‘Greenbaumov govor’ s konferencije o umnom programiranju i ritualnom zlostavljanju u SAD-u

Ovo je predavanje D.C. Hammonda, izvorno naslovljeno “Hipnoza u MPD: Ritualno zlostavljanje”, ali je sada obično poznato kao “Greenbaumov govor”, održano na Četvrtoj godišnjoj istočnoj regionalnoj konferenciji o zlostavljanju i višestrukim ličnostima, u četvrtak, 25. lipnja 1992., u Radisson Plaza Hotelu, Mark Center, Alexandria, Virginia. [eng. MPD – multiple personality disorder; poremećaj višestruke ličnosti, odnosno disocijativni poremećaj ličnosti; op.prev.]

Sponzorirao od strane Centra za oporavak i osnaživanje od zlostavljanja, Psihijatrijski institut iz Washingtona, DC.

I vrpca i transkript su bili u jednom trenutku dostupni od strane Audio Transcripts of Alexandria, Virginia (800-338-2111). Vrpce i transkripti drugih sesija s konferencije još se prodaju, ali – razumljivo – ne i ova. Transkript u nastavku napravljen je od privatno napravljene vrpce izvornog predavanja.

Najznačajnija stvar u vezi s ovim govorom jest kako je malo tko čuo za njega u dvije godine od njegovog izvornog izlaganja. Preporučamo da ga čitate dovoljno dugo, barem dok ne otkrijete zašto se zove “Greenbaum govor”.

U uvodu, sljedeće osnovne informacije su dane za D. Corydona Hammonda:

• B.S. M.S. Ph.D (savjetodavna psihologija) sa Sveučilišta Utah,
• Specijalist kliničke hipnoze, Američki odbor za psihološku hipnozu,
• Specijalist seksualne terapije, Američki odbor za seksologiju,
• Klinički nadzornik i ispitivač u odboru, Američki odbor za seksologiju,
• Specijalist bračne i seksualne terapije, Američki odbor za obiteljsku psihologiju,
• Licencirani psiholog,
• Licencirani bračni terapeut,
• Licencirani obiteljski terapeut, država Utah
• Znanstveni suradnik profesor fizikalne medicine i rehabilitacije, Medicinski fakultet u Utahu
• Direktor i osnivač Klinike za seksualnu i bračnu terapiju Sveučilišta Utah,
• Izvanredni profesor obrazovne psihologije Sveučilišta Utah,
• Urednik časopisa The American Journal of Clinical Hypnosis,
• Savjetodavni urednik i utemeljitelj časopisa The Ericsonian Monographa
• Arbitar časopisa The Journal of Abnormal Psychology
• 1989. – Predsjednička nagrada za zasluge Američkog društva za klinički hipnozu
• 1990. – Nagrada urbanog sektora, Američko društvo za kliničku hipnozu
• Trenutni predsjednik Američkog društva za kliničku hipnozu

---

Greenbaum govor D.C. Hammonda

Danas imamo mnogo toga za pokriti i dopustite mi da vam dam grubi okvirni pregled stvari u koje bih želio da uđemo. Prvo, da vas pitam koliko vas je imalo barem jedan tečaj ili radionicu o hipnozi? Mogu li vidjeti ruke? Divno. To nam olakšava posao.

U redu. Započeo bih s kratkim govorom vezanim uz trening transa i korištenju hipnotičkih fenomena s populacijom osoba s MPD disocijativnim poremećajem, govoriti ću o istraživanju nesvjesnog, metodama za to, korištenju slika i tehnika sa simboličkim slikama za upravljanje fizičkim simptomima, preopterećenje ulaza, takve stvari. Prije nego završi dan, želim provesti neko vrijeme razgovarajući o nečemu što mislim da je potpuno zanemareno u području disocijativnog poremećaja, a to je razgovor o metodama dubokog smirivanja za automatsko hiper-uzbuđenje koje je uvjetovano kod ovih pacijenata.

Provest ćemo dosta vremena govoreći o dobnoj regresiji i abreakciji u radu s traumom. Pokazat ću vam primjer s pacijentom bez MPD-a – nešto od te vrste rada – a zatim ekstrapolirati ono što smatram tako sličnim i različitim u slučajevima MPD-a. Usput, dodao bih da je dio toga to da sam godinama bio vrlo osjetljiv na snimanje slučajeva MPD-a ili slučajeva ritualnog zlostavljanja, dijelom jer mi se to pomalo čini kao iskorištavanje pacijenata i mislim da je ova populacija dovoljno iskorištena. To je dio razloga, po vlastitom izboru, zašto općenito ne snimam svoj rad.

Danas također želim razgovarati o hipnotičkim strategijama prevencije recidiva i terapiji nakon integracije. Konačno, nadam se da ću pronaći negdje u našem vremenskom okviru da provedem otprilike sat vremena posebno govoreći o ritualnom zlostavljanju i o programiranju kontrole uma i ispiranju mozga – kako se to radi, kako ući u to – što je tema o kojoj u prošlosti nisam bio voljan javno govoriti, radio sam to u malim grupama i na konzultacijama, ali nedavno sam zaključio da je krajnje vrijeme da to netko počne činiti. Dakle, danas ćemo razgovarati o pojedinostima.

[Pljesak]

U Chicagu, na prvom međunarodnom kongresu na kojem se govorilo o ritualnom zlostavljanju, sjećam se da sam pomislio: “Kako čudno i zanimljivo.” Sjećam se da su mnogi ljudi slušali primjer za koji je netko mislio da je tako idiosinkratičan i rijedak, i svih ljudi koji su dolazili nakon toga, govoreći: “I ti također liječiš jednog? Ti si u Seattleu” “… Pa, ja sam u Torontu” “… Pa, ja sam na Floridi” “… Pa, ja sam u Cincinnatiju.” U tom trenutku nisam znao što da mislim.

Nedugo nakon toga sam našao svog prvog pacijenta ritualnog zlostavljanja u nekome koga sam već liječio, a još nismo toliko duboko ušli. Stvari u tom slučaju učinile su me vrlo znatiželjnim glede upotrebe tehnika kontrole uma i hipnoze i drugih tehnika ispiranja mozga. Tako sam počeo proučavati ispiranje mozga i dio literature u tom području i upoznao se, zapravo, s jednim od ljudi koji je napisao jednu od boljih knjiga u tom području.

Onda sam odlučio napraviti anketu, i među ljudima iz ISSMP&D [eng. International Society for the Study of Multiple Personality and Dissociation – Međunarodnog društva za proučavanje višestruke osobnosti i disocijacije] odabrao sam otprilike desetak terapeuta za koje sam mislio da ih viđaju više nego vjerojatno itko drugi u blizini i počeo ih ispitivati. Protokol razgovora, koji sam uočio, pokazao je istu reakciju gotovo bez iznimke. Ti su terapeuti rekli: “Postavljate pitanja na koja ja ne znam odgovore. Postavljate konkretnija pitanja nego što sam ja ikada postavio svojim pacijentima.” Mnogi od tih istih terapeuta rekli su: “Dopustite mi da postavim ta pitanja i javit ću vam se s odgovorom.” Mnogi od njih ne samo da su dobili odgovore, već su rekli: “Morate razgovarati s ovim pacijentom ili s ova dva pacijenta.” Na kraju sam napravio telefonske intervjue koje su me koštali sto dolara.

Ono što sam iz toga zaključio bilo je shvaćanje raznih metoda ispiranja mozga koje se koriste diljem zemlje. Počeo sam čuti neke sličnosti. Kako nisam znao, u početku, koliko su te stvari raširene, sada sam imao osjećaj da postoji mnogo ljudi koji prijavljuju neke slične stvari i da ovdje mora postojati određeni stupanj komunikacije.

Onda sam prije otprilike dvije i pol godine dobio neke nove informacije. Moj je izvor govorio mnogo stvari za koje sam znao da su točne o ispiranju mozga, ali mi je govorio nove informacije o kojima nisam imao pojma. U tom sam trenutku to prihvatio i odlučio to provjeriti na tri pacijenta koji su bili žrtve ritualnog zlostavljanja i koje sam u to vrijeme imao. Dvoje od troje imalo je ono što je opisano, u pažljivom ispitivanju bez navođenja ili kontaminacije. Fascinantno je bilo to što, dok sam telefonirao s terapeuticom s kojim sam se savjetovao dosta mjeseci o slučaju MPD-a u drugoj državi, rekao sam joj da se raspita o određenim stvarima. Rekla je: “Pa, što su te stvari?” Rekao sam: “Neću ti reći jer ne želim da postoji bilo kakva mogućnost kontaminacije. Samo mi se javi nazad i reci mi što pacijent kaže.”

Nazvala me dva sata kasnije i rekla: “Upravo sam imala dvostruku seansu s ovim pacijentom i dio njega je rekao: ‘Oh, tako smo uzbuđeni.’ Ako ste upoznati s ovim stvarima, znate kako programeri Kulta ulaze unutra i naša će terapija ići mnogo brže.'”

Mnogi drugi pacijenti su od tada imali reakciju da se žele ispiškiti u svoje hlače iz tjeskobe i straha, umjesto da misle da je to divna stvar.

Ali zanimljivo je bilo to što je tada upitala: “Što su ove stvari?” Bili su savršeno isti od riječi do riječi – isti odgovori koje mi je dao moj izvor. Od tada sam to ponavljao u mnogim dijelovima zemlje. Konzultirao sam se u jedanaest država i jednoj stranoj zemlji, u nekim slučajevima telefonom, u nekim slučajevima osobno, u nekim slučajevima dajući terapeutu informacije unaprijed i govoreći mu: “Budi jako oprezan kako ovo izražavaš. Izrazite to na ove načine kako ne biste kontaminirali [odgovor subjekta].” U drugim slučajevima, čak ni prijevremeno davanje informacija terapeutu nije pomoglo.

