može nam odgovoriti da su ta vremena blizu, jer je to njegovo figurativno znamenje. To je otkrivajući simbol našeg vremena dekadencije i perverzije; začetnik kome smo dužni za obelisk, pažljivo je izabrao drvo hrasta kao naslovnu stranu svog rada u kroju kabalističkog uvoda, čiji je zadatak točno prikazati u vremenu bolesni predznak doba kraja svijeta. Karakteristika toga doba, koje je naše, točno su nagovješteni u dvadeset četvrtom poglavlju evanđelja sv. Mateja.

Ova česta geološka podrhtavanja, praćena s neobjašnjivim klimatskim promjenama su simbolično izražena preko oraha. Ta riječ, čiji francuski izgovor (“chêne”) je tepanje, fonetski se podudara s grčkom riječi (Khen), i označuje običnu gusku. Staro hrastovo drvo, zbog ove činjenice, poprima istu vrijednost kao izraz stara guska i tajno značenje starog zakona, objavljujući povratak Antičkog zavjeta ili Kraljestvo Boga Saturnalija, raja i Zlatnog doba.

U vremenima Zlatnog doba, obnovljen čovjek nije poznavao religiju. On cijeni, poštuje i časti Boga u ovome zračećem globusu koji je srce i mozak Prirode i djelitelj zemaljskih dobara. U središtu ovog zračećeg nebeskog tijela, ispod čistog neba pomlađene zemlje, čovjek se divi božanskome djelu, bez drugih manifestacija, bez rituala, bez velova.

Zlatno doba, par exellence solarno doba, ima za ciklički simbol tu istu sliku nebeskog tijela, hijeroglif koji je uvijek bivao korišten od starih alkemičara, da bi izrazili metalno zlato ili mineralno sunce. Na duhovnoj razini, Zlatno Doba je personoficirano preko evanđelista Svetog Luke. Grčki Lukas (od Luchonos) svjetlo, lampa, baklja (lux, lucis na latinskom), donosi nam da razmotrimo evanđelje po Luki, kao evanđelje prema Svjetlu. Solarno evanđelje je ezoterični transport, putovanje nebeskog tijela i njegovih zraka, natrag u njihovo osnovno stanje veličanstvenosti. Ono označuje zoru novog doba, uzvišenje zračeće snage preko obnovljene zemlje i povratak godišnje i cikličke sfere.

Mi smo brižljivo razmotrili sve opise koji opisuju zemaljski Raj, ili , ako više preferirate, Zlatno doba; ali mi nećemo boraviti na različitim tezama usmjerenima dokazivanju da utočište, nastanjeno našim precima, je bilo locirano u jednoj dobro definiranoj zemlji. Ako mi namjerno nećemo specificirati gdje je bila locirana, to je samo zbog toga što je, tijekom svake cikličke revolucije, ondje ostavljen samo tanak pojas, koji je poštovan i koji ostaje prikladan za stanovanje duž njegovog zemaljskog tla. Međutim, mi naglašavamo, zona spašavanja i milostivosti je locirana ponekad na sjevernoj hemisferi, na početku ciklusa, ponekad na južnoj hemisferi na početku slijedećeg ciklusa. [Dwellings, Fulcanelli]

U misterioznome Hendaye poglavlju Misterija katedrala, Fulcanelli dalje kaže:

Mi smo naučili da postoji zemlja gdje smrt ne može dohvatiti čovjeka u vrijeme užasne dvostruke kataklizme. Što se tiče zemljopisne lokacije ove obećane zemlje, od koje će dio uzeti elita na povratku Zlatnog doba, na nama je da je nađemo. Elita, djeca Elijasa, će prema riječima Propisa biti spašena, zbog njihove duboke vjere. Njihovo neumorno ustrajanje u napor će za njih zaraditi pravo da budu promaknuti u rang učenika Krista-svjetla. Oni će nositi njegov znak i primit će od njega zadatak obnavljanja lanca nestale tradicije za regenerirano čovječanstvo. Jer će uz pomoć vatre i u vatri naša hemisfera biti uskoro testirana.

Doba željeza nema drugi žig osim onog od Smrti. Njezin hijeroglif je kostur, noseći Saturnova svojstva, prazni stakleni sat, simbol vremena koje je isteklo, i kosa, prikazana u obliku sedmice, koja je broj transformacije, destrukcije, uništenja. Evanđelje ovog pogubnog doba je ono pisano inspiracijom svetog Matthewa. Mattheus znači znanost. Ta je riječ dala proučavanje, znanje, da učimo. To je evanđelje prema znanosti, zadnje od svih, ali za nas prvo, zbog toga jer nas uči da, za izbavljenje malog broja elite, mi svi moramo izginuti. Zbog tog je razloga anđeo bio građen karateristikama sv. Matthewa, jer znanost, koja je jedina sposobna prodrijeti u tajne stvari, u bića i njihove sudbine, može čovjeku dati krila da ga dignu do znanja o najvišim istinama i konačno k bogu. [Dwellings]

Kao što nam je Fulcanelli rekao, u sukobu ideja slovo umire a duh se rađa. To nam zapravo govori: znanje je u značenju, a ne u riječima. S vremena na vrijeme ezoterička tradicija se krivo razumijeva i na taj način umire. Zatim, kad je vrijeme zrelo, ona mora biti ili restaurirana ili preformulirana. U međuvremenu značenje se održava živim u zajednicama ili školama simboliziranim poput imena «arka» od koji je Noina arka jedna od njih.

ONI NEĆE NIKAD NAUČITI OVU UZVIŠENU ZNANOST POMOĆU KNJIGE I DA ONA MOŽE BITI SPOZNATA SAMO KROZ BOŽJE OTKRIĆE, OTUD JE I NAZIVAJU BOŽANSKA UMJETNOST, ili kroz božje znakove i vjernog učitelja; a pošto je veoma malo njih kojima je Bog dao tu milost, ima jako malo njih koji to podučavaju. [Dwellings]

Shvatila sam da bih intepretirala moj san «lateralno» bila sam suočena s odabirom koga sam morala učiniti sama u okruženju svog vremena. Svako razdoblje je «okruženje» koje u sebi sadrži rješenja za probleme svojstvena za to razdoblje. Čovjek može birati svoje reakcije prema razini njegovog razumjevanja i Bitka. I tako, okruženje koje postoji u sadašnje vrijeme, na kraju epohe, otvara mogućnosti za čovjeka na svim razinama. Kao adept mog vremena, mogla sam jasno vidjeti da je bila MOJA odgovornost pokrenuti nelinearnu akciju Istine i otvorenosti. To je razjasnio Fulcanelli kad je rekao:

Na duhovnoj razini, Zlatno Doba je personificirano preko evanđelista Svetog Luke. Grčki Lukas (od Luchonos), svjetlo, lampa, baklja (lux, lucis na latinskom), donosi nam da razmotrimo evanđelje po Luki, kao evanđelje prema Svjetlu. Solarno evanđelje je ezoterični transport, putovanje nebeskog tijela i njegovih zraka, natrag u njihovo osnovno stanje veličanstvenosti. Ono označava zoru novog doba, uzvišenje zračeće snage preko obnovljene zemlje i povratak godišnje i cikličke sfere.

Luka je bio «voljeni liječnik» i «donoseći svjetlost» svijetu ima ovlaštenje za «blještanje u mraku», čak iako mrak «to ne shvaća».

Budući da se dogodilo da, u specifičnoj točci vremena, u ovoj specifičnoj stvarnosti koju čini se toliko puno nas dijeli, tu je ta komunikacija iz budućnosti, nazivajući se Kasiopejcima, koja se jednostavno «dogodila» da stigne na scenu nakon životne potrage vaše spisateljice za putem koji vodi natrag k Bogu.

I kao što se to događa, vaša spisateljica je «našminkana» s određenim unutarnjim karakteristikama koje slučajno obuhvaćaju snažnu volju i nagon služenja drugih bez kršenja njihove slobodne volje. Ona također brzo čita, ima skoro fotografsko pamćenje i pokupila je usput sposobnost prilično brzog tipkanja. Zvuči poprilično poput idealne osobe za komunikaciju s tim bićima, zar ne? Ako želiš poslati poruku, zakači se s hodajućom-radoholičarskom-brbljivom-enciklopedijom. Oni su to željeli i oni su to učinili.

U isto vrijeme kad se to događalo, fizičar svjetske klase sa sličnom «šminkom» je pretraživao planet za istim odgovorima, iako na drukčiji ali komplementarniji način.

Dakle, u tom određenom trenutku povijesti, znanstvenik i kanal su se sreli i uvidjeli izuzetne sličnosti svojih bitaka, od njihovog osobitog unutarnjeg «nagona» pa do nijanse kože i boje očiju. To je skoro kao da su dvije polovice istog bića.

Ali ne samo to, ona je prilično zauzeta s idejom o «metamorfozi» zemlje a on ima znanje o nelinearnoj dinamici i kompleksnim sustavima. Ona traži «duhovnu arku» a on je Ark. On traži ekstrakt postojanja, »eter», a ona je L’aura ili «zrak». On je u Florenci, ona je u Floridi. On radi na gravitacijskim valovima, ona traži objašnjenja za gravitacijske valove. On odluči napraviti web stranicu sa slikom Margaritinog Pirenejskog dvorca, a ona je na Pirenejima tražila tajne učitelje alkemije, vođena slikom arkadijskih pastira, bodrena od strane Kasiopejaca koji su joj rekli da će joj se život naglo i dramatično promijeniti jednom kad se „zakvači“ na Internet. A njegovo puno ime je Arkady.

Mogu li ovi dečki biti još smješniji?

I što je još važnije, oboje ovih pojedinaca je nesposobno uzeti nečiju riječ za bilo šta. I ako im se nešto ne sviđa, oni saznaju zašto, i tad UČINE nešto uvezi toga. Na nelinearan način.

I tako se nalazimo u ovo vrijeme, na zupčastim rubovima kore dviju ploča gdje se odvija navala kritične energije i mi znamo da će doći do eksplozije. A rezultati su nepredvidivi – «bočna žila» ili «grana u svemiru»?

---

Reference:

Abehsera, Abraham A. (1991):Babel: The Language of the 21st Century. Jerusalem: EQEV Publishing House

Eco, Umberto (1997): The Search for the Perfect Language. Oxford: Blackwell

Fulcanelli [1964, 1999] The Dwellings of The Philosophers. Boulder: Archive Press & Communications

Ginzburg, Carlo (1990): Clues: Roots of an Evidential Paradigm. trans. J. and A.C. Tedeschi. London: Hutchinson Radius

Godwin, Joscelyn (1996) Arktos: The Polar Myth. Kempton:Adventures Unlimited Press

Muller, Richard (1988): Nemesis, The Death Star. New York: Weidenfeld & Nicolson

Rudgley, Richard (1999): The Lost Civilizations of the Stone Age. New York: The Free Press

Sebeok, Thomas A. (1984): Communication Measures to Bridge Ten Millennia. Technical account for the Office of Nuclear Waste Isolation, Batelle Memorial Institute, Columbus.