FOTCM Logo
Cassiopaea – hrvatski
  • EN
  • FR
  • DE
  • RU
  • TR
  • ES
  • ES

Kasiopejski Eksperiment – 15.dio

Od najranijih dana “Kasiopejskog kontakta”, Laura je bila potaknuta na “mrežni rad” putem interneta. Slijedeći ta uputstva omogućeno je ostvarenje kontakta između Arka i nje. Ipak, mrežni rad je problematičan.

Internet je mač sa dvije oštrice. Ne samo kako omogučava kontakt između dvije osobe istomišljenika, odvojenih velikom udaljenosti i koje čak pripadaju različitim kulturama, već isto tako omogućuje individuama predatorske naravi vrebanje plijena, iz mnogobrojnih zlih namjera. Nikada ranije mogućnosti mrežnog rada nisu bile toliko velike a opasnosti toliko rasprostranjene.

U slučaju Arka i Laure, postojala su određena sigurnosna jamstva. Ark je bio ugledan fizičar, priznat unutar Europske zajednice, sa javnim istupom koji je bio lako provjerljiv. Kao što je Tom French napisao u svome članku za St. Petersburg Times:

Ark je djelovao savršen za Lauru. Zapravo, djelovao je i predobro da bi bio stvarnim. Stoga sam provjerio. Nisam želio vidjeti Lauru slomljenu. Nisam želio saznati, nakon šest mjeseci, kako je njena srodna duša zapravo 14-ogodišnjak iz Filadelfije, čineći ono što bi svaki 14-ogodišnjak radio sa druge strane kompjuterske veze. Zatražio sam jednog istraživača iz Times-a da provjeri je li Arkadiusz Jadczyk stvaran. I bio je; 1995. osvojio je nešto što se zove Humboldtova Nagrada, koja je, ako sam ispravno shvatio, prestižno dostignuće u svijetu fizike.

Ark je imao slične potvrde o Lauri. Ne samo da je gospodin French proveo više od pet godina prateći Lauru i njen rad i bio dostupan za kontakt, Ark i Laura imali su i zajedničkog poznanika – drugog fizičara, Dr. R. Santillia.

Ali, nije 14-ogodišnji dječak za kompjuterom ono što bi nas trebalo brinuti. Svatko sa kompjuterom može tvrditi što god želi, stvoriti internet stranice kako bi “dokazao” svoje tvrdnje i nastavio s obmanom bilo koga, na bilo koji način.

Internetska prevara se generalno odnosi na bilo koju vrstu obmanjujuće zloupotrebe kompjutera i Interneta, uključujući i korištenje chat soba, email-a, mesengger-a, tematskih grupa za raspravu i web stranica, sa svrhom obmane. Odlike internetske tehnologije – niski troškovi, lakoća upotrebe i priroda anonimnosti, među ostalima – čine je atraktivnim medijem mutnih radnji, eksloatacije djece, i sve više, zabrinjavajući porast “kibernetičkog vrebanja”.

Uprkos opasnosti koje su oboje, i Ark i Laura, bili svjesni, službene Kasiopeja web stranice su startale 1998, stavivši eksperiment u domenu javne rastuće pozornosti. Mnoštvo čitatelja pridružilo se istraživačkom procesu i sveopće razmjenjivanje podataka i iskustava samo je pridonijelo potvrdi – nanovo i nanovo – mnogih koncepata i natuknica primljenih putem Kasiopejskog materijala.

Objavljivanje Kasiopejske komunikacije i uspostavljanje mrežnog dijaloga među zainteresiranima za materijal pratile su brojne iznimno neugodne situacije za Arka i Lauru. Prihvatili su to kao neminovno i nastavili dalje, uzevši u obzir kako je širenje informacija vrijedno rizika, iako su Kasiopejci jednom izjavili nakon onoga što je evidentno bilo namjerno uništavanje Laurinog kompjutera, sa gubitkom velikog broja istraživačkih informacija:

Agenti i agencije su sveprisutni. Krećete se u smjeru u kome bi stečeno znanje, ukoliko se podijeli sa drugima, bilo jako kompromitirajuće. Sugerirali smo vam ranije kako je ovaj forum svrsishodniji kao edukacijsko područje za vas, radije no kao područje iz kog ćete ostvarivati svoj pokušaj educiranja svih ostalih.

Jasno je dano na znanje, kroz transkripte, kako je proces Kasiopejske Komunikacije osobna inicijacija, te kako je Laura tada trebala podučavati druge na osnovi svoga rada i iskustva, koje je uključivalo vođstvo i indicije od “Nas iz budućnosti”, ali da Kasiopejske Transkripte nisu nikada bile namjenjene objavljivanju kao zbirka materijala koja bi drugima mogla postati od pretjerane važnosti. Istovrsna dinamika je jasno opisana od strane Georgea Gurdjieffa, kao rad Četvrtog Puta:

Ako zamislimo čovječanstvo u formi četiri koncentrična kruga, možemo zamisliti četvero vrata na obodu trećeg unutarnjeg kruga, koji je egzoterički krug, kroz koje mogu ući ljudi iz mehaničkog kruga.

Tih četvero vrata odgovara četirima, prije opisanim, putevima.

Prvi put je put fakira, put prve vrste ljudi, ljudi fizičkoga tijela, instinktivno-pokretni-senzorni ljudi, sa ne baš puno uma i ne baš mnogo srca.

Drugi put je put redovnika, put religije, način druge vrste ljudi, a to su emocionalni ljudi. Um i tijelo ne bi trebali biti odviše snažnim.

Treći put je put jogija. To je put uma, put treće vrste ljudi. Srce i tijelo ne bi smjeli biti osobito snažnim, kako ne bi postali preprekom na ovome putu.

Osim ta tri puta, postoji i četvrti, kojim idu oni koji ne mogu ići nijednim od prva tri navedena puta.

Osnovna razlika između prva tri puta, koji su put fakira, put svećenika i put jogija, i četvrtog puta sadržana je u činjenici kako su prva tri puta postojala kroz duga vremenska razdoblja i gotovo nepromijenjenim. Uporište tih institucija jest religija. Gdje postoje škole jogija one se izvana malko razlikuju od religioznih škola. I u različitim periodima prošlosti, postojala su različita društva fakira u različitim zemljama, i još uvijek postoje. Ta tri tradicionalna puta su tri načina unutar ograničenja određenih povijesnih perioda.

Prije dve ili tri tisuće godina postojali su i drugi putevi, koji više ne egzistiraju, a putevi koji su opstali nisu bili podijeljeni u tolikoj mjeri, stajali su mnogo bliže jedan drugome.

Četvrti put se razlikuje od starih i novijih puteva u činjenici kako on nikada nije trajno utvrđen. On nema nikakvu definiranu formu i ne postoje institucije vezane uz njega. On se pojavljuje i nestaje, vođen nekim, samo njemu svojstvenim zakonima.

Četvrti put nije nikada bez rada od odlučujuće važnosti, nikada bez nekog šireg pothvata zbog kojeg i u vezi s kojim postoji. Kada je taj rad gotov, što bi značilo, kada je predodređeni cilj dosegnut, četvrti put nestaje, to jest, nestaje iz tog određenog područja, u tom određenom obliku, nastavljajući se možda na nekom drugom mjestu i u drugom obliku. Škole četvrtog puta postoje samo za potrebe rada vezanog uz predloženi pothvat. Nikada ne postoje same za sebe, kao škole sa svrhom edukacije i instrukcija.

Nikakva mehanička pomoć nije dostupna u nijednom načinu rada četvrtog puta. Samo rad na svjesti može biti koristan u bilo kojoj vrsti pothvata četvrtoga puta. Mehanički čovjek ne može pružiti svjestan rad, tako da je prva zadaća ljudi koji započinju takav posao kreiranje svjesne asistencije.

Sam rad škola četvrtoga puta može poprimiti mnoge oblike i mnoga značenja. Usred svakodnevnih uvjeta življenja jedina šansa koju čovjek ima za nalaženjem “puta” leži u mogućnosti susretanja sa početkom ove vrste rada. Ali šansa da se taj susret odvije, kao i mogućnost profitiranja kroz tu istu šansu, ovisi o mnoštvu okolnosti i o raznim uvjetima.

Što brže čovjek dohvati svrhu rada koji se odvija, to će brže postati koristan u njemu i više će biti sposoban okoristiti se njime.

Ali bez obzira koja je fundamentalna svrha tog rada, škola postoji samo tijekom njegova odvijanja. Kada je posao gotov, škola se zatvara. Ljudi koji su započeli posao napuštaju pozornicu. Onima koji su od njih naučili, koliko je to bilo moguće, i dosegli mogućnost neovisnog nastavka puta, na ovaj ili onaj način započinju svoj osobni rad.

Ali događa se ponekad da, nakon što se škola zatvorila, preostane dio ljudi koji su bili prisutni tijekom rada i vidjeli njegove vanjske učinke i koji sagledavaju cijeli rad samo kroz njih.

Bez imalo sumnje u sebe ili u ispravnost vlastitih zaključaka i svoje razumijevanje, oni odlučuju nastaviti s radom. Stoga formiraju nove škole, uče ljude onome što su sami naučili, i daju im ista obećanja koja su i sami primili. Sve to naravno može biti samo vanjska imitacija. Ali kada se osvrnemo unazad u prošlost, gotovo je nemoguće razabrati gdje prestaje stvarno a počinje imitacija. Strogo govoreći, skoro sve što znamo o raznim vrstama okultnoga, masonerije i alkemijskih škola odnosi se na takve imitacije. Mi praktički ne znamo ništa o izvornim školama osim rezultata njihova rada, a čak i to samo ukoliko smo sposobni razlučiti rezultate pravoga rada od krivotvorina i imitacija.

Ali takvi pseudo-ezoterični sistemi također igraju svoju ulogu u radu i aktivnostima ezoteričnih krugova. Naime, oni su posrednici između čovječanstva koje je u potpunosti uronjeno u materijalistički život i škola koje su zainteresirane za edukaciju određenog broja ljudi, u podjednakoj mjeri sa svrhom vezanom uz njihovu osobnu egzistenciju, kao i sa prosljeđivanjem rada kozmičkog karaktera.

Ideja ezotericizma, ideja inicijacije, u većini slučajeva dopire do ljudi putem pseudo-ezoteričnih sistema i škola; i kada te pseudo-ezoterične škole ne bi postojale, večina čovječanstva ne bi imala ama baš nikakve mogućnosti da čuje ili nauči o postojanju ičeg večeg od života samog, jer bi im istina, u svojoj čistoj formi, bila nedostupna. Zbog razloga u brojnim karakteristikama postojanja ljudskog bića, posebno današnjeg čovjeka, istina može doći do ljudi samo u obliku laži – samo u tom obliku su je sposobni prihvatiti; samo u toj formi mogu je probaviti i asimilirati. Neokaljana istina, za njih, je neprobavljiva hrana.

Osim toga, zrno istine u nepromjenjenoj formi, može se ponekad naći u pseudoezoteričnim pokretima, u crkvenim religijama, u okultnim i teozofskim školama. Može biti očuvano u njihovim spisima, njihovim tradicijama, njihovim konceptima hijerarhije, njihovim dogmama, i njihovim zakonima. [Citiran od strane P.I. Ouspensky, U potrazi za čudesnim]

Imajte na umu da je Gurdjieff primijetio:

Prije dve ili tri tisuće godina postojali su i drugi putevi, koji više ne egzistiraju, a putevi koji su opstali nisu bili podijeljeni u tolikoj mjeri, stajali su mnogo bliže jedan drugome.

A potom kaže:

Četvrti put se razlikuje od starih i novijih puteva u činjenici kako on nikada nije trajno utvrđen. On nema nikakvu definiranu formu i ne postoje institucije vezane uz njega. On se pojavljuje i nestaje, vođen nekim, samo njemu svojstvenim zakonima.

Uz asistenciju i natuknice Kasiopejaca, Laura je bila u poziciji da istraži i ustanovi kako su drevni putevi bili, uistinu, ono što je sada znano kao Četvrti Put, te kako je jasniji uvid u mnoštvo detalja Drevne Znanosti prezentiran u radu Borisa Mouravieffa. Nažalost, Mouravieff nije bio razvijen u svome “BITKU” poput Gurdjieffa, i iako je predstavio mnogo toga identičnog s Gurdjieffovim gorespomenutim tekstom, pokušavao je podučavati nečemu što sam nije razumjevao. Tako su i Kasiopejci komentirali rad Mouravieffa:

P: (L) Nedavno smo radili na nekom materijalu Borisa Mouravieffa. Možemo vidjeti mnoštvo povezanosti. Željela bih pitati o nekim njegovim političkim stavovima, idejama o kreiranju elitnog tijela koje bi pomoglo svijetu da napreduje do onoga što on naziva Duhom Svetim. Koliko su ispravna njegova stajališta?

O: Mouravieff, kao i mnogi koji su štitili i nastavljali “tradiciju”, su tek prenosnici a ne tumačitelji kapaciteta Učitelja. Pravi Učitelj razumije prirodu “svjetova” u terminima stvarnog, Hiperdimenzionalnog Tumačenja. Dok Mouraveiff i ostali pogrešno shvaćaju i krivo interpretiraju, razmišljajući u Hijerarhijskim terminima 3. denziteta koji u ovom slučaju jednostavno nisu primjenjivi.

Kao što je Gurdjieff napomenuo:

Strogo govoreći, skoro sve što znamo o raznim vrstama okultnoga, masonerije i alkemijskih škola odnosi se na takve imitacije.

Međuodnosi Alkemije, Kršćanstva, Potrage za Svetim Gralom i Drevne Spiritualne Tehnologije istraženi su i prezentirani kroz jednostavne termine u Laurinoj knjizi Tajna Povijest Svijeta.

Related Articles: