Meteoriti, asteroidi i kometi: štete, katastrofe, ozljede, smrti i vrlo bliski prolasci

Tijekom proteklih nekoliko godina, dok je sott.net pratio sve veći broj vatrenih kugli i meteorita koji ulaze u Zemljinu atmosferu, bili smo naizmjence zabavljeni i užasnuti ignorantskim reakcijama i izjavama akademske zajednice i medija o tim upadima. Prije nekoliko godina čitali smo da je “ovo događaj ‘jednom u sto godina’!” Nedugo zatim, bio je to događaj koji se dogodi “jednom u životu”. Još kasnije, nakon puno više incidenata, postao je događaj “jednom u desetljeću”. U novije vrijeme, u nekim je krugovima priznato da meteoriti udaraju o tlo (za razliku od sigurnog izgaranja u atmosferi) nekoliko puta godišnje! I naravno, otkrili smo činjenicu da su vlade našeg planeta itekako svjesne da postoje atmosferske eksplozije prouzrokovane takvim objektima mnogo puta godišnje. Također smo u ovoj seriji saznali da su česta izvješća o neuobičajenim eksplozijama i podrhtavanju tla često posljedica takvih eksplozija iznad glave. Ipak, mediji uporno odbijaju iskreno se pozabaviti ovim pitanjem, iako smo zabilježili mnoštvo nedavnih članaka koji iznose suprotne akademske argumente osmišljene da uspavaju stanovništvo, kako bi ga uvjerili da nema razloga za brigu, da se takve stvari događaju svakih 100.000 godina ili tako nešto, a svakako će Space Watch Program pronaći sve moguće prijetnje i pobrinuti se za stvari.

Nedavni članci o kojima smo izvijestili na SOTT.net uključuju:

Vrhunski znanstvenici žele istraživanje bez politike

Vodeći američki znanstvenici su u četvrtak pozvali Kongres da se pobrine da sljedeći predsjednik ne čini ono što kažu da je učinila administracija Georgea W. Busha: cenzurira, potisne i krivotvori važna istraživanja okoliša i zdravlja. […]

Među više od 15.000 vladinih znanstvenika koji su potpisali izjavu su i Harold Varmus, predsjednik Centra za rak Memorial Sloan-Kettering i bivši ravnatelj Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH); te Anthony Robbins, profesor medicine na Sveučilištu Tufts i bivši ravnatelj Nacionalnog instituta za sigurnost i zdravlje na radu.

“Iako je sigurno najgora, Busheva administracija nije prva, niti će biti posljednja administracija koja maltretira i zlorabi znanost i znanstvenike”, rekao je Robbins. Sama Bijela kuća bila je izravno uključena u potiskivanje i krivotvorenje znanosti, naglasio je Robbins.

Ali uplitanje Bijele kuće samo je dio problema, rekla je Francesca Grifo, bivša vladina istraživačica, a sada direktorica Unije zabrinutih znanstvenika. Industrijski lobisti su posvuda po vladinim agencijama gdje pokušavaju utjecati na istraživanja koja će utjecati na njihove korporacije, rekla je. “Ovim posebnim interesnim skupinama omogućen je pristup na najvišoj razini.”

“Državni znanstvenici su svoje nalaze podvrgnuli cenzuri i pogrešnoj interpretaciji”, rekao je Kurt Gottfried, profesor fizike na Sveučilištu Cornell i član Unije zabrinutih znanstvenika. “Javnost i Kongres često su bili uskraćeni za točne i iskrene znanstvene informacije.”

“Potraga za znanošću u otvorenom društvu ima dugu i plodnu tradiciju u Americi”, rekao je Gottfried. “Nažalost, tu tradiciju posljednjih godina krši sama vlast.”

Drugi članak: Vladin okvir financiranja stvara znanstvenu usklađenost

Ovdje je popis uvjerenja u biomedicinskim i klimatskim znanostima koja se ne smiju dovoditi u pitanje ako se prijavljujete za državnu potporu:

– da je globalno zatopljenje uzrokovano ljudima;

– da je AIDS uzrokovan virusom;

– da su zračenje, dim cigareta i drugi otrovi opasni srazmjerno svojoj snazi, ma koliko bila mala doza;

– da su bolesti srca uzrokovane zasićenim mastima;

– da je rak uzrokovan mutacijama.

Ovo je dio popisa koji nudi profesor kirurgije sa Sveučilišta Washington, Donald W. Miller, koji je kardiokirurg u VA Medical Center u Seattleu. Miller vjeruje da sve gore navedene ideje mogu biti pogrešne i da ih treba testirati. […]

Ali velik dio znanosti radi na državnom novcu. Neki ljudi pronalaze smrad pristranosti samo u privatnom novcu, a vladu vide kao slobodnu od toga, ali se varaju. Vlada voli određena uvjerenja. Da biste dobili njihov novac, morate dobiti odobrenje znanstvenika koje odabere, a manja je vjerojatnost da ćete ga dobiti ako pomisle da je vaša ideja pogrešna.

Što to znači, kaže Miller, je da “Ako kažete da niske doze zračenja nisu loše za vas, ili da je globalno zatopljenje posljedica varijacija na suncu, ne možete dobiti sredstva.”

Kaže da se to dogodilo znanstveniku sa Sveučilišta u Kaliforniji Peteru Dues-bergu, koji je osporio virusnu teoriju AIDS-a, i Willieju Soonu s Harvarda, koji je osporio teoriju zagađenja povezanog sa globalnim zatopljenjem, i drugima. U radu objavljenom 2007. u Journal of Information Ethics, Miller je tvrdio da je usklađenost ugrađena u sustav državnih potpora. […]

2005. godine, u znanstvenom časopisu Cellular and Molecular Biology, Pollack je iznio argument sličan Millerovu. Američka znanost, napisao je, postala je “kultura vjernika” čije je pravilo “samo je čuvajte i osigurajte svoje financiranje”.

Za znanost, to nije dalo dobre rezultate. […]

Thomas Kuhn, filozof znanosti, slavno je tvrdio da znanost napreduje u revolucionarnim naletima, u kojima se “dominantna paradigma” preokreće. Ali što ako su pristaše dominantne paradigme ljudi koji provjeravaju vašu prijavu?

Zasigurno možemo vidjeti da se ovom popisu nefinanciranih istraživanja mora dodati i pitanje utjecaja meteorita, kometa i asteroida na naš planet, te njihove stvarne potencijalne opasnosti za svakoga od nas.

Ovo je vrlo loše i opasno stanje stvari. Kao što je Victor Clube napisao u svom pismu za SOTT.net:

Prvo, trebao bih reći da su me vaše reference na (kozmički samodopadnu) paleoklimatsku zajednicu i na moje, inače nepročitano, narativno izvješće europskom uredu USAF-a jako oduševile. Uostalom, ni gospođa Victoria Cox ni vi niste svjesni koliko smo Bill i ja imali razloga cijeniti pravovremenu injekciju sredstava USAF-a u vrijeme kada se činilo da je znanstveni establišment Ujedinjenog Kraljevstva uspješno zatvorio liniju istraživanja koju smo zagovarali. Stoga smo oboje bili prisiljeni napustiti svoje karijere u Kraljevskom opservatoriju u Edinburghu zbog ovog pravca istraživanja – što je dovelo do naše reinkarnacije u tolerantnijem utočištu, naime mojoj alma mater (Oxford).

Također, iako općenito prihvaćam vaš komentar o ulozi “nacionalnih elita” suočenih s prijetnjama u blizini Zemlje, sasvim sam siguran da elite u praksi trenutno znaju IZNIMNO “mnogo MANJE nego što govore” i da je situacija za čovječanstvo strašna. Svaku utjehu koju biste mogli izvući iz suprotnog mišljenja čini mi se potpuno pogrešnim. Stoga, iako su skromni globalni napori nekoliko poluprosvijećenih nacionalnih uprava (npr. SAD) ili nekoliko privatnih poduzeća (npr. Gates) da teleskopima procijene NEO (NEO – Near Earth Objects, hrv. objekti blizu Zemlje, op.prev.) prijetnju svakako za svaku pohvalu, gledam na ovaj aspekt NEO prijetnja kao, u osnovi, povremeni i stoga manje-više simbolični što se općenito tiče hitnijeg i još uvijek uglavnom neotkrivenog NEO fluksa male mase (koji je po svom učinku klimatološki vidljiv). Ovu posebnu prijetnju (očito odgovornu za glacijalno/interglacijalno stanje našeg planeta koji se razvija tijekom posljednja 3 milijuna godina) trenutno Znanstveno Tijelo, a time i većina čovječanstva, naravno _fundamentalno_ ignorira.

I tako, čini se, mi ovdje na SOTT.net-u, i neke hrabre duše s dobrobiti čovječanstva u srcu, smo sami, suprotstavljeni vladama kojima bi trebalo biti na prvom mjestu da brinu o interesima svog naroda.

Naravno, postavlja se pitanje: što je dovelo do te opće i sveukupne sljepoće ljudi od kojih tražimo tumačenje i objašnjenje naše stvarnosti? Kako ljudi koji pišu udžbenike, predaju u školama, čak i na najvišoj razini, mogu biti tako neupućeni? Posljedice tog neznanja su, naposljetku, štetne za svakoga iz mnogo razloga, među kojima je i jednostavno preživljavanje u prilično neprijateljskom okruženju.

Događaji koji su do sada obrađeni u ovoj seriji doveli su nas do razumijevanja da je vrlo vjerojatno da je Zemlja – ili njezini dijelovi – već puno puta bombardirana meteoritima ili eksplodirajućim komadićima kometa iz zraka. Ti su se događaji dogodili, i vjerojatno su bili povezani s razdobljima velikog stresa za okoliš i čovječanstvo u cjelini. Klimatske promjene donijele su poplave, suše, ekstremne temperature, propast uroda i glad. Ti su pritisci mogli uzrokovati smanjenu otpornost na bolesti za određene populacije, a također se pretpostavlja da su izvanzemaljska bombardiranja mogla prenijeti patogene bolesti. Udari ili poremećaji kore mogli su opteretiti geološke strukture tako da je ispuštanje plinova iz pukotina, oceana ili jezera moglo otrovati veliki broj ljudi, da ne spominjemo zapise o tsunamijima koji se sada dovode u pitanje. Znamo li, na primjer, da potres koji je izazvao božićni tsunami u blizini Malezije nije bio uzrokovan udarom? Ne, ne znamo. I ne možemo vjerovati da će nam naše vlade ili novinski mediji – pa čak ni većina akademskih krugova koji duguju svoju egzistenciju vladi – reći istinu.

Zašto nam lažu?

Pa, glavni razlog je prilično jednostavan: sve je u kontroli. Sve te stvari, zajedno, stvaraju nepodnošljiv stres na ljudski društveni organizam i, kao što je tipično za ljudska bića, to dovodi do krize vjere, zahtijevanja odgovora, zahtijevanja za zaštitu koje vlade jednostavno smatraju preskupim za pružanje.

Kada se svijet pokaže kao neprijateljsko okruženje, kada okolina sugerira da nema boga, a čovječanstvo je bačeno u bezbrižni kozmos, većina ljudi to ne može podnijeti; oni očajnički trebaju vratiti svoju vjeru u nešto “tamo vani” što će ih spasiti, a ako nema nikoga tko bi spasio, to znači da netko mora biti kriv za katastrofe: žrtveni jarac. Korumpirane vlade ne žele biti krivci, pa nastoje okriviti nekoga drugoga i uvjeriti mase da je ovaj predmet poruge glavni uzrok svih terora. I mase neizbježno prihvaćaju te manevre jer, naravno, ako nađete nekoga ili nešto kao krivca za nesreću, možete nastaviti u svojoj iluziji da “Bog je na svom nebu i – bez zlih djela odabranog žrtvenog jarca – sve bi bilo u redu sa svijetom.” U suprotnom, napetost i tjeskoba da nema kontrole (čak i zamjenske, putem molitve ili rituala) nad neprijateljskom okolinom bili bi nepodnošljivi. Sigurna sam da primjećujete da to također oslobađa pojedinca svake odgovornosti, pa ovaj pristup funkcionira u svim situacijama.

Ovaj problem ćemo u nastavku detaljnije ispitati, ali za sada bih željela da se čitatelj upozna s činjenicama. Ono što sam pripremila za danas je Popis, koji nikako nije sveobuhvatan, svih incidenata koje sam uspjela otkriti, gdje su udari meteora, asteroida ili kometa prouzročili smrt i uništenje, oštećenje imovine ili kada su nas zamalo promašili. Glavni dijelovi Popisa izvučeni su iz rada Johna S. Lewisa, profesora planetarnih znanosti u Lunarnom i planetarnom laboratoriju, sudirektora NASA-e/Sveučilište Arizona Sveučilište za istraživanje svemirskog inženjerstva i povjerenika Komisije za svemir države Arizone, specifično, iz njegove knjige pod naslovom Rain of Iron and Ice (hrv. Kiša željeza i leda, op.prev.) te iz Comet and Asteroid Impact Hazards on a Populated Earth (hrv. Opasnosti od udara kometa i asteroida na naseljenu Zemlju, op.prev.) U ovoj posljednjoj knjizi piše:

Najintenzivnije proučavani fenomen udara, stvaranje kratera, ima ograničenu važnost zbog rijetkosti i velikog srednjeg vremena između događaja za udare koji stvaraju kratere. Gotovo svi događaji koji prouzrokuju materijalnu štetu i smrtnost su posljedica tijela promjera manjeg od 100 metara, od kojih su gotovo sva, osim onih najvećih i najjačih, osuđena da eksplodiraju u atmosferi. … Prisiljeni smo zaključiti da je složeno ponašanje manjih tijela iznimno relevantno kao prijetnja koju zapravo doživljava suvremena civilizacija.

Na temelju podataka koje je prikupio, Lewis je primijetio da:

[N]a stoljetnoj vremenskoj skali, zapaljenje zbog vatrene oluje i izravna šteta zbog eksplozija rijetkih, jakim, duboko prodirajućih tijela, najčešća su prijetnja ljudskom životu, s prosječnom stopom smrtnosti od oko 250 ljudi godišnje. … Na ljestvici od 1000 godina, najteži pojedinačni događaj, koji je obično zračni udar od 10 do 100 megatona tipa Tunguska, čini većinu ukupnih smrtnih slučajeva. Na dužim vremenskim razmjerima, tsunamiji izazvani regionalnim udarom postaju najopasniji događaji. …Točna veličina praga udarca za globalne učinke i dalje je slabo određena. […]

Možda je najzanimljivija implikacija da je velika većina smrtonosnih događaja (ne od broja smrtnih slučajeva) uzrokovana tijelima koja su tako mala, tako nevidljiva i toliko brojna da trošak napora potrebnog za njihovo pronalaženje, praćenje, predviđanje i presretanje premašuje cijenu štete nastale njihovim ignoriranjem. [Lewis, 1999.]

Nažalost, prof. Lewis se nije morao baviti informacijama koje je iznio Mike Baillie u svojoj knjizi New Light on the Black Death (hrv. Novo svjetlo o crnoj smrti, op.prev.), niti je smatrao da su globalni događaji od prije 12 000 godina otkriveni u radu disidentnih znanstvenika, Firestonea, Westa i Warwick-Smitha. Da je u svoje izračune dodao procijenjene brojeve smrtnih slučajeva iz tih događaja, možda se ne bi zaključio da se mala, slaba i brojna tijela mogu tako lako ignorirati. Mislim da kad bi se uključili SVI podaci, prosječni broj smrtnih slučajeva godišnje bio bi puno veći od 250. Što se tiče utjecaja iz povijesti, Lewis piše u knjizi Comet and Asteroid Impact Hazards on a Populated Earth:

Mnogi drevni izvori iz mnogih kultura tretiraju komete kao doslovne, fizičke vjesnike propasti. Takvi fenomeni kao što su paljenje gradova i rušenje zgrada i zidova zračnim događajima spominju se mnogo puta u latinskim, grčkim, hebrejskim i kineskim zapisima, ali do donedavno nije bilo dokaza o fizičkom razumijevanju prirode objekata bombardiranja ili njihovih učinaka. […]

Doista postoji jezični problem u razumijevanju drevnih izvještaja, ali je u velikoj mjeri riječ o nedostatku odgovarajućeg tehničkog rječnika u starijim spisima. […] U pojedinim mjestima i razdobljima, osobito u srednjovjekovnoj Europi, svi neobični nebeski događaji tumačeni su kao znakovi koje je Bog poslao. Stoga su preživjeli izvještaji snažno pristrani prema objašnjenju moralne svrhe ovih događaja, a ne njihove fizičke prirode. Takve temeljne informacije kao što su točan datum i vrijeme, točna lokacija, mjesto pojave fenomena na nebu, njegovo trajanje i fizički opseg, luminoznost, precizna priroda učinjene štete i slično općenito su se smatrali nevažnim i stoga su rijetko zabilježeni za potomstvo. […] Čak i u novinama iz 20. stoljeća, eksplozije bolida mogu se opisati (i indeksirati) kao “misteriozne eksplozije”, zračne eksplozije, aeroliti, aeroliti, bolidi, potresi, vatrene kugle, meteoriti, meteori, udari, grmljavina itd. […]

Izvješća o padu meteorita, često s posljedičnom štetom, sežu sve do pada “gromova” na Kreti 1478. godine prije Krista, što je opisao Malchus u Paroškoj kronici. Najraniji biblijski izvor je izvještaj o smrtonosnom padu kamenja u … Jošui 10:11. […]

Ostala drevna izvješća sa Zapada se nalaze u spisima Pauzanija, Plutarha, Livija, Pindara, Valerija Maksima, Cezara i mnogih drugih. Izvještaj o velikom padu crne prašine u Konstantinopolu 472. godine prije Krista, koji je možda bio rezultat zračnog udara na velikoj visini, dokumentirali su Prokopije, Amijan Marcelin, Teofan i drugi.

Pukovnik S.P. Worden skrenuo mi je pozornost na sljedeći odlomak iz knjige The History of the Franks (hrv. Povijest Franaka, op.prev.), koju je napisao biskup Grgur od Toursa:

“580. godine nove ere u Lourainu, jednog se jutra prije svitanja vidjelo veliko svjetlo kako prelazi nebom, padajući prema istoku. Zvuk poput rušenja drveta se čuo po cijelom selu, ali to sigurno nije moglo biti bilo kakvo drvo, jer se čulo više od pedeset milja daleko… grad Bordeaux je zatresao jaki potres… nadnaravni požar spalio je sela oko Bordeauxa. Toliko se brzo širio da su kuće, pa čak i žitnice sa svim svojim žitaricama spaljeni u pepeo. Budući da nije bilo apsolutno nikakvog drugog vidljivog uzroka požara, to se moralo dogoditi božanskom voljom. Grad Orleans je također gorio od takvog požara da su čak i bogati izgubili gotovo sve.”

Astronomi koji su tražili dokumentarne dokaze o drevnim astronomskim pojavama (pomrčine, kometi, vatrene kugle, itd.) otkrili su da su podaci iz istočne Azije daleko superiorniji od europskih tijekom mnogih stoljeća. Kevin Yau je pretražio kineske zapise i pronašao mnoga izvješća o smrtima i ozljedama (Yau i sur., 1994.). Kineski zapisi o smrtonosnim udarima uključuju smrt 10 žrtava od pada meteorita 616. godine nove ere, “željeznu kišu” u okrugu O-chia u 14. stoljeću koja je ubila ljude i životinje, nekoliko vojnika ozlijeđenih padom “velike zvijezde” u Ho-t’aou 1369. i mnogi drugi. Najiznenađujući je izvještaj o događaju početkom 1490. godine u Ch’ing-yangu, Shansi, u kojem je mnogo ljudi ubijeno kada je kamenje “palo kao kiša”. Od tri poznata preživjela izvješća o ovom događaju, jedan navodi da je ubijeno “preko 10.000 ljudi”, a drugi navodi da je ubijeno “nekoliko desetaka tisuća”.

Navodno je 14. rujna 1511. meteorit pao u Cremoni u Lombardiji u Italiji i ubio redovnika, nekoliko ptica i ovcu. U 17. stoljeću nalazimo izvještaje o redovniku u Milanu, u Italiji, kojeg je udario meteorit koji mu je prekinuo bedrenu arteriju, zbog čega je nasmrt iskrvario, te o dvojici mornara koji su na brodu poginuli zbog pada meteorita u Indijski ocean.

Osim ovih smrtnih slučajeva na brodu, bilo je nekoliko upečatljivih izvještaja o bliskim katastrofama koje uključuju udare vrlo blizu brodova. Blizu ponoći 24. veljače 1885., na geografskoj širini od 37 stupnjeva S i 170 stupnjeva i 15 minuta istočno u sjevernom Pacifiku, posada barke Innerwich, na putu od Japana do Vancouvera, vidjela je kako nebo postaje vatreno crveno: “Velika masa vatre pojavila se iznad plovila, potpuno zaslijepivši svjedoke; i, kada je pala u more 50-ak metara u zavjetrini, izazvala je šištanje, koje se čulo uz eksploziju, te je brod zadrhtao od početka do kraja. Jedva da se prestao tresti, kad se vidjela masa bijele pjene kako se spušta i kako se brzo približava brodu. Buka od nadolazeće količine vode opisana je kao zaglušujuća. Barka je bio pogođena od iza; ali, prije nego što je došlo vrijeme da se dotakne branik, jedra su se ponovno napunila, a uzburkano bijelo more prošlo je naprijed.”

Zapanjujuće sličan događaj dogodio se samo 2 godine kasnije na suprotnoj strani svijeta. Kapetan nizozemskog broda JPA, C.D. Swart, izvijestio je u American Journal of Meteorology 4 (1887.) da su, tijekom plovidbe na 37 stupnjeva 39 minuta S i 57 stupnjeva W, oko 17 sati 19. ožujka 1887., tijekom jake oluje u kojoj je bilo “mračno kao noć”, dvije sjajne vatrene kugle su se pojavile kao u moru vatre. Jedan bolid je “uz urlik pao u more vrlo blizu plovila i uzrokovao je ogromne valove koji su zapljusnuli plovilo. Zagušljiva atmosfera i znoj slijevali su se niz lice svake osobe na brodu i naveli su sve da love svježi zrak. Odmah nakon toga, na palubu su padale čvrste grude leda, a sve na palubi i na trupu postalo je zaleđeno, bez obzira što je termometar bilježio 19 stupnjeva C.”

Dana 20. kolovoza 1907., parobrod Cambrian stigao je u Boston iz Engleske s jednako neobičnom pričom za ispričati. Kad je brod bio nekoliko stotina milja južno od Cape Racea u Newfoundlandu, plutajući pod vedrim nebom, sjajna vatrena kugla pojavila se u blizini sjeveroistočnog horizonta i “jurila nebom poput rakete. Sljedećeg trenutka prešla je preko jarbola broda uz ogromnu tutnjavu i zaorala je u more pedesetak metara od čamca. Val vode bio je zastrašujući, ali brod nije bio oštećen.” Izvještaj o ovom događaju objavljen je u New York Timesu.

Sljedeće, prema Timesu, 13. rujna 1930. vatrena kugla je pala u more u blizini Eureke u Kaliforniji, jedva promašivši tegljač Humboldt, koji je vukao norveški motorni brod Childar na more. Potrebno je malo mašte da bi se shvatilo da bi takav događaj, da je udario u brod, mogao lako uzrokovati smrtne slučajeve, ili čak gubitak plovila zajedno sa svom posadom. [Lewis, 1999.]

Sada, to vam samo daje naznaku onoga što dolazi u nastavku. (Primijetite istaknuti zapis pada komada leda.) Dakle, bez daljnjeg, nastavljamo:

POPIS: Štete, katastrofe, ozljede, smrti i vrlo bliski prolasci

10 000 – 11 000 pr.Kr. (10 700) – Najranija katastrofa za koju znamo iz naših povijesnih ili mitskih zapisa je, naravno, legendarni potop Atlantide. Opis kraja Atlantide koji je Platon dao u dijalozima “Timaj” i “Kritija” zapanjujuće nalikuje onome s čime se mnogi znanstvenici danas slažu da je neizbježan rezultat udara raspadajućeg kometa ili velikog asteroida u ocean. Rezultirajući ‘tsunamiji’, ili plimni valovi, lako bi dosegli visinu od 610 metara kako bi se približavali kopnu, brišući sva obalna naselja. Tradicije o potopu, kojih ima doslovno stotine diljem svijeta, izgledaju u ovom svjetlu kao varijacije na Platonov opis, a mogle bi čak biti i stvarne priče temeljene na promatranju i izvještajima očevidaca o istim ili sličnim događajima. Ovo je vrlo vjerojatno događaj o kojem raspravljaju Firestone, West i Warwick-Smith u knizi The Cycle of Cosmic Catastrophes: How a Stone-Age Comet Changed the Course of World Culture (hrv. Ciklus kozmičkih katastrofa: Kako je komet iz kamenog doba promijenio tijek svjetske kulture, op.prev.). Kao što sam pisala u svojoj knjizi The Secret History of the World (hrv.Tajna povijest svijeta, op.prev.), sjevernoamerički i južnoamerički kontinenti na zapadnoj hemisferi odgovaraju svim opisima “Atlantide” i vrlo je vjerojatno da je to isti događaj koji je doveo do izumiranja oko 30 vrsta velikih sisavaca prije oko 12 000 godina i bio izvor legendi o Atlantidi i vjerojatno legendi o globalnom potopu: Noinom potopu. Pogledajmo neke opise onoga što takav događaj može učiniti.

Natrag u 1940-te dr. Frank C. Hibben, profesor arheologije na Sveučilištu New Mexico vodio je ekspediciju na Aljasku u potrazi za ljudskim ostacima. Nije pronašao ljudske ostatke; pronašao je milje i milje ledenog blata prepunog mamuta, mastodonta i nekoliko vrsta bizona, konja, vukova, medvjeda i lavova. Sjeverno od Fairbanksa na Aljasci, članovi ekspedicije s užasom su promatrali kako buldožeri guraju napola otopljeno blato u sita za vađenje zlata. Životinjske kljove i kosti zamotane ispred oštrica “kao strugotine pred divovskim avionom”. Leševi su pronađeni u svim pozama smrti, većina ih je “rastrgana nekim neobjašnjivim pretpovijesnim katastrofalnim poremećajem.” [Hibben, Frank, The Lost Americans (New York: Thomas & Crowell Co. 1946.)]

Polja smrti protezala su se doslovno stotinama milja u svakom smjeru. [ibid.] Bilo je drveća i životinja, slojeva treseta i mahovine, upletenih i zapetljanih i isprepletenih zajedno kao da ih je neki kozmički mikser sve zajedno usisao prije otprilike 12000 godina, a zatim ih odmah zamrznuo u čvrstu masu. [Sanderson, Ivan T., “Riddle of the Frozen Giants”, Saturday Evening Post, br. 39, 16. siječnja 1960.]

Blizu sjeverng Sibira su cijeli otoci formirani od kostiju pleistocenskih životinja koje su s kontinenta odnesene na sjever u ledeni Arktički ocean. Jedna procjena sugerira da bi oko deset milijuna životinja moglo biti zakopano duž rijeka sjevernog Sibira. Tisuće i tisuće kljova stvorile su ogromnu trgovinu bjelokosti za kineske majstore rezbare, sve od smrznutih mamuta i mastodonta iz Sibira. Čuveni mamut iz Beresovke je prvi skrenuo pozornost na čuvajuća svojstava brzog smrzavanja kada su mu u ustima pronađeni cvijetovi ljutike.

Kakav je to užasan događaj zahvatio ove milijune stvorenja u jednom danu? Dokazi upućuju na ogroman tsunami koji je bjesnio cijelom zemljom, prevrćući životinje i vegetaciju zajedno, da bi sve konačno brzo zamrznuo na sljedećih 12000 godina. Ali izumiranje nije bilo ograničeno na Arktik, čak i ako je smrzavanje na hladnijim mjestima sačuvalo dokaze bijesa prirode.

Paleontolog George G. Simpson smatra da je izumiranje pleistocenskog konja u Sjevernoj Americi jedna od najtajanstvenijih epizoda u zoološkoj povijesti, priznajući da “nitko ne zna odgovor”. Također je dovoljno iskren da prizna da u isto vrijeme postoji veći problem izumiranja mnogih drugih vrsta u Americi. [Simpson, George G., Konji, New York: Oxford University Press) 1961.] Konji, divovske kornjače koje žive na Karibima, divovski ljenjivac, sabljozubi tigar, gliptodont i toksodon. Sve su to bile tropske životinje. Ova stvorenja nisu umrla zbog “postupnog početka” ledenog doba, “osim ako je netko voljan pretpostaviti niske temperature na ekvatoru, jasno da takvo objašnjenje postavlja pitanja.” [Martin, P.S. & Guilday, J.E., “Bestiary for Pleistocene Biologists”, Pleistocensko izumiranje, Sveučilište Yale, 1967.]

Na Floridi su otkrivene masivne hrpe kostiju mastodonta i sabljozubog tigra. [Valentine, citirao Berlitz, Charles, Misterij Atlantide (New York, 1969.)] Mastodonti, toksodoni, divovski ljenjivci i druge životinje pronađeni su brzo smrznuti u planinskim glečerima Venezuele. Vunasti nosorozi, divovski oklopnici, divovski dabrovi, divovski jaguari, prizemni ljenjivci, antilope i mnoštvo drugih cijelih vrsta potpuno su uništeni u isto vrijeme, na kraju pleistocena, prije otprilike 12000 godina.

Ovaj događaj je bio globalan. Sibirski mamuti izumrli su u isto vrijeme kad i divovski nosorog Europe; mastodonti Aljaske, bizoni iz Sibira, azijski slonovi i američke deve. Očito je da uzrok ovih izumiranja mora biti zajednički za obje hemisfere, te da nije bio postupan. “Uniformitarna glacijacija” ne bi prouzročila izumiranje jer bi razne životinje jednostavno migrirale na bolje pašnjake. Ono što se vidi je iznenađujući događaj nekontroliranog nasilja. [Leonard, R. Cedric, Dodatak A u “Geološkoj studiji Srednjoatlantskog grebena”, Specijalni rad br. 1 (Bethany: Cowen Publishing 1979.)] Drugim riječima, prije 12000 godina dogodilo se nešto strašno – tako strašno da je život na Zemlji gotovo nestao u jednom danu.

Harold P. Lippman priznaje da veličina fosila i kljova zarobljenih u sibirskom permafrostu predstavlja “nepremosivu poteškoću” teoriji uniformitarizma, budući da nijedan postupni proces ne može rezultirati očuvanjem desetaka tisuća kljova i cijelih pojedinaca, “čak i ako su umrli zimi.” [Lippman, Harold E., “Frozen Mammoths”, Physical Geology, (New York 1969.)] Pogotovo kada mnogi od ovih pojedinaca imaju u trbuhu neprobavljenu travu i lišće. Pleistocenski geolog William R. Farrand s Geološkog opservatorija Lamont-Doherty, koji se protivi katastrofizmu u bilo kojem obliku, navodi: “Iznenadna smrt je naznačena robusnim stanjem životinja i njihovim punim želucima… životinje su bile robusne i zdrave kada su umrle.” [Farrand, William R., “Frozen Mammoths and Modern Geology”, Science , Vol.133, No. 3455, 17. ožujka 1961.] Nažalost, unatoč ovom priznanju, čini se da se ovaj jadni čovjek nije bio sposoban suočiti sa stvarnošću svjetske katastrofe koju predstavljaju milijuni kostiju deponiranih po cijelom planetu na kraju pleistocena. Hibben sažima situaciju u jednoj izjavi: “Pleistocensko razdoblje završilo je smrću. Ovo nije bilo obično izumiranje nejasnog geološkog razdoblja, koje je nestalo u neizvjesnom kraju. Ova smrt je bila katastrofalna i sveobuhvatna.” [Hibben, op. cit.] [citirano iz Tajne povijesti svijeta]

Firestone, West i Warwick-Smith pišu:

“Donedavno su uvriježeni astronomi bili vrlo kritični prema hipotezi Clubea i Napiera o divovskom kometu. Međutim, pad kometa Shoemaker-Levy 9 na Jupiter 1994. doveo je do promjene stavova. Komet, koji su promatrali svjetski opservatoriji, se podijelio na 20 komada i udario u različite dijelove planeta u razdoblju od nekoliko dana. Nije potrebno reći da bi sličan udar na Zemlju bio razoran.”

Zaljevi Carolina (eng. Carolina Bays, op.prev.) datiraju iz ovog vremena. Zaljevi Carolina misteriozne su kopnene značajke često ispunjene drvećem i drugom močvarnom vegetacijom. Zbog njihova ovalnog oblika i dosljedne orijentacije, neki znanstvenici smatraju da su rezultat velike meteorske kiše koja se dogodila prije otprilike 12.000 godina. Ono što najviše začuđuje je njihov broj. Postoji preko 500.000 ovih plitkih bazena koji se prostiru na obalnoj ravnici od Georgije do Delawarea. To je zastrašujuća brojka.

Dopustite mi da ponovim: ovih plitkih bazena ima preko 500.000.

Za razliku od gotovo svih drugih vodenih površina ili promjena u nadmorskoj visini, ove topografske značajke slijede pouzdan i nepogrešiv obrazac. Zaljevi Carolina su kružne, tipično rastegnute, eliptične depresije u tlu, orijentirane duž svoje duge osi od sjeverozapada prema jugoistoku. Nadalje ih karakterizira povišeni rub finog pijeska koji okružuje perimetar. […]

Robert Kobres, nezavisni istraživač u Ateni, Georgia, proučavao je zaljeve Carolina gotovo 20 godina u vezi sa svojim većim interesom za prijetnje od udara iz svemira. Njegova nedavna, samostalno objavljena istraživanja imaju duboke posljedice za proučavanje zaljeva Carolina i zahtijevaju istraživanje od strane akademske zajednice kao ozbiljne, relevantne i prethodno neispitane nove informacije. Bit Kobresove teorije je u tome da potraga za “krhotinama” i usporedba zaljeva s ​​”tradicionalnim” udarnim kraterima, lažno i naivno pretpostavlja da su kružni krateri koji sadrže izvanzemaljski materijal jedini zemaljski dokaz prošlih susreta s objektima koji su ulazili u Zemljinu atmosferu.

Kobres ide logičan korak dalje pretpostavljajući da bi sile povezane s nadolazećim tijelima, uglavnom intenzivna toplina, također trebale ostaviti vidljive tragove na zemlji. I, konačno, da fizički zakoni ne zahtijevaju da se nužno dogodi “sudar” tijela da bi se proizvela ogromna promjena na Zemlji. Kako bismo potvrdili da su takvi susreti mogući izvan laboratorija fizike, ne trebamo tražiti dalje od takozvanog “Tunguskog događaja”.

U epicentru eksplozije nije ležao veliki krater sa “stijenom” u njemu, kako se moglo očekivati, već ništa više od niza “urednih ovalnih močvara”. Tunguska literatura općenito spominje močvare samo usputno, budući da istraživači koji su istraživali mjesto nisu uspjeli locirati nikakve dokaze o meteoritu i nastavili su ispitivati ​​druge aspekte eksplozije. (The Secret History of the World, Tajna povijest svijeta, op. prev.)

Koliko ljudskih žrtava bismo trebali pripisati ovom događaju? Kako Firestone i ostali raspravljaju, to je bio globalni događaj ​​i dokazi o naglo smanjenoj populaciji ne samo životinja, već i ljudi, postoje u geološkim zapisima. Ali kolika je bila ukupna ljudska populacija? Koje brojeve možemo uključiti u Lewisove izračune? Iskreno, ne znamo. Nedvojbeno je da su u to vrijeme stradali umnoženi milijuni ljudskih bića zajedno s izumiranjem mnogih životinjskih vrsta. Jedna stvar koja se čini sigurnom je da ako bi se ovi brojevi uključili u Lewisovu procjenu, to bi napravilo značajnu promjenu u “prosječnom broju smrtnih slučajeva godišnje”. Iako je, naravno, ovo bio vrlo velik događaj, kakav se ne događa svake godine, pa čak ni svakog stoljeća. Događaju se na ljestvici od tisuća godina, a zadnji takav događaj se zbio prije 12000 godina.

9100. pr. Kr. – Istrebljenje vunastih mamuta.

7.500 pr. Kr. – Kraj ledenog doba.

5.900 pr. Kr. – Pronađeni “prirodno” rastaljeni metali, što dovodi do toga da su ljudi počeli taliti metale.

4300. pr. Kr. – Metali rastaljeni prirodnim putem; početak homerovskih “religija”. Moguće vrijeme događaja na kojem se temelji priča o Izlasku.

3195. pr. Kr. – Ekološka katastrofa prikazana u godovima drveća. Koji su dokazi da se nešto neobično dogodilo oko 3100. godine pr. Kr. osim nulte godine Maja koja se navodno odnosi na 3114. pr.?

• Newgrange konstrukcija.
• Poplava u paleoklimatskim podacima.
• Prvi Stonehenge
• Ujedinjenje Egipta
• Povećanje metana (požari)
• Hladno vrijeme prema čekinjastim borovima.
• Obalni menhiri u Bretanji.

Iako bilo koji od pobrojanoga samo po sebi ne bi bilo neobično, njihovo vrijeme u okvirima od samo 100 godina je ono što nas navodi na sumnju da se nešto neobično događalo. Sljedećih 1000 godina bilo je vrlo nemirno vrijeme na globalnoj razini.

Pretpostavljena bombardiranja i pokrivenost prašinom oko 3195. godine pr. Kr., još jedan od najužih datuma iz godova, izazvali bi pustoš i na lokalnoj i na globalnoj klimi, i svim zahvaćenim kulturama bilo bi potrebno mnogo desetljeća, možda čak i stoljeća, da se oporave. Čisti užas koji bi ‘višestruke vatrene kugle klase Tunguska’ usadile u narode tih vremena, razumljivo bi ih motivirao da izgrade neki oblik zvjezdarnica koji bi pomogli u predviđanju budućih meteorskih kiša/oluja kao stvar percipirane hitnosti.

Stonehenge je vrlo vjerojatno bio izgrađen da pomogne u promatranju kometa. I opet, nemamo broj ljudskih žrtava koje bismo mogli uključiti u izračune, ali oni su morali biti ogromni.

3123. pr. Kr. – 29. lipnja – Njemačka – ‘Glinena ploča koja opisuje kako je asteroid uništio Sodomu prije 5000 godina’

Glinena ploča koja je zbunjivala znanstvenike više od stoljeća, identificirana je kao iskaz svjedoka o asteroidu koji je uništio biblijske gradove Sodomu i Gomoru prije 5000 godina.

Istraživači vjeruju da simboli na ploči daju detaljan prikaz kako je asteroid, dug milju, pogodio regiju, uzrokujući tisuće smrtnih slučajeva i razarajući više od milijun četvornih kilometara (386.000 četvornih milja).

Udar, ekvivalentan eksploziji više od 1000 tona TNT-a, stvorio bi jedno od najvećih klizišta na svijetu.

Starozavjetna priča opisuje kako je Bog uništio ‘zle grešnike’ Sodome vatrom i sumporom, ali je dopustio Lotu, jedinom dobrom čovjeku iz grada, da pobjegne sa svojom obitelji.

Teorija je djelo dvojice raketnih znanstvenika – Alana Bonda i Marka Hempsella – koji su proveli posljednjih osam godina slažući arheološku slagalicu.

U njenom srcu nalazi se glinena ploča nazvana Planisfera, koju je otkrio viktorijanski arheolog Henry Layard u ostacima knjižnice Kraljevske palače u Ninivi.

Koristeći računala za rekreaciju noćnog neba prije nekoliko tisuća godina, oni su točno odredili viđenje opisano na ploči – kopiju bilješki noćnog neba iz 700. godine prije Krista kako ga je vidio sumerski astrolog u jednoj od najranijih svjetskih poznatih civilizacija – do prije zore 29. lipnja 3123. godine prije Krista.

Polovica ploče bilježi položaje planeta i oblake, dok druga polovica opisuje kretanje objekta koji izgleda poput ‘kamene zdjele’ koja brzo putuje nebom.

Opis odgovara tipu asteroida poznatom kao tip Aten, koji kruži oko Sunca blizu Zemlje. Njegova putanja dovela bi ga do sudara s dolinom Otz [drugim riječima – u Njemačku. Ukratko, priča nije bila o Abrahamu i Lotu u Palestini!].

‘Ušao je pod vrlo niskim kutom – oko šest stupnjeva – a zatim je presjekao planinu zvanu Gaskogel oko 11 km od Köfelsa’, rekao je gospodin Hempsell.

‘To je uzrokovalo eksploziju objekta – i dok je putovao niz dolinu pretvorio se u vatrenu kuglu.

‘Kada je udario u Köfels, stvorio je ogroman pritisak koji je raznesao stijenu i uzrokovao odron. Ali budući da nije bio čvrst, nije bilo kratera.’

Eksplozija bi stvorila oblak gljive, dok bi se oblak dima vidio stotinama milja daleko.

Gospodin Hempsell je rekao da drugi dio ploče, promjera 18 cm i oblika zdjele, opisuje oblak dima oko zore sljedećeg jutra.

‘Morate poznavati kontekst prije nego što ga možete prevesti’, rekao je gospodin Hempsell sa Sveučilišta Bristol.

Geolozi su datirali da je klizište od prije otprilike 9000 godina, daleko ranije od sumerskih zapisa. Međutim, gospodin Hempsell, koji je objavio knjigu o toj teoriji, vjeruje da su kontaminirani uzorci s asteroida možda zbunili prethodne pokušaje datiranja.

Akademici su također brzo zanijekali nalaze, koji su objavljeni u Sumerskom opažanju Köfelsovog utjecaja događaja.

John Taylor, umirovljeni stručnjak za bliskoistočnu arheologiju u Britanskom muzeju, rekao je da nema dokaza da su stari Sumerani bili u stanju napraviti tako točne astronomske zapise, dok je naše poznavanje sumerskog jezika bilo nepotpuno.

‘I dalje sam neuvjeren u ove rezultate’, dodao je.

2345. pr. Kr. – Ekološka katastrofa usredotočena na Levant kao što je prikazano u prstenovima drveća. Kraj egipatske stare dinastije?

Francuska arheologinja, Marie-Agnes Courty, predstavila je rad na konferenciji Društva za interdisciplinarne studije održanoj u srpnju 1997. na Sveučilištu Cambridge, u kojem je prvi put detaljno opisala nalaze iskapanja na lokalitetu u sjevernoj Siriji, u Tell Leilanu. Ovo je bio prvi put ikada da je pokrenuto arheološko iskopavanje čija je glavna svrha bila ispitati stratigrafski zapis područja s ciljem traženja dokaza o ‘spaljenoj zemlji’ zbog sumnje na epizodu ‘bombardiranja vatrenom kuglom’ iz svemira.

Ona i njezin tim pronašli su mnogo dokaza mikroskopskih staklenih kuglica tipičnih za rastopljeni pijesak i stijene koje su uzrokovane intenzivnom toplinom uzrokovanom udarom asteroida ili eksplozijom u zraku. Preporučila je daljnja iskapanja na tom mjestu i na drugim nalazištima. Imalo bi smisla da se pozornost usmjeri na mjesta koja su nekada bila nastanjena i na datume kada kronologije drveća pokazuju dokaze naglih klimatskih promjena – u što je u Tell Leilanu u sjevernoj Siriji, gdje je Courty datirala ‘događaj spaljivanja’ kao neposredno prije 2345. godine pr. Kr., datum ‘najužeg goda u drvetu’.

Još jedan događaj bez broja ljudskih smrtnih slučajeva uključenih u izračune.

Znanstvenici su pronašli prve dokaze da je razorni udar meteora na Bliskom istoku mogao izazvati tajanstveni kolaps civilizacija prije više od 4000 godina.

Studije satelitskih snimaka južnog Iraka otkrile su kružnu depresiju od dvije milje za koju znanstvenici kažu da nosi sva obilježja udarnog kratera. Ako se potvrdi, to bi značilo da je Bliski istok pogodio meteor sa snagom ekvivalentnom stotinama nuklearnih bombi. Današnji krater leži na nečemu što je prije 4000 godina bilo plitko more, a svaki bi udar prouzročio razorne požare i poplave. Katastrofalni učinak toga događaja mogao bi objasniti misterij zašto je toliko ranih kultura otišlo u nagli pad oko 2300. pr. Kr. – Blagi obris kratera pronašao je dr. Sharad Master, geolog sa Sveučilišta Witwatersrand, Johannesburg, na satelitskim snimcima regije Al ‘Amarah, oko 10 milja sjeverozapadno od ušća Tigrisa u Eufrat i doma Močvarnih Arapa. (Robert Matthews Science Correspondent, The Telegraph, London, 11. travnja 2001.)

1628. pr. Kr. – “Izlazak” – Biblijski znanstvenici već stotinama godina raspravljaju o datumu takozvanog Izlaska. Najnovija istraživanja su pokazala da nije bilo egzodusa kako je to prikazano u Bibliji, već su ga sve izmislili post-egzilistički svećenici – da bi stvorili “povijest” koja bi opravdala njihov elitni status i privilegije. Štoviše, na temelju povijesnih spoznaja o događajima toga vremena, oni vjerojatno uopće nisu ni bili u srodstvu s nekim od ljudi koji su “odvedeni u Babilon”. Stoga se čini logičnim nagađati da su pozadinske informacije sadržane u priči o Izlasku – i drugim povezanim pričama u Bibliji, kao što je kolaps Jerihona i uništenje Sodome i Gomore – bile legendarne priče o događajima koji su se dogodili oko vremena erupcije There, za koju je poprilično sigurno utvrđeno da se zbila oko 1600. godine prije Krista, plus-minus 50 godina. Mike Baillie izvještava da je sve što se dogodilo u ovom razdoblju povijesti koje uključuje i ovu monstruoznu erupciju, ​​bilo globalno po svojoj snazi, kao što je prikazano u kronologiji drveća. Drugim riječima, događalo se više od same vulkanske erupcije. Opet, nema broja smrtnih slučajeva koji bi se uključili u izračune, iako postoje mnoga drevna izvješća o kugi i masovnoj smrti, a egipatski zapisi izvješćuju o čudnom nebu, vremenskim neprilikama i pojavama kuge.

1159. pr. Kr. – Kolaps Shang dinastije i mikenske kulture. Kolaps brončanog doba na području Sredozemlja. Moguće podrijetlo više priča o “Egzodusu” spojenih sa starijim pričama o sličnim događajima. Wikipedia nam kaže:

Kolaps brončanog doba naziv je koji su dali oni povjesničari koji prijelaz iz kasnog brončanog doba u starije željezno doba smatraju nasilnim, iznenadnim i kulturološki razarajućim, izraženim kolapsom ekonomije Egeja i Anadolije, zamijenjenog sa prazninom između izoliranih seoskih kultura mračnog doba povijesti antičkog Bliskog istoka.

Mike Baillie ističe da bi niz zračnih udara/eksplozija, adekvatnije objasnio dugogodišnji problem kraja brončanog doba u istočnom Sredozemlju u 12. stoljeću pr.Kr. U to vrijeme, mnoga – nebrojena – glavna naselja su uništena i potpuno spaljena, a za sve se okrivljuje nadnaravni “narod s mora”. Ako je to bilo tako, ako je riječ o invaziji i osvajanju, za to bi barem trebali postojati neki dokazi, poput mrtvih ratnika ili znakova ratovanja… ali uglavnom, to nije slučaj. Gotovo da nije bilo pronađenih tijela, niti dragocjenih predmeta osim onih koji su bili skriveni kao da je netko očekivao da će se vratiti po njih, ili ih nije stigao dohvatiti. Ljudi koji su pobjegli (izvanzemaljski događaji često imaju prekursorske aktivnosti i upozorenja jer se komet često može promatrati kako se približava neko vrijeme) vjerojatno su također ubijeni u činu bijega, a rezultat je bilo potpuno napuštanje i potpuno uništenje dotičnih gradova.

John Lewis niti to nije uključio u svoje izračune.

207. pr. Kr. – Znanstvenici tvrde da je komet udario u južnu Njemačku 200-te godine pr. Kr.

Komet ili asteroid pao je u današnju Njemačku prije otprilike 2200 godina, oslobađajući energiju koja je jednaka tisućama atomskih bombi, izvijestili su znanstvenici u petak.

Stijena promjera 1,1 kilometar (0,7 milja) udarila je u jugoistočnu Bavarsku, ostavljajući “iznimno polje” meteorita i udarnih kratera koji se protežu od grada Altoettinga do područja oko jezera Chiemsee, rekli su znanstvenici u članku u najnovijem izdanju američkog časopisa Astronomy.

Znanstvenici vjeruju da sudarajući se sa Zemljinom atmosferom brzinom većom od 43.000 km na sat, svemirska se stijena vjerojatno raspala na visini od 70 km).

Najveći komad je udario u zemlju snagom koja je ekvivalentna 106 milijuna tona TNT-a, odnosno 8.500 hirošimskih bombi.

“Šuma ispod eksplozije se vjerojatno iznenada zapalila i gorjela sve dok udarni udarni val nije ugasio požar”, rekli su istražitelji.

“Možda je prašina otpuhana u stratosferu, od kuda bi se lako prenijela diljem svijeta… Regija je zasigurno bila desetljećima devastirana.”

Najveći krater je sada okruglo jezero Tuettensee, 370 metara (1200 stopa) u promjeru. Mnoštvo manjih kratera i drugih udara meteorita može se uočiti u eliptičnom polju, nanesenom ostalim krhotinama.

Studiju je proveo tim za istraživanje utjecaja Chiemgaua, od čega su pet članova bili mineralog, geolog i astronom. […]

Dodatni dokazi dolaze iz lokalnih otkrića keltskih artefakata, za koje se čini da su s jedne strane spaljeni.

To je pomoglo da se utvrdi približan datum udara – između 480. i 30. godine prije Krista.

Brojka bi se mogla fino postaviti na otprilike 200. pr. Kr., zahvaljujući dokazima iz prstenova očuvanih irskih hrastova, koji pokazuju usporavanje rasta oko 207. pr. Kr.

To je moglo biti uzrokovano velom prašine koji je podigao udar, koji je filtrirao sunčevu svjetlost.

Osim toga, rimski su autori otprilike u isto vrijeme pisali o pljuskovima kamenja koji su padali s neba i zastrašili stanovništvo.

Vjerojatnije je da je objekt bio komet nego asteroid, s obzirom na duljinu elipse i razbacane krhotine, stoji u izvješću.

190. pr. Kr. Konzulstvo Lucija Scipiona i Gaja Laelija
U hram Junone Lucine udario je grom tako da su oštećeni zabat i vrata. U susjednim gradovima mnoge je stvari pogodio grom. Kod Nursije su se iz vedra neba skupili olujni oblaci, a dvije osobe su poginule. U tuskulumu je padao pljusak zemlje. Mazga u Reateu oždrijebila je ždrijebe. Deset dječaka sa živim očevima i majkama, te isto toliko djevojčica održali su molitveni dan. (Livije XXXVII. III 2-6)

Komentar: Riječi fulmine ictum se koriste za frazu “pogođen munjom”. Međutim, fulmin može značiti više od munje; to je “zasun” koji bi mogao biti čvrsti plameni objekt. Ovaj bi odlomak mogao biti opis udara meteora/kometa. To postaje vjerojatnije kada uzmete u obzir “kiša zemlje”.fulmen (“munja koja udara i pali, grom”)

munja
grom – koja u mnogim opisima očito NIJE munja.

bljesak, posvijetliti, svjetlucati, blještati, blistati, sjajiti.

188. pr. Kr. Konzulstvo Marka Mesale i Gaja Livija
Između trećeg i četvrtog sata toga dana dana, nastupio je mrak. Na Aventinu, kiša kamenja okajala se devetodnevnom svetkovinom. U Španjolskoj je bila uspješna kampanja. (Livije XXXVIII xxxvi. 4.)

186. pr . Kr . Konzulstvo Spurija Postumija Albina i Kvinta Marcija Filipa
Održana je devetodnevna svetkovina jer je u Picenumu padala kiša kamenja i zato što su munje, koje su se pojavile na mnogim mjestima, spržile odjeću mnogih osoba blagim udarom vrućine. Jupiterov hram na Kapitolu pogodio je grom. U Umbriji je otkriven hermafrodit star oko dvanaest godina, koji je ubijen po nalogu proroka. Gali koji su prešli Alpe u Italiju protjerani su bez bitke. (Livije XXXIX XXI. 3-5)

Komentar: Sada, primijetite onu čudnu stvar u vezi s munjama koje spaljuju odjeću mnogih osoba “blagim udarom topline”. Zvuči više kao bolid koji eksplodira. Također, ovo je, opet, samo dvije godine nakon prethodnog događaja.

176. pr. Kr. Konzulstvo Gneja Kornelija i Kvinta Petilija
Nakon što su konzuli prinijeli žrtvu, jetra su se istopila. Kornelije je doživio moždani udar na povratku s planine Alban i umro je u toplicama Kume, dok je Petilije poginuo u borbi protiv Ligura. U vrijeme kada su umovi ljudi već bili ispunjeni vjerskim strahovima… na nebu se vidio žig, a u Gabiju je grom pogodio Apolonov hram i brojne privatne kuće, a u Gravišci zid i vrata. Oci su za njih odredili iskupljenje, na način koji su propisali pontifiki. (Livije XLI. xiv. 7; xv. 1-4; svi. 3-4; svi. 6; svii. 8-11, 14)

173. pr. Kr.
U Lanuviumu se na nebu vidjela vizija velike flote, u Privernumu je tamna vuna izrasla iz zemlje, a u veientinskoj zemlji oko Remensa je bio pljusak kamenja: bilo je izviješteno da su cijelu pomptinsku regiju prekrili oblaci, moglo bi se reći, od skakavaca; i da je u galskoj zemlji, gdje god se vozio plug, riba izlazila iz prevrnutog busena. Zbog ovih čudesa konzultirale su se knjige proroka i decemviri su objavili kojim bogovima i s kojim žrtvama treba prinositi žrtve, i naređeno je da se treba slaviti razdoblje molitve u znak pomirenja za čudesa i da se poštuje drugo takvo razdoblje koje je zavjetovano godinu dana prije radi zdravlja ljudi i da se održi svetkovina. (Livije XLII. II 4-6)

167. pr. Kr. Konzulstvo Kvinta Aelija Paeta i Marka Junija
U Rimu je grom pogodio nekoliko mjesta, i posvećenih i zajedničkih. U Anagniji je bio pljusak zemlje. U Lanuviumu se na nebu vidio plameni meteor. U Kalatiji je na zemlji u vlasništvu države tri dana i dvije noći curila krv. Ilirički kralj Gencije i makedonski kralj Perzej bili su pokoreni. (Livije XLV. xvi. 5-7)

Komentar: Meteorski događaj je bio: fax ardens in caelo visa = upaljena baklja viđena na nebu.

166. pr. Kr. Konzulstvo Marka Marcela i Gaja Sulpicija
U Kampaniji je na mnogim mjestima padao pljusak zemlje. Na području Praenestea padala je krvava kiša. Na području Veii, vuna je rasla iz drveća. U Terracini u hramu Minerve tri su žene, koje su sjedile nakon obavljanja obreda, izgubile život. U gaju Libitina dugo je kapala voda iz usta i podnožja brončanog konjaničkog kipa. Ligurski Gali su bili slomljeni.

Kad su se dogodili izbori obilježeni velikom korupcijom i zbog toga se na Kapitolu održavala sjednica senata, poletio je zmaj i usred okupljenih otaca je spustio lasicu koju je uhvatio u Jupiterovu hramu. Otprilike u isto vrijeme grom je pogodio hram Sigurnosti. Na brežuljku Quirinal, krv je curila iz zemlje. U Lanuviumu je noću na nebu viđen meteor. U Cassinumu je udarila munja nekoliko stvari, a sunce se vidjelo nekoliko sati noću. U Teanum Sidicinum rođen je dječak s četiri ruke i isto toliko nogu. Nakon što je grad bio pročišćen, vladao je mir u zemlji i inozemstvu (Liguri, Sažetak Livije XLVI; podmićivanje, usp. Sažetak Livije XLVII, 159. pr. Kr.)

Komentar: Meteor je fax in caelo nocte conspecta = goruća baklja na noćnom nebu vidljiva, gori vidljiva na nebu.”Sunce je viđeno nekoliko sati noću” očito se odnosi na tijelo komete koje nije imalo izgled “zapaljene baklje”, vjerojatno zato što je bio tako blizu i možda je viđen ugašen, bez repa. Možda je čak negdje udario ili eksplodirao u zraku, a to nije uočeno jer se zemlja prije udara zarotirala od njega.

Primijetite da je sljedeće godine očito bilo kuge i gladi vjerojatno zbog klimatskih poremećaja vezanih uz gore navedene “predznake”.

163 pr. Kr. Konzulstvo Tiberija Graka i Manija Juventija
U Capui se sunce vidjelo noću. Na Zvjezdanoj ravnici dio krda ovaca je usmrtio grom. U Tarracini su rođene muške trojke. U Formiji su se po danu vidjela dva sunca. Nebo je bilo vatreno. U Antijumu je čovjeka spalila zraka svjetlosti iz ogledala. U Gabiju je padala mliječna kiša. Nekoliko stvari je srušila munja na Palatinu. Labud je uklizio u hram Pobjede i izbjegao je stisku onih koji su ga pokušali uhvatiti. U Privernumu je rođena djevojčica bez ruku. U Cephalleniji se činilo da se truba oglasila s neba. Padala je kiša zemlje. Nevrijeme je porušilo kuće i pokosilo usjeve na polju. Munje su bile česte. Noću je u Pisaurumu zasjalo prividno sunce. U Acereu se rodila svinja s ljudskim rukama i nogama, a djeca su rođena s četiri noge i četiri ruke. Na Forumu Aesi, jedan vol nije ozlijeđen plamenom koji je izvirio iz njegovih vlastitih usta. (Julius Obsequens)

Komentar: U gore navedenom, “munja” je bila fulgure za razliku od druge upotrebe fulmine ili fulminavit općenito korištene za “svjetleće” udare raznih vrsta. Čovjek se pita je li to bio udar bolida. Primijetite “sunce noću”. Mora da je to bilo vrijeme vrlo čestih pojava kometa koji su bili usmjereni izravno prema Zemlji i zato su bili bez vidljivih repova. Primijetite i zvuk trube s neba.

162. pr. Kr. Konzulstvo Publija Scipiona Nasika i Gaja Marcija
U Anagniji je nebo noću bilo vatreno. Nekoliko stvari je srušila munja. Kod Frusina je pričao vol. U Reate je rođena tronožna mazga. Gnej Oktavije, izaslanik u Siriji, je ubijen u gimnaziji na poticaj Lizije, skrbnika dječaka Antioha. (Oktavije, Apijan, Sirijski ratovi VIII. 46. Ubojica je bio Leptini, a Apijan ne uključuje Lizija.)

156. pr. Kr. Konzulstvo Lucija Lentula i Gaja Marcija
Snažna oluja potresla je Jupiterov hram na Kapitolu i sve u njegovoj blizini. Krov kuće glavnog pontifika sa svojim stupovima srušen je u rijeci Tiber. U Flaminijskom Circus pogođena je kolonada između hrama kraljice Junone i hrama Fortune, a nekoliko zgrada u blizini je razbijeno. Kad su bika vodili na žrtvu upravo zbog tih predznaka, životinja se srušila. Dalmatinski Skordisci su poraženi. (Pretpostavlja se da su Skordisci napali Ilirik, usp. Ox. Sažetak LIV, 141. pr. Kr. i LVI, 135. pr. Kr.)

154. pr. Kr. Konzulstvo Kvinta Opimija i Lucija Postumija
Kako je konzul Postumije pri odlasku prinosio žrtvu za svoje područje djelovanja, u vrlo velikom broju žrtava nije našao bolest na jetri; krenuo je, ali sedam dana kasnije vraćen je bolestan u Rim i izdahnuo je. Činilo se kao da oružje leti nebom kod Compse. Nekoliko stvari je srušila munja. Rimljani su doživjeli teške vojne neuspjehe od Gala i Luzitana. (Galija i Psain, Livijevi sažetak XLVII; Polibije XXXIII. viii-x.)

Komentar: “Činilo se kao da oružje leti nebom…” Ovo je “arma in caelo volare visa” koja se jasno razlikuje od baklji na nebu, drugog sunca, munja i gromova itd. Ako su koristili riječ “oružje” to sugerira na nešto što izgleda kao metal, pa sam sklona to smatrati i navesti kao autentično izvješće o NLO-u.

147. pr. Kr. Konzulstvo Publija Afričkog i Gaja Livija
U Amiternumu se rodio dječak s tri noge i jednom rukom. U Rimu i njegovoj blizini nekoliko je stvari pogođeno gromom. U Caereu su iz zemlje tekli potoci krvi, a noću se činilo da nebo i zemlja gori. U Frusinu, miševi su glodali sveto zlato. U Lanuviju, između trećeg i petog sata, dvije aureole različitih boja su okruživale sunce; jedan je napravio crvenu liniju, drugi bijelu. Komet je plamtio trideset i dva dana. Dok je Kartaga bila opsjedana, Hasdrubal je nanio barbarske napade na rimske zarobljenike, a sada je Kartagu srušio Aemilianus. (Sažetak Ox. LI.)

Komentar: Rimljani su očito razlikovali komete koji su bili visoko na nebu i “druga sunca” i “oružje koje leti zrakom” i munje i gromove, itd. Zatim su tu, naravno, i brojni izvještaji da je nebo “zapaljeno”… tako da su se definitivno događale zanimljive stvari.

140. pr. Kr. Konzulstvo Kvinta Caepija i Gaja Laelija
U Praenesteu i u Kefaleniji činilo se da su slike pale s neba. Planina Aetna pokazala je mnogo vatre. Ovaj predznak je iskupljen sa četrdeset odraslih žrtava. Godina je bila mirna nakon poraza od Virijata. (Sažetak LIV.)

Komentar: “Slike su pale s neba”??? Gledajući na latinski, riječ “signa” mogla bi značiti i “standardi”. “Svaka od rimskih legija je nosila najmanje tri ili četiri arbana kako bi pokazala tko su. Najpoznatiji od njih bio je rimski orao. Nosili su i portret cara izrađen od metala te ime i broj legije i njezine slavne pobjede.” Ti su standardi nošeni na dugim motkama tako da bi ovaj opis mogao biti opis vatrenih kugli s repovima.

137. pr. Kr. Konzulstvo Marka Emilija i Gaja Hostilija Mancina
Kad su u Laviniumu uzeta pokroviteljstva, kokoši su izletjele iz svog kokošinjca u šumu Laurentine i nisu bile pronađene. U Praenesteu se na nebu pojavio blistavi meteor, a s neba bez oblaka je zagrmilo. U Tarracini, pretor Marcus Claudius je spaljen u svom brodu od udara munje. Jezero Fucine prelilo je kopno pet milja u svim smjerovima. U Graecostasisu i zbornom terenu bio je protok krvi. Na Eskvilinu se rodilo ždrijebe s pet nogu. Nekoliko stvari je srušila munja. Dok se konzul Hostilije Mancin ukrcavao na brod u luci Herkules na putu za Numantiju, odjednom se začuo povik: “Ostani, Mancine!” Kada je, nakon iskrcaja, kasnije krenuo na brod u Genovu, zmija koja je pronađena na brodu pobjegla je iz zarobljeništva. Sam konzul je poražen i nedugo zatim predan Numantincima. (Sažetak LV; Valerius Maximus I. vi. 7.)

Komentar: Plamteći meteor zvuči kao vatrena kugla, a grmljavina koja je spomenuta u istom retku vjerojatno znači da je došlo do eksplozije iste. Zanimljivo je jezero koje se prelijeva bez spomena kiše; vjerojatno događaj sličan ispuštanju plinova.

136. pr. Kr. Konzulstvo Lucija Furija i Seksta Atiliusa Serranus
Regium je gotovo u potpunosti izgorio u vatri bez ikakvih tragova ljudskih malverzacija ili nemara. Sluškinja je rodila dječaka s četiri ruke, noge, oči i uši i dvostrukim intimnim dijelovima. U toplim izvorima u Puteolima izlazili su potoci krvi. Nekoliko stvari je srušila munja. Dječak je spaljen po nalogu proroka, a njegov je pepeo bačen u more. Vaccaei su razbili rimsku vojsku. (Sažetak LVI.)

Komentar: Požar je zanimljiv: fragment kometa?

134. pr. Kr. Konzulstvo Publija Afričkog i Gaja Fulvija
U Amiternumu se noću vidjelo sunce, a njegovo se svjetlo pojavljivalo neko vrijeme. Progovorio je vol i bio je održavan uz javnu naplatu. Padala je kiša krvi. Kod Anagnije se zapalila tunika jednoga roba, a kad se vatra ugasila, nije se vidio ni trag plamena. Na Capitolu je noću ptica jecala i zvučala je kao čovjek. U hramu kraljice Junone, grom je pogodio ligurski štit. Odbjegli robovi započeli su rat na Siciliji, nakon što je razbijena zavjera robova u Italiji. (Sažetak LVI.)

Komentar: Još jedno “drugo sunce”. Zanimljivo je samozapaljenje, a “stenjanje noću” vjerojatno nije bila ptica, već nešto slično čudnim zvukovima koji se danas čuju s neba.

133. pr. Kr. Konzulstvo Publija Mucija i Lucija Pizona
Tiberije Grak je ubijen u vezi s donošenjem određenih zakona. U zapisu je sačuvano da je Tiberije Grak, na dan kada je umro, zanemario nepovoljne predznake, kada je zlo bilo nagoviješteno njegovim žrtvama i kod kuće i na Kapitolu. Nadalje, kad je napuštao svoj dom, udario je lijevom nogom o prag i iščašio veliki prst, a vrane su ispustile komadić pločice iz kišnog kanala pred njegove noge. U Rimskom bazenu tekli su potoci mlijeka. Na Luni, zemlja na površini od dva i pol hektara je nestala u ponoru i trenutno je iz dubine stvorila bazen. U Ardei je padala kiša zemlje. U Minturnaeu je vuk napao čuvara i pobjegao u zbrci. U Rimu je viđena sova, kao i još jedna nepoznata ptica.U hramu kraljice Junone dva dana se kroz zatvorena vrata čuo plač djeteta. Štitovi su bili umrljani svježom krvlju. Rođena je djevojčica s četiri noge. Na teritoriju Ferentina rođen je hermafrodit i bačen u rijeku. Triput je devet djevojaka otpjevalo pjevanje i pročistilo grad. (Sažetak LVIII; Plutarh, Tiberius Gracchus xvii; Valerius Maximus I. iv. 2 [3])

Komentar: Primijetite vrtaču u gornjem izvještaju. Plus “kiša zemlje” i čudni zvukovi iz hrama.

130. pr. Kr. Konzulstvo Apija Klaudija i Marka Perperne
U Reateu je rođena mazga s pet nogu. U Rimu je padala mliječna kiša u Graecostasis. U Ostiji je vuka i psa u borbi ubio grom. Stado ovaca u Apuliji ubijeno je jednim udarom groma. Pretora rimskog naroda je ubio grom. U Terracini je munja iz vedra neba bacila jedro broda u vodu, a vatra je odnijela sve zalihe koje su tamo bile. Publije Kras je izgubio život boreći se protiv Aristonika. Apolonov kip je plakao četiri dana. Proricatelji su prorekli da će uništenje pasti na Grčku odakle je kip donesen. U to vrijeme Rimljani su prinosili žrtvu, a darovi su polagani u hram. Kada je Frigija oporavljena, zapadna Mala Azija je oporukom Atala oporučena Rimljanima. Kada je Antioh, kralj Sirije, bio u pohodu s ogromnom vojskom, lastavice su svile gnijezdo u njegovom šatoru. Nije poslušao ovu najavu, pridružio se bitci i ubili su ga Parti. (Atal, Sažetak LIX; Apolon, Augustin, Grad Božji III. ii; Dio XXIV. fr. 84,2; Antiošuk, Diodor XXXV-V. 15-17; Justin XXXVIII. x. 9-10; Apijan, Sirijski ratovi xi. 68)

Komentar: Ako nisu govorili o meteoritima kao o “munjama”, onda se doista tijekom tih vremena događala iznimna električna aktivnost.

126. pr. Kr. Konzulstvo Marka Emilija i Lucija Aurelija
Tijekom noćne oluje mnogi hramovi na Kapitolu bili su potreseni. U Rimu i u blizini nekoliko je stvari srušeno gromom. Planina Aetna je, uz potres, raspršila vatru nadaleko oko svog vrha, a u blizini otočja Liparae more je uzavrelo, spalilo određene brodove i parom ugušilo nekoliko mornara; rasulo je o velikoj količini mrtve ribe. Lipari su ih previše pohlepno uzimali za svoje gozbe, te su dobili trovanje želuca, tako da je otoke opustošila nečuvena kuga. Ovaj predznak, prema odgovoru proricatelja, prorekao je građanski sukob koji je nastupio nakon ovih vremena. (Vulkanizam, Orozije V. x. ii; Strabon VI. ii. II [277]; Plinije, Prirodoslovlje II. 203 [88])

125. pr. Kr. Konzulstvo Marka Plaucija i Marka Fulvija
Žito je raslo na drveću. U susjednom Veiiju je padala kiša ulja i mlijeka. Na Kapitolu je viđena sova. U Arpi je tri dana padala kiša kamenja… skakavci su se pojavili u velikom roju u Africi; kada ih je vjetar bacio u more i izbacili valovi, oni su svojim nepodnošljivim smradom i smrtonosnim izljevom izazvali ozbiljnu pošast među stokom u Cireni, a izvještava se da je truljenje odnijelo osam stotina tisuća ljudi. Fregelle, koje su se urotile protiv Rimljana, sravnjene su s zemljom. Ligurski Sallyes su poklani. (Sažetak LX; skakavci, Augustin, Grad Božji III. 31; Orosius V. xi. 1-7; Fregellae, Velleiu7s II. vi4.)

Komentar: Rekla bih da te ljude nije ubio efluvij (pomor) od skakavaca (taj broj je vjerojatno pretjerivanje) nego izboji plinova koji su u skladu s nekoliko drugih događaja iz tog razdoblja.Mislim da trebamo imati na umu da su te stvari izvještavane iz prilično ograničenog područja i sigurno ne predstavljaju sve što se moralo događati na mnogo širem području. Ako je ono što su Rimljani zabilježili mali uzorak šireg fenomena, planet mora da je prolazio kroz jako stresno razdoblje.

122. pr. Kr. Konzulstvo Gneja Domicija i Gaja Fannija
U Forumu Vessanumu, rođen je hermafrodit koji je bačen u more. U Galiji su se vidjela tri sunca i tri mjeseca. Rodilo se dvoglavo tele. Na Kapitolu je viđena sova. Catana je izgorjela u erupciji Aetne. Sallyes i Allobroges su bili osvojeni. (Sažetak LXI; Orozije V. Xiii. 3; Augustin, Grad Božji III. 331; Plinije, Prirodoslovlje II. 99)

Komentar: Predlažem da su “tri sunca” i “tri mjeseca” neka vrsta fenomena kometa/asteroida/meteora/vatrene kugle.

118. pr. Kr. Konzulstvo Marka Katona i Kvinta Marcija
Kada je konzul Katon prinio žrtvu, utroba se otopila, a na jetri nije pronađena glava. Padala je kiša mlijeka. Zemlja se potresla uz urlajući zvuk. Na forumu se nastanio roj pčela. Žrtva je prinesena u skladu sa Sibilinskim knjigama.

Komentar: Opet, u gornjoj referenci na “čudne zvukove” koji se mogu čuti tijekom potresa, podsjećamo se na čudne zvukove na nebu/zemlji koji se danas čuju i koji bi mogli biti jednostavno zvuk klizanja litosfere zbog usporavanja Zemljine rotacije.

117. pr. Kr. Konzulstvo Lucija Cecilija i Lucija Aurelija
Nekoliko stvari je oštećeno gromom u Rimu i njegovoj blizini. U Praenesteu je padala kiša mlijeka. Marsova koplja u Regiji su se pomaknula. U Privernumu je zemlja potonula u udubinu na površini od četiri i pol hektara. Na Saturniji je pronađen hermafrodit star deset godina i potopljen u more. Dvadeset i sedam djevojaka pročistilo je grad pjevanjem. Ostatak godine bio je miran. (Privernum, Cicero, O proricanju I. xliii. 97, odlomak koji spominje mnoga druga čuda, uključujući tri mjeseca, gore, 32.)

Komentar: Prijavljena još jedna vrtača; što postaje sve uobičajenije i u današnje vrijeme.

113. pr. Kr. Konzulstvo Gaja Cecilija i Gneja Papirija
Planina Alban kao da gori noću. Malo svetište i kip pogođeni su gromom. Oltar Sigurnosti je razbijen. U Lucaniji i susjedstvu privernuma pojavile su se široke pukotine u zemlji. U Galiji se činilo da nebo gori. Cimbri i Teutoni prešli su Alpe i nanijeli sramotan pokolj Rimljanima i njihovim saveznicima. (Plinije, Prirodoslovlje II. 100[33]; usp. Sažetak LXIII. – Kimbri su ušli u Ilirik.)

Komentar: Vatra na nebu i pukotine u zemlji! Pitamo se, naravno, je li vatra na nebu zapravo aurora koja se manifestirala mnogo južnije nego inače? Isti izvještaj koji dolazi iz Galije čini ovo objašnjenje vjerojatnim.

111. pr. Kr. Konzulstvo Publija Scipiona i Lucija Kalpurnija
Izgorjelo je vrlo velik dio grada, zajedno s hramom Velike Majke. Mliječna je kiša padala tri dana, a iskupljenje se vršilo s odraslim žrtvama. Počeo je rat s Jugurthom. (Sažetak LXIV.)

108. pr. Kr. Konzulstvo Servija Galbe i Marka Skaura
U gradu su viđene vatrena ptica i sova. U kamenolomima je jednog čovjeka prožderao drugi. U skladu sa Sibilinskim knjigama, žrtvu je na otoku Cimilos prinijelo trideset slobodnorođenih dječaka sa živim očevima i majkama, te isto toliko djevojaka. Mnoge tisuće ljudi preplavile su poplave Poa i jezera Arretium. Dvaput je padala kiša mlijeka. U Nursiji su rođeni blizanci od slobodne žene, djevojčice sa svim netaknutim članovima i dječaka s trbuhom otvorenim sprijeda da se vidi golo crijevo, dok je straga dijete bilo bez otvora; zaplakao je i izdahnuo. Susret s Jugurthom bio je uspješan. (Žar ptica, Plinije, Prirodoslovlje X. 36 [xvii]. Plinije ne može identificirati pticu; Jugurtha, Sažetak LXV.)

106. pr. Kr. Konzulstvo Kvinta Servilija Cepija i Gaja Atilija Serana
U Amiternumu, dok se dječak rađao od jedne službenice, povikao je “Zdravo!” U susjedstvu Perusije i na nekoliko mjesta u Rimu padala je mliječna kiša. Među mnogim stvarima koje je pogodio grom, u Atellaeu su četiri čovjekova prsta odsječena kao nožem. Kovano srebro oteklo je pod udarom munje. U naselju Trebula grom je pogodio ženu udatu za rimskog građanina, ali je preživjela. Čula se galama na nebu, a koplja kao da padaju s neba. Padala je kiša krvi. U Rimu je danju viđen meteor kako leti u visini. U hramu Laresovih plamen je prodro s krova na vrh stupa bez štete. Uz pomoć konzula Caepija, porote su podijeljene između senata i vitezova. Inače su vladali mirni uvjeti. (Juri, Ciceron, Brutus xliv. 161,164; Kasiodor, auc 648 = Livije, fr. (i) Herc.)

Komentar: Primijetite “galama na nebu” i obilje električne aktivnosti. “Plamen” na krovu hrama mogao je jednostavno biti vatra svetog Elma, dokaz vrlo nabijene atmosfere.

104. pr. Kr. Konzulstvo Gaja Marija i Gaja Flavija
Sova je viđena izvan Rima. Progovorila je krava. Kod Trebula Mutusca pronađena je slika u hramu, na kojoj je inače nepokrivena glava bila pod velom. U Nuceriji se brijest, prevrnut vjetrom, sam od sebe uspravio na korijenu i povratio svoju snagu. U Lucaniji je bila kiša mlijeka, na Luni, krvi. U Ariminumu je progovorio pas. Činilo se da se oružje na nebu pridružilo bitci u oba doba dana (ovo može značiti “dan i noć”) s istoka i zapada; činilo se da su oni sa zapada pretrpjeli poraz. Prema odgovoru proroka, narod je donio zbirku u Ceresu i Proserpinu. Dvadeset i sedam djevojaka, pjevajući, donosile su darove. Mjesec i zvijezda su se pojavljivali danju od trećeg do sedmog sata. Teritorij u blizini Thuriija opustošili su odbjegli robovi i dezerteri. Cimbri su prešli Alpe nakon što su opustošili Španjolsku,i sjedinili s Teutoncima. Vuk je ušao u Rim. Lešinari na tornju bili su pogođeni munjom. U trećem satu dana, pomrčina sunca donijela je mrak. Pred hramom sigurnosti smjestio se roj pčela. Na glasačkom mjestu padala je mliječna kiša. U Picenu su se vidjela tri sunca. U susjedstvu Volsinii plamen koji se dizao sa zemlje kao da dodiruje nebo. U Lucaniji su se rodila dva janjaca s konjskim nogama; jedan od njih imao je glavu majmuna. U blizini Tarquinija potoci mlijeka obilno su izvirali iz zemlje. Prema odgovoru proroka, postavljena su dva naoružana kipa od maslinovog drveta i ponuđena je molitva. U Makedoniji su Tračani bili pokoreni. (Cimbri, Sažetak LXVII; bitka na nebu, Plutarh, Marius xvii. 4; Plinije, Prirodoslovlje II. lviii [148].)

102. pr. Kr. Konzulstvo Gaja Marija i Kvinta Lutacija
Održana je devetodnevna ceremonija jer je u Etruriji padalo kamenje. Grad je pročišćen, po nalogu gatara. Pepeo žrtava razasuo je po moru Odbor desetorice, a devet dana su magistrati vodili procesiju molitelja po svim hramovima i rubnim gradovima. Marsova koplja u Regiji pokrenula su se sama od sebe. Oko rijeke Anio padala je kiša krvi. Roj pčela nastanio se u svetištu na Stočnoj pijaci. U logoru u Galiji noću je svijetlilo svjetlo. Slobodnorođeni dječak u Ariciji bio je obavijen plamenom, ali nije progutan. Jupiterov hram, dok je bio zatvoren, udario je grom. Iskupljenje za to je prvi objasnio proricatelj Aemilius Potensis, i za to je dobio nagradu; ostali proricatelji su to držali u tajnosti jer se nagovještavalo uništenje njih i njihove djece. Rimljani su izbrisali gusare u Ciliciji. Teutone je pobio Marius. (Sažetak LXVIII; Plutarh, Marius xx f.)

100. pr. Kr. Konzulstvo Gaja Marija i Lucija Valerija
Plamteći meteor viđen je nadaleko u Tarkviniju, kako je pao u iznenadnom poniranju. Pri zalasku sunca vidjelo se da kružni objekt poput štita prelazi od zapada prema istoku. U Picenumu su kuće u potresu sravnjene, a neke su, otrgnute iz temelja, ostale stajati izvan viska. Iz dubine zemlje začuo se okršaj oružja. Pozlaćene kočije s četiri konja na Forumu znojile su se pod nogama. Odbjegli robovi na Siciliji bili su iskasapljeni u bitkama. (Štit na nebu, Plinije, Prirodoslovlje II. 34 [100]; Sicilija, sažetak LXIX; Joannes Lydus, O znakovima 4 [16].)

Komentar: Meteor koji ponire, kružni objekt u obliku štita, i potres. Rekla bih da su se događale neke ozbiljne stvari. Primijetite također izvješće o “sudaru oružja” koji dolazi iz zemlje i uzmite u obzir to, zajedno sa svim nedavnim izvješćima o metalnim, zveketnim zvukovima poput trube koji se čuju posvuda. Također, 100 godina prije Krista je godina rođenja Julija Cezara, a Marius mu je bio ujak.

99. pr. Kr. Konzulstvo Marka Antonija i Aula Postumija
Kada je u Rimu viđena sova, grad je pročišćen. Veliku štetu pričinile su kiša i vjetar, a nekoliko stvari je pogodio grom. U Lanuviumu, u hramu Junone Izbaviteljice, vidjele su se kapi krvi u komori božice. U Nursiji je potres razbio sveti hram. Luzitanci su se ponovno naoružali i bili pokoreni. Sekstus Ticije, pučki tribun, ustrajao je u ponudi zakona za raspodjelu zemlje protivno protivljenju svojih kolega; zatim su se vrane, dvije na broju, koje su letjele uvis, tako vatreno borile nad skupom da su jedna drugu kidale kljunovima i pandžama. Proricatelji su izjavili da Apolonu treba prinijeti pomirbenu žrtvu i da treba odustati od djelovanja na zakon koji je bio predložen.Tutnjava koja se činila da se diže iz dubine zemlje do neba proricala je oskudicu i glad. Narod je donosio zbirku, matrone prinose dragocjenosti, djevojke druge darove Cereri i Proserpini. Pjevalo je dvadeset i sedam djevojaka. Dvije slike čempresa posvećene su kraljici Junoni. U Luzitaniji su Rimljani proveli uspješan pohod. (Titius, Valerius Maximus VIII. i. damn. 3, i usp. Cicero, de Legibus II. xii. 31. i vi. 14; de Oratore II. xi. 48; Brutus lxii. 225.)

98. pr. Kr. Konzulstvo Kvinta Metela i Tita Didija
Na Kapitolu je iznad slika bogova uočena sova; dok su se činile žrtve iskupljenja, bik koji je bio prinošen pao je mrtav. Munje su srušile mnogo stvari. Epari Marsa u Regiji su se pomaknuli. Tijekom festivala u kazalištu je padala kiša bijele krede; ovo je najavlilo dobre usjeve i lijepo vrijeme. Iz vedra neba zagrmi. U Apolonovom hramu, dok je Odbor desetorice prinosio žrtvu, nijedna glava se nije pojavila na jetri; dok su prinosili daljnju žrtvu, na oltaru je pronađena zmija. Isto tako je hermafrodit odnesen u more. U cirkusu se rasplamsala vatra na štukama vojnika. Španjolci su bili pokoreni u nekoliko bitaka. (Statički elektricitet u cirkusu, usp. Seneka, Istraživanja u prirodi Il14.)

97. pr. Kr. Konzulstvo Gneja Kornelija Lentula i Publija Licinija
Molitve su se molile u Rimu jer je otkriven hermafrodit i iznijet je na more. U Pisaurumu se začulo hučanje u zemlji. Rušenje zidina na mnogim mjestima, kada nije bilo potresa, najavljivalo je građanske sukobe. U Nursiji je slika Jupitera okrenuta ulijevo. Dvadeset i sedam djevojaka postavilo je Junonu kraljicu slike od drveta čempresa, koje su pročistile grad. Keltiberi, Maedi i Dardanci su pobijeđeni (Keltberi, Sažetak LXX.)

96. pr. Kr. Konzulstvo Gneja Domicija i Gaja Kasija
Vuk je ušao u Rim i ubijen u privatnoj kući. Na Kapitolu je ubijena sova. Nekoliko stvari je srušila munja. Pozlaćeni kipovi Jupitera bili su razbijeni, zajedno s njihovim stupovima i kapitelima. Kod Faesulae je krv izvirala sa zemlje. U Arretiumu su ženi izrasle uši pira iz nosa i ona je povratila jezgre pira. Nakon što je Rim bio pročišćen, Ptolomej, kralj Egipta, umro je u Cireni i ostavio rimski senat i narod kao svog nasljednika. (Sažetak LXX.)

95. pr. Kr. Konzulstvo Lucija Krasa i Kvinta Scevole
U Caereu je padala mliječna kiša. U Lebadei je Eutihid sišao u svetište Jupitera Trofonija i iznio brončanu ploču na kojoj su bile ispisane stvari koje se tiču ​​države Rim. Mnoge životinje su poginule od eksplozije munje. Kod Venafruma se tlo otvorilo i potonulo na veliku dubinu. Lešinare, koji su razdirali mrtvog psa, ubili su i pojeli drugi lešinari. U Atesteu su rođeni janje s dvije glave i dječak s tri ruke i tri noge. Marsova koplja u Regiji su se pomaknula. Hermafrodit rođen u Urbinumu odnesen je na more. Zavladao je mir u zemlji i inozemstvu. (Proročište Trofonije, usp. XLV. xxxvii. 8 i bilješku.)

94. pr. Kr. Konzulstvo Gaja Celija i Lucija Domicija
Održana je devetodnevna ceremonija jer je među Volščanima pala kiša kamenja. U Volsiniju je bio pomračen mlad mjesec i nije se ponovno pojavio do trećeg sata sljedećeg dana. Djevojčica s dvije glave, četiri noge, četiri ruke i dvostrukim ženskim dijelovima rođena je mrtva. Žar ptica je viđena i ubijena. Među Vestinima je padalo kamenje unutar jedne seoske kuće. Na nebu se pojavio meteor i činilo se da cijelo nebo gori. Iz zemlje je izvirala krv i postajala tvrda. Psi su na mnogim mjestima grizli kamenje i pločice. U Faesulae je među grobovima viđena velika gomila ljudi, koja je po danu hodala u grupi s tamnom odjećom i blijedim licima. Pod vodstvom Nasice španjolski poglavari koji su se pobunili bili su pogubljeni, a njihovi gradovi srušeni.

93. pr. Kr. Konzulstvo Gaja Valerija i Marka Herenija
U Rimu i u njegovoj blizini mnoge su stvari bile srušene gromom. Sluškinja je rodila sina samo jednom rukom. U Fregellae je Neptunov hram bio otvoren noću. Prilikom vađenja utrobe iz teleta, pronađeni su mu trbuhu blizanci teleta. U Arretiumu se znojio brončani kip Merkura. U Lucaniji je plamen opkolio, ali nije ispržio, stado vetera (kastriranih ovaca) dok su se hranile danju i po noći u toru. Kod Carseolija je potekla bujica krvi. Vukovi su ušli u Rim. U Praenesteu je vuna letjela zrakom. U Apuliji se oždrijebila mazga. Zmaj (igračka) je uhvaćen u Apolonovom hramu u Rimu. Kad je konzul Herennije prinio drugu žrtvu, glava jetre se nije pojavila. Tijekom devetodnevne ceremonije, gozbeni banket za božicu progutao je pas prije nego što je kušan. Na Volsiniju se vidjelo kako plamen bljesne s neba u zoru nakon što se skupio, plamen je pokazao tamno sivi otvor, a nebo se činilo da se dijeli; u jazu su se pojavili jezici plamena. Pomirenje je uspješno postignuto obredima pročišćenja. Cijela godina bila je bez smetnji u zemlji i inozemstvu.

92. pr. Kr. Konzulstvo Gaja Klaudija i Marka Perpenne
Sova je uhvaćena u hramu Viteške sreće i izdahnula je u rukama svojih otmičara. Kod Faesulae se začulo hučanje u zemlji. Sluškinja je rodila dječaka bez otvora u intimnim dijelovima gdje se izlučuje tekućina. Otkrivena je žena s dvostrukim intimnim dijelovima. Na nebu se vidio meteor. Progovorila je krava. Roj pčela smjestio se na zabat privatne kuće. Kod Volaterrae je potekla mlaz krvi. U Rimu je padala kiša mlijeka. U Arretiumu su otkrivena dva hermafrodita. Rođen je četveronožni pijetao. Nekoliko stvari je pogodio grom. Održan je molitveni dan. Narod je donio zbirku na Ceresu i Proserpinu. Dvadeset i sedam djevojaka otpjevalo je pjevanje i pročistilo grad. Pleme Maedi u Makedoniji izazvalo je krvavu pustoš u pokrajini.

91. pr. Kr. Konzulstvo Lucija Marcija i Seksta Julija
Dok se rat u Italiji gomilao za vrijeme zakonodavne aktivnosti Livija Druza, tribune pučkih naroda, u Rimu su se pojavile mnogi predznaci. Oko izlaska sunca sa sjevernih nebesa bljesnula je vatrena kugla s velikom bukom na nebu. U Arretiumu, dok su ljudi lomili kruhove, krv je tekla iz sredine. Među Vestinima je sedam dana padala kiša kamenja i krhotina. U Aenariji je plamen koji se dizao iz pukotine u zemlji bljesnuo do neba. U potresu oko Regiuma srušen je dio grada i njegov zid. U blizini Spoletiuma, vatrena kugla zlatne boje skotrljala se dolje na tlo; povećan u veličini, činilo se da se pomiče s tla prema istoku i bio je dovoljno velik da zakloni sunce. U Cumae na citadeli znojila se slika Apolona. Hram Dužnosti u Circusu Flaminius udario je grom dok je bio zatvoren. U Asculumu su tijekom festivala masakrirani Rimljani. Dok su Latini tjerali stada iz zemlje u Rim, ljudi su stradali sa svih strana. Jata su bila uzburkana do takvog ludila da su opustošivši svoje gospodare nagovijestila ogorčen rat, a psi koji su plakali s mnogo znakova emocija proricali su nesreću svom narodu. (Sažetak LXXI; Regium, Strabon VI. i. 6 [258]; predznaci, Orosius V. sviii; Augustin, Grad Božji III. 23; Florus I. xxiv. 3; Cicero, de Divinatione I. xliv. 98 f. )

90. pr. Kr. Konzulstvo Lucija Julija Cezara i Publija Rutilija 90. pr.
Caecilia Metella je ispričala da je sanjala da je Juno Izbaviteljica bježala jer su njezini prostori bili oskvrnjeni prljavštinom i da ju je Metella svojim molitvama s mukom navela da se vrati. Metella je očistila hram, koji je bio zaprljan ženskom pažnjom na prljave i podle tjelesne potrebe, a u kojem je pod samim likom božice kuja imala svoj jazbinu i svoje leglo; održane su molitvene ceremonije, a hramu je vraćen izvorni sjaj. Rimljane su barbarski mučili stanovnici Picena. Katastrofa je zadesila posvuda u Laciju. Rutilije Lupus prezirao je božansko znanje kada nije uspio pronaći glavu jetre među iznutricama; izgubio je vojsku i pao u borbi. (Sažetak LXXIII; Ciceron, de Divinatione I. ii. 4; xliv. 99.)

44. pr. Kr. – Plinije navodi da su se “događale goleme i dugotrajne pomrčine sunca, poput one nakon ubojstva Cezara diktatora…” Ipak, nije bilo pomrčina Sunca vidljivih nigdje u Rimskom Carstvu od veljače 48. pr. Kr. do, uključujući, prosinca 41. pr. Kr. Pojavio je spektakularan komet vidljiv na dnevnom svjetlu 44. pr. Kr., možda najpoznatiji komet u antici. Veo prašine prekrivao je nebo nad Italijom u proljeće 44. godine, a često se pripisuje (nepotvrđenoj) erupciji planine Etna. U ledenim jezgrama Grenlanda postoje naslage sulfata za ovu godinu i postoje dokazi o prstenovima drveća iz Sjeverne Amerike, gdje dendrokronologija ukazuje na klimatsku promjenu kasnih 40-ih godina prije Krista. Što je i gdje je pogodilo, tek treba utvrditi, te da li je ili nije bilo smrti i razaranja negdje na kugli zemaljskoj, još je nepoznato.

John S. Lewis ne uključuje ovaj događaj u svoje izračune.

~ Slijedeći događaji su nakon nulte (0.) godine; odnosno Anno Domini (AD – ljeta Gospodnjega) ~

60. – 70. AD – Uništenje Jeruzalema.

Priča koju Josip Flavije priča o šezdesetima je priča o gladi, društvenim nemirima, propadanju institucija, ogorčenim unutarnjim sukobima, klasnom ratu, razbojništvu, pobunama, spletkama, izdajama, krvoproliću i raspršenosti Judeja po Palestini. … Bilo je ratova, glasina o ratovima već više od deset godina, a Josip Flavije izvještava o predznacima, uključujući blistavo dnevno svjetlo usred noći! (Burton Mack, Mit o nevinosti: Marko i kršćansko porijeklo, 1988., 2006.)

Tu blistavu noćnu svjetlost prepoznajemo iz događaja u Tunguskoj.

Josip Flavije daje nekoliko predznaka zla koje će zadesiti Jeruzalem i hram. Opisao je zvijezdu nalik maču, kometu, svjetlo koje blista u hramu, kravu koja je rodila janje u trenutku kada je trebala biti žrtvovana u jeruzalemskom hramu, vojske koje se bore na nebu i glas Svetoga svih Svetih kako izjavljujuje: “Odlazimo” (Josip Flavije, Židovski ratovi, 6). (Očito je glas bio apokrif.)

Neke od ovih nagovještaja spominju i drugi suvremeni povjesničari, na primjer Tacit. Međutim, Tacit je u petoj knjizi svojih Historija osudio praznovjerne Židove što nisu prepoznali i ponudili iskupljenje za predznake kojima bi se spriječile katastrofe. Uništenje Jeruzalema je sveo na glupost ili namjerno neznanje samih Židova koji nisu prinosili odgovarajuće žrtve.

Tako je postojala zvijezda nalik maču, koja je stajala nad gradom [Jerusalemom], i komet, koji je trajao cijelu godinu… (Josephus, Židovski ratovi 6,3)

Ukratko, vrlo je moguće da su eshatološki spisi u Novom zavjetu, sama formacija Mita o Isusu, bili utemeljeni na kometnim događajima tog vremena, uključujući sjećanje na “Zvijezdu na Istoku”. Razaranje jeruzalemskog hrama moglo je uistinu biti “Božji čin”, kako je izvijestio Marko u svom Evanđelju.

312. – Italija – Tim geologa vjeruje da je pronašao udarni krater svemirske stijene, a datiranje sugerira da se njegovo formiranje poklopilo s nebeskom vizijom za koju se kaže da je budućeg rimskog cara preobratio na kršćanstvo. Mali, kružni krater Cratere del Sirente u središnjoj Italiji očito je krater od udara, rekli su geolozi, jer se njegov oblik uklapa, a također je okružen brojnim manjim, sekundarnim kraterima, izdubljenim izbačenim krhotinama, kako se i očekuje od modela udara.

Radiokarbonsko datiranje pokazuje da je formiranje kratera otprilike u ono vrijeme kada bi mu svjedočio Konstantin, a oko sekundarnih kratera otkrivene su magnetske anomalije – vjerojatno zbog magnetskih fragmenata meteorita. Pogodio bi Zemlju snagom male nuklearne bombe, možda kilotona u prinosu. Izgledalo bi kao nuklearna eksplozija, s oblakom gljive i udarnim valovima.

476. – I-hsi i Chin-ling, Kina – “Gromovita kola” “kao granit” su pala na zemlju; vegetacija je bila spržena.

526. – Veliki antiohijski potres

…oni zarobljeni u zemlji ispod zgrada su spaljeni, a iskre vatre su se pojavile iz zraka i spalile svakoga, bile su kao munja. Površina zemlje je proključala, a temelji zgrada su bili pogođeni gromovima, bacali su ih potresi i izgorjeli su u pepeo u vatri… bilo je to ogromno i nevjerojatno čudo s vatrom koja se pretvarala u kišu, kišom koja je padala iz ogromnih peći, plamenom koji se rastvarao u pljuskove … kao rezultat toga Antiohija je postala pusta … u ovom teroru je stradalo do 250 000 ljudi. (John Malalas citirani od Jeffreys, E., Jeffreys, M. i Scott, R. 1986, “The Chronicle of John Malalas”, Byzantina Australiensia , Australian Assoc. Byzantine Studies 4, Melbourne.)

536. – 545. – smanjena sunčeva svjetlost, sumaglice ili “suhe magle, propali urodi, glad u Kini i na Mediteranu, i kuge.”

Pretorijanski prefekt Magnus Aurelius Cassiodorus Senator napisao je pismo u kojem je dokumentirao uvjete.

Svi mi promatramo, takoreći, sunce plave boje; čudimo se tijelima koja ne bacaju podnevnu sjenu, i toj snazi ​​najintenzivnije vrućine koja dostiže ekstremnu i dosadnu mlačnost… Tako smo imali zimu bez oluja, proljeće bez blagosti, ljeto bez vrućine… Godišnja doba su se promijenila bez da su se promijenila; a ono što se nekada postizalo miješanim kišama ne može se dobiti samo od suhoće.

Prokopije iz Cezareje, bizantinac, napisao je:

A tijekom ove godine dogodila se najstrašnija predznaka. Jer sunce je davalo svoju svjetlost bez sjaja, poput mjeseca, tijekom cijele godine, i činilo se baš poput sunca u pomrčini, jer zraci koje je bacalo nisu bili jasni niti takvi kakve je obično bacalo.

Ivan iz Efeza, klerik i povjesničar, napisao je:

Sunce je bilo tamno i tama mu je trajala osamnaest mjeseci; svaki dan je sjao oko četiri sata; a ipak je ova svjetlost bila samo slaba sjena … plodovi nisu sazrijevali i vino je imalo okus kiselog grožđa.

U jeku ove neobjašnjive tame, usjevi su propali i nastupila je glad. A onda, kuga. Ali ovdje mislimo na “pošast”, kako ju je opisao Jacme d’Agramaont, liječnik koji je pisao 1348. godine i usporedio ju je sa “Crnom smrti”.

.. Agramont nije rekao ništa o terminu epidemija, ali je opsežno razvio ono što je mislio pod pestilenciom. Ovom posljednjem terminu dao je vrlo osebujnu etimologiju, u skladu s spoznajom koju je ustanovio Izidor Seviljski (570=636) u svojoj Etymologiae, koja je postala široko prihvaćena u cijeloj Europi tijekom srednjeg vijeka. Podijelio je pojam pestilencia na tri sloga, od kojih svaki ima posebno značenje: pes = tempesta: ‘oluja, oluja’; te = ‘temperature, vrijeme’, lencia = clardat: ‘svjetlina, svjetlost’; stoga je, zaključio je, pestilencija bila ‘vrijeme oluje uzrokovane svjetlošću zvijezda ‘. [Jon Arrizabalaga, vidi prvi dio ove serije]

Za vrijeme Justinijana, ta je “pošast” poharala Europu, smanjivši stanovništvo Rimskog Carstva za trećinu, usmrtivši četiri petine građana Konstantinopola, dosežući sve do Kine i na sjeverozapad do Velike Britanije. Ivan iz Efeza dokumentirao je napredak ove “pošasti” u 541.-542. AD u Konstantinopolu, gdje su gradski službenici odustali od pokušaja prebrojavanja mrtvih nakon dvjesto trideset tisuća:

Grad je smrdio po leševima, jer nije bilo ni stelja ni kopača, a leševi su se gomilali po ulicama… Moglo bi se dogoditi da [osoba] izađe na tržnicu kupiti potrepštine i dok stoji i priča ili broji sitniš, odjednom bi kraj svladao kupca ovdje i prodavača tamo, usred plačanja robe, a da nije bilo ni kupca ni prodavača da je podigne.

To je također bilo vrijeme dodijeljeno legendarnom kralju Arthuru, gubitku Grala i manifestaciji Pustoši. Iako znanstvenici povijesnog kralja Arthura smještaju u peto stoljeće, datum njegove smrti navodi se kao 539. godine. Prema Mikeu Baillieju, slike iz legende o Arturu su u skladu s pojavom kometa i kasnijim dolaskom gladi i kuge: “Pusta zemlja” iz legende. Irske priče o svetom Patriku također prikazuju pustoš. I premda je sv. Patrik zaslužan što je Irsku oslobodio od zmija, mogli bismo smatrati da u Irskoj nikada nije ni bilo zmija, te da su zmije i zmajevi slike povezane s kometima.

Do tog trenutka, Britanci su držali kontrolu nad post-rimskom Britanijom, držeći Anglosaksonce izoliranima i potisnutima. Nakon što su Rimljani nestali, Britanci su zadržali status quo, živeći u gradovima, s izabranim dužnosnicima i obavljajući trgovinu s Carstvom. Nakon 536. godine, godina o kojoj se govori kao o “Arturovoj smrti”,Britanci, drevno kimrsko carstvo koje se nekada protezalo od Cornwalla na jugu do Strathclydea na sjeveru, gotovo je nestalo, a zamijenili su ih Anglosaksonci. Među znanstvenicima se vodi mnogo rasprava o tome jesu li Anglosaksonci pobili sve Britance ili su ih asimilirali. Ovdje moramo uzeti u obzir da su oni bili žrtve mogućih mnogih eksplozija kometa iznad glave koje su zbrisale većinu stanovništva Europe, gurnuvši je u mračni vijek koji je, i naizgled, uistinu bio MRAČNI, i atmosferski gledano.

Misterij podrijetla simbola crvenog zmaja, koji se sada nalazi na zastavi Walesa, zbunio je mnoge povjesničare, pisce i romantičare, a arheološka zajednica općenito se suzdržavala od komentiranja ovog najneobičnijeg amblema, tvrdeći da se njih ne tiče. Na drevnom velškom jeziku poznat je kao ‘Draig Goch’ – ‘crveni zmaj’, a u “Y Geiriadur Cymraeg Prifysgol Cymru”, “Velški rječnik Sveučilišta u Walesu”, (Cardiff, University of Wales Press, 1967., str. 1082) postoje prijevodi za različite upotrebe velške riječi ‘draig’. Među njima su uobičajene upotrebe riječi, koja se danas uzima samo kao ‘zmaj’, ali u prošlim vremenima također se koristila za označavanje ‘Mellt Distaw’ – (munja), kao i ‘Mellt Didaranau’- (munja bez pratnje grmljavine).

Ali najzanimljivija uobičajena upotreba riječi u ranijim vremenima, prema ovom autoritativnom rječniku, je ‘Maen Mellt’, riječ koja se koristila za označavanje ‘meteorita’. I to ima smisla, jer se velška riječ ‘maen’ prevodi kao ‘kamen’, dok se velška riječ ‘mellt’ prevodi kao ‘munja’ – dakle doslovno ‘munjeviti kamen’. To što drevni jezik velških druida ima riječi koje su i danas u upotrebi koje su se u prošlosti koristile za opisivanje i zmaja i meteorita, je nešto što nam uvelike pomaže da slijedimo destruktivni ‘trag zmaja’ kako je bilo opisano u ranim velškim ‘pjesmama-zagonetkama’. […]

Točna priroda i slijed događaja sredinom 6. stoljeća poslije Krista koji su doveli do razdoblja koje nazivamo europskim ‘mračnim dobom’ još uvijek je predmet nagađanja među povjesničarima i arheolozima. Tijekom posljednjih 20-ak godina, određeni paleoklimatolozi počeli su uspoređivati ​​bilješke s arheolozima i astronomima, a zanimljivo je da su u nedostatku pisanih zapisa mnogi počeli malo pomnije promatrati mitologiju u svojim nastojanjima da potkrijepe nalaze njihova istraživanja. Dok se većina ovog nedavnog napada interdisciplinarnog mozganja usredotočila na 6. st. kao na početak europskog mračnog doba, raniji datumi također su od velikog interesa za one koji su upleteni u ovu pravu ‘promjenu paradigme’.[…]

Posljednjih godina određeni astronomi sve više uviđaju da su točna opažanja drevnih promatrača neba kodirana u folkloru i mitologiji mnogih kultura. Gotovo svi govore o vremenima kada su smrt i masovno uništenje dolazili s neba, događaji koji se često prikazuju kao “nebeske bitke” između onih koje su, na različite načine, prikazivali kao “Bogovima”. Zanimljivo je da slike u tim ‘mitovima’ imaju mnogo zajedničkih značajki, čak i između mitologija kultura koje su široko razmaknute u mjestu i vremenu. [Europsko ‘mračno doba’ i velška usmena tradicija].

U azijskim stepama, što god se dogodilo 536. godine nakon Krista, izazvalo je političke potrese. Privreda ratobornih Avara je propala, a njihovi vazali, Turci stočari, su ih srušili. Protjerani iz stepa, Avari su se udružili sa Slavenima u Ugarskoj na granicama Rimskog Carstva.

Gildas, koji je pisao otprilike 540. godine nove ere, kaže da je otok Britanija bio u plamenu od mora do mora “… sve dok nije spalio gotovo cijelu površinu otoka i lizao zapadni ocean svojim žestokim crvenim jezikom.”[5] . U “Životu sv. Teila” sadržanom u Llandafskim poveljama svetog Teila, koji je nedavno postao biskupom katedrale Llandaf u Morganwgu, Južni Wales, stoji:

” … međutim nije mogao dugo ostati zbog pošasti koja je zamalo uništila cijeli narod. Zvala se je Žuta pošast, jer su sve osobe koje je zahvatila postale žute i bez krvi, a pojavilo se ljudima stup vodenastog oblaka, koji ima jedan kraj koji se vuče uz zemlju, a drugi iznad, teče u zraku i prolazi kroz cijelu zemlju kao pljusak koji prolazi kroz dno dolina. Koja god živa bića dotakne svojom štetnom eksplozijom, ili su odmah umrla, ili se razboljela na smrt… i toliko je gore spomenuto uništenje bjesnilo diljem nacije, da je uzrokovalo da je zemlja gotovo pusta.”

Zabilježeno je da je sveti Teilo otišao iz Južnog Walesa u Bretanju kako bi pobjegao od Žute kuge, i da je ona trajala nekih 11 godina.

Godine 540., u Jemenu, velika brana Marib, koja datira iz oko sedmog stoljeća prije Krista, i jedno je od inženjerskih čuda antičkog svijeta i središnjeg djela južnoarapske civilizacije, pukla je i počela se urušavati. Do 550. godine, brana je potpuno izgubljena i tisuće ljudi su migrirale u drugu oazu na arapskom poluotoku, Medinu. Arapska plemena, traumatizirana ekološkim katastrofama oko sebe, počela su razmišljati o osvajanju radi opstanka. 610. godine nove ere ujedinio ih je novi vođa: Muhamed.

Iako su se u sedmom stoljeću dogodile brojne povijesne promjene, poput rimskog rata s Perzijom, uspona islama, pobune i građanskog rata u Rimskom carstvu, te napredovanja Slavena pod vodstvom Avara, može se reći da se sjeme ovih promjena, uništenje starog koje je otvorilo mjesto novom, može se pratiti do ekološke katastrofe 536. godine .

John Lewis ne uključuje nikakve procjene smrti i razaranja koja su se dogodila u to vrijeme u svoj “prosječni broj godišnjih smrti od kometa”.

580. – Francuska – Velika vatrena lopta i eksplozija; Izgorjeli su Orleans i obližnji gradovi.

588 . – 25. lipnja – Kina – “Crveno obojeni predmet” pao je “bučno poput grmljavine” u peć; eksplodirao; spalio nekoliko kuća

616. – 14. siječnja – Kina – Prijavljeno deset smrtnih slučajeva u Kini zbog kiše meteorita; uništene opsadne kule

679. – Coldingham, Engleska – Samostan uništen “vatrom s neba” kako je objavljeno u Anglo-Saxon Chronicle.

764. – Nara, Japan – Meteorit udario u kuću.

810. – Gornja Saska – konj Karla Velikog se preplašio meteora i bacio Karla V. na zemlju.

1000. – Alberta, Kanada – Procjenjuje se datum ovog udara meteora.

“Ono što su lokalni lovci u Whitecourtu godinama mislili da je vrtača, zapravo je krater koji je iza sebe ostavio meteor koji je pao na Zemlju prije 1000 godina i koji sada privlači međunarodnu pozornost istraživača… Krater je širok 36 metara i dubok šest metara, što je malo za krater, … Herd misli da je meteor došao iz asteroidnog pojasa i da je imao jedan metar u promjeru. Međutim, istraživači su do sada pronašli 74 različita komada originalnog meteora – koji se naziva meteoritom onda kada udari u tlo – razbacanih oko kratera, neki na udaljenosti i do 70 metara.” Članak OVDJE

1064. – Chang-chou, Kina – Dnevna vatrena lopta, pad meteorita; spaljene ograde.

1160. – 1177. – Iran – Hossein Alizadeh Gharib, nakon što je otkrio nekoliko mladih udarnih kratera u Iranu, pretražio je povijesne zapise i pronašao ovo:

Rezultat moje potrage kroz ogromnu zbirku perzijskih kronika, te kroz meteorološka, astronomska i književna djela (koja su uglavnom još uvijek u rukopisnom obliku) bilo je otkriće više od 100 slučajeva fenomena vatrene lopte, padova i kiše meteorita, kao i nesreće koje je uzrokovala smrt ljudi. Mohammad Ebn Mahmoud Tousi, u svom velikom djelu pod naslovom Ajayeb-ol-Makhlooghat (“Čudesne pojave”), koje je enciklopedija čuda zabilježenih u godinama 556-573 po Hidžri (1160. – 1177. n.e.), u poglavlju pod naslovom “O padajućem kamenju”, on piše: “…i krećemo da napišemo još jedno poglavlje o kišama kamenja i o tome može li kamenje pasti s neba ili ne…” Zatim spominje nekoliko slučajeva pada meteorita i dolazi do ovog fenomena: “…i čuo sam od pouzdane osobe, koja mi je rekla: ‘Sjedio sam u hladu u Qazvinu (100 km južno od Kaspijskog mora) kada se pojavio oblak s grmljavinom i u sjeni je tada pao kamen još jedan, oba identična. Bio sam znatiželjan odakle dolaze. Zatim je stigla vijest da je u Hoosamu (danas Rud Sar, gradu u sjevernom Iranu na Kaspijskom moru) padala je kamena kiša i veliki broj ljudi je poginuo.'”

Možda se radilo o istom događaju koji je opisao nepoznati autor u Sovara-ol-Aghalim (“Lica zemalja”), što je geografski opis srednjovjekovnog svijeta napisan u 748. po Hidžri (1347. n.e.), u četvrtom poglavlju svoje knjige: “… i jedan čovjek je rekao da je vidio u Kazvinu da je kamen pao na zemlju s munjom…” (“Fatal Meteorite Shower in the Iran 12th Century,” Meteorite! magazin, izdanje u studenom 1999.)

Prema Wikipediji, grad Rudsar imao je džamiju 979. godine, a grad je “iz nepoznatih razloga bio razrušen” i obnovljen između 1393. – 1435. [Unos dodan 3.3.2013.]

1178. – 18. lipnja po julijanskom kalendaru, 25. lipnja, gregorijanski

Ove godine, u nedjelju prije blagdana sv. Ivana Krstitelja, nakon zalaska sunca kada je mjesec prvi put postao vidljiv, čudesnom fenomenu svjedočilo je pet ili više muškaraca koji su sjedili ondje okrenuti prema mjesecu. Bio je to blistav mladi mjesec, a kao i obično u toj fazi, njegovi rogovi bili su usmjereni prema istoku; i odjednom se gornji rog razdvojio. Iz sredine pukotine je niknula plamena buktinja koja je izbacivala vatru na priličnu udaljenost, vrući ugljen i iskre. U međuvremenu se tijelo mjeseca koje se nalazilo ispod grčilo, takoreći, od tjeskobe, i, da se izrazim riječima onih koji su mi to izvijestili i vidjeli svojim očima, mjesec je pulsirao poput ranjene zmije. Nakon toga je povratio svoje stanje. Ovaj fenomen se ponovio desetak ili više puta, plamen je nasumce poprimao različite oblike uvijanja, a zatim se vraćao u normalu. Nakon ovih preobrazbi, mjesec je od roga do roga, odnosno cijelom svojom dužinom, poprimio zatamnjeni izgled. Sadašnjem piscu ovaj izvještaj dali su ljudi koji su ga vidjeli vlastitim očima i spremni su položiti svoju čast na zakletvu da nisu dodali ili krivotvorili gornju pripovijest. (Gervase od Canterburyja)

otprilike 1200. – Regija Tapanui, Novi Zeland – Sažetak rada: “Raspravljamo o dokazima da su široko rasprostranjeni požari prije otprilike 800 godina, koji su oslobodili južne provincije Južnog otoka Novog Zelanda od opsežnih šuma prisutnih u to vrijeme, bili uzrokovani ulaskom velikog bolida u atmosferu, pri čemu je požar zapaljen intenzivnom stvorenom toplinom kako je izvanzemaljski projektil ablatirao/detonirao na sličan način kao objekt iznad Tunguske u 1908. Ti požari su doveli do izumiranja kopnene ptice koja je bila poznata kao Moa, i kraj arhaične epohe maorske povijesti poznate kao razdoblje lovaca na Moa-e. Ovo tumačenje dobro je potvrđeno u maorskom mitu i legendi. (Duncan Steel, “The Tapanui Region of New Zealand: Site of a ‘Tunguska’ Around 800 Years Ago?” Asteroidi kometi, meteori 1991.) Maori govore o “padanju neba, bijesnim vjetrovima, preokretu Zemlje i tajanstvenoj razornoj vatri iz svemira.” Neki nazivi mjesta odražavaju takve događaje: Waipahi (mjesto eksplodirajuće vatre), Tapanui (velika eksplozija). [Unos dodan 3.3.2013.]

1321. – 1368. – okrug O-chia, Kina – Željezna kiša ubija ljude, životinje, oštećuje kuću.

1347. – 1348. – Crna smrt – Crna smrt – nije uključeno u izračun Johna Lewisa – ubila je oko polovicu stanovništva zapadne Europe. Učinci ovog događaja su vjerojatno bili globalni, iako je broj smrtnih slučajeva u svijetu nepoznat.

1348. – 25. siječnja – Potres u Koruškoj, uništeno 16 gradova, pala je vatra s neba; preko 40.000 mrtvih. John Lewis ne uključuje ni ovaj događaj u svoje izračune.

1369. – Ho-t’ao, Kina – “Velika zvijezda” je pala, zapalila vatru, vojnici su ozlijeđeni.

1430. – Lipanj, Novi Zeland – Ogroman komet udario je u ocean manje od stotinu milja od kineske flote Zhou Mana. Izbrojano je 173 olupina, uništenih ovim događajem. Komet je spalio mnoge brodove i bacio goruće olupine na južni otok Novog Zelanda i istočne obale Australije, te preko Tihog i Indijskog oceana. Kineski i majanski astronomi opisuju veliki plavi komet viđen u Canis Minoru 26 dana u lipnju 1430. – datum koji je kompatibilan s dokazima profesora Bryanta (1410. – 1480.). U studenom 2003., Dallas Abbott i njezin tim objavili su da su pronašli gdje se komet srušio – između otoka Campbell i južnog otoka Novog Zelanda. Smrtni slučajevi? Vjerojatno više tisuća.

Mega-tsunami pogodio je jugoistočnu Aziju prije 700 godina, usporediv sa smrtonosnom tsunamijem iz 2004., izjavila su dva tima geologa nakon što su pronašli sedimentne dokaze u obalnim močvarama.

Istraživači na Tajlandu i Indoneziji napisali su u dva članka za časopis Nature da je tsunami pogodio oko 1400. godine, mnogo prije nego što su počeli povijesni zapisi o potresima u regiji.

Što nas, naravno, navodi na pitanje: je li mega-tsunami 2004. bio rezultat udara kometa/asteroida?

1490. – 3. veljače – Ch’ing-yang, Shansi, Kina – Kamenje je padalo kao kiša; više od 10.000 ubijenih.

1492. – Ensisheim, Alsace – sletio meteorit od 127 kg; iste godine je Kolumbo izvijestio o “čudesnoj vatrenoj grani” koja je pala u more dok je plovio preko Atlantika.

1511. – 14. rujna – Cremona, Lombardija, Italija – Ubijeni redovnik zajedno s nekoliko ptica, i ovca.

1516. – Svibanj – Nantan, Kina – “Tijekom ljeta u svibnju 11. godine Jiajinga, zvijezde su padale iz sjeverozapadnog smjera, duge pet do šest dužina, mašući poput zmija i zmajeva. Bile su sjajne poput munje i nestale su za nekoliko sekundi”. Mnoge od njih su sakupili lokalni farmeri 1958., kada je Kini trebao čelik za “Veliki skok naprijed” koji je zagovarao Mao Zedong. Imaju grubu oktaedarsku strukturu i sadrže 92,35% željeza i 6,96% nikla, što pripada IIICD klasifikaciji Wasson et al (1980.). Većina Nantan meteorita ima težinu od 150 do 1500 kg. Zbog vlažnog stanja, manji komadi zakopani u tlo nižih dolina su opsežno istrošeni i oksidirani u limonit.

1620. – Punjab, Indija – Palo je vruće željezo, spaljena je trava; prekovano u bodež i dvije sablje.

1631. – Pad Magedeburga, Njemačka

Pojačala se velika oluja, grad se zapalio na svim mogućim mjestima, tako da je i mala pomoć (spašavanje) bila od pomoći (cijenjena). … tada sam vidio cijeli grad Magdeburg, osim kupole, samostana i Nove tržnice, kako leži u žeravici i pepelu, koji je bjesnio samo oko 3 ili 3 1/2 sata, iz čega sam zaključio čudnu Božju svemoć i kaznu. (Geoffrey Mortimer, Njemački život i pisma 54:2, “Stil i fikcija u osobnim iskazima očevidaca tridesetogodišnjeg rata”)

“Drugo sunce” viđeno je na dan 29. svibnja 1630. i oko toga dana, a 20. svibnja 1631., godinu dana kasnije, Magdeburg je pao kao što je gore opisano. Standardni povijesni opis pada Magdeburga ide otprilike ovako:

Pad Magdeburga užasnuo je Europu. Grad je izgladnio, a potom je nemilosrdno bombardiran. Artiljerijsko granatiranje je postalo tako jako da se grad zapalio. Više od 20.000 građana stradalo je u opsadi i kataklizmi koja ga je okončala. Sam grad je spaljen do temelja. Okrutna i besmislena devastacija označila je novi pad, čin koji zgraža generaciju već naviklu na užase.

1639. – Kina – Veliki kamen pao na tržnicu; desetke ubijenih; desetke uništenih kuća.

1648. – Brod u blizini Malacce – Izvješteno je da su dva mornara ubijena na brodu na putu iz Japana za Siciliju.

1654. – Milano, Italija – Izvještaj o redovniku kojeg je ubio meteorit.

1661. – 9. kolovoza – Kina – Meteorit probio krov; nema ozljeda.

1670. – 7. studenoga – Kina – Meteorit je pao, slomio krovnu gredu kuće.

1761. – Chamblan, Francuska – Kuću je pogodio i spalio meteorit.

1780. – Kanada? – Usred rata za nezavisnost, u podne se je tama spustila na Novu Englesku. Mnogi ljudi su mislili da je Sudnji dan blizu. Ostat će zapamćen kao Mračni dan Nove Engleske.

Dnevnici prethodnih dana spominju zadimljeni zrak i crveno sunce ujutro i navečer. Oko podneva ovog dana pao je rani mrak: ptice su pjevale svoje večernje pjesme, domaće životinje su se vratile u svoja skloništa i staje, a ljudi su bili zbunjeni.

Neki su išli u crkvu, mnogi su potražili utjehu u krčmi, a više njih su bliže rubovima zamračenog prostora komentirali čudnu ljepotu nadnaravnog polusvjetla. Jedna je osoba primijetila da čisto srebro ima boju mesinga.

Najmračnije je bilo u sjeveroistočnom Massachusettsu, južnom New Hampshireu i jugozapadnom Maineu, ali je pao sumrak diljem većeg dijela Nove Engleske, čak i do New Yorka. U Morristownu, New Jersey, general George Washington je to zabilježio u svom dnevniku.

U najmračnijem području ljudi su morali ručati uz svjetlost svijeća. Jedan stanovnik Massachusettsa primijetio je: “Na nekim mjestima je mrak bio toliki da ljudi nisu mogli čitati uobičajeni tisak na otvorenom.” U New Hampshireu, napisala je jedna osoba, “List bijelog papira držan na nekoliko centimetara od očiju bio je jednako nevidljiv kao i najcrnji baršun.”

U Hartfordu, pukovnik Abraham Davenport usprotivio se odgađanju zakonodavnog tijela Connecticuta, na sljedeći način: “Dan presude se ili bliži, ili ne. Ako ne, nema razloga za odgodu; ako da, odlučujem da obavljam svoju dužnost.”

Kad je došlo vrijeme da padne noć, pun mjesec nije uspio donijeti svjetlost. Čak i područja koja su tijekom dana vidjela blijedo sunce uopće nisu mogla vidjeti mjesec. Bez mjeseca, bez zvijezda: Bila je to najmračnija noć koju je itko vidio. Neki ljudi nisu mogli spavati i čekali su duge sate da vide hoće li sunce ikada ponovno izaći. Svjedočili su njegovu povratku ujutro 20. svibnja. Mnogi su tu obljetnicu slavili godinu dana kasnije kao dan posta i molitve.

Profesor Samuel Williams s Harvarda prikupljao je izvješća iz svih pogođenih područja kako bi tražio objašnjenje. Grad dalje na sjeveru prijavio je “crni šljam poput pepela” na kišnici skupljenoj u kadama. Bostonski promatrač primijetio je da zrak smrdi na “pivovaru ili peć na ugljen”. Williams je primijetio da je padala “gusta, tamna i čađava” kiša u Cambridgeu i da je imala okus i miris poput “crnog pepela spaljenog lišća.”

Kao iz šumskog požara na sjeveru? Bez željeznice ili telegrafa ljudi ne bi znali: nijedna vijest ne bi mogla stići prije nego što bi bila dostavljena na konju, pod pretpostavkom da je požar bio čak i blizu bilo kojeg europskog naselja u ogromnoj divljini.

Ali danas znamo da se tama pomaknula na jugozapad brzinom od oko 25 mph. A znamo da su šumski požari u Kanadi 1881., 1950. i 2002. bacili dim na sjeveroistočne Sjedinjene Države.

Konačan odgovor stigao je 2007. U International Journal of Wildland Fire, Erin R. McMurry sa odsjeka za šumarstvo Sveučilišta Missouri i koautori kombinirali su pisane izvještaje s dokazima o ožiljcima od požara iz pokrajinskog parka Algonquin u istočnom Ontariju kako bi dokumentirali masivni šumski požar u proljeće 1780. kao “vjerojatni izvor zloglasnog Mračnog dana iz 1780.” LINK Zvuči kao događaj prouzrokovan udarom.

1790. – 24. srpnja – Barbotan i Agen, Gaskonja, Francuska – Meteorit smrskao kolibu, ubio farmera i nešto stoke.

1794. – 16. lipnja – Siena, Italija – Pogođen je dječji šešir; dijete neozlijeđeno

1798. – 19. prosinca – Benares, Indija – Zgrada pogođena meteoritom

1801. – 30. listopada – Suffolk, Engleska – “Kuću za stanovanje gospodina Woodrossea, mlinara, u blizini Horringer-mlina, Suffolk, zapalio je meteor, i potpuno ju uništio zajedno sa susjednom štalom.”

1803. – 4. srpnja – E. Norton, Engleska – Pogođena je javna kuća White Bull, srušen dimnjak, spaljena trava, let objekta je bio gotovo horizontalan.

1803. – 13. prosinca – Massing, Češka – Zgrada pogođena meteoritom.

1810. – Srpanj – Shahabad, Indija – Pao je veliki kamen, pet sela spaljeno; nekoliko ubijenih.

1811. – 1812. Pronašao i poslao čitatelj:
Iz knjige “Knjiga o kometu – Vodič za povratak Halleyeva kometa” Roberta D. Chapmana i Johna C Brandta, objavljeno 1984.:

U prosincu 1811., započeo je niz potresa koji su potresli preko tri stotine tisuća četvornih milja istočne Sjeverne Amerike. Veliki potres u Novom Madridu bio je samo jedan od mnogih događaja s kraja 1811. i 1812. koji su ubrzo uslijedili nakon Velikog kometa 1811. Prvi put promatran iz Amerike krajem 1811., komet je opisan kao svijetao i nešto manji od punog mjeseca, uključujući njegov rep. Novine u toj mladoj republici otkrile su komet i predvidjele da je to predznak zlih vremena. Naravno, uslijedio je niz katastrofa, prirodnih i drugih.

Iako je epicentar potresa bio u blizini malog grada na rijeci Mississippi – New Madrid, Missouri – brojni potresi osjetili su se čak i u New Yorku i Floridi. Prema jednom izvoru, 16. prosinca su Richmond, Virginia i Boston bili tako snažno potreseni potresima da su zvonila crkvena zvona. Kažu da je na nekim mjestima struja u rijeci Mississippi tekla unatrag.

Veliki prirodoslovac John James Audubon bio je u Kentuckyju kada je došlo do prvog potresa. U početku je mislio da je taj urlik bio tornado i uputio se prema skloništu. Audubon i drugi izvijestili su o čudnim zamračenjima i osvjetljenjima na nebu.

Jared Brookes, rodom iz Louisvillea, Kentucky, vodio je točne zapise o svim šokovima koje je doživio. Između prosinca 1811. i svibnja 1812. izlistao je više od dvije tisuće zasebnih potresa. Na temelju povijesnih dokaza, Charles Richter (izumitelj Richterove ljestvice koja se koristila za mjerenje jačine potresa) procijenio je da su postojala najmanje tri jaka potresa koja su premašila jačinu osam na njegovoj ljestvici. Potresi u Novom Madridu stoga su jedan od najjačih, ako ne i najžešćih, serija zabilježenih potresa u povijesti SAD-a.

Potresi u Novom Madridu nisu bili jedina katastrofa koja se dogodila 1811. i 1812. Dana 26. prosinca 1811., izbio je požar u novom kazalištu u Richmondu, koje je bilo prepuno ljudi. Guverner George Smith i gotovo osamdeset drugih ljudi su poginuli. Incidenti, koji su doveli do rata 1812., neumoljivo su napredovali: bitka kod Tippecanoea; incident Guerriere u kojem su Britanci impresionirali američkog pomorca s američkog broda na njihov ratni brod Guerriere. Da zaokružimo probleme, mladu republiku pogodilo je loše vrijeme. Sve u svemu, 1812. nije bila dobra godina.

Zanimljiv kontrast katastrofama 1811.-1812. dolazi iz svijeta vina. Godina 1811. dala je posebno dobru berba. U čast velikog kometa, vino je nazvano vin de la comete (vino kometa). Nije sve iz te godine bilo loše!

Ovaj članak govori o mogućnosti da potres u Novom Madridu 1811. može biti povezan s Velikim kometom iste godine. Većina članka fokusira se na mogućnost pronalaženja zone utjecaja u vezi s tim događajima. Dokazi se čine neuvjerljivima, ali na temelju onoga što sam pročitala, ovo može biti netočan pristup razumijevanju povijesnih podataka budući da kometi imaju sposobnost eksplodiranja u atmosferi, i tako uzrokujući mnogo pustošenja na tlu. Zapravo, čini se da postoje svjedočanstva očevidaca ljudi koji su proživjeli ovaj događaj – o padu tvari nalik ugljenu, kao i vidljivim valovima same zemlje. Izvještaj očevidaca:

“…primjećeno je da zemlja kao da se kotrlja u valovima od nekoliko stopa visine, s vidljivim udubljenjima između. Pomalo su se vidjeli kako ti valovi ili nabujanja pucaju, izbacujući velike količine vode, pijeska i vrstu drvenog ugljena…”

Ovaj dokaz može ukazivati ​​na neku vrstu eksplozije iznad glave, koja je također mogla izazvati neke od potresa u ovoj regiji?

Još jedna stvar koju treba istaknuti je referenca na ljudske sukobe tijekom ovog vremenskog razdoblja. Očito se kao jedan primjer ističe rat 1812. između američke republike i Britanaca. Drugi bi bio Napoleonov marš u Rusiju i njegov konačni poraz tijekom nenormalno hladne zime. Citat u iznad povezanom članku navodi:

Dok je Napoleon marširao u Rusiju s vojskom od sedamsto tisuća ljudi, Veliki komet [iz 1811.] razvio je rep dug sto milijuna milja. Nakon početnih pobjeda, Napoleon se preopteretio. Nakon invazije na Moskvu ponestalo mu je zaliha i zima se pokazala nemilosrdnom. Stotine tisuća su umrle dok je komet izvodio zastrašujuće akrobacije podijelivši se na dva dijela.

Ovo bi moglo ići zajedno s analizom Victora Clubea o povezanosti kometa i turbulencija unutar ljudske civilizacije.

1823. – 10. studenog – Waseda, Japan – Meteorit udara u kuću.

1825. – 16. siječnja – Oriang, Indija – Muškarac je izvijestio da je ubijen, a žena je ozlijeđena u padu meteorita.

1827. – 27. veljače – Mhow, Indija – Meteorit udario čovjeka u ruku, drvo je slomljeno.

1835. – 13. studenog – Belley, Dept. de l’Ain, Francuska – Vatrena lopta zapalila štalu.

1836. – 11. prosinca, Macaé, Brazil – Nekoliko kuća oštećeno, nekoliko volova ubijeno meteoritom.

1841. – Chiloe Archipel, Čile – Požar uzrokovan padom meteorita.

1845. – 6. svibnja – Ch’ang-shou, Szechwan, Kina – Kameni meteorit oštetio je više od 100 grobnica.

1847. – 14. srpnja – Braunau, Češka – željezo od 16,7 kg razbija krov kuće.

1850. – 17. listopada – Szu-mao, Kina – Meteorit pada kroz krov kuće.

1858. – 9. prosinca, Ausson, Francuska – Zgrada pogođena meteoritom.

1859. – 15. studenog – u blizini New Yorka – Eksplozija iznad glave: Meteoru su svjedočili mnogi u regiji, uključujući stanovnike New Yorka, dok im je letio iznad glava. Vatrena kugla eksplodirala je iznad rijeke Toms, New Jersey. Potres od eksplozije potresao je kuće miljama od epicentra. Zvuk eksplozije trajao je gotovo dvije minute, a opisan je kao neprekidna topovska paljba. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1860. – 1. svibnja – New Concord, Ohio – Meteorit je udario i ubio ždrijebe.

1868. – 30. siječnja – Pultusk, Poljska – Najveća ikad zabilježena kiša kamenih meteorita (procijenjena na 200 kg, sa 68.780 pronađenih fragmenata). Vatrenoj kugli i detonacijama svjedočile su tisuće, a fragmenti su padali na led, zemlju i kuće unutar područja od 127 četvornih kilometara. [Unos dodan 4.3.2013.)

1868. – 8. kolovoza – Pillistfer, Estonija – Pogođena zgrada.

1869. – 1. siječnja – Hessle, Švedska – Čovjeka promašio meteorit za nekoliko metara.

1870. – 23. siječnja – Nedagolla, Indija – Čovjek omamljen udarom meteorita. (Ne znam znači li to da je čovjek bio “začuđen” ili je bio fizički pogođen i onesvješten.)

1871. – 8. listopada – Veliki požar u Chicagu. Pogledajte Komet Biela i krava gospođe O’Leary (Još jedna stavka koju John Lewis nije unio u svoje izračune.)

1872. – Banbury, Engleska – Vatrena kugla stabla i zid

1874. – 30. lipnja – Chin-kuei Shan, Ming-tung Li, Kina – Oluja s grmljavinom; pao ogroman kamen, zdrobljena vikendica, ubijeno dijete.

1876. – 16. veljače – Judesegeri, Indija – Spremnik za vodu udario meteorit.

1877. – 3. siječnja – Warrenton, Missouri – Meteorit promašio čovjeka za nekoliko metara.

1877. – 21. siječnja – De Cewsville, Ontario – Meteorit promašio čovjeka za nekoliko metara.

1879. – 14. siječnja – Newtown, Indiana – Izvještaj da je Leonidas Grover ubijen u krevetu zbog pada meteorita. (moguća podvala u Paducah Daily News).

1879. – 31. siječnja – Dun-le-Poelier, Francuska – Izvještaj da je farmer ubijen od meteorita.

1879. – 12. studenog – Huan-hsiang, Kina – Kiša kamenja; mnoge kuće oštećene; miris sumpora.

1881. – 19. studenoga, Grosliebenthal, Rusija – Izvještaj o čovjeku ozlijeđenom zbog meteorita.

1886. – studeni – Aspen, CO – “Zviždeći” meteorit je uplašio krdo stoke u stampedo. Pronađen je komad težak 20 kilograma koji je zapalio gaj. [Unos dodan 9.3.2013.]

1887. – 19. ožujka – Barque JPA , S. Atlantic – Vatrena kugla “pala je u vodu vrlo blizu”.

1888. – 22. kolovoza – Sulaymaniyah, Irak – Meteorit je ubio jednog čovjeka, drugi je ostao paraliziran. [unos dodan 24.4.20., izvor]

1893. – 22. studenoga – Zabrodii, Rusija – Zgradu udario meteorit.

1897. – 11. ožujka – New Martinsville, West Virginia – Čovjek je navodno pogođen, konj ubijen, a zidovi probijeni.

1899. – 12. ožujka – Blizu Helsinkija, Finska – Eksplozija u zraku (visina: 20 km): Proizvedena najveća količina meteoritskih krhotina ikada pronađenih na finskom tlu, ukupne težine 328 kilograma. Najteži pojedinačni meteorit teži 80 kilograma i trenutno se nalazi u Finskom prirodoslovnom muzeju. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1906 . – 4. studenog – rijeka Diep, Južna Afrika – Pogođena zgrada

1907. – 5. rujna – Hsin-p’ai Wei, Weng-Li – Pao je kamen; cijela obitelj smrskana na smrt.

1907. – 7. prosinca – Bellefontaine, Ohio – Meteorit prouzročio vatru, uništio kuću.

1908. – 30. lipnja – Tunguska dolina, Sibir – Navodno su dvojica ubijena, mnogi ranjeni u eksploziji u Tunguskoj. Više o Tunguski na LINKU.

1909. – 29. svibnja – Shepard, Texas – Meteor pada kroz kuću.

1910. – 27. travnja – Meksiko – eksplodirao divovski meteor, pao u planine, izazvao šumski požar.

1911. – 16. lipnja – Kilbourn, Wisconsin – Meteorit udario u štalu.

1911. – 28. lipnja – Nakhla, Egipat – Meteorit pogodio psa i ubio ga.

1912. – 19. srpnja – Holbrook, Arizona – Pogođena zgrada; palo je 14.000 kamenja; čovjek promašen za nekoliko metara.

1914. – 9. siječnja – W. Francuska – Eksplozije meteora razbijaju prozore.

1914. – 22. studenog – Batavia, New York – farma oštećena zbog pada meteorita.

1916. – 18. siječnja – Baxter, Missouri – Pogođena zgrada.

1917. – 3. prosinca – Strathmore, Škotska – Pogođena zgrada.

1918. – 30. lipnja – Richardton, N. Dakota – Pogođena zgrada.

1919. – 26. studenog – Južni Michigan, Sjeverna Indiana – Eksplozija u zraku: divovski meteor je viđen kako se približava s istoka. Zabilježen je sjajan bljesak svjetla, grmljavina i potres u trajanju od 3 minute. Prijavljena je znatna materijalna šteta i razbijeni prozori na vrlo velikom području, kao i poremećaji u telegrafskim, telefonskim i elektroenergetskim sustavima. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1921. – 15. srpnja – Berkshire Hills, Mass. – Meteor izazvao vatru u Berkshiresu.

1921. – 21. prosinca – Bejrut, Sirija – Pogođena zgrada.

1922. – 2. veljače – Baldwyn, Mississippi – Čovjek promašen za 3 metra.

1922. – 24. travnja – Barnegat, New Jersey – Poljuljane zgrade, razbijeni prozori, oblaci štetnog plina – eksplozija fragmenta kometa iznad glave.

1922. – 30. svibnja – Nagai, Japan – Osoba promašena za nekoliko metara.

1924. – 6. srpnja – Johnstown, Colorado – Čovjek je promašen za 1 metar.

1927. – 28. travnja – Aba, Japan – Djevojku je udario i ozlijedio “sumnjivi” (?) meteorit.

1929. – 8. prosinca Zvezvan, Jugoslavija – Meteor udario na svadbenu zabavu, ubio 1.

1930. – 13. kolovoza – Brazil – Eksplozija u zraku (prinos: 0,1-5,0 kt): Događaj “Rio Curaca” – brazilski “Tunguska događaj”; vatra i “depopulacija” – “zviždajući” zvuk koji probija uši, koji bi se mogao shvatiti kao manifestacija elektrofonskih fenomena o kojima se raspravljalo u WGN-u tijekom posljednjih nekoliko godina; sunce izgleda kao “krvavocrveno” prije eksplozije. Događaj se dogodio oko 8 sati po lokalnom vremenu, a bolid je vjerojatno došao sa Sunčeve strane Zemlje. Ako je objekt stvarao prašinu i meteoroide — odnosno bio je kometne prirode — onda, budući da ekscentrične orbite niskog nagiba proizvode radijante blizu Sunca, moglo bi se dogoditi da je solarna obojenost (koja bi, u ovom objašnjenju, bila svjedočena i negdje drugdje) nastala zbog takve prašine u liniji vida prema Suncu. Ukratko, Zemlja je bila unutar repa malog kometa. Prije eksplozije došlo je do pada sitnog pepela, koji je prekrivao okolno raslinje bijelim pokrivačem. [unos ažuriran 3/12/13]

1931. – 10. srpnja – Malinta, Ohio – Eksplozija, krater, miris sumpora, razbijeni prozori na seoskoj kući; četiri telefonska stupa pukla, žice spuštene; eksplozija fragmenta komete iznad glave.

1931. – 8. rujna – Hagerstown, Maryland – Meteor se srušio na krov u Hagerstownu.

1932. – 4. kolovoza – Sao Christovao, Brazil – Pad uništio krov skladišta.

1932. – 10. kolovoza – Archie, Missouri – Promašio osobu za jedan metar, pogođena kuća.

1932. – 8. prosinca – Arroyomolinos de León, Španjolska – Eksplozija u zraku (prinos: 190 kt, visina: 15,7 km) [unos dodan 3/12/13, izvor]

1933. – 24. veljače – Stratford, Texas – Svijetla vatrena lopta, pala metalna masa od 1,8 kg, izgorjela trava.

1933. – 8. kolovoza – Sioux Co., Nebraska – Čovjek promašen za nekoliko metara.

1934. – 16. veljače – Teksas – Pilot skreće kako bi izbjegao sudar s vatrenom loptom.

1934. – 18. veljače – Sevilla, Španjolska – Kuća pogođena i izgorjela.

1934. – 28. rujna – Kalifornija – Pilot pobjegao od vatrene kugle (pretpostavlja se da je izveo manevre izbjegavanja).

1935. – 11./12. ožujka – Lowicz, Poljska – Uočena vrlo svijetla vatrena kugla, zvuk glasnih udara groma i pada meteorita (ukupna težina procijenjena na 60 kg). U dvorište jednog čovjeka, udaljeno 30-40 m od njega, pala su dva odlomka. [Unos dodan 3/4/2013]

1935. – 11. kolovoza – Briggsdale, Colorado – Čovjeka je za dlaku promašio meteorit.

1935. – 11. prosinca, 21 h po lokalnom vremenu – Britanska Gvajana – Širina: 2 stupnja 10 min sjeverno, dužina: 59 stupnjeva 10 min zapadno, blizu planine Marudi.
Izvješće Sergea A. Korffa iz Bartol Research Foundation, Instituta Franklin (Delaware, SAD) sugerira da bi područje razaranja moglo biti veće od one uključene u sam događaj u Tunguskoj. Izvještaji očevidaca bili su u skladu s velikim meteoroidom/malim asteroidom koji je ušao, s tijelom koje je prolazilo iznad glave popraćeno strašnom urlikom (vjerojatno elektrofonskim efektom), kasnijim potresima i nebom osvijetljenim poput dana. Lokalni operater zrakoplova, Art Williams, izvijestio je da je vidio područje šume veće od dvadeset milja (32 kilometra) koje je uništeno, a kasnije je izjavio da je razoreni dio džungle bilo izdužen, a ne kružni, kao što se to dogodilo u Tunguskoj i što bi se očekivalo od zračne eksplozije uzrokovane objektom koji ulazi daleko od vertikale (najvjerojatniji kut ulaska za sve kozmičke projektile je 45 stupnjeva).

1936. – 14. ožujka – Red Bank, New Jersey – Meteorit prošao kroz krov.

1936. – 2. travnja – Yurtuk, SSSR – Pogođena zgrada.

1936. – 19. listopada – Newfoundland – Ribarski čamac zapaljen meteoritom.

1938. – 31. ožujka – Kasamatsu, Japan – Meteorit probija krov broda.

1938. – 16. lipnja – Pantar, Filipini – Pogođeno nekoliko zgrada.

1938. – 24. lipnja – Chicora, Pennsylvania – Eksplozija u zraku: Krava je udarena i ozlijeđena. Vatrena kugla, obavijena ogromnim ‘oblakom’ proizvodila je zvukove poput grmljavine. Meteorit je težio oko 625 tona i eksplodirao je otprilike 12 milja iznad površine Zemlje. [Unos ažuriran 9.3.2013.]

1938. – 29. rujna – Benld, Illinois – Garaža i auto pogođeni kamenom od 1,8 kg.

1941. – 9. travnja – Uralske planine, blizu Čeljabinska, Rusija – Eksplozija u zraku: Katavsky bolid.
Stanovnici nekoliko mjesta vidjeli su vatrenu kuglu koja je letjela velikom brzinom na tamnom nebu, nakon čega je uslijedila rika usporediva sa zvukom jureće parne lokomotive. Kao rezultat događaja ostavljeni su fragmenti. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1941. – 10. srpnja – Black Moshannon Park, Pennsylvania – Osoba promašena za jedan metar.

1942. – 6. travnja – Polen, Norveška – Osoba promašena za jedan metar.

1940-tih – Katar – Krater, za koji se vjeruje da je nastao udarom padajućeg meteora, pronađen u blizini Dukhana. Šeik Salman bin Jabor al-Thani, šef astronomskog odjela u Katarskom znanstvenom klubu, rekao je jučer da klub vjeruje da je meteor pogodio Katar 1940-ih. Klub je prije tri godine započeo potragu za dokazima zbog priča o “zvijezdi padalici” koju su ispričali ljudi tog doba. Klub je u potrazi iskoristio pomoć Google Eartha. Uspjeli su locirati pet kratera koji su se jedva vidjeli na površini.

1946. – 16. svibnja – Santa Ana, Nuevo Leon – Meteorit uništava mnoge kuće, ozlijeđuje 28 ljudi.

1946. – 30. studenog – Colford, Gloucestershire, UK – Telefoni su pokvareni, dječak srušen s bicikla.

1947. – 12. veljače – Planine Sikhote Alin, Vladivostok (istočni Sibir) – Eksploziija u zraku (prinos: 10 kt): željezni meteorit koji se raspao samo oko 5 milja iznad zemlje prouzročio je kišu željeza. Proizveo je preko 100 kratera od kojih je najveći bio promjera oko 30 m. Razbacano polje pokrivalo je područje od oko 1,6 km sa 0,8 km. Nije bilo požara ili sličnih razaranja kao u Tunguskoj. Uglavnom slomljena stabla i polomljene grane. Ukupno je pronađeno 23 tone meteorita, a procjenjuje se da je njihova ukupna masa bila oko 70 tona kada se razbio. [unos ažuriran 3/12/13]

1949. – 21. rujna – Beddgelert, Wales – Pogođena zgrada.

1949. – 20. studenog – Kochi, Japan – Vrući meteorski kamen ulazi u kuću kroz prozor.

1950. – 23. svibnja. – Madhipura, Indija – Pogođena zgrada.

1950. – 20. rujna – Murray, Kentucky – Pogođeno nekoliko zgrada.

1950. – 10. prosinca – St. Louis, Missouri – Pogođen automobil.

1953. – 3. ožujka – Pecklesheim, FRG – Osoba promašena za nekoliko metara.

1954 . – 07. siječnja – Dieppe, Francuska – Eksplozija zgrade zbog meteorita, razbijeni prozori.

1954. – 28. studenog – Sylacauga, Alabama – gospođu Annie Hodges udario meteorit od 4 kg koji je pao kroz krov, uništen radio.

1955. – 17. siječnja – Kirkland, Washington – Dvije željezne gromade probijaju se kroz kupolu amaterske zvjezdarnice; jedan je zapalio vatru.

1955. – dogodio se jedan od rijetkih dokumentiranih slučajeva da je osobu pogodio meteorit. (Izvor – potrebno je više detalja)

1956. – 29. veljače – Centerville, S. Dakota – Pogođena zgrada.

1959. – 13. listopada – Hamlet, Indiana – Pogođena zgrada.

1961. – 23. veljače – Ras Tanura, Saudijska Arabija – Utovarna rampa je pogođena.

1961. – 6. rujna – Bells, Texas – Meteorit udara u kuću.

1962. – 26. travnja – Kiel, FRG – Pogođena zgrada.

1963. – Massachusetts – meteorit je pao (trebaju više detalja o ovome.)

1963. – 3. kolovoza – 1.900 km južno od Južne Afrike – Eksplozija u zraku (prinos 176-356 kt).
Bolid je otkriven infrazvučno na otprilike 1.100 kilometara (680 milja) zapadno-jugozapadno od Otočja Princa Edwarda od obale Južne Afrike od strane mreža instrumenata američke vlade dizajnirana za otkrivanje atmosferskih eksplozija. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1965. – 31. ožujka – Revelstoke, BC – Eksplozija u zraku (prinos: 0,6 kt, visina: 13 km): pronađen fragment od 1 grama. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1965. – 24. prosinca – Barwell, Engleska – Pogođene dvije zgrade i udaren automobil.

1966. – 17. rujna – Jezero Huran, Michigan-Ontario – Eksplozija u zraku (prinos: 0,6 kt, visina: 13 km) [unos dodan 3.12.13., izvor]

1967. – 5. veljače – Vilna, Alberta – Eksplozija u zraku (prinos: 0,6 kt, visina: 13 km): pronađena su dva vrlo mala fragmenta – 48 miligrama (0,0017 oz) i 94 miligrama (0,0033 oz). Pohranjeno na Sveučilištu Alberta, u Edmontonu. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1967. – 11. srpnja – Denver, Colorado – Pogođena zgrada.

1968. – 12. travnja – Schenectady, New York – Pogođena kuća.

1969. – 25. travnja – Bovedy, Sjeverna Irska – Pogođena zgrada.

1969. – 7. kolovoza – Andreevka, SSSR – Pogođena zgrada.

1969. – 16. rujna – Suchy Dul, Čehoslovačka – Pogođena zgrada.

1969 .– 28. rujna – Murchison, Australija – Pogođena zgrada.

1971. – 8. travnja – Wethersfield, Connecticut – Kuća pogođena meteoritom.

1971. – 2. kolovoza – Havero, Finska – Pogođena zgrada.

1972. – 10. kolovoza – Utah, SAD, Alberta, Kanada – Velika dnevna vatrena kugla 1972. (ili US19720810) – meteoroid koji je okrznuo Zemlju prošao je unutar 57 km od površine Zemlje, 10. kolovoza 1972. u 20:29 UTC, odnosno 1.01 radijusa Zemlje od središta Zemlje. Ušao je u Zemljinu atmosferu na dnevnom svjetlu iznad Utaha u Sjedinjenim Državama (1430 po lokalnom vremenu) i prošao prema sjeveru, napuštajući atmosferu iznad Alberte u Kanadi. To su vidjeli mnogi ljudi, koji su to i snimili na film, i svemirski senzori. Analiza njegovog izgleda i putanje pokazala je da je to bio meteoroid promjera oko 2 do 10 metara u klasi asteroida Apollo u orbiti, koji će se naknadno približiti Zemlji u kolovozu 1997. Godine 1994., Zdenek Ceplecha ponovno je analizirao podatke i predložio da bi prolaz smanjio masu meteora na otprilike trećinu ili polovicu njegove izvorne mase. Prolazak meteoroida kroz atmosferu od 100 sekundi smanjio je njegovu brzinu za oko 800 metara u sekundi, a cijeli susret značajno je promijenio njegov orbitalni nagib sa 15 stupnjeva na 8 stupnjeva.

1973. – 15. ožujka – San Juan Capistrano, Kalifornija – Pogođena zgrada.

1973. – 27. listopada – Canon City, Colorado – Pogođena zgrada.

1974. – 18. kolovoza – Naragh, Iran – Pogođena zgrada.

1977. – 31. siječnja – Louisville, Kentucky – Pogođene tri zgrade i automobil.

1979. – 7. lipnja – Cilimus, Indonezija – Meteorit pao u vrt.

1979. – 22. rujna – Vela incident (ponekad poznat i kao Južnoatlantski bljesak) – Bljesak je otkriven 22. rujna 1979. u 00:53 GMT od strane američkog satelita Vela koji je posebno razvijen za otkrivanje nuklearnih eksplozija. Satelit je izvijestio o karakterističnom dvostrukom bljesku (vrlo brz i vrlo svijetli bljesak, zatim duži i manje svijetli) atmosferske nuklearne eksplozije od dva do tri kilotona, u Indijskom oceanu između otoka Bouvet i Otočja Princa Edwarda na 47°S 40°E. Hidrofoni kojima je upravljala američka mornarica otkrili su signal koji je bio u skladu s malom nuklearnom eksplozijom na ili malo ispod površine vode u blizini Otočja Princa Edwarda. Radio teleskop u Arecibu u Portoriku također je otkrio anomalan putujući ionosferski poremećaj u isto vrijeme. “Ostaje neizvjesnost oko toga je li južnoatlantski bljesak u rujnu 1979. zabilježen optičkim senzorima na američkom satelitu Vela bio nuklearna detonacija i, ako jest, kome je pripadao.”

1981. – 13. lipnja – Salem, Oregon – Pogođena zgrada.

1982. – 8. studenog – Wethersfield, Connecticut – Probijen je krov kuće.

1984. – 15. lipnja – Nantong, NRK – Čovjek promašen za sedam metara.

1984. – 30. lipnja – Aomori, Japan – Pogođena zgrada.

1984. – 22. kolovoza – Tomiya, Japan – Pogođene dvije zgrade.

1984. – 30. rujna – Binnigup, Australija – Dvije osobe koje su se sunčale promašene za pet metara.

1984. – 5. prosinca – Cuneo, Italija – Snažna eksplozija, bljesak zgrade; prozori razbijeni; dnevna vatrena kugla “svijetla kao sunce”.

1984. – 10. prosinca – Claxton, Georgia – Meteorit uništio poštanski sandučić.

1985 .– 6. siječnja -La Criolla, Argentina – Krov seoske kuće probušen, vrata razbijena; kamen od 9,5 kg promašio ženu za dva metra.

1985. – 26. lipnja – Hartford, Conn. – ploča leda od 680 kg, duga 1,8m i debela 20cm, spljoštila je ogradu. Tlo se zatreslo od udarca. 13-godišnji dječak i njegov prijatelj stajali su tri metra dalje.

1986. – 29. srpnja – Kokubunji, Japan – Nekoliko zgrada pogođeno.

1988. – 1. ožujka – Trebbin, DDR – meteorit pogodio staklenik.

1988. – 18. svibnja – Torino, Italija – Pogođena zgrada.

1989. – 12. lipnja -Opotiki, Novi Zeland – Pogođena zgrada.

1989. – 15. kolovoza – Sixiangkou, NR Kina – Pogođena zgrada.

1990. – 7. travnja – Enschede, Nizozemska – Kuću pogodio vjerojatni fragment Midasa.

1990. – 2. srpnja – Masvingo, Zimbabve – Osoba promašena za pet metara.

1991. – Tahara, Japan – Meteorit udario u palubu automobilskog transportnog broda; ostao krater.

1991. – 31. kolovoza – Noblesville, Indiana – Pad meteorita promašio dva dječaka za 3,5 metra.

1992. – 14. kolovoza – Mbale, Uganda – Pad 48 kamena; krovovi oštećeni, dječak udaren u glavu.

1992. – 9. listopada – Peerskill, New York – Prtljažnik automobila i pod probijen meteoritom.

1993. – 19. siječnja – Lugo, Sjeverna Italija – Eksplozija u zraku (prinos >10 kt, visina: 30 km): Pretpostavlja se da je eksplozija meteoroida u zraku uzrokovana raspadom meteroida niske gustoće koji putuje približno 26 km/s. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1994. – 18. siječnja – Cando, Španjolska – Eksplozija u zraku: Eksplozija koja se dogodila u selu Cando, Španjolska, ujutro 18. siječnja 1994. U ovom incidentu, koji je opisan kao mala Tunguska, nije bilo žrtava. Svjedoci tvrde da su vidjeli vatrenu kuglu na nebu koja je trajala gotovo jednu minutu. Moguće mjesto eksplozije utvrđeno je kada je lokalni stanovnik nazvao Sveučilište Santiago de Compostela kako bi prijavio nepoznati procjep na padini u blizini sela. Nedostajalo je do 200 m³ terena, a drveće je pronađeno pomaknuto 100m niz brdo.

1994. – 1. veljače – 300 km južno od Kosrae, Mikronezija – Eksplozija u zraku (prinos: 11 kt, visina: 21-34 km): vatrena lopta Maršalovih otoka. Dva su fragmenta su eksplodirala na 34 km i 21 km visine. Ovaj udar su promatrali svemirski infracrveni (IR) senzori kojima upravlja Ministarstvo obrane SAD-a (DOD) i senzori vidljive valne duljine kojima upravlja Ministarstvo energije SAD-a (DOE). [unos dodan 3/12/13, izvor]

1994. – 16. srpnja – Fragmenti kometa Shoemaker-Levyja počinju udarati u Jupiter.

1994. – 20. listopada – Coleman, Michigan – Meteorit probio krov kuće (1997.)

1995. – Neagari, Japan – Meteorit probio prtljažnik automobila.

1996. – 26. studenog – Honduras – Prema Associated Pressu: “Meteorit je udario u rijetko naseljeno područje Hondurasa prošlog mjeseca, zastrašujući stanovnike i ostavivši krater širok 165 stopa, potvrdili su znanstvenici u nedjelju. U blizini San Luisa, na zapadu pokrajina Santa Barbara.

1997. – 11. travnja – Chambrey, Francuska – meteorit je probio krov automobila i zapalio ga.

1997. – 9. prosinca – 150 km južno od Nuuka, Grenland – Eksplozija u zraku (prinos: >0,064 kt, visina: >25 km ): Jedan zračni udar na 46 km, još tri raspada otkrivena između 25 i 30 km. Za sada nisu pronađeni ostaci. Prinos samo na temelju osvjetljenja, tj. ukupna energija je mogla biti znatno veća. [unos dodan 3/12/13, izvor]

1998. – 13. lipnja – Portales, Novi Meksiko – Meteorit je probio krov staje.

1998. – 12. srpnja – Kitchener, Ontario – Meteorit pada jedan metar od golfera.

2000. – siječanj – Kanada – meteoroid od 150 tona osvijetlio je nebo nad Whitehorseom i eksplodirao iznad jezera oko 100 kilometara južno od grada. Meteor jezera Tagish proizveo je riznicu informacija o rijetkoj vrsti meteorita.

2000. – siječanj – Iberijski poluotok – komadi leda težine do tri kilograma padali su 10 dana na Španjolsku, uzrokujući veliku štetu na automobilima i industrijskom skladištu. Znanstvenici su isprva mislili da je taj fenomen jedinstven za Španjolsku. Međutim, tijekom posljednje tri godine prikupili su snažne dokaze da megakriometeori padaju diljem svijeta. Potvrđeno je više od 50 padova, a istraživači vjeruju da je to mali dio stvarnog broja, budući da drugi mogu pogoditi nenaseljena područja ili se otopiti prije otkrića. Većina pada megakrimeteora događa se u siječnju, veljači i ožujku. Megakriometeori pokazuju izdajničke slojeve ljuske koje se vidi u kamenju s tučom. Također sadrže čestice prašine i zračne džepove koji se nalaze u tuči. Ali nastaju na nebu bez oblaka, što je pojam koji prkosi istraživanjima o stvaranju tuče.

2001. – 25. srpnja do 23. rujna – Kerala, Indija – povremeno je padala crvena kiša; ostavila mrlje na odjeći koje su izgledale kao krv. Zabilježena je i žuta, zelena i crna kiša. Kiše su bile rezultat atmosferskog raspada kometa, prema studiji koju su na Školi za čistu i primijenjenu fiziku Sveučilišta MG proveli dr. Godfrey Louis i njegov učenik Santosh Kumar. Crvene kišne stanice bile su lišene DNK što sugerira njihovo izvanzemaljsko podrijetlo. Nalazi objavljeni u međunarodnom časopisu Astrophysics and Space Science navode da je fragment komete sadržavao gustu kolekciju crvenih stanica.

2002. – 6. lipnja – eksplozija asteroida/kometa (u zraku) iznad Sredozemnog mora, 230 km sjeveroistočno od Bengazija, Libija (prinos: 12-20 kt). Procijenjen na pet do 10 metara u promjeru, ispustio je rafal energije usporediv s nuklearnom bombom bačenom na Hirošimu u Japanu. Da je eksplodirao iznad Pakistana ili Indije, opustošilo bi obje regije i prouzročilo više od 10 milijuna smrtnih slučajeva. [unos ažuriran 3/12/13]

2002. – 25. rujna – blizu Bodaiboa (Bodaybo), blizu Irkutska, Sibir – 1:50 ujutro – Eksplozija u zraku (prinos: 0,2-0,5 kt): Izvještaji očevidaca događaja izvijestili su o velikom svijetlećem objektu koji je pao na Zemlju blizu Bodiaboa u Sibiru. Lovci u regiji također su izvijestili o postojanju kratera okruženog izgorjelom šumom što sugerira da se dogodio udar. Događaj je detektiran obližnjim geofonima kao umjeren potres. Događaj je također detektirao američki vojni satelit za proturaketnu obranu. Učinjeni su neki pokušaji da se definira jačina eksplozije. Američki vojni analitičari izračunali su da je između 0,2 – 0,5 kilotona, dok ruski fizičar Andrej Olkhovatov procjenjuje na 4 – 5 kilotona. Informacija o događaju pojavila se u masovnim medijima i među znanstvenicima nakon samo tjedan dana. Drugo izvješće kaže da se to dogodilo 25. rujna u 22:00. [unos ažuriran 3/12/13]

2004. – lipanj – Auckland, Novi Zeland – Meteor pada kroz krov kuće, oštetivši sofu. Meteorit je bio kamen od 1,3 kg, star četiri milijarde godina. “Čuo se veliki prasak i oblak prašine i krhotina je prošao kroz prednju sobu. Mislio sam da je automobil udario u kuću.” U jedinom izvještaju na Novom Zelandu o meteoritu koji je pao na kuću, komad svemirskog kamena probio je rupu kroz krov kuće obitelji Archers, odbio se od njihovog kauča, pa se ponovo odbio od stropa i vratio na kauč prije nego što je završio na podu.

2004. – 4. rujna – Eksplozija u zraku (jačina: 12 kt, na visini: 28-30 km): mali asteroid eksplodirao je u stratosferi iznad Antarktika ostavivši dovoljno čestica prašine mikrometarskih veličina da izazove ‘lokalno zahlađenje i mnogo nagađanja o mogućim učincima na ozonski omotač. Događaj je promatran vojnim satelitima i infrazvučnim stanicama. [unos ažuriran 3/12/13, izvor]

2004. – 26. prosinca – jugoistočna Azija – podmorski potres dogodio se u 00:58:53 UTC s epicentrom kod zapadne obale Sumatre, Indonezija. Rečeno je da je potres uzrokovan subdukcijom (podrivanjem jedne ploče pod drugu, op. prev.) i izazvao niz razornih tsunamija, ali ne može se isključiti ni udar kometa/asteroida. Duž obala većine kopnenih površina koje graniče s Indijskim oceanom ubijeno je više od 225 000 ljudi u jedanaest zemalja. Obalne zajednice bile su poplavljene valovima do 30 metara (100 stopa) visine. Bila je to jedna od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa u povijesti. Najteže su pogođeni Indonezija, Šri Lanka, Indija i Tajland. Pogledajte: Mega-tsunami je pogodio jugoistočnu Aziju prije 700 godina i usporedite s događajima iz 1430. godine opisanim u prijašnjem tekstu.

2006. – 1. veljače – Kanada – U Calgaryju je 1. veljače 20 ljudi prijavilo da su vidjeli vatrenu kuglu, izuzetno svijetli meteor, kako leti nebom nešto prije 7 ujutro, u trajanju od nekoliko sekundi prije nego što se fragmentirala. Procjenjuje se da su ostaci meteorita pali oko 400 km južno od Calgaryja, negdje u Montani oko dvije minute nakon što se pojavio kao vatrena kugla na nebu.

2006. – 1. veljače – Bangladeš – ‘Meteor’ iz svemira pao je s velikim praskom na polje u selu Singpara od sadar upazile jučer poslijepodne izazvavši paniku i znatiželju među ljudima. Prijavljeno je da nitko nije ozlijeđen. Prema informacijama, policijski nadzornik Khandker Golam Farooq požurio je na lice mjesta i zamolio svoje suputnike i mještane da iskopaju zemlju u blizini kuće nekog Fazlura Rahmana odakle se još uvijek dimilo. Na svoje čuđenje pronašli su crni materijal nalik olovu 90cm ispod zemlje. Vruć i težak 2,5 kg, trokutasti materijal izgledao je poput minobacačke granate, rekli su svjedoci. Meteor je zadržan u pritvoru policijske stanice Thakurgaon.

2006. – 17., 20. veljače – Škotska – U tijeku je lov na mjesta pada dva meteora u blizini dvorca Stirling. Znanstvenike su potaknula na akciju izvješća o spektakularnim “vatrenim kuglama” koje su pale na to područje. Ako budu otkriveni, to bi bili prvi meteoriti za koje je potvrđeno da su udarili sjeverno od granice u gotovo 100 godina. Incidenti, o kojima je izvjestilo nekoliko svjedoka, dogodili su se uvečer u petak, 17. veljače i sljedeći ponedjeljak, 20. veljače. “Iako su padovi meteorita posvuda rijetki, čini se da je Škotska izbjegla izuzetno lagano. U Škotskoj su pronađena samo četiri meteorita, u usporedbi s više od 18 iz Engleske i Walesa. Statistički, kasnimo za još jedan.”

2006. – 12. travnja – Australija – Astronom iz Pertha kaže da je spektakularni svjetlosni događaj na nebu 12.3. bio meteor. Viđen je čak na jugu do Albanyja i u unutrašnjosti kroz “Pšenični pojas”. Osvijetlio je krajolik stotinama kilometara uokolo jugozapada Zapadne Australije. Svjedoci kažu da se nebo osvijetlilo oko 21:00 AEDT, a svjetlo je popratio zvuk grmljavine koji je potresao zgrade.

2006. – 4. svibnja – Texas, SAD – Astronomi su rekli da je velika kiša meteora prošla ravno iznad El Pasa nešto prije 21:45 u četvrtak, 4. svibnja. Jedan meteor bio je toliko velik da je bacao narančasti sjaj na planinu. “Životinje su podivljale, konji su rzali, psi su lajali i zavijali, a onda je, odjednom, točno iznad moje kuće, zasjalo veliko svjetlo i onda samo ‘Bang!’. I osvijetlio je pet jutara oko nas, a onda sam pokrio oči ovako jer je bilo blještavo i kad je prošlo, vidio sam da imao rep i samo je otišao ‘Šššš’ prema planinama Hueco.”

2006. – 2. lipnja – Minnesota, Wisconsin, Sjeverna Dakota i Kanada – primijećena je vatrena kugla koja se procjenjuje na nekih 20 milja iznad površine Zemlje. U području Lake of the Woods u Minnesoti začuo se zvučni udar, tako da možda postoje dijelovi meteora koji su preživjeli pad.

2006. – 25. lipnja – Pennsylvania – Stanovnici doline Tuscarawas koji su u ponedjeljak 19.6. oko 00:40 začuli zaglušujuće bučanje, izašli su i vjerojatno vidjeli ono što je jedna osoba opisala kao “čudesnu vatrenu kuglu s crvenim prugama na nebu.” Vjerojatno je to bio meteor koji je padao kroz atmosferu. Brojni su pozivatelji prijavili veliku crvenu vatrenu kuglu. Nekoliko ih je reklo da su im se domovi tresli. Policija Nove Philadelphije je priopćila da je primila izvješća od nekoliko pozivatelja koji su svjedočili vatrenoj kugli ili su čuli prasak. Jedna žena to je opisala kao “plavo svjetlo koje je obasjalo nebo i spustilo se”. Policija u Doveru rekla je da je više pozivatelja prijavilo da su čuli glasan prasak i da im je nešto zveckalo prozorima. Zapovjedništvo zračnog prometa u Washingtonu DC, potvrdilo je da Clevelandov kontrolni centar provjerava kišu meteora koja se dogodila u njegovom zračnom prostoru.

2006. – 10. srpnja – Južna Afrika – Ledena kugla koja je sletjela u Douglasdale u Južnoj Africi mogla bi biti jedan od prvih ‘megakriometeora’ zabilježenih u Africi. Ledena kugla, koja je prošlog tjedna sletjela na kolnik u predgrađu Douglasdalea, bila je veličine mikrovalne pećnice. Udar ledene kugle je stvorio mali krater na kolniku koji je bio prekriven komadićima polomljenog leda. Unatoč tome što dijele mnoge kemijske karakteristike s ledom iz tuče, ledene kugle nastaju pod uvjetima vedrog neba. Ledene kugle se bilježe od 19. stoljeća. Mogu ozlijediti ljude, oštetiti zgrade i automobile, ali nije bilo ozlijeđenih od posljedica ovog događaja.

2006. – 14. srpnja – Norveška – 14. srpnja u 10:20 ujutro, vozač autobusa iz Åsa, južno od Osla, sjedio je u kućici na svojoj vikendici u blizini Ryggea kada je čuo ogromnu eksploziju. Odmah nakon toga, neke čestice meteora, koji je eksplodirao iznad područja Osla, padale su kao kiša. Rekao je da isprva nije previše razmišljao o iznenađujućoj eksploziji, odbacivši je kao vjerojatnu vježbu u obližnjoj vojnoj zračnoj postaji u Ryggeu. Ali rekao je da su eksplozija i tutnjava koju je izazvala bili strašni. Upravo je zaključavao vrata kad je začuo novu buku, zvuk poput zvižduka, nakon čega je uslijedio novi udar na neke aluminijske ploče koje su ležale u blizini kućice. Naravno, radilo se o česticama meteora koji je eksplodirao negdje iznad fjordskog područja Osla u petak ujutro. Astronomi su potvrdili Martinsenovo izvanredno otkriće čestica meteorita na njegovom posjedu. “Ovo je 14. meteorit u Norveškoj, ali nikada prije nismo čuli za meteorit koji je pao tako blizu neke osobe.” — Obitelj iz Mossa, južno od Osla, došla je kući s ljetnih praznika i u svom vrtu pronašla meteorit. To je još jedan ostatak meteora koji je eksplodirao iznad fjordskog područja Osla 14. srpnja. Astronomi u Norveškoj nazivaju otkriće meteorita u jugoistočnoj Norveškoj “nevjerojatnim” i pozivaju lokalne stanovnike da ih i dalje nastave tražiti. “Dvije grane na našoj šljivi su slomljene. Podigao sam ih i tamo je ležao ovaj kamen.” Napravio je rupu veličine oko sedam centimetara na njegovom travnjaku.

2006. – 12. rujna – Novi Zeland – Mali komad stijene koji je pronađen u ergeli na Novom Zelandu mogao bi biti komad meteorita koji je u utorak 12. rujna prešao preko neba, uspaničivši stanovnike koji su preplavili hitne telefonske linije. Farmer je danas na svom polju u blizini grada Dunsandela, južno od Christchurcha, pronašao komad “gotovo beztežinske” stijene veličine 10cm x 5cm. Poslan je u Nacionalni laboratorij za zračenje u Novom Zelandu na analizu. Meteorit je u poslijepodnevnim satima preletio nebom nad sjevernom polovicom Južnog otoka, ostavivši iza sebe svijetli, goreći trag i prouzročivši zvučni udar koji je zatresao kuće i potresao tlo. Tada je očito eruptirao u vatrenu kuglu, odašiljući gusti oblačić dima. Ljudi su bježali iz domova i ureda kada su čuli prasak, bojeći se da bi se zgrade mogle srušiti. Zvučni udar je zabilježen instrumentima za detekciju potresa. Prasak je značio da je meteorit vjerojatno putovao “vrlo nisko”. Vjerojatno je bio veličine košarkaške lopte dok je parao nebom i postao “terminalna vatrena kugla” pri brzini od oko 40 000 km/h. “Da se ovo dogodilo noću, osvijetlilo bi cijelo područje.”

2006. – 10. listopada – Požar koji je uništio vikendicu u blizini Bonna i ozlijedio 77-godišnjeg muškarca vjerojatno je izazvan meteorom, a svjedoci su vidjeli luk blistave svjetlosti na nebu, objavila je njemačka policija u petak. Burkhard Rick, glasnogovornik policije u Siegburgu istočno od Bonna, rekao je da je požar uništio kućicu i teško opekao čovjekove ruke i lice u incidentu 10. listopada.

2006. – 1. prosinca – NASA-ino izvješće – Meteoroidi udaraju u Mjesec puno češće nego što je to itko očekivao. – To je okvirni zaključak Billa Cookea, šefa NASA-inog Ureda za okoliš za meteoroide, nakon što je njegov tim promatrao dva Leonida kako udaraju u Mjesec 17. studenog 2006. “Do sada smo vidjeli 11, a možda i 12 lunarnih udara otkako smo počeli pratiti Mjesec prije godinu dana”, kaže Cooke. “To je otprilike četiri puta više udara nego što su naši računalni modeli predvidjeli.”

2007. – siječanj – Altajska regija, Rusija – Još jedna ekspedicija stigla je u Republiku Altaj u potrazi za meteoritom koji je pao ovog siječnja kako bi razgovarati s ljudima koji su svjedočili tom događaju. Posada ekspedicije posjetit će okruge Uglovsky i Egorievsky, gdje je palo nepoznato nebesko tijelo. – Kasniji izvještaj: Ruska društveno-istraživačka ekspedicija “Kosmopoisk” poslala je četiri fragmenta meteorita pronađena na Altaju u moskovski laboratorij. Istraživanja provedena na terenu pokazala su da postoji velika vjerojatnost da su dva od četiri kamena prave krhotine meteorita. Ekspedicija je pronašla meteoritski krater udaljen 1,5 kilometar od svog kampa, ali ih je loše vrijeme spriječilo da ga detaljno prouče.

2007. – siječanj – Tampa, Florida, SAD – komad leda težak 90 kg prošao je vedrim floridskim nebom i sletio na stražnje sjedalo stvarno lijepog crvenog Ford Mustanga. Auto je bio totalka.

2007. – 4. siječnja – Vlasti su pokušavale identificirati misteriozni metalni predmet koji je pao kroz krov kuće u istočnom New Jerseyju. Nitko nije ozlijeđen kada je predmet veličine loptice za golf, težak gotovo koliko i limenka juhe, udario u dom i zabio se u zid u utorak navečer. … Otprilike 20 do 50 objekata nalik stijenama pada svaki dan diljem cijelog planeta, rekao je Carlton Pryor, profesor astronomije na Sveučilištu Rutgers. “Uopće nije tako neuobičajeno da kamenje pada s neba”, rekao je Pryor, koji nije vidio predmet koji je udario u dom u okrugu Monmouth. “Ono je obično stjenovite građe ili mješavina kamena i metala.”

2007. – 10. siječnja – Rusija – u siječnju je meteorit pao na Altajski teritorij u južnom Sibiru i istraživači su pronašli izvanzemaljsku tvar koja bi mogla biti fragmenti meteorita. “Prikupili smo oko 50 uzoraka, a u prvom od njih mikroskopom su otkrivene staklaste niti (tragovi kometne tvari). Lokalni vozači i stanovnici svjedočili su udaru vatrene lopte, koja je na kraju završila jakim zvukom nalik eksploziji.

2007. – 24. siječnja – Virginian, SAD – Stanovnici okruga Giles bili su malo potreseni nakon događaja nalik potresu, drugi kažu da su čuli glasan zvuk “nalik grmljavini”. Istraživači s Virginia Tech-a kažu da su zaprimili nekoliko poziva o viđenju meteora u vrijeme podrhtavanja. Bizaran incident dogodio se oko 20 sati. Istraživači kažu da je seizmička postaja u okrugu Giles zabilježila vrlo kratak, ali intenzivan seizmički signal.

2007. – 1. veljače – Didim, Turska – Policiju su preplavili pozivi brojnih ljudi od Didima do Bodruma nakon što su čuli jaki prasak i bljesak svjetla na nebu. Trepćuća zelena, žuta i crvena svjetla bila su od meteorita koji je pao kroz Zemljinu atmosferu i sletio u Yesilkent. Zaprepašteni Abdullah Aritürk otkrio je da je stijena probila rupu u tlu u kompleksu Green Park, u Yesilkentu, umalo ga promašivši za deset metara. Policija je izvijestila da su ljudi iz Bodruma, Milasa i Didima oko 17.30 sati čuli prasak i vidjeli bljeskajuću svjetlost na nebu. [unos ispravljen 8/4/22, izvor]

2007. – 4. veljače – Srednji zapad SAD-a – Brojni ljudi diljem Srednjeg i gornjeg Srednjeg zapada Sjedinjenih Država izvijestili su da su vidjeli plamenove i vatrene eksplozije na nebu u nedjelju navečer. Od jugoistočnog Wisconsina do Des Moinesa, Iowe i St. Louisa, ljudi su izvijestili da su u nedjelju navečer vidjeli vatrene kugle, moguće meteore, kako jure nebom. “Imali smo pilota koji je izvijestio da je vidio meteor”. Prijave su stizale od stanovnika središnjeg Missourija, Illinoisa, Kansasa, Wisconsina i Minnesote.

2007. – 15. veljače – Ohio – Nešto se dogodilo oko 21 sat što je čulo puno ljudi. Ali čini se da nitko nema pojma što je to bilo. “To” je bio glasan prasak, nešto dovoljno glasno da se čuje u cijeloj okrugu, i dovoljno glasno da pomakne male predmete po kućama. Glasine se kreću od potresa do udara meteora, od zvučnog udara do nečega što je povezano s ledom. Iako možda nikada nećemo znati sa sigurnošću, barem jedan znanstvenik vjeruje da bi meteor mogao biti odgovor. Nema dokaza koji bi ukazivali na to da je potres mogao uzrokovati prasak, pogotovo ne u navedenom rasponu. Jedan čovjek je rekao da je vidio meteor s relativno dugim tragom, u crvenim, zelenim i zlatnim bojama. Išao je od istoka prema zapadu i trajao je oko tri sekunde; nakon što je izblijedio, preplavio ga je zvučni prasak. “Prvo sam to vidio. Bila je to najjezovitija, kul, strašna, divna stvar. Samo vidite taj zmajev rep kako ide preko neba. Odjednom, čujete prasak svugdje.”

2007. – 22. veljače – Rajasthan, Indija – Tri osobe su poginule, a četiri su ozlijeđene u tajanstvenoj eksploziji u četvrtak u selu u sjevernoj indijskoj državi Rajasthan za koju seljani tvrde da ju je prouzročio meteorit, objavili su novinski izvještaji. Stanovnici sela Banchola u okrugu Bundi, oko 200 kilometara južno od glavnog grada Rajasthana Jaipura, rekli su da su žrtve sjedile s nekakvim komadićima željeznog otpada na otvorenom polju kada je “predmet” pao s neba i udario ih, izvijestila je novinska agencija IANS.

2007. – 23. veljače – Panama – Panamski geolozi pronašli su meteorit u Rio Hatu, obalnom gradu zapadno od glavnog grada Panama City. Meteorit je u petak pao na plažu Rio Hatoa. Slijetanju je svjedočio zaštitar, koji je to opisao kao vatrenu loptu koja se s neba srušila na pijesak. Crveni predmet od 4,2 kg, promjera 20 cm, trebao je biti rendgenski pregledan za više detalja. Meteorit pokazuje tragove opeklina na svojoj vanjskoj strani i čini se da je uglavnom na bazi ugljika, za razliku od većine meteorita, koji uglavnom sadrže željezo.

2007. – 15. ožujka – Ono što je Richard Yip-Chuck vidio kako pada na farmersko polje u nedjelju navečer izgledalo je poput dugačke bijele kugle s narančastim iskrama koje su se izbacivale straga. Stanovnik Holland Landinga vozio se duž ceste Hwy 7 sa svojom suprugom Ele i sinovima, 12-godišnjim Kyleom i 10-godišnjim Dylanom, kada su vidjeli nešto što je izgledalo kao vatrena lopta koja je padala na zemlju.

2007. – 29. ožujka – Plamteći ostaci mogućeg meteora zamalo su udarili u zrakoplov – Piloti čileanskog putničkog mlažnjaka izvijestili su da su vidjeli kako plamene krhotine padaju pored njihovog zrakoplova dok se približavao zračnoj luci u Aucklandu, Novi Zeland. Kapetan je “uspostavio vizualni kontakt s užarenim fragmentima na udaljenosti od nekoliko kilometara”. Piloti su izvijestili kontrolore zračnog prometa o skorom promašaju, navodno rekavši da se buka krhotina koje su probijale zvučnu zid mogla čuti iznad buke motora njegovog zrakoplova.

2007. – 10. svibnja – Španjolska – Vatrena lopta uočena diljem središnje Španjolske. Znanstvenici misle da su neki fragmenti možda pali na zemlju u području Ciudad Reala. Vatrena lopta pala je u četvrtak navečer negdje u središtu regije s viđenjima u Cuenci, Toledu, Ciudad Realu i Valladolidu. Znanstvenici vjeruju da se radilo o meteoritu i kažu da je to sasvim normalna pojava, vjerojatno fragment kometa koji je pao sa Zemljine orbite.

2007. – 14. svibnja – Hubbardton, Vermont – Zabilježen kao podrhtavanje jačine 2,1 po Richterovoj ljestvici, potres je pogodio u 4:10 ujutro. Jedan stanovnik Hubbardtona koji je rekao da je bio budan u 4 sata ujutro, rekao je da ne samo da je osjetio potres, već da je vidio što ga je prouzročilo. Rekao je da je vidio nešto na nebu sjeveroistočno od jezera Hortonia. Vjeruje da je vidio meteorit i da je to izazvalo potres. “Bilo je poput vatrene trake. Već sam čuo meteore kako udaraju i ovo je zvučalo tako. Nije to bio potres, bio je to meteor.”

2007. – 26. svibnja – Woburn, Massachusetts, SAD – Meteorit je probio rupu kroz krov skladišta.

2007. – 7. lipnja – Norveška – Ovaj tjedan u sjevernoj Norveškoj udario je veliki meteorit, čiji je udar astronom usporedio s atomskom bombom u Hirošimi. Meteorit se pojavio kao vatrena lopta u srijedu, 7. lipnja nešto poslije 2 sata ujutro, i bio je vidljiv preko nekoliko stotina milja na sunčanom ljetnom nebu iznad Arktičkog kruga. ‘Vidio sam sjajan bljesak svjetla na nebu, što je postalo svjetlo s repom od dima. Sedam minuta kasnije čuo sam prasak. Zvučalo je kao kad se aktivira nabijeno punjenje na udaljenosti od jednog kilometra (0,62 milje).’ Meteor je udario u planinu u Reisadalenu. Vodeći astronom u zemlji rekao je kako očekuje da će se meteor pokazati najvećim koji je pogodio Norvešku u moderno doba, većim čak i od Alta meteorita od 89 kg iz 1904. ‘Ako je meteorit bio tako velik koliko se čini da je bio, možemo ga usporediti s bombom u Hirošimi. Naravno da meteorit nije radioaktivan, ali u eksplozivnoj snazi ​ bismo ga mogli usporediti s bombom.’

2007. – 10. lipnja – Šri Lanka – Neobični objekti koji su obasjavali noćno nebo 10. lipnja sada su potvrđeni kao meteori. “Ovo je prvi put da su meteori takve veličine pali na Šri Lanku. Udarni valovi i vibracije čuli su se diljem zemlje, od Gallea do Puttalama. Viši konzultant vjeruje da su dva velika meteoroida ušla u atmosferu, od kojih se veći rascijepio na dva, a manji na oko 25 fragmenata. Glasne eksplozije bile su neke od čestica koje su eksplodirale, vjerojatno oko 50 do 100 km iznad zemlje. U Kovinni, Andiambalama, 10. lipnja u 21:05, žena je primijetila nešto neobično na zapadnom nebu. Činilo se da se prema njoj u širokom luku kreće sjajna svjetlost, velika gotovo kao puni mjesec. Uznemirena mislima o terorističkim zračnim napadima, pozvala je susjedu. Zajedno su sa strahom promatrali kako se užareni predmet približava, pada na krov i potpuno nestaje. Nekoliko minuta kasnije zrak je zavibrirao glasnom eksplozijom. Sutradan su otkrili da su dijelovi azbestnih ploča na krovu pougljeni i napukli. Nekoliko komada kamena i pijeska bilo je razasuto oko oštećenog područja. Te noći zabilježeni su slični incidenti diljem zemlje. Nekoliko ljudi u područjima kao što su Puttalam, Maho i Bingiriya također je primijetilo pojavu jakog svjetla na nebu, kao i glasnu eksploziju. U Kimbulapitiyi je žena gledala kako plameni predmet slijeće na kuću i ubrzo nakon toga čula je grmljavinu. U Campbell Placeu, Dehiwala, oštećeni su krovovi dviju zgrada, a čula se i jaka buka. “Polomljeno je 24 azbestne ploče.”

2007. – 6. srpnja – Cali, Kolumbija, Južna Amerika – nadolazeći objekt se raspao u nižim slojevima atmosfere uz tri žestoke eksplozije koje su razbile prozore i snažno potresle tlo. Nekoliko trenutaka kasnije, kamenje je pljuštalo s neba i gađalo kuće u siromašnim barijama oko grada. Neki su probili krovove domova. Pronađeni objekti bili su hondritski (stjenoviti) meteoriti.

2007. – 26. srpnja – Iowa, SAD – 5:30 – Žena iz Dubuquea rekla je da je sretna što je živa nakon što se komad bijelog leda od 22 kg zabio u krov njezinog doma i pao oko 4,5 m dalje od mjesta na kojem je stajala. Rekla je da je zvučalo kao da je bomba eksplodirala kada je masivna kugla leda udarila u njen krov. Drugi veliki komadi leda padali su s neba u ovom gradu na sjeveroistoku Iowe, prodirući kroz obližnja stabla. Dubuque je imao vedro nebo u vrijeme pada leda.

2007. – 1. kolovoza – Indija – Selo Hotipur (Sangrur) u blizini Khanaurija dospjelo je na naslovnice kada je meteorit pao na njegova polja u srijedu navečer, ostavivši mnoge mještane u nedoumici. Policija je preuzela meteorit od 8 cm kako bi ga predala tročlanom timu Geološkog zavoda Indije. Znatiželjni seljani stajali su u redovima na poljima da vide “nebeski objekt”, dok je farmer, koji je bio jedini svjedok pada “vatrene lopte”, rekao: “Uplašio sam se velike vatrene lopte koja mi je prilazila u 8:45 popodne u srijedu navečer. Potrčao sam u zaklon jer sam osjećao da će pasti na mene.” (Možda je lažno izvješće.)

2007. – 11. kolovoza – 00:09 – Predstavnici policijske uprave Sonore i odjela šerifa okruga Tuolumne i Calaverasa kažu da su rano ujutro zaprimili brojne pozive u vezi s “glasnim bukom” i “drhtanjem konstrukcija”. Bilo je nekoliko poziva stanovnika koji su prijavili da su vidjeli “plavo svjetlo”, neposredno prije “glasnog praska”. Incident se navodno dogodio u 00:09 sati. Policijska uprava napominje da je primila i poziv od nekog stanovnika u Tuolumnei, u kojem je žena prijavila da je vidjela nešto za što je mislila da je vatromet, a zatim da joj se nešto nadvilo iznad kuće. Rani pokazatelji od strane tijela za provođenje zakona su da je glasni prasak nekako rezultat kiše meteora.

2007. – 15. rujna – Peruansko gorje – Udar meteorita raznio je krhotine koje su letjele do 820 stopa (250 metara), a dio materijala pao je na krov najbliže kuće udaljene 390 stopa (120 metara) od kratera. Obližnji stanovnici koji su posjetili udarni krater žalili su se na glavobolje i mučninu.

2007. – 28. rujna – Sjeverna Ostrobothnia, Finska – Eksplozija u zraku: Uočena sve do sjeverne Laponije. [unos dodan 3/12/13, izvor]

2007. – 3. listopada – Minnesota, SAD – Nešto poslije 14 sati, ljudi diljem gradova Blizanaca prijavili su da su vidjeli “metalni” predmet ili “plamteću kuglu” kako pada s neba. Dispečeri hitnih službi dobili su stotine poziva od ljudi koji su vidjeli da objekt putuje sa sjeveroistoka prema jugozapadu. Stanovnici okruga Lyon na krajnjem jugozapadu Minnesote izvijestili su o glasnoj buci koja je mogla biti povezana s viđenjima u Tgradovima Blizancima (Twin Cities). Čovjek koji živi u blizini grada Amireta kaže da je nešto potreslo njegovu kuću i zvučalo poput zvučnog udara od zrakoplova F-14 koji je probija zvučni zid u neposrednoj blizini. Slučajno, u isto vrijeme, vozači u metrou Twin Citiesa izbjegavali su krhotine usred međudržavne ceste 94. Neki su vozači rekli da su krhotine pale s neba u srijedu nešto poslije 14:00 sati.

2008. – 19. veljače – Sjeverozapad SAD-a – Očigledni meteor prošao je nebom iznad pacifičkog sjeverozapada u utorak rano, privlačeći izvješća o jakim svjetlima i zvučnim udarima u dijelovima Washingtona, Oregona i Idaha. Iako je svjedok izvijestio da je vidio kako objekt udara u Zemlju u udaljenom dijelu okruga Adams, na jugoistoku Washingtona, još uvijek nije pronađen. Ljudi u Washingtonu, Oregonu, Idahu, Montani i Britanskoj Kolumbiji izvijestili su da su vidjeli sjajnu vatrenu kuglu kako se širi nebom oko 5:30 ujutro. Najmanje jedna osoba je rekla da je objekt eksplodirao pri udaru u istočnom Washingtonu, a drugi izvještaj iz jugoistočnog Washingtona kaže da je netko osjetio podrhtavanje eksplozija.

2008. – 5. ožujka – Ontario, Kanada – Odjel za fiziku i astronomiju u Westernu ima mrežu kamera koje pokrivaju cijelo nebo u južnom Ontariju i koje skeniraju praćenje neba u potrazi za meteorima. Vanredni profesor Peter Brown, koji se specijalizirao za proučavanje meteora i meteorita, kaže da su u srijedu navečer (5. ožujka) u 22:59 EST ove kamere snimile video velike vatrene kugle, a odjel je također primio brojne pozive i e-poruke od ljudi koji su ga zapravo i vidjeli.

2008. – 8. ožujka – Turska – Stanovnik Yake rekao je da je čuo glasnu buku oko 11:20 ujutro na dan kada je meteorit pao, zvučeći kao da se “srušio avion”.

“Bili smo zaprepašteni kad smo našli tako mali kamen nakon tog gromoglasnog zvuka. Bio je crn i promjera oko 40 centimetara, težak najviše tri kilograma”, rekao je drugi, dodajući da je meteorit otvorio mali krater u zemlji i stvorio oblak od prašine.

2008. – 10. ožujka – Sudbury, Kanada – velike vatrene kugle viđene su kako padaju s neba – Dok je većina viđenja prijavljena oko 13:30 u blizini Sudburyja, Hagara, autoceste 69 North i North Bay, Wayne Lachance uočio je nešto na nebu ranije ujutro. Lachance se vozio kući u Massey nakon noćne smjene u Vale Inco Ltd. kada mu je nešto zapelo za oko oko 7:30 ujutro “Mislio sam da je to prava sjajna zvijezda”, rekao je. “Postajalo je sve svjetlije i iskrilo je dok se spuštalo.” Lachance je stigao kući i pogledao kroz prozor svoje spavaće sobe kako bi vidio “spirale dima” kako padaju.

2008. – 13. ožujka – Mjesec – Meteorit snimljen na video snimci kako udara u Mjesec.

2008. – 6. travnja – Argentina – Svemirska stijena navodno se srušila kasno u nedjelju negdje u provinciji Entre Rios, nekih 418 kilometara sjeverozapadno od Buenos Airesa, izvještava dnevnik Clarin, koji citira svjedoka Miltona Blumhagena, studenta i zaljubljenika u astronomiju: “Vidio sam predmet u plamenu dobrih tri ili četiri sekunde, koji je mijenjao boju dok nije postao plavi kada se približio tlu.” Izvor iz vatrogasne službe rekao je da se udar osjetio kilometrima uokolo. Nije prijavljena šteta.

2008. – 15., 16., 18. travnja – Illinois – Možda smo imali udar fragmenta kometa ili dva ili tri u razdoblju od nekoliko noći? Možda nekoliko eksplozija iznad glave, a zatim, kasnije, udar u tlo. Pročitajte sljedeće priče i prosudite sami:

To bi objasnilo glasne zvukove, potrese i svjetla na nebu koja su se događala kroz tri dana. Kontrola štete: Misteriozne praskove, svjetla iznad Indiane bili su samo F-16

Zvučni udar, vatrene kugle i gorući krhotine za koje su stanovnici područja Kokomo izvijestili da su vidjeli na nebu u srijedu navečer potaknuli su policijske agencije okruga Howard da provedu dvosatnu potragu za onim što su mnogi stanovnici mislili da je srušeni zrakoplov.

Kako se ispostavilo, vatrene kugle su bile rakete koje su ispalili F-16 koji su dio 122. Fighter Winga, jedinice zračne garde Indiane sa sjedištem u međunarodnoj zračnoj luci Fort Wayne. …

Stožerni narednik Jeff Lowry iz sjedišta Nacionalne garde Indiane u Indianapolisu rekao je da mlaznjaci koji sudjeluju u obuci ne bi trebali premašiti brzinu zvuka, koja je oko 760 mph, jer nadzvučne brzine proizvode zvučne udare.

Rekao je da će zapovjednik pukovnik 122. jedinice Jeff Soldner istražiti zašto je barem jedan mlaznjak postigao nadzvučne brzine u srijedu navečer iznad okruga Howard i Tipton, te također u utorak navečer iznad područja Logansporta, potresavši tlo ispod. …

Rekao je da obuka F-16 često uključuje ispuštanje svjetlosnog plamena s više od 3.000 kilometara iznad tla, tehnika koja može omogućiti mlaznjacima da izbjegnu toplotne rakete u borbi. …

Šef policije Logansporta AJ Rozzi rekao je da je u utorak navečer čuo glasno zvučno bučanje, a zatim je čuo zvuk visokog mlažnjaka. Rekao je da su stanovnici također prijavili da su vidjeli tragove vatre na nebu.

Rekao je da je uobičajeno da 122. jedinica provodi misije na tom području i vjeruje da obuka F-16 gotovo sigurno objašnjava prizore i zvukove.

“Oni su radili taj trening već duže vrijeme. Ne znam kakve manevre zapravo rade, ali ispaljuju trake svjetlosti”, rekao je.

5.4 potres zatresao Illinois; osjetio se 563 km daleko

Potres jačine 5,4, za koji se činilo da je bio najjači zabilježeni u regiji, potresao je ljude na udaljenosti do 560 kilometara daleko u petak rano ujutro, iznenadivši stanovnike srednjeg zapada koji nisu navikli na tako jake potrese.

Potres nešto prije 4:37 bio je sa epicentrom oko 9,5 kilometara od West Salema, Ill., i više od 10 kilometara od Evansvillea, Ind. Osjetio se u tako udaljenim gradovima kao što su Chicago, Cincinnati i Milwaukee, 563 kilometra sjeverno od epicentra, ali tamo nije bilo ranih izvješća o ozljedama ili značajnoj šteti. ….

“Mogao se čuti tutanj i cijeli se motel zatresao, probudivši goste”, rekla je u telefonskom intervjuu Vibha Ambelal, menadžerica motela Super 8 u Mount Carmelu, Illinois, u blizini epicentra.”

AŽURIRANJE! Potres magnitude 4,5 pogodio je Illinois i nastavio niz potresa

Potres jačine 4,5 stupnjeva po Richteru pogodio je južni Illinois u ponedjeljak, nastavljajući niz naknadnih potresa iniciranih potresom jačine 5,2 koji je pogodio regiju u petak ujutro, izvijestio je američki geološki zavod (USGS).

Ovo je bio 18. potres u toj seriji, a njegov epicentar bio je otprilike 9 kilometara ispod zemlje i oko 37 milja (60 km) sjevero-sjeverozapadno od Evansvillea, Indiana, ili oko 131 milju (211 km) istočno od St. Louisa, otkrio je USGS. […]

18 naknadnih potresa koji su uslijedili nakon potresa u petak nisu bili jači od 3,9 na Richterovoj ljestvici, ali prvi je bio najveći koji je potresao regiju zvanu kupola bazena Illinoisa-Ozark u više od 40 godina.

2008. – 16. travnja – Argentina – Asociación Entrerrriana de Astronomía (AEA) [Astronomsko društvo Entre Ríos, Argentina] objavilo je da je u srijedu, 16. travnja 2008., otprilike u 19:30 sati, uočen jako svjetleći objekt koji je imao sve karakteristike bolida. Ovaj objekt je viđen iz Parane, Oro Verdea i San Benita. Prema riječima svjedoka, bolid je bio jako svijetli, a boje su varirale između zelene, žute i crvene.

Kreatao se otprilike sjeveroistočnom putanjom prema jugozapadu, pod kutom od 75 stupnjeva. Jedan promatrač je izjavio da je bolid eksplodirao prije nego što je nestao.

Nije moguće odbaciti ideju da se ovaj meteor odnosi na sličan pad koji se dogodio prošlog tjedna iznad središnje provincije Entre Ríos, a koji je uočen u velikom dijelu Argentine. AEA je također primila mnoga izvješća o viđenjima vrlo svjetlećih objekata u različitim dijelovima zemlje, npr. iz Mar del Plate, Tucumana, Záratea, Concordia, Ituzaingóa (Prov. de Corrientes), itd.

2008. – 17 . Travanj – Argentina – (Ovo može biti isto kao i prethodno izvješće od 16. travnja) Vatrena lopta pala je negdje u ili u blizini Entre Riosa, 418 kilometara sjeverozapadno od Buenos Airesa. Mariano Peter iz Astronomske udruge Entrerrrianaje rekao da postoje izvještaji od 4 svjedoka. Jedan od njih je opisao “jaku svjetlost koja je velikom brzinom prošla nebom i na maloj nadmorskoj visini, idući prema jugu i onda je pala u daljini.” Drugi svjedok je rekao: “Bio je vrlo svijetao i promijenio je boju između zelene i crvene.”

Prva vatrena lopta zabilježena je u Entre Riosu 6. travnja 2008. (vidi gore). Svjedok je rekao: “Tri ili četiri sekunde vidio sam predmet u plamenu, koji je mijenjao boju dok nije postao plavi kada se približio tlu.” Izvor iz vatrogasne službe rekao je da se udar osjetio kilometrima uokolo. Sljedećeg dana fragment svemirske stijene je pronađen.

A sada: dim zagušio glavni grad Argentine

Buenos Aires, Argentina — Dim je u petak prekrio argentinsku prijestolnicu kako su požari navodno namjerno podmetnuti i zapalili tisuće hektara u provincijama Buenos Aires i Entre Ríos.

Dim od oko 300 požara kriv je za najmanje dvije smrtonosne prometne nesreće ovog tjedna u kojima je poginulo osam ljudi.

Zatvoreni su dijelovi glavnih autocesta i luka u Buenos Airesu, među najprometnijima na svijetu. Dolazni letovi u gradsku domaću zračnu luku, Jorge Newbery Airpark, preusmjereni su.

Argentinska vlada okrivila je za požare poljoprivrednike koji žele očistiti svoju zemlju od usjeva i ispaše, za koje se procjenjuje da pokrivaju 70.000 hektara.

“Ovo je najveći požar ove vrste koji smo ikada vidjeli”, rekao je u četvrtak argentinski ministar unutarnjih poslova Florencio Randazzo.

Randazzo je situaciju nazvao “katastrofom”.

Od petka ujutro postignut je mali napredak u gašenju požara. […]

2008. – 20. travnja – Rusija – Još jedna eksplozija iznad glave? Dvoje poginulih, 300 ostalo bez krova nad glavom u požarima na ruskom Dalekom istoku

Dvije osobe su poginule, a 325 ljudi, uključujući 18 djece, ostalo je bez krova nad glavom u požarima koji su zahvatili Amursku regiju na Dalekom istoku Rusije, saopćile su lokalne službe za hitne slučajeve.

Požari su izbili u nedjelju navečer i nastavili do ponedjeljka ujutro u sedam okruga regije. Mještani su zapalili suhu travu kako bi oslobodili zemljište za poljoprivredu i druge namjene, a plamen se širio jakim vjetrom, rekao je policijski izvor za RIA Novosti.

Uništene su ukupno 104 kuće. Jedan od poginulih u požarima bio je invalid koji nije mogao napustiti svoj dom.

U akciju gašenja požara uključeno je ukupno 50 spasilaca. Osobe ozlijeđene u požarima dobit će 20.000 rubalja (900 dolara) odštete, priopćile su lokalne vlasti.

Više od 11.000 hektara uništeno je u 59 šumskih požara koji trenutno gore na ruskom dalekom istoku, priopćilo je Ministarstvo prirodnih resursa.

Zanima me kako je ovaj izvještaj sličan onome što se dogodilo prije nekoliko dana u Argentini. I opet, za ogromnu štetu i znatna razaranja okrivljuju se poljoprivrednici koji su zapalili travu na jakom vjetru – svi su odlučili zapaliti požare istog dana. Pitamo se što će vlasti izmisliti kada se ovakav događaj dogodi na nepoljoprivrednom području.

2008. (29. travnja) – Willow Creek, Kalifornija: Potresu magnitude 5,2 -17 kilometara jugoistočno od Willow Creeka prethodio je zvučni udar. Brenda Simmons, iz ljetovališta SkyCrest Lake na Burnt Ranchu, opisala je to kao “vrlo glasnu buku [koja] je trajala najviše 10 sekundi.”

2008. (23. svibnja) – Hoshiarpur, Indija: U 20:45, osoblje benzinske pumpe promatralo je kako vatrena kugla leti nebom i slijeće u obližnje polje, zapalivši grmlje, nakon čega su požurili ugasiti požare. Mjesec dana ranije, sličan predmet je navodno pao u okrugu Sangrur, što je potaknulo tim Geološkog zavoda Indije da posjeti i ispita mjesto.

2008. (8. lipnja) – Winsford, UK: Graham Brooks je izvijestio da je mali meteorit udario u njegov vrt oko 22:30 poslijepodne Nakon što su čuli veliki prasak, on i njegov partner pronašli su rupu veličine loptice za golf u zemlji i hrpu kamenih krhotina koje su uzrokovale, po procijeni, 1000 funti vrijedne štete na njihovoj kamp prikolici.

2008. (1. srpnja) – Planine San Bernardino, Kalifornija: Deseci svjedoka diljem južne Kalifornije vidjeli su svijetleći žućkasto-zeleni objekt s prugama krhotina kako se “vrlo brzo kreće po sjevernom nebu” i pada u blizini planina. Možda ne slučajno, šumski požari su 2008. gorjeli na površini od 527.000 hektara od 22. svibnja, a nekoliko ih je počelo mjesec dana kasnije (20. lipnja), a svi su se pripisivali munjama i suhim grmljavinama. Jedan takav požar bio je u planinama San Bernardino, no teško je utvrditi je li vatra gorjela prije uočavanja vatrene kugle ili ne.

2008. (31. srpnja) – Yellowknife, Kanada: Neobjašnjiva eksplozija na sjeverozapadnim teritorijima ostavila je nekoliko mrtvih kitova na obali ispod oblaka crnog dima.

2008. (12. kolovoza) – Orlando, Florida: Između 22:00 i 22:30 sati svjedoci su čuli jaku eksploziju opisanu kao zvučni prasak. Nakon zvuka uslijedio je požar koji se brzo kretao i uništio najmanje četiri gradske kuće.

2008. (9. rujna) – Istočni SAD: NASA-ina kamera za cijelo nebo SENTINEL uhvatila je 25 svijetlih meteora u pljusku koji je trajao četiri sata. Također poznati kao delta-Aurigidi, rujanski Perzeidi dolaze iz nepoznatog kometa i uhvaćeni su kako padaju samo četiri puta u prošlom stoljeću: 1936., 1986., 1994. i sada 2008.

2008. (25. rujna) – Znanstvenik s Caltecha Paul Bellan kaže da “Čini se da se učestalost noćnih oblaka povećava…” Ovi svijetleći oblaci prekriveni su tankim filmom natrija i željeza, koji se skupljaju u gornjim slojevima atmosfere nakon što su otpuhani nadolazećim mikrometeorima, što sugerira da bi povećanje svjetlucavih oblaka moglo biti povezano s povećanjem mikrometeora.

2008. (7. listopada) – Sudan: NASA-ini znanstvenici iz istraživačkog centra Ames točno su predvidjeli da će asteroid veličine automobila ući u atmosferu 12 sati prije nego što je to učinio, što je prvo predviđanje takve vrste. Kako je ušao u Zemljinu atmosferu, toplina je stvorila spektakularnu vatrenu kuglu, koja je snimljena, oslobađajući ogromne količine energije dok se raspadala i eksplodirala u atmosferi, desecima kilometara iznad zemlje. Asteroid je eksplodirao s energijom od oko jednog kilotona, jednakoj snazi ​​male nuklearne bombe. Ostaci asteroida otkriveni su 8. prosinca. Kasnija analiza otkrila je prisutnost aminokiselina.

2008. (8. listopada) – Pennsylvania, SAD: Otprilike u 5:30 ujutro nekoliko komada leda probilo je krov Mary Ann i Perryja Fostera u njihovoj kući u Yorku. Jedan od komada udario je u glavu Mary Ann. Šest kilograma leda stvorilo je rupu promjera 30 centimetara kroz njihov krov i strop.

2008. (12. listopada) – Indija: Više od 200 stabala je misteriozno srušeno nakon što se začula zaglušujuća buka u blizini šumskog lanca Sindh u Baltalu. Ranije tog jutra, 