Kasiopejski Eksperiment – 6. dio

Fenomen „channeling-a” kao naučnog eksperimenta – korištenje informacija dobivenih ovom metodom – je, najblaže rečeno, problematično. Još jednom bi željeli naglasiti kako „Kasiopejski izvor” NIJE, niti je ikada prije bio, dijalog sa tzv. „vanzemaljcima” ili „bestjelesnim“ bićima, kako ih generalno nazivaju.

I opet spominjemo činjenicu da u današnje vrijeme postoji veliki broj osoba koje se opasno približavaju patologiji, promovirajući ideje, uvjerenja i hrpu koještarija, koje se s pravom može nazvati “sektarenje”. Također, ono što društvo smatra „prihvatljivim” religijama – Judaizam, Kršćanstvo, Islam – mora isto tako biti pravilno kategorizirano kao sekte, kada se tretiraju kroz uvide znanstvenih protokola i kroz informacije koje iz toga proizlaze. Iz članka koji je Thomas French napisao o Lauri:

Milioni Amerikanaca idu u crkvu svake nedjelje i kontempliraju priču o čovjeku koji je bio rođen prije 2000 godina, sinu božanskog oca i ljudske majke. Ovaj čovjek, prema predaji, podizao je mrtve u život i bio u stanju činiti razna druga čuda, sve dok u dobi od 33 godine nije stavljen na muke i ubijen, a potom uskrsnuo iz grobnice i pridružio se svom ocu na nebu. Od tada, pa sve do današnjeg dana, jedan od najsvetijih rituala ove priče odnosi se na simbolično ispijanje krvi i konzumaciju tijela ovog Božjeg sina.

Ne bih željeo da ispadne kako gajim nepoštovanje prema onima koji vjeruju u ovu priču. I sam sam odrastao u toj vjeri; tijekom satova vjeronauka mog katoličkog djetinstva, učili su me kako Pričest uopće nije simboličan akt, da svake nedjelje na Misi mi zaista jedemo tijelo Krista.

Po bilo kojem kriteriju, ovo je zaista bizarna priča.

U stvari, ne samo bizarna, već i vrlo opasna. Laura piše:

Sjećam se kako me šokiralo kada sam saznala da je 60 miliona ljudi poginulo u II svjetskom ratu, a jedino što sam čula prije toga bilo je o smrti 6 miliona Židova. Još šokantnije je bilo saznanje o onome što je Staljin učinio, na razne načine, milionima svojih sunarodnjaka. Ali o tome se baš i ne govori. Sve to me je prilično zaokupljalo kada sam pisala „Tajnu Povijest Svijeta”.

Zakon vjerojatnosti kaže nam da bi se, bez bilo kakvog upliva inteligencije, 50% vremena događaji u našem svijetu vodili ka dobrobiti i prosperitetu čovječanstva. Mehaničkim izrazom: život u našem svijetu bi trebao manifestirati neku vrstu „ravnoteže”. Ukoliko ovome dodamo inteligentne namjere ka činjenju dobra, to nas dovodi do 70%. A to znači da bi čovječanstvo, kroz milenije svoje dosadašnje povijesti, napredovalo do nivoa postojanja u kome se dobre i pozitivne stvari u našim životima događaju mnogo češće nego „negativne” ili „loše” stvari. Na ovaj način, većina problema čovječanstva bi dosad bila efikasno riješena. Ratovi i konflikti bili bi rijetkost, barem 70% ljudske populacije imalo bi pristojnu medicinsku skrb, udoban krov nad glavom i dovoljno hrane, što bi smrt zbog izgladnjivanja učinilo gotovo nečuvenom.

Činjenice su, međutim, prilično drugačije.

Preko 840.000.000 ljudi na Zemlji pati od gladi. To je oko tri puta populacije SAD-a. Ovo je kronična, stalna glad, koja ubija 24.000 ljudi svakog dana, ili preko 8 miliona svake godine. Tri od četiri, onih koji umru od gladi, mlađi su od pet godina.

Prema Povijesnom atlasu dvadesetog stoljeća, tijekom prošlih 100 godina bilo je priibližno 2 milijarde smrtnih slučajeva (uključujući civile) kao posljedice rata, tiranskih vlada, i vještački uzrokovanih gladi. Kada ove brojke podjelimo na smrti uzrokovane Kapitalizmom i Komunizmom, one su podjednake, sa brojkama nešto većim na strani Kapitalizma, što će sigurno iznenaditi ljude koji smatraju kako je Kapitalistički sistem jedini „ispravan”.

„Po njihovim plodovima ćete ih poznavati.”

Ukoliko pogledamo statistike o smrtnosti nevezano uz ratove i glad, primjetit ćemo kako je pomalo teško dobiti stvarne brojeve, jer su podaci gotovo uvijek izraženi u postocima, prije nego li preciznim brojem jedinki populacije. Dobija se utisak kako je točan broj toliko šokantan da se radije koristi ovakav pristup kako bi se izbjeglo suočavanje sa činjenicama. Jedna stvar koju znamo je kako su kardiovaskularne bolesti i moždani udari glavni uzrok smrti u 31 od 35 zapadnih zemalja (koje bilježe statistike mortaliteta u vezi bolesti). Ove brojke su najviše u anglističkom dijelu Karipskih otoka, SAD-u, Kanadi, Argentini, Čileu i Urugvaju. Stopa mortaliteta se povećava u Centralno-Američkim i Latino-Karipskim regijama, kako one sve više potpadaju pod Zapadnjački kapitalizam.

Ono o čemu ovdje govorimo su tzv. „tihe” statistike, iz naše svakodnevne realnosti.

Čak i sada je lako zaboraviti da je samo u II Svjetskom ratu smrtno stradalo 65 miliona ljudi, te da se smrti uzrokovane gladovanjem i bolešću i dalje nastavljaju u tihom i ujednačenom ritmu; na to ne obraćamo pažnju jer ona je usmjerena na vijesti koje nam pričaju o školskim pucnjavama, senzacionalnim pričama iz sudnice i Kubanskim dječacima koji postaju okosnicom međunarodnih borbi oko starateljstva.

Sigurna sam kako na ovome svijetu ne postoji ni jedna jedina osoba koja ne želi bolji život za sebe i svoju djecu; a većina njih bi nadodala kako nisu u mogućnosti tu želju pretvoriti u stvarnost. Mišljenja sam da, osim manjeg broja vrlo poremećenih ljudi, nitko ne želi gledati patnju, bolesti, smrt i očaj, u bilo kom kontekstu. I tu se moramo upitati: ako većina ljudskih bića prezire patnju i ako toliko ljudi radi, misli i moli se za poboljšanje uvjeta života u našemu svijetu, zašto se onda to i ne događa?

Oni koji teže ka „uznešenju ili ascenziji” – veliki broj njih možemo smatrati inteligentim osobama – svjesni su ove situacije i pitaju se: „Što je uzrokom sve te patnje i jada? Da li se to jednostavno dogodi? Da li su ljudi i jedino oni ti koji uzrokuju patnju drugih? Kako to da je Bog dobar, ali dozvoljava da se događaju loše stvari?”

„Ne zaboravite snagu molitve”, stalno nas podsjećaju sa oltara, ili „pozitivno razmišljanje” propovjedano od strane New Age gurua.

Jedini problem je u tome što sve te silne molitve i pozitivno razmišljanje nisu ni najmanje popravili stanje u svijetu, pogotovo stoga što je sigurno kako se gotovo svako ljudsko biće moli za bolji ishod.

Isus je obećao: „Ako se bilo koja dva od vas slože i zatraže… dogodit će se.” (Matej 18:19) Ovo je obećanje. Što želite ili trebate? Samo zatražite!

Ali očigledno je da ovo ne djeluje!

Preko šezdeset miliona ljudi je nastradalo samo zato što Bog nije učinio ono što su svi mislili da treba učiniti. Ova činjenica posebno se dojmila C.S. Lewisa u poznijim godinama njegovog života. On je jasno uvidjeo kako se, prije II Svjetskog rata, praktički svako ljudsko biće na planeti molilo – Isusu, Bogu Ocu, Djevici Mariji, Alahu, Budi i bilo kome drugome kog možete imenovati, kako bi sve opcije bile pokrivene – da se takvi užasi ne dogode. Sjećanje na prethodni „Veliki rat” još uvijek je bilo svježe. Čovječanstvo je zapamtilo užasno krvoproliće i zareklo se – nikada više!

Na kraju, nakon najsnažnijeg molitvenog vapaja u dotadašnjoj ljudskoj povijesti koji se uzdizao sa zemlje, 65 miliona ljudskih života je uništeno, dok je jedna trećina planete učinjena nepodobnom za život.

To je bio Božji odgovor na molitvu.

To je bio rezultat „moći pozitvnog razmišljanja”.

RAZMISLITE O TOME.

Kroz povijest uvijek nalazimo jednu grupu koja se moli svom bogu da ih zaštiti od nasilja druge grupe. Druga grupa se moli podjednako snažno da njihove akcije budu uspješne. Kada jedna grupa uspije istrijebiti drugu, je li to dokaz nadmoći njihova Boga?

Što se onda događa ako se članovi poražene grupe reinkarniraju u pobjedničkoj grupi? (Pretpostavljamo kako je neki oblik reinkarnacije vrlo vjerojatan, na osnovu istraživanja.)

Ovo nije retoričko pitanje, s obzirom na vrlo interesantnu knjigu koju je napisao rabin Yonassan Gershom – Nakon pepela [Beyond the Ashes, 1992, A.R.E. Press, Virginia Beach] – o velikom broju Židova koji su poginuli u holokaustu i koji se sada reinkarniraju kao Kršćani. On također sugerira da se veliki broj nacista u sadašnjem vremenu reinkarnira među Židovima, što bi na neki način moglo objasniti fašističku notu „Cionizma”.

I kako se onda ovakva ideja uklapa u koncept „moj bog je jedini pravi”?

Iz mog iskustva rada kao hipnoterapista, svaki slučaj „terapije prošlih života” na kome sam radila pokazao je „niz prošlih života” takve raznolikosti u nacionalnosti i religioznoj orjentaciji, da ismijava svakoga tko sa sigurnošću tvrdi kako su njegova uvjerenja i religiozna orjentacija sada, jedini ispravan put.

Ukoliko pretpostavimo da je reinkarnacija „stvarna”, izgleda posve moguće kako će se oni koji se žestoko zalažu protiv neke grupe, naći upravo u toj grupi, u slijedećem ciklusu inkarnacije.

Zaista me iritiraju oni koji poriču holokaust, tvrdeći da 6 milijuna Židova nije sistematski uništeno od strane nacističke ratne mašine, ali podjednako me iritiraju i oni koji zaboravljaju na smrt ostalih 59 milijuna ljudi.

U stvari, mogli bi reći kako je zbog Židova, veliki broj „Kršćana“ ili ljudi drugih religija, ubijeno samo zbog tog razloga.

Zbog Židovske religije – monoteizma – Kršćanstvo je „rođeno” kao „nova zajednica” sa istim Židovskim Bogom.

Zbog ovog Židovskog Boga, kojeg je Kršćanstvo preuzelo, u Europi su vođeni bezbrojni ratovi, dogodili su se Križarski pohodi, a nakon njih Inkvizicija. A ne treba naravno zaboraviti ni istrebljivanje cijelih kulturnih zajednica kao rezultat Kršćanskog „misionarstva“.

Dakle, na kraju bismo mogli reći kako je Jahve/Jehova u korijenu gotovo svih patnji i smrti u proteklih četiri milenija.

Zaista nezavidna povijest i definitivno nešto što ne smijemo zaboraviti kada se zamislimo nad izrekom „Po njihovim plodovima ćete ih poznati”.

[Napomena: Svakako nismo zaboravili brutalna ubijanja civila koja su se događala i u drugim kulturama, mada ne u tako drastičnom broju. Prosinca 1937., u samo jednom napadu, poznatom kao „Silovanje Nanjinga”, Japanski vojnici ubili su gotovo 200.000 civila. Ovi vojnici sebe su smatrali herojima u službi svog „Jedinog Boga” – Cara.]

Ljudska bića u cijelosti trebala bi se odreći ovog groznog Boga u SVIM njegovim formama i varijacijama, od njegovih početaka kao boga Židova, preko njegove Kršćanske maske, pa sve do Muhameda. Mislim da se podlije biće od njega nikada nije pojavilo na sceni ljudske povijesti.

Nastavak…