Kada počnete pronalaziti iste vrlo ezoterične informacije u različitim državama i u različitim zemljama, od Floride do Kalifornije, počinjete dobivati ​​ideju da se događa nešto što je vrlo veliko, vrlo dobro koordinirano, s velikom količinom komunikacije i sistematičnosti vezanih uz ono što se događa. Tako sam prešao put od nekoga neutralnog tko ne zna što misliti o svemu tome, do nekoga tko jasno vjeruje da je ritualno zlostavljanje stvarno i da ljudi koji kažu da to nije stvarno su ili naivni (poput onih ljudi koji nisu htjeli vjerovati u Holokaust) ili su upleteni.

[Pljesak]

Dugo bih vremena davao informacije odabranoj grupi terapeuta koje sam poznavao i kojima sam vjerovao i govorio: “Širite to. Ne širite moje ime. Nemojte reći odakle je došlo. Ali evo nekoliko informacija. Podijelite ih s drugim terapeutima ako smatrate da im je potrebno i cijenio bih vaše povratne informacije.” Ljudi bi ispitivali – u razgovorima – i govorili, znate, bili su gladni informacija. Ja, kao i nekolicina drugih s kojima sam to podijelio, prije smo izbjegavali izlaganje jer smo bili zabrinuti zbog osobnih prijetnji i prijetnji smrću. Napokon sam odlučio da ih pošaljem k vragu. Ako će me ubiti, ubiti će me. Vrijeme je da podijelite više informacija s terapeutima. Dio toga dolazi zato što smo nastavili tako oprezno i ​​polako, provjeravajući stvari na mnogo različitih lokacija i pronalazeći istu stvar. Pa ću vam dati ulaz u program ritualnog zlostavljanja. Svakako vam ne mogu reći sve što želite znati u četrdeset pet ili pedeset minuta, ali ću vam dati ono bitno da uđete unutra i počnete raditi na novoj razini.

Iskreno, ne znam koji udio pacijenata to ima. Pretpostavljam da je možda negdje oko najmanje pedeset posto, možda čak tri četvrtine, pretpostavljam da možda dvije trećine vaših pacijenata koje su žrtve ritualih zlostavljanja možda ima ovo. Što mislim da je razlikovna karakteristika? Ako su od rođenja odgajani u nekom glavnom kultu ili ako su bili osobe bez krvne loze, što znači da niti jedan roditelj nije bio u kultu, ali su ljudi iz kulta imali lak pristup njima u ranom djetinjstvu, i oni to mogu imati. Vidio sam više od jednog pacijenta koji je žrtva ritualnog zlostavljanja koji je očito imao sve one ritualne stvari o kojima čujete. Djelovali su vrlo autentično. Razgovarali su o svim tipičnim stvarima koje čujete u ovoj populaciji, ali nisu imali ništa od ovog programiranja nakon dugotrajnih opsežnih provjera. Stoga vjerujem da je u jednom slučaju koji sam osobno liječio ona bila neka vrsta šizmatičnog raspada koji je na neki način otišao i učinio svoje i više nije bio zakačen za mainstream grupu.

[Pauza]

Evo odakle izgleda da je sve došlo. Na kraju Drugog svjetskog rata, prije nego što se uopće završio, Allen Dulles i ljudi iz naše obavještajne zajednice već su bili u Švicarskoj i uspostavili kontakt kako bi izvukli nacističke znanstvenike. Kako je završio Drugi svjetski rat, ne samo da su izvukli znanstvenike za rakete, već su izvukli i neke nacističke liječnike koji su se bavili istraživanjem kontrole uma u logorima.

Doveli su ih u Sjedinjene Države. Zajedno s njima bio je dječak, tinejdžer, koji je odgojen u hasidskoj židovskoj tradiciji i pozadini kabalističkog misticizma koji se vjerojatno sviđao ljudima u kultu, jer je, oko prijelaza stoljeća, Aleister Crowley uveo kabalizam u sotonističke stvari, ako ne i ranije. Pretpostavljam da je to možda stvorilo neku vezu među njima. Ali [dječak] je spasio svoju kožu surađujući i pomažući im u eksperimentima u logoru smrti. Poveli su ga sa sobom.

Počeli su provoditi istraživanja vezana uz kontrolu uma za vojnu obavještajnu službu u vojnim bolnicama u Sjedinjenim Državama. Ljudi koji su došli, nacistički liječnici, bili su sotonisti. Nakon toga, dječak je promijenio ime, donekle ga amerikanizirao, stekao diplomu doktora medicine, postao liječnik i nastavio ovaj posao koji je, čini se, danas u središtu kultnog programiranja. Njegovo ime poznato je pacijentima diljem zemlje.

[Pauza]

Ono što oni zapravo rade jest da će uzeti dijete i počet će to [programiranje], u osnovnim oblicima, čini se, oko dvije i pol godine nakon što je dijete već postalo disocijativno. Oni će ga učiniti disocijativnim ne samo kroz zlostavljanje, kao što je seksualno zlostavljanje, već i pomoću stvari poput stavljanja mišolovke na njihove prste, gdje se uči roditelje: “Ne ulazite dok dijete ne prestane plakati. Tek tada uđite i uklonite ju.”

Oni počinju u rudimentarnim oblicima s otprilike dvije i pol godine, a onda jako ubrzaju, čini se, kad dijete ima oko šest ili šest i pol, te nastavljaju kroz adolescenciju s povremenim pojačanjima u odrasloj dobi.

Uglavnom, za vrijeme programiranja, dijete će obično staviti na kolica. Imat će IV [eng. Intravenous – intravenska terapija; op.prev.] u jednoj šaci ili ruci. Bit će vezani, obično goli. Na glavu će im biti pričvršćene žice za praćenje elektroencefalografskih uzoraka. Vidjet će pulsirajuće svjetlo, koje najčešće opisuju kao crveno, povremeno bijelo ili plavo. Dobit će, vjerujem, najčešće Demerol. Ponekad će tu biti i drugi lijekovi, ovisno o vrsti programiranja. To su sveli, ja mislim, na znanost u kojoj su naučili da im daju toliko [lijekova] svakih dvadeset pet minuta dok se programiranje ne završi.

Zatim će opisati bol u jednom uhu, općenito u desnom uhu, gdje se čini da je stavljena igla, i čuti će čudne, dezorijentirajuće zvukove u tom uhu dok će vidjeti fotostimulaciju koja tjera mozak u obrazac moždanih valova s pulsirajućim svjetlom na određenoj frekvenciji koje su poput naočala koje su sada dostupne putem Sharper Imagea i nekih od takvih trgovina. Zatim, nakon odgovarajućeg razdoblja kada su u određenom stanju moždanih valova, oni će započeti s programiranjem, programiranjem usmjerenim na samouništenje i obezvrjeđivanje osobe.

Pacijent je u ovom trenutku star oko osam godina i prošao je kroz veliki dio ranog programiranja koje se dogodilo na vojnom postrojenju. To nije neuobičajeno. Liječio sam i bio sam uključen u slučajeve koji su dio ovog originalnog projekta kontrole uma, kao i njihovo programiranje u vojnim rezervatima u mnogim slučajevima. Nalazimo mnogo veza s CIA-om. Ovaj trenutni pacijent je bio u školi kulta, privatnoj školi kulta u kojoj se održavalo nekoliko ovakvih seansi tjedno.

Ona bi ušla u sobu, i sva bi se uzbudila. Radili bi joj svašta. Kad je bila u ispravnom promijenjenom stanju i više ju nisu mogli pratiti elektroencefalografima, postavili su joj i elektrode, jedna u rodnici, primjerice, a četiri na glavi. Ponekad i na drugim dijelovima tijela. Tada bi počeli i rekli bi joj: “Ljuta si na nekoga u grupi.” Ona bi odgovorila: “Ne, nisam” i oni bi je žestoko šokirali. Ponavljali bi isto sve dok ona ne bi poslušala i odgovorila pozitivno.

Onda bi nastavili. “I zato što si ljuta na nekoga u grupi” ili “Kada si ljuta na nekoga u grupi, povrijediti ćeš sebe. Da li razumiješ?” Ona bi rekla “Ne”, a oni bi je šokirali. Oni bi ponovili: “Razumiješ li?” “Pa, da, ali ne želim.” Opet bi je šokirali dok ne bi dobili njenu suglasnost. Zatim bi nastavili dodavati. “I onda ćeš se ozlijediti tako što ćeš se porezati. Da li razumiješ?” Možda bi rekla da, ali oni bi mogli reći: “Ne vjerujemo ti” i svejedno bi ju šokirali. “Vrati se i prođi sve ponovno.” Nastavili bi u tom stilu. Rekla je da joj se obično činilo kao da je to trajalo oko tridesetak minuta, tada bi uzeli pauzu za cigaretu ili tako nešto, i onda bi se vratili. Mogli bi pregledati što su učinili i zaustavili se ili bi mogli pregledati što su učinili i prijeći na novi materijal. Rekla je da seanse mogu trajati pola sata, a možda i tri sata. Procijenila je da su bile tri puta tjedno.

Programiranje pod utjecajem droga u određenom stanju moždanih valova i s tim šumovima u jednom uhu i njihovim govorom u drugom uhu, obično u lijevom uhu, povezano je s nedominantnim funkcioniranjem desne hemisfere mozga, a s time, i s pričanjem, i zahtijeva intenzivnu koncentraciju, intenzivno fokusiranje. Zato što će često morati pamtiti i ponavljati određene stvari, savršeno, kako bi izbjegli kaznu, šokove i druge vrste stvari koje se događaju. Ovako se u osnovi odvija mnogo programiranja.

Neki od njih također će koristiti druge tipične vrste tehnika ispiranja mozga. Povremeno će se raditi vrlo standardizirane vrste hipnotičkih stvari. Doći će do senzorne deprivacije za koju znamo da kod svakoga povećava sugestibilnost. Prema istraživanju, potpunom senzornom deprivacijom se značajno povećava sugestibilnost. Nije neuobičajeno da koriste mnogo toga, uključujući formalne komore za senzornu deprivaciju prije nego što učine neke od ovih stvari.

[Pauza]

S obzirom da nemamo puno vremena, sada ću vam dati što više praktičnih informacija.

Način na koji bih istražio postoji li nešto od ovoga [ispiranja mozga] ili ne [kod pacijenta], bio bi putem ideomotornih signala prstima. Nakon što ste ih postavili [hipnotizirali], rekao bih: “Želim da vaša središnja unutarnja jezgra preuzme kontrolu nad signalima prstiju.” Ne pitajte nesvjesni um. U slučaju kada se raspitujete o ritualnom zlostavljanju, to je [pitanje] za središnju unutarnju jezgru. Jezgra je dio koji je stvorio kult. “I želim da ta tvoja središnja unutarnja jezgra preuzme kontrolu nad ovom rukom i nad signalom ovoga prsta za potvrdu i onoga što ona ima tako da se prst potvrde podigne uvis. Želim pitati vašu unutarnju srž postoji li neki dio vas, bilo koji dio Marije,” tako se zove domaćin, “tko zna nešto o alfi, beti, delti ili theti.”

Ako dobijete “Da”, to bi vas trebalo upozoriti da možda imate nekoga s formalnim intenzivnim ispiranjem mozga i programiranjem.

Tada bih upitao i rekao: “Želim da dio unutra koji zna nešto o Alfi, Beti, Delti i Theti dođe do razine na kojoj može razgovarati sa mnom i kada si ovdje, reći ćeš: ‘Tu sam.'” Ne bih pitao da li to taj dio to želi. Nitko neće baš htjeti razgovarati o ovome. Samo bih rekao: “Želim da izađe dio koji mi može reći o ovome.” Bez navođenja ih pitajte koje su to stvari. Imao sam konzultacije gdje sam ušao. Ponekad sam dobio “Da” na to, ali dok sam istraživao, činilo se da je to neka vrsta odgovora na usklađenost ili da se netko želi, u dva ili tri slučaja, samo prikazati kao da su možda bili ritualno zlostavljani, a možda i jesu na neki način, ali pomnim ispitivanjem i gledanjem, bilo je očito da nemaju ono što smo tražili.

Reći ću vam tko su oni. Pretpostavimo da svi u ovom prvom redu imaju višestruke ličnosti i da ona ima alter po imenu Helen, a ona ima jednu po imenu Mary, ona ima jednu po imenu Gertrude, ona ima jednu po imenu Elizabeth i ona ima jednu po imenu Monica. Svaki od tih altera je možda program, možda označen kao alfa-nula-nula-devet, a osoba iz Kulta bi mogla reći: “Alfa-nula-nula-devet” ili napraviti neku vrstu geste rukom da to pokaže i da izađe isti dio u bilo kojoj od njih iako su imale različita imena pod kojima su vam možda poznati.

Čini se da alfe predstavljaju opće programiranje, prve vrste stvari koje se ubacuju. Čini se da su bete seksualni programi. Na primjer, kako izvoditi oralni seks na određeni način, kako izvoditi seks u ritualima, vezano uz proizvodnju dječje pornografije, režiranje dječje pornografije, prostituciju. Delte su ubojice obučene kako ubijati u ceremonijama. Tu će biti i samoozljeđivanje pomiješano sa time, te atentati i ubojstva. Thete se nazivaju psihičkim ubojicama.

Znate, nikad u životu nisam čuo ta dva pojma zajedno. Nikada nisam čuo riječi “psihičke ubojice” spojene zajedno, ali kada imate ljude u različitim stanjima, uključujući terapeute, koji se raspituju i pitaju: “Što je Theta”, a pacijenti im kažu: “Psihičke ubojice”, to obično učini da povjerujete da su neke stvari vrlo sustavne i vrlo raširene. To dolazi iz njihovog vjerovanja u psihičke vrste sposobnosti i moći, uključujući njihovu sposobnost da psihički komuniciraju s “majkom”, uključujući njihovu sposobnost da psihički izazovu nečiji razvoj aneurizme mozga i smrt. To je također vrsta programiranja koja je više orijentirana na budućnost.

Zatim, tu je Omega. Obično tu riječ ne uključujem kada na početku pitam o ovome ili o bilo kojem dijelu unutra koji zna za Alphu, Betu, Deltu, Thetu, jer će ih Omega još više potresti. Omega ima veze s programom samouništenja. Alfa i Omega, početak i kraj. To može uključivati ​​samoozljeđivanje, kao i program samoubijanja.

Čini se da je Gamma program za zaštitu sustava i prijevaru koji će vam dati dezinformacije, pokušati vas krivo usmjeriti, reći vam poluistine, zaštititi različite stvari unutra.

Mogu postojati i druga grčka slova. Preporučio bih vam da odete i nabavite si cijelu grčku abecedu i ako ste potvrdili da su neke od ovih stvari prisutne i dali su vam neke od pravih odgovora i koji su dio ovog materijala, ne mogu dovoljno naglasiti: NEMOJTE IH NAVODITI. Nemojte reći: “Jesu li ovo ubojice?” Odgovor treba doći od njih, molim vas. Kad to učinite i čini se da je [programiranje] prisutno, uzeo bih vašu cijelu grčku abecedu i, s ideomotornim signalima, prošao kroz abecedu i rekao: “Postoji li unutra neko programiranje povezano s epsilon, omikron,” i nastavio kroz [cijelu abecedu]. Možda postoji neka sistematičnost u nekom drugom pismu, ali ja toga nisam svjestan. Ustanovio sam, na primjer, u jednom slučaju da je Zeta imala veze s proizvodnjom snuff filmova u koje je ta osoba bila uključena.

S drugom osobom, Omikron je imao veze s njihovom povezanosti s krijumčarenjem droge i s mafijom te s velikim poduzetnicima i vladinim čelnicima. Tako da mislim da će biti nešto individualizma u nekima od njih.

Neki od njih su programi povratka kući, “vrati se u kult”, program “povratak u kult”.

Ovdje je greška u sustavu. Ugradili su kodove za isključivanje i brisanje tako da ako upadnu u nevolju, mogu nešto isključiti, a mogu i nešto izbrisati. Ti će kodovi ponekad biti idiosinkratične fraze ili pjesmice. Ponekad će to biti brojevi iza kojih možda slijedi riječ. Ima neke stvarne individualnosti u tome. Isprva sam se nadao da će, ako uspijemo nabaviti neke od ovih, oni raditi s različitim ljudima. Nema te sreće. Vrlo je malo vjerojatno osim ako nisu bili programirani otprilike u istom trenutku kao dio iste male skupine. Stvari koje sam vidio sugeriraju da oni nose prijenosna računala, programere, koji još uvijek uključuju sve što su radili prije dvadeset, trideset godina u sebi u smislu imena altera, programa, kodova, i tako dalje.

Sada, što možete učiniti da dobijete kodove za brisanje, i ja uvijek pitam: “Ako izgovorim ovaj kod, što će se dogoditi?” Dupla provjera. “Postoji li neki dio unutra koji ima drugačije informacije?” Promatrajte svoje ideomotorne signale i otkrio sam da možete izbrisati programe davanjem odgovarajućih kodova, ali tada morate ostaviti osjećaje sa strane. Dakle, ako izbrišete Omegu, što je često ono od čega sam počeo jer je ona najveći rizik. Poslije ću skupiti sve Omege, ono što su prije bile Omega alteri, tako da ćemo prekinuti i vratiti domaćinu sjećanja povezana sa svim programiranjem koje je učinjeno s Omegom i svime što je bilo koji dio Omege ikada morao učiniti u frakcioniranom oslobađanju od psihičke tenzije.

Oni koriste metafore – i to je samo njihova metafora – robota. A to je kao da se maska robota spusti preko dječjeg altera kako bi ih natjerala da se ponašaju na robotski način. S vremena na vrijeme, interno ćete se suočiti s robotima. Ono što sam otkrio iz prijašnjeg rada, pa sada ubrzavam proces jer sam to dovoljno puta potvrdio, jest da se možete obratiti srži: “Jezgro, želim da pogledaš – postoji taj robot koji blokira put na neki način, blokira napredak. Idi okolo i pogledaj stražnji dio glave i reci mi što primjećuješ na potiljku ili vratu.” Ja samo pitam, ne navodeći pacijenta i ono što obično dobijem je da su tamo bile žice ili prekidač. Pa ću im reći: “Držite žice ili pritisnite prekidač i to će imobilizirati robota i dajte mi znak “Da” kada to učinite.” Ubrzo ćete dobiti znak “Da”. “Sjajno. Sada kada je robot imobiliziran, želim da pogledate unutar robota i kažete mi što vidite.”

Obično je to jedno ili više djece. Rekao sam im da uklone djecu. Učinim malu hipnotičku magiju i tražim od srži da upotrijebi laser i da uništi robota tako da ništa ne ostane. Obično su prilično začuđeni što ovo djeluje, kao i mnogi terapeuti.

[Pauza]

Problem je što ove stvari imaju mnogo različitih slojeva. Dopustite mi da prijeđem na dodatne informacije i dam neke ideje o njima. Ono što imamo ovdje gore su bezbrojni alteri.

Ispričati ću vam jednu od fascinantnih stvari koje sam vidio. Sjećam se da sam prije nešto više od godinu dana došao vidjeti neke slučajeve, neke od teških slučajeva na skali za disocijativne poremećaje kod nekoliko najboljih MPD terapeuta u ovoj zemlji, koji su uvijek dio svih međunarodnih sastanaka, i koji su držali predavanja u inozemstvu. Radili smo i pregledao sam neke njihove pacijente. Bili su začuđeni nekim stvarima jer toga prije nisu bili svjesni. Dok smo radili s nekim pacijentima i potvrdili to, sjećam se jedne žene koja je bila u ustanovi već tri godine, i još uvijek bila u ustanovi. Još jedan koji je imao jednu intenzivnu godinu stacionarnog rada sa cijelom najboljom MPD terapijom koju možete zamisliti — abreakcije, integracije, olakšavanje suradnje, umjetnička terapija, i dalje i dalje, vođenje dnevnika, intenzivno je bio na liječenju jednu godinu nakon čega slijedi intenzivna godina ambulantne terapije dva, tri sata tjedno. Kod oba pacijenta otkrili smo da sav ovaj veliki posao nije učinio ništa osim što se bavio promjenama ovdje gore i nije dotaknuo programiranje kontrole uma. Zapravo, ne samo da je bilo netaknuto, već smo otkrili da je ona koja je bila ambulantno liječena i koju je pratila njezina majka na svaku seansu preko telefona, s obzirom da je majka izvan države, da je još uvijek imala netaknute sugestije koje su joj dale da u određeno vrijeme u budućnosti ubije svog terapeuta.

Jedna od stvari koju bih vrlo pažljivo provjerio je, predlažem da pitate jezgru, ne samo nesvjesni um, pitajte jezgru: “Postoji li neki dio unutra koji nastavlja imati kontakt s ljudima povezanima s kultom? Postoji li neki dio unutra koji ide na rituale ili sastanke kulta? Postoji li uređaj za snimanje unutar Mary,” ako je to ime domaćina, “uređaj za snimanje unutra kako bi netko mogao saznati stvari koje se govore na sesijama?” To ne znači da su nadzirani. Mnogi od njih to jednostavno imaju. “Postoji li netko tko unutra izvješćuje o onome što se događa na našim terapijskim seansama?” Imam vrlo neugodan osjećaj iz jednog prošlog iskustva da kada istražujete ovo, vidjet ćete da veliki dio žrtava ritualnog zlostavljanja u ovoj zemlji ima svoju trenutnu terapiju pod nadzorom.

Sjećam se žene koja je došla, imala je oko dvadeset četiri godine, i tvrdila je da joj je otac sotonist. Roditelji su joj se razveli kad je imala šest godina. Nakon toga, samo kada bi njezin otac imao posjete, vodio bi ju na rituale do otprilike petnaeste godine. Rekla je: “Nisam išla ni na što od svoje petnaeste.” Njezin je terapeut povjerovao u to zdravo za gotovo. Sjedili smo u mom uredu. Napravili smo dvosatno ispitivanje pomoću hipnoze. Utvrdili smo da je programiranje prisutno. Osim toga, otkrili smo da je svaka terapijska seansa bila debrifirana i zapravo su joj rekli da se razboli i da ne dolazi na sastanak sa mnom.

Drugoj je rečeno da sam ja kult i da ću znati da joj je rečeno da ne dolazi i da ću je kazniti ako dođe. Ako nešto smisleno izađe na vidjelo kod pacijenta kojeg se tako nadzire – prema onome što sam do sada saznao, muče ga elektrošokovima – ja vjerujem da ako su u toj situaciji, ne možete provesti smislenu terapiju osim pružiti im podršku i brigu te im dati do znanja da vam je jako stalo i da ćete biti tu da ih podržite. Ali ne bih pokušao raditi s bilo kakvom vrstom dubinskog materijala ili deprogramiranja s njima jer mislim da ne možete učiniti ništa osim mučiti ih i povrijediti ako ne mogu ući u sigurnu, stacionarnu jedinicu na dulje vremensko razdoblje da odrade dio potrebnog posla.

Imam osjećaj da ćete, kada se raspitate, otkriti da će vjerojatno više od pedeset posto ovih pacijenata, ako su krvne loze, što znači da su ili majka ili otac ili oboje uključeni, biti nadzirani na nekoj stalnoj osnovi.

[Pauza]

Sad kad dođete ispod altera, tada imate Alpha, Beta, Delta, Theta, tako i tako dalje, programiranje grčkim slovima, i oni će tada imati rezervne programe. Za sigurnosne kopije obično postoji kod za brisanje. Može postojati jedan kod koji kombinira sve sigurnosne kopije u jednu, a zatim kod za brisanje njih, jednostavno jedan kod koji briše sve sigurnosne kopije. Tako da ću dobiti šifru za, recimo, Omegu i za sve sigurnosne kopije Omege u isto vrijeme. Nakon što sam pitao: “Što će se dogoditi ako dam ovo”, dat ću kod i onda ću reći: “Što doživljavaš?” Često opisuju zujanje računala, stvari se brišu, eksplozije iznutra, svakakve zanimljive stvari. Imao sam neke terapeute koji su mi se vratili i rekli: “Bože moj, nikad nisam rekao ništa o robotima, a ona je rekla nešto o robotima koji nestaju.”

Sjećam se jednog terapeuta koji je bio sa mnom na nekoliko radionica hipnoze i savjetovao se sa mnom o kriznoj situaciji vezanoj uz MPD slučaj. Rekao sam joj da se raspita za Alpha, Beta, Delta, Theta. Ona je to učinila. Javila mi se i rekla: “Da, imam naznake da je tu. Što je to?” Rekao sam: “Neću ti reći. Vrati se i raspitaj se o nečemu od ovoga.” Dogovorili smo termin za tjedan dana ili tako nešto. Odgovorila mi je i rekla: “Pitala sam što je Theta, a ona je rekla ‘psihičke ubojice’. Pitala sam je što je Delta i rekla je ‘ubojice’.” U redu. Pa sam joj ispričao o nekim stvarima na dvosatnom savjetovanju.

Nazvala je i rekla: “Ovo se činilo previše fantastičnim. Čula sam ovo i pomislila: ‘Je li Cory previše radila?'” rekla je, neugodno mi je to priznati, ali rekla je: “Imala sam visoko profesionalno poštovanje prema tebi, ali ovo je zvučalo tako predaleko u zoni u sumraka za koju sam stvarno pomislila: ‘Ima li on živčani slom ili tako nešto?'” Rekla je: “Ali dovoljno sam te poštovala da te pitam o ovome.” Rekla je: “Pitala sam drugu pacijenticu s MPD-om i ona nije imala ništa od ovoga.” Tako je kod ovog pacijenta počela opisivati ​​stvari i kako je radila, na primjer, s brisanjem i opisivala je stvari poput isparavanja robota i takve stvari. Rekla je: “Nisam joj rekla ništa od toga.” Pa, evo u čemu je problem. Postoje različiti slojevi i mislim da su neki od njih osmišljeni kako bismo se zauvijek vrtjeli u krug. Shvatili su da vjerojatno, u većini slučajeva, nećemo stići dublje od altera koji su namjerno kreirani.

Način na koji stvarate Mandžurijske kandidate je da dijelite umove. To je dio onoga što je Intelligence Community [Obavještajna zajednica, op. prev.] htjela proučavati. Ako ćete dobiti ubojicu, navesti nekoga tko će nešto učiniti, trebate podijeliti umove. Fasciniraju me slučajevi poput atentata na Roberta Kennedyja, gdje je Bernard Diamond, pregledavajući Sirhana Sirhana, otkrio da je imao potpunu amneziju da je ubio Roberta Kennedyja, ali se pod hipnozom toga mogao sjetiti. Ali unatoč sugestijama kojih bi se mogao svjesno sjetiti, nije se mogao sjetiti ničega nakon što je izašao iz hipnoze. Volio bih pregledati Sirhana Sirhana.

Čini se da ispod ovoga imamo neke druge slojeve. Čini se da se jedan zove “Zeleno programiranje” [eng. “Green Programming”]. Nije li zanimljivo da se liječnik zove dr. Green [dr. Zeleni; op.prev.]? Jedno od pitanja na način koji ne navodi pacijenta je nakon što sam identificirao neke od ovih stvari koje su tu i dali su mi nekoliko točnih odgovora o tome što je nešto od toga: “Kad bi postojao liječnik povezan s ovim programiranjem i njegovo je ime bilo boja, znate, kao dr. Chartreuse ili tako nešto, da je njegovo ime boja, koje bi boje bila?”

S vremena na vrijeme su mi se kod tri ili četiri pacijenta spomenule neke druge boje za koje sam osjećao da ih pokušavaju prikriti na neki način, a i stvarno ne vjerujem da su imali to [programiranje]. U jednom sam slučaju dobio drugu boju i kasnije sam saznao da je to bio liječnik čije je ime bilo boja kojeg je obučavao dr. Green prije gotovo trideset godina i on je nadzirao dio programiranja ove žene pod tim liječnikom. Sjećam se da jedna žena nije mogla ništa smisliti. Nijedan alter ne bi ništa progovorio. Rekao sam: “U redu”, i prešli smo na neki drugi materijal. Oko dvije minute kasnije rekla je: “Zeleno. Mislite li na dr. Greena?” Našli smo ovo posvuda.

Čini se da postoji nešto Green Programming ispod toga i pretpostavljam da se spuštate na sve manje programa koji su ujedno i središnji, što dublje idete. Pa, svo Green Programming je Ultra-Zeleno i Green Tree [Zeleno Stablo, op. prev.] Kabalistički misticizam je umiješan u sve ovo. Ako namjeravate raditi s ovim, morate uzeti nekoliko knjiga o Kabali. Jedna je od čovjeka po imenu Dion Fortune zvana “Qabala” sa “q”, Dion Fortune. Drugi je od Ann Huffer-Heller i zove se “Kabala”. Nisam znao ništa o Kabali. Bilo je zanimljivo. Pacijent je sjedio u mojoj čekaonici, stigao dosta rano i prije više od dvije godine detaljno nacrtao raznobojno kabalističko stablo. Trebalo mi je dva mjeseca da shvatim o čemu se radi. Konačno, pokazujući to nekom drugom koji je rekao: “Znaš? To jako liči na Drvo kabale” i to mi je zazvonilo s nekom ezoterijom u staroj knjizi i ja sam je iskopao. To je bila pozadina dr. Greena.

Zanimljiva stvar u vezi sa Green Tree je to što je njegovo izvorno ime bilo Greenbaum. Što znači “greenbaum” na njemačkom? Zeleno Drvo, Ultra-Drvo i Zeleno Drvo. Također sam imao pacijente za koje se činilo da nisu znali da je njegovo izvorno ime Greenbaum, koji su se dobrovoljno izjasnili da unutra postoje dijelovi koji se zovu g. Greenbaum.

Dopustite mi da vam sada dam neke informacije o dijelovima unutra koji bi vam mogli biti od pomoći ako se namjeravate raspitivati ​​o tim stvarima, jer moje iskustvo je da će vam jedan dio dati neke informacije, te će ili presušiti ili postati obrambeni ili uplašeni i stati. I tako se probijaš i trčiš do kraja i dođeš u drugom smjeru, nađeš drugi dio. Reći ću vam nekoliko dijelova koje možete potražiti i pitati da li postoji dio pod ovim imenom. I, usput, dok pregledavam pacijente i petljam oko ovoga, ubacujem hrpu lažnjaka i pitam: “Postoji li unutra dio s tim i tim imenom” kao provjeru čini li se originalnim ili ne. Na primjer: “Osim jezgre”, pitam, “postoji li unutra dio koji se zove Mudrost?” Mudrost je dio kabalističkog stabla. Mudrost će vam, često sam otkrivao, biti od pomoći i dati vam puno informacija. “Postoji li unutra dio koji se zove Diana?” Mislim, mogu ubaciti svašta. “Postoji li unutra dio koji se zove Zelda?” Još se nisam susreo s takvim! Samo da vidimo kakve ćemo odgovore dobiti. Pokušavam to učiniti pažljivo. Diana je dio koji je u kabalističkom sustavu povezan s dijelom koji se zove Temelj. Bit ćete fascinirani da to znate. Sjećate li se Crkve Procesa? Suprugu Romana Polanskog, Sharon Tate, ubila je obitelj Manson koja je bila povezana s Process Church [Procesna crkva, op. prev.?] Mnogo je istaknutih ljudi u Hollywoodu bilo povezano s njima i onda su otišli u ilegalu, kažu knjige, oko sedamdeset i osme i nestali? Pa, živi su i zdravi u južnom Utahu. Imamo debeo dosije u Odjelu za javnu sigurnost Utaha koji dokumentira da su se preselili u južni Utah, sjeverno od Monument Valleya, kupili filmski ranč u pustinji, renovirali ga, proširili, tamo sagradili hrpu zgrada, pažljivo nadziranih tako da vrlo malo ljudi izlazi odatle i nitko ne može ući i promijenili su ime.

Ključna riječ u njihovom nazivu je “Foundation.” [Temelj, op.prev.] The Foundation. Postoje neke druge riječi. Temelj je dio Stabla. Dakle, možete pitati: “Postoji li unutra nešto poznato kao Temelj?” Mogao bih pitati druge stvari kako bih debalansirao ljude. “Postoji li nešto što je poznato kao Podrum?” Pa možda nešto smisle. Ili, “Postoji li nešto poznato kao Zidovi?” Postoje razna pitanja koja možete smisliti kako biste pregledali neke stvari. Također sam otkrio da će često postojati dio koji se zove “Crni Gospodar”, dio koji se zove “Gospodar Programer”, i da će unutra biti računalni operateri. Koliko vas je ušlo u računalne stvari kod pacijenata? Tipično će biti računalni operateri: Računalni operater Crni, Računalni operater Zeleni, Računalni operater Ljubičasti. Ponekad će umjesto toga imati brojeve, ponekad će se zvati Direktori informacijskih Sustava. Možete saznati glavnog od njih. Za vas će biti izvor nekih informacija. Pitati ću nekog unutra: “Postoji li unutra dio koji se zove dr. Green?” Naći ćete da postoji, ako imaju ovu vrstu programiranja, prema mom iskustvu. Obično uz malo rada i preoblikovanja, možete ih okrenuti i pomoći im da shvate da su zapravo bili dio djeteta koji igra ulogu i da tada nisu imali izbora, ali sada imaju. Znate, odigrali su svoju ulogu jako, jako dobro, ali ne moraju je nastaviti igrati s vama jer su ovdje sigurni i zapravo, “Kad bi kult jednostavno saznao da si razgovarao sa mnom, da si dijelio informacije sa mnom, reci mi što bi ti napravio?” Naglasite da je jedini izlaz preko mene i da oni trebaju surađivati ​​i dijeliti informacije i pomoći meni i da ću ja njima pomoći. Dakle, svi ti dijelovi mogu vam dati različite informacije.

Pokušali su ovo vrlo pažljivo zaštititi. Dopustite mi da vam dam primjer s Ultra-Greenom. Otkrio sam ovo — usput, mislio sam da je ovo programiranje samo kod ljudi krvne loze. Otkrio sam to kod ljudi koji nisu u krvnoj lozi, ali malo je drugačije. Oni ne žele da bude isto. Mislim da nećete pronaći duboke stvari kao što je Ultra-Green, a vjerojatno čak ni Green Programming kod ljudi koji nisu krvne loze. Ali dopustite mi da vam kažem nešto što sam otkrio prvo u nekrvnoj, a zatim u krvnoj lozi.

Liječenje se odvijalo i pacijentica je bila blizu ozdravljenja, približavajući se konačnoj integraciji u nekrvnu lozu i odjednom je počela halucinirati, da su joj prsti postali čekići i slične stvari. Pa sam upotrijebio most afekta i vratili smo se i otkrili da se dogodilo to da su joj davali sugestije, da će poludjeti ako ikada ozdravi do određene točke. Način na koji su to učinili bio je da su ju vezali i dali joj LSD kad je imala osam godina. Kad je počela halucinirati, raspitivali su se o prirodi halucinacija kako bi ih mogli iskoristiti na dobar Ericsonov način i nadograđivati ​​ih, a zatim kombinirati učinak droge sa snažnim sugestijama. “Ako ikada dođete do ove točke, poludjet ćete. Ako se ikada potpuno integriraš i ozdraviš, ovako ćeš poludjeti i bit ćeš zatvorena u instituciji do kraja života.” Davali su te sugestije snažno i ponavljajući. Na kraju su uveli druge sugestije: “Umjesto da se ovo dogodi, bilo bi lakše da se samo ubiješ.” Kod pacijenta krvne loze, kad sam se počeo raspitivati ​​o dubokom materijalu, pacijent je počeo osjećati slične simptome. Vratili smo se i otkrili da su joj učinjene identične stvari.

Ovo se zvalo “Zelena bomba”. B-O-M-B-A. Puno zanimljivih unutarnjih dosljednosti poput te igre riječi s dr. Greenbaumom, njegovim izvornim imenom. Sada u ovom slučaju to joj je učinjeno prvi puta s devet godina i tada je samo njezino bilo drugačije. Njezina je bila sugestija za amneziju. “Ako se ikada sjetiš bilo čega o Ultra-Greenu i Green Treeu, poludjet ćeš. Postat ćeš biljka i biti zauvijek zatvorena.” Zatim su dodali: “I bit će ti lakše jednostavno se ubiti nego da ti se to dogodi, ako se ikada toga sjetiš.”

S dvanaest godina, tri godine kasnije, upotrijebili su ono što zvuči kao intervju s Amytolom kako bi pokušali probiti amneziju i saznati mogu li. Nisu mogli. Onda su je ponovno privezali, uzeli i dali joj nešto što joj je na neki način paraliziralo tijelo, dali su joj LSD, još veću dozu i pojačali sve sugestije. Napravili su sličnu stvar sa šesnaest godina. Ovo su neke od vrsta zamki na koje naletite.

Postoji niz slučajeva u kojima su kombinirali snažne učinke droga poput ovog sa sugestijama kako bi nas spriječili da otkrijemo neke od ovih stvari na dubljoj razini.

Gdje je dno? Vaša pretpostavka je dobra kao i moja, ali mogu vam reći da sam imao puno terapeuta koji su bili u zastoju zbog ovih slučajeva koji nisu vodili nikamo. Zapravo netko ovdje kome sam rekao neke osnovne informacije o ovome u Ohiu prije nekoliko mjeseci rekao je da je to otvorilo svakakve stvari kod pacijenta koji nije išao nikamo. To je često uobičajena stvar. Mislim da se možemo spustiti na dublje razine i ako se bavimo nekim stvarima na dubljim razinama, to može uništiti sve stvari iznad njih. Ali ni to još ne znamo. Kod nekih pacijenata s kojima radim imali smo posla s mnogo stvari na najvišoj razini. Reći ću vam kako smo nešto od toga učinili. Uzet ćemo i izbrisati jedan sustav poput Omege. Tada ćemo imati veliku abreakciju svih sjećanja i osjećaja u frakcioniranoj abreakciji povezanoj s tim dijelovima.

Obično im kažem: “Sada kada smo ovo učinili, postoje li još neka sjećanja i osjećaji koje neki dijelovi koji su bili Omega još uvijek imaju?” Odgovor je obično “Ne”. U tom ću trenutku reći: “U ovom trenutku obično smatram da većina, ako ne i svi, onih dijelova koji su bili Omega više ne osjećaju želju ili potrebu da budu drugačiji, shvaćajući da ste se od njih izvorno odvojili i želim otići kući k Mariji i ponovno postati jedno s njom.” Sada često koristim koncept – koji je došao od pacijentice – da odem kući i postanem jedno s njom. “Vratiti se odakle si došao” je još jedan izraz koji ću koristiti s njima. “Ima li unutar Omege dijelova koji se ne osjećaju ugodno s tim ili imaju rezerve ili su zabrinuti u vezi s tim?” Ako ih ima razgovaramo s njima. Mi se bavimo njima. Neki se možda neće integrirati. Moje iskustvo je da će se većinom integrirati i možemo integrirati dvadeset pet dijelova odjednom u višefragmentirani složeni MPD.

Mislim da je od vitalne važnosti odbaciti osjećaje prije nego što nastavite. Mnogim se pacijentima također činilo da nije bitan redoslijed kojim idemo, ali našao sam nekoliko gdje jest. Ako se ne čini važnim, obično ću krenuti od Omege, zatim Delta jer imaju više potencijala nasilja, zatim Gamma da se riješim stvari sa samozavaravanjem. Ono što ću učiniti prije nego što pretpostavim bilo što i učinim to, jest kad završimo s Omegom i pokažemo im da može doći do uspjeha i da se nešto može dogoditi i da nakon toga osjete olakšanje, reći ću im: “Želim pitati srž — kroz prste — postoji li određeni redoslijed kojim se programi moraju brisati?” Znate, možda nije važno, ali većinu vremena nalazio sam “Ne”. Postoje slučajevi u kojima smo pronašli “Da”. Preporučam učiniti jedno ili dva ili tri od njih jer će izazvati olakšanje i osjećaj optimizma kod pacijenta. Ali onda bih preporučio da počnete istraživati ​​stvari na dubljoj razini i dobiti njihov doprinos i preporuke o redoslijedu kojim idemo. Pitanje?

P: Koja je tipična dob i spol kod ovih osoba?

Dr.H: Znam da se ovo nalazi i kod muškaraca i kod žena. Međutim, većina pacijenata s MPD koje poznajem da su ritualno zlostavljani i koji se liječe su žene. Znam za neke muškarce koji se liječe tamo gdje smo na ovo naišli. Prije nekog vremena, negdje sam razgovarao s malom grupom terapeuta. Rekao sam im nešto od ovoga. Usred tog razgovora, jedna socijalna radnica je problijedila i očito je imala reakciju, a ja sam je pitao o tome, a ona je rekla: “Radim s petogodišnjim dječakom,” i rekla je: “Upravo je u posljednjih nekoliko tjedana govorio nešto o dr. Greenu.”

Nastavio sam i spomenuo neke od tih stvari, a ona je ponovno mahala glavom. Rekao sam: “Što se događa?” Rekla je: “Spontano mi je pričao o robotima i o Omegi.” Mislim da ćete pronaći varijacije ovoga i da su oni to mijenjali, vjerojatno svakih nekoliko godina i možda donekle regionalno da nas zavaraju na razne načine, ali da će neke osnove i temelji vjerojatno biti tu. Vidio sam to kod ljudi starijih od četrdeset godina, uključujući ljude čiji su roditelji bili vrlo, vrlo visoko u CIA-i, drugim vrstama organizacija poput nje. Imao sam neke koji su izvorno bili dio projekta Monarch, što je naziv obavještajnog projekta vlade. Pitanje pozadi?

P: Još uvijek ne shvaćam kako se počinje, kako se ispituje i kako se briše. Kako dolazite do te informacije?

Dr.H: Rekao bih: “Želim jezgru, ako je potrebno, koristeći sposobnost telepatske komunikacije koju imaš za čitanje misli”, jer oni vjeruju u takve stvari, “pa ću je upotrijebiti…” bio sam obučen u Ericsonianovim stvarima, “… da dobijem šifru za brisanje svih Omega programa. Kad to učiniš, želim da se prst pomakne prema gore.” Onda ih zamolim da mi to ispričaju. “Postoje li sigurnosne kopije za Omega programe?” “Da.” “U redu? Koliko ima rezervnih kopija?” “Šest”, kažu, recimo. Različiti su brojevi. “Postoji li kod za brisanje za sve programe za sigurnosno kopiranje?” “Ne.” “Postoji li kod za brisanje koji spaja sve sigurnosne kopije u jednu?” “Da.” “Nabavi mi taj kod i kada ga dobiješ, ponovno mi daj znak ‘Da’.” To može ići gotovo jako brzo u nekim slučajevima kada nema velikog otpora. Pitanje?

P: Da, možete li mi reći što znate o rizicima za terapeuta? [Smijeh]

Dr.H: Morali biste pitati.

P: Da, volio bih to znati. Kakve podatke imate s obzirom da ste imali kontakt s velikim brojem ljudi. Ne samo prijetnje nego i bilo kakve ozljede, bilo kakvi obiteljski problemi koji su se pojavili. To je jedno pitanje. Drugo je znate li nekoga koga ste vi liječili – ili netko drugi – s ovom razinom disocijacije i traume koji su se oporavili? Integrirani? Cijeli i sretni?

Dr.H: U redu, imam jednu višestruku osobu koja nije krvne loze, složenu višestruku osobu koja je imala ovu vrstu programiranja gdje imaju veliki pristup pacijentu kao susjedi i kao liječnik, usput, naći ćete liječnike koji su jako uključeni. Potaknuli su svoje da idu u medicinsku školu, da propisuju lijekove kako bi se brinuli za svoje, da dobiju pristup medicinskoj tehnologiji i da budu izvan svake sumnje.

Bilo je par, zapravo, u Utahu koji su sada uhvaćeni. Mi sada u Utahu imamo dva stalna istražitelja ritualnog zlostavljanja s državnom jurisdikcijom pod Uredom državnog odvjetnika koji ne rade ništa osim istražuju ovo.

[Pljesak]

U redu? U anketi koju su u siječnju provele velike novinske i televizijske postaje u državi Utah, otkrili su da devedeset posto stanovnika Utaha vjeruje da je ritualno zlostavljanje istinito i stvarno. Ne vjeruju svi da je to česta pojava, ali nešto od toga proizašlo je iz dvogodišnjeg rada Guvernerove komisije za ritualno zlostavljanje, intervjuiranja, razgovora, susreta s ljudima, prikupljanja podataka.

Sada, kada ljudi kažu, usput: “Nema dokaza. Nikada nisu pronašli tijelo,” to je glupost. U Idahu su pronašli tijelo djeteta. Imali su slučaj prošlog ljeta koji je osuđen za ubojstvo prvog stupnja, dvije osobe koje su ljeto prije toga uhićene gdje su prst i glava tinejdžerice bili u hladnjaku i osuđeni su za ubojstvo prvog stupnja u Detroitu. Bilo je slučajeva i tijela.

Povratak rizicima. Ne znam nijednog terapeuta koji je bio povrijeđen. Ali pacijenti nas obavještavaju da će doći vrijeme u budućnosti kada bismo mogli biti izloženi riziku da nas ubiju pacijenti koji su programirani da u određeno vrijeme ubiju svakoga kome su rekli i bilo kojeg člana vlastite obitelji koji nije aktivan. Spekulativno je bi li se to dogodilo. Tko zna sa sigurnošću? Možda, ali ne mislim da je potpuno bez rizika. Pitanje pozadi?

P: Čini mi se da postoji neka sličnost između ove vrste programiranja i onih ljudi koji tvrde da su ih oteli svemirski brodovi i da su tjelesno ispitivani i reprogramirani i sve te stvari. Budući da je Cape Canaveral prekoputa poluotoka Floride od mene i mislim da u zadnje vrijeme nisu prijavili svemirske brodove, samo sam se pitao postoji li ikakva veza između ovoga i toga?

Dr.H: Podijelit ću svoje spekulacije, koje zapravo dolaze od drugih. Nisam imao posla ni s jednim od tih ljudi. Međutim, znam jednog terapeuta kojeg poznajem i kojem vjerujem i poštujem, kojeg sam o svemu tome informirao prije par godina i našao to kod puno pacijenata i tako dalje, koji je čvrsto uvjeren da su ti ljudi žrtve ritualnog zlostavljanja koje su programirane s takvim stvarima da unište sav njihov kredibilitet. Ako netko dođe i prijavi otmicu od strane letećeg tanjura, tko će mu u budućnosti povjerovati u bilo što drugo? Također, to je nešto na što se može pokazati i reći: “Ovo je toliko smiješno.”

Znam samo da sam nedavno bio na konzultaciji, telefonskoj konzultaciji s jednom terapeutkinjom gdje sam je upućivao o nekim takvim stvarima. Kad smo se konzultirali u jednom trenutku petog ili šestog intervjua, rekla je: “Usput, znate li nešto o ovoj temi?” Rekao sam: “Pa, ne baš” i podijelio s njom ono što sam podijelio s vama. Rekao sam: “Da sam ja s tim tipom…” kojeg je tretirala nekoliko mjeseci, rekao sam, “Tražio bih unutra da jezgra preuzme kontrolu nad signalima prstiju i upitao ga za Alpha, Beta, Delta, Theta.” Nastavila je raditi sve to, javila mi se tjedan dana kasnije i rekla: “Čovječe, pogodio si. Unutra je dio koji se zove Dr. Green. Postoji takva vrsta programiranja.”

Da?

P: Koja je razlika između ove vrste programa i zlostavljanja kultnog tipa i sotonističkog zlostavljanja u vrsti kultova sa svijećama i…

Dr.H: Ova vrsta programiranja će se raditi u kultovima sa svijećama i svim ostalim. Moj dojam je da se to jednostavno radi kod ljudi do kojih imaju dobar pristup ili su od krvne loze i njihovi roditelji su u tome i mogu se odgajati u tome od rane dobi. Ako su krvne loze, oni su odabrana generacija. Ako nisu, oni su potrošni materijal i očekuje se da će umrijeti i da neće ozdraviti. Bit će vam mine na putu ako nisu ljudi nekrvne loze gdje je opasnost da će se ubiti kad ozdrave. Reći ću vam samo malo o tome. Moje uvjerenje je da su neki ljudi koji su pretrpjeli ritualno zlostavljanje, a nemaju to, bili ritualno zlostavljani, ali možda su dio ne-mainstream grupe. Sotonizam dolazi u cjelokupnoj filozofiji koja nadjačava sve ovo.

Ljudi kažu: “Koja je svrha toga?” Moja je najbolja pretpostavka da je svrha toga da žele vojsku mandžurijskih kandidata, deset tisuća mentalnih robota koji će se baviti prostitucijom, dječjom pornografijom, krijumčarenjem droge, sudjelovanjem u međunarodnom krijumčarenju oružja, snimanju snuff filmova, sve vrste vrlo unosnih stvari i izvršavanje narudžbi i na kraju megalomani na vrhu vjeruju da će stvoriti sotonistički red koji će vladati svijetom. Još jedno zadnje pitanje. Zatim ću vam dati nekoliko detalja i moramo promijeniti brzinu.

P: Sugerirali ste i implicirali da je u nekom trenutku na visokoj razini američke vlade postojala podrška za ovakve stvari. Znam da nam nedostaje vremena, ali možete li samo reći nekoliko riječi o dokumentaciji koja bi mogla postojati za taj prijedlog?

Dr.H: Ne postoji velika dokumentacija o tome. Dolazi od žrtava koje su ugroženi svjedoci. Zanimljivo je koliko je ljudi opisalo isti scenarij i koliko je ljudi s kojima smo radili imalo rođake u NASA-i, CIA-i i vojsci, uključujući vrlo visoke dužnosnike u vojsci.

Mogu vam reći da moj prijatelj i kolega, koji ima kutije deklasificiranih dokumenata iz istraživanja kontrole uma provedenog u prošlosti, vjerojatno za otprilike kao pola prostora za onim tamo stolom na drugoj strani sobe, a koje je uspjelo biti deklasificirano tijekom značajnog razdoblja — nekoliko desetljeća — i pročitao je više vladinih dokumenata o kontroli uma nego itko drugi, ima sažetak koji je doslovno poslan u proteklih tjedan i pol u kojem se traži da se skine oznaka tajnosti sa svih informacija o projektu Monarch za nas koji pokušavaju saznati više.

Sada mi dopustite da spomenem nešto iz iskustva, o nekim stvarima koje sam susreo kod nekoliko pacijenata, a na koje možete naići kasno u procesu. Znam da iznosim mnogo toga na brzinu. Nešto od toga je potpuno strano i neki od vas bi mogli pomisliti: “Bože, može li išta od ovoga biti istina?” Samo pitajte. Pokušajte doznati kod vaših pacijenata i možda budete sretni pa ne bude ništa od ovoga. Negdje na dubokoj razini možete naići na ovakve stvari. Da vam opišem, ako nađem svoju olovku, sustav kod jednog pacijenta. Jednog pacijenta kojeg sam liječio duže vrijeme, osoba koja nije krvna loza.

Obavili smo ono što se činilo uspješnim i postigli konačnu integraciju. Vratila mi se početkom prošle godine i rekla da ima neke simptome. Počeo sam ju ispitivati. Našao sam dio koji smo integrirali. Dio je zapravo rekao: “Postojale su druge stvari o kojima ti nisam mogla reći, a ti si me integrirao pa sam se morala odvojiti.” Malo sam se raspitivao o stvarima kao što su Alpha, Beta kao rutinski dio i otkrio da su tu i rekao sam ovom dijelu: “Zašto mi nisi rekla za te stvari?” Odgovorila je: “Pa, dali smo vam neke savjete, ali ste ih propustili.” Nastavila je: “Žao mi je, ali znamo da niste znali dovoljno da nam pomognete, ali sada znamo da možete.” Tako su stvari počele izlaziti. Bilo je zanimljivo.

Opisala je cjelokupni sustav – ako se sada mogu sjetiti – ovako. Krug je predstavljao ozljedu tijela, sustav promjena čija je primarna svrha bila povrijediti je, uključujući simptome poput Munchhausena sindroma, samoozljeđivanje, druge vrste stvari. Svaki od trokuta predstavljao je još jedan drugačiji sustav. Rekla je: “S izuzetkom mene,” ovaj jedan dio, “ti si se bavio cijelim krugom s poslom koji smo radili prije, ali nisi dirao ostatak stvari.”

U redu. Usred svega ovoga bio je još jedan sustav koji se sastojao od Kabalističkog stabla, za koje su neki od vas svjesni, da izgleda otprilike ovako s linijama između i tako dalje i tako dalje. Postoji gruba procjena. To je predstavljalo drugi sustav. Onda kad smo prošli preko njega, ona je implicirala da je cijela ova stvar nekako obuhvaćena, kako vi to zovete, pješčanim satom. Stalno sam mislio da smo na konačnoj integraciji, a onda bih pronašao neke druge dijelove. Ta je osoba imala dobrog muža koji je pazio na određene stvari za koje smo otkrili da su pouzdani pokazatelji. Često bih u roku od nekoliko dana dobio dokaz o disocijaciji. Odjednom bi se pokrenulo. Znate, ono što smo pronašli je da sam nastavio pronalaziti dokaze o disocijaciji i pronalazio bih dijelove. Konačno ovaj dio, kad sam se naljutio na njega i rekao: “Zašto me lažu kada postavljam te ideomotoričke upite?” Ovaj dio je rekao: “Zato što ne razumiješ. Sve ćeš nas pobiti.”

Počeli smo razgovarati i onda je ona zapravo rekla: “Programirano je tako da ako uspijete i mislite da ste uspjeli, nećete uspjeti. Ugradili su to kao način da vam se smiju, da ćemo umrijeti ako nas ikada integrirate.”

Evo što je rekla, što je taj dio rekao: “Ja sam jedna od dvanaest učenika,” i vidio sam to kod drugih, dvanaest učenika unutar ovog pješčanog sata od kojih je svaki morao naučiti napamet lekciju za učenike, što je bila osnovna sotonistička premisa, životne filozofije poput “budi dobar prema onima koji te povrijede, mrzi one koji su dobri prema tebi”, i tako dalje i dalje. Uz svaku mogu biti povezane dvije ili tri rečenice poput ove koje su morali naučiti napamet.

Rekli su: “Mi smo poput zrna pijeska koja padaju, a kad zadnje zrno pijeska padne, tu je smrt.” Rekao sam: “Je li smrt dio?” “Da. Kada padne posljednje zrnce pijeska, Uspavani div se budi.” Uspavani div bila je Smrt, koja ih je tada trebala ubiti prvog ili šestog dana nakon buđenja osim ako se nisu slijedile određene stvari, a mi smo učinili neke od njih.

Također smo otkrili da je Smrt imala sestru kao rezervu, korištenu s ogledalima za stvaranje sestrinskog dijela. Morali smo i to proći i nositi se i s time. Smrt je imala određene stvari za koje su rekli da se moraju učiniti kako bi se integrirala. Počeo sam govoriti: “Ma daj, lagali su ti prije.” Rekla je: “Čekaj malo. Ovo su rekli da ćeš ti reći. Rekli su da niti jedan liječnik nikada ne bi povjerovao da su morali ići u ove krajnosti da bi mi ozdravili i da je to dio razloga zašto ne bi uspjeli.” Rekao sam: “Pa, reci mi, reci mi ponovo.”

Rekla je: “Moram biti odjevena sva u crveno. Moram biti na Demerolu, uzeti Demerol. Mora se dati šifra i to mora biti u sobi koja je potpuno mračna. To se mora dogoditi prvog ili šestog dana nakon što se ovaj dio probudi.”

Rekao sam, što mogu izgubiti? Imao sam psihijatra da joj da malo Demerola. Koristili smo šifru. Moj ured ionako nije imao prozore. Bilo je prilično lako. Oh, i morale su biti, mislim, četiri upaljene svijeće. Pa dobro. Pa smo to učinili i sve je prošlo dobro. Možda bi dobro prošlo da to nismo učinili, ali odlučio sam ne riskirati i možda vjerovati pacijentu. Pa, idemo dalje i onda nalazimo drugi dio. Tu je Smrt i Uništenje, još jedno pojačanje također sa sestrom kroz koje smo morali proći. Zapravo, mislim da su tamo bile dvije rezerve. Zanimljivo, zadnji dio je bio izuzetno lijep dio, napravljen posebno tako da ih oni ne bi željeli izgubiti jer je taj dio bio tako mio i tako puni ljubavi i tako slatki da ih se ne bi htjeli možda riješiti. Onda smo otkrili da je nastavila imati osjećaje za taj posljednji dio koji je sada sve što je ostao od tame i crnila. Što smo pronašli? Zavjesu.

Rekla je: “Pretpostavljali su da ćete, ako ikada dođete do ove točke”, i usput, usput, naišli smo na te stvari o LSD-u, programiranju Zelene bombe. Poruka je bila da je rekla: “Postoji zavjesa iza koje su preostali osjećaji i sjećanja, ali ona se ne može otvoriti iz sredine. To je poput zastora pozornice. Mora se otvoriti na ovaj način,” da se ne može otvoriti. Pretpostavljali su da ćete se pokušati nositi sa svim osjećajima. To se ne može otvoriti dok se ne pozabavite posljednjim dijelom i dok se ne integriraju. Zasad se čini da imamo integraciju koja se drži. Tako sam pronašao Smrt i Uništenje i Pješčani sat u nekrvnoj lozi.

“Drvo i pješčani sat”, obavijestio me ovaj pacijent, “napravljeni su od pijeska jer nam je suđeno da umremo. Mi smo potrošni materijal. Mi smo neizabrana generacija.”

Čuo sam na par mjesta da su kristali ili krv ono što ispunjava pješčani sat kod ljudi krvne loze. Usput, možete raditi vrlo jednostavne stvari poput okretanja pješčanog sata na stranu tako da ništa ne može ispasti, tako da vrijeme stane kako biste mogli obaviti određene vrste poslova. Pospite zrnca pijeska po morskoj obali tako da se ne mogu izbrojati i da se vrijeme ne broji. Dobio sam tu ideju od žrtve ritualnog zlostavljanja koja je vidjela neke od ovakvih programiranja koje je drugi terapeut vidio.

Dakle, to bi bilo samo nekoliko drugih savjeta o stvarima koje mogu biti od pomoći ili od smisla. Govorimo o vrlo intenzivnim stvarima i na dubokim razinama mi to daje dvije stvari. Jedna stvar koju mi ​​daje je nada jer nas dovodi do materijala i napreduje kao ništa drugo što smo ikada vidjeli kod ovih ljudi koji to imaju. Druga stvar koju čini za mene jest da me također demoralizira, jer iako sam prije tri godine imao prilično dobru predodžbu o opsegu i širini onoga što će učiniti tim žrtvama, nisam stvarno cijenio dubinu i širinu i intenzitet onoga što su učinili.

Želim se sada vratiti na drugo pitanje. Drugo je pitanje koliko njih može ozdraviti?

Ne znamo. U većini slučajeva, u profesiji mentalnog zdravlja prihvaćamo da će se dvije trećine pacijenata poboljšati, možda sedamdeset posto. Malo je toga da svima možemo pomoći. Mislim da je jedna od tužnih stvari s kojima se moramo suočiti ta da mnogi od ovih pacijenata vjerojatno nikada neće biti dobro. Moje osobno uvjerenje je da ako se petljalo s njima, jedina nada da će ozdraviti jest da se nekako izvuku iz kontakta.

Sada, znam za pacijente koji su otišli u druge države, ali su jednostavno imali tako duboke altere koji bi podigli slušalicu, nazvali i rekli: “Ovo je naša nova adresa i telefonski broj” kako bi ih se moglo pokupiti lokalno. Mislim na stacionarnu jedinicu dulje vrijeme. Ako su u Kultu iz svog područja i još uvijek ih se prati i petlja se s njima, moje osobno mišljenje je da im ne možemo pomoći u ozdravljenju i ne možemo ponuditi više od humanitarne brige i podrške.

Mnogi terapeuti to ne vole čuti. To je moje mišljenje. Vjerujem da ako su na neki način dovoljno sretni da su dovoljno bogati i da imaju zaštitu, da su se nekako izvukli i da možemo raditi s njima bez da se s njima petlja, da imaju priliku postići neki privid normalnosti i sposobnosti za život uz dovoljno intenzivan rad. Moje osobno uvjerenje je da mislim da nitko s ovom vrstom programa još nije ozdravio u ovoj zemlji. Ima nekih koji su na dobrom putu. Imam par koji dobro napreduju u svom poslu i napravili su jako puno, ali očito još nisu dobro.

P: Možete li špekulirati o odnosu između ovih stvari i fantastičnih igara koje su se umnožile, Dungeons and Dragons i takve stvari?

Dr.H: Pa, postoji mnogo stvari koje mogu pomoći ljudima. Želiš pogledati sjajan film, zanimljiv film, da nagovoriš ljude? Pogledaj “Trancers II.” Možete ga iznajmiti u svojoj videoteci. Izašao je prošle jeseni. Jedne noći u čistom očaju za nečim u videoteci, znaš? Devet sati u petak navečer. Sve je nestalo. Iznajmio sam par filmova i jedan od njih je bio taj. Fascinantan. Govore o Zelenom svjetskom poretku. Da, “Trancers II.” A tko je producentska kuća? Full Moon Productions. Nisam mogao vidjeti mnogo smisla u “Trancers I”, ali tko je producentska kompanija u “Trancers I”? Alter Productions. Mnogo je stvari koje se okreću okolo.

Postoji jedna zanimljiva osoba u kasnim šezdesetima koja je govorila o Iluminatima. Je li itko od vas ikada čuo za Iluminate u vezi s Kultom? Imao sam pacijenta koji mi je to rekao prije točno dvije godine. Dobili smo druge podatke od drugih pacijenata. Čini se da je to ime međunarodnog svjetskog vodstva. Čini se da postoje iluminatski savjeti u nekoliko dijelova svijeta i jedno međunarodno. Navodno ime međunarodnog vodstva Kulta. Je li to istina? Pa, ne znam. Zanimljivo je da imamo neke ljude koji pokušavaju raditi bez upozorenja, a koji govore vrlo slične stvari. Bio je jedan starac u Hollywoodu kasnih šezdesetih koji je govorio o infiltraciji Iluminata u Hollywood.

Zasigurno je ono što su neki pacijenti rekli da sve te sablasne stvari, horor stvari, opsjednutost i sve ostalo što je popularizirano u posljednjih dvadeset godina u Hollywoodu, se koriste kako bi se omekšala javnost tako da kada sotonistički svjetski poredak preuzme vlast, svi će biti desenzibilizirani na toliko mnogo ovih stvari, plus da neprestano upozoravaju na puno ljudi vani. Je li to istina?

Pa, ne mogu vam sa sigurnošću reći da jest. Ono što mogu reći je da sada vjerujem da je programiranje ritualnog zlostavljanja široko rasprostranjeno, sustavno, vrlo organizirano od visoko ezoteričnih informacija koje se nigdje ne objavljuju, nisu bile ni u jednoj knjizi ili talk showu, a koje smo pronašli diljem ove zemlje i barem jednoj stranoj državi.

Postavimo nekoliko brzih pitanja i moramo prijeći na drugi materijal. Da?

P: Imate li kakve tehnike za smanjenje razine nesigurnosti da se s pacijentom još uvijek petlja ili ne petlja, kao što ste rekli?

Dr.H: Samo da bih pitao nekoliko dijelova o kojima sam se raspitivao, Core, Diana, Wisdom, Master Programmer, nekoliko dijelova unutar koje bih pitao o takvim stvarima i nastavit ću to postavljati. Ako budete radili dodatni rad a malo napredovali, moja preporuka je da ponovo upitate. Pitanje od pozadi?

P: Pitam se jeste li čuli ili znate za krvnu lozu Martina Luthera?

Dr.H: Što?

P: Krvna loza Martina Luthera?

Dr.H: Ne znam ništa o krvnoj lozi Martina Luthera. Dat ću vam još jedan brzi savjet. Pitajte pacijenta za identifikacijski kod. Postoji identifikacijski kod koji ljudi imaju. To će uključivati ​​njihov datum rođenja. Može uključivati ​​mjesta na kojima su bili programirani i obično će uključivati ​​broj koji će biti njihov redoslijed rođenja, poput nula-dva ako su bili drugorođeni. Obično uključuje broj koji predstavlja broj generacija u kultu, ako su iz krvne loze. Vidio sam do sada dvanaest generacija.

P: Vidio sam puno stvari koje ste danas opisali kod nekoliko pacijenata. Htio sam vam postaviti pitanje o sedam sustava. Ovdje ste spomenuli nešto o sustavima. Postoji li sedam sustava?

Dr.H: To je opisano kod nekih pacijenata, da, sedam sustava.

P: Možete li reći što je to ili napraviti mali dijagram?

Dr.H: Mislim da ne znamo dovoljno da bismo znali što je to, iskreno. Mislim da to možda ima veze sa sedam kabalističkih stabala.

P: Jeste li ikada imali bilo kakve dokaze da je netko od ovih ljudi bio meta i da je bilo bilo čega od njihovih dijelova tijela koji bi mogli biti povezani s tim, posebno intimnih dijelova?

Dr.H: Pa, sigurno postoje ljudi koji su imali tetovaže, koji su imali razne druge vrste stvari, od kojih su neke, znate, dokumentirane u slučajevima, ali želim reći, pa, možda jesu to sami sebi ili su to učinili svjesno kako bi stvarno nešto dokazali, ne pada im na pamet odmah. Dopustite mi da vratim ovo posljednje pitanje i moramo prijeći na drugi materijal jer nikada nećemo proći kroz sve. Samo ću vas zamoliti da zadržite svoje pitanje.

P: To nije pitanje, ali htio sam reći za sebe, osobno, a možda i za druge ovdje također, da sam vam želio vrlo iskreno zahvaliti što ste odvojili ovo vrijeme da nam se obratite.

[Pljesak]

Dr.H: Pa…

[Pljesak]

P: Želi li nam se netko pridružiti za ovacije za ovaj materijal? Predivno je.

[Trajan pljesak]

Dr.H: Dragi prijatelj koji je jedan od vodećih ljudi na tom polju, za kojeg znam da je imao prijetnje smrću, ali znam da se borio za profesionalni kredibilitet vjerujući u MPD i bio je oštro kritiziran, jer je uopće vjerovao u to prije deset i petnaest godina, i borio se do točke profesionalnog kredibiliteta. Mislim da u dubini duše zna da je to istina, ali će reći stvari poput: “Ne bih se iznenadio da sutra otkrijem da je to međunarodna zavjera i ne bih se iznenadio da sutra otkrijem da je to urbani mit i glasina.”

Pokušava ostati ravnodušan, a razlog je zato što je to kontroverzno, jer je u tijeku kampanja koja kaže da su ta lažna sjećanja potaknuta, zajedno s incestom i svim ostalim, od “Oprah” i knjiga poput “Hrabrost za ozdravljenje” ” i od strane naivnih terapeuta koji koriste hipnozu. Kontroverzno je.

Moje osobno mišljenje je postalo to da ako će me ubiti, ubiti će me. Bit će jako puno informacija koje će biti skrivene i otići će istraživačkim novinarima i višestrukim istražiteljskim agencijama, ako se to dogodi, i jako puno ljudi poput tebe, nadam se, ako ikad doživim nesreću, će poticati istragu vrlo velikih razmjera. Mislim da se u nekom trenutku moramo postaviti kao neka vrsta moralne savjesti i pokušao sam pričekati dok ne dobijemo dovoljno potvrda s neovisnih mjesta da bismo bili sasvim sigurni da je ovo rašireno. Znam da smo ubrzali kako bi vas mogao informirati što više. Nadam se da sam vam dao neke stvari za razmišljanje i neke nove ideje i cijenim što sam s vama.

[Dugotrajan pljesak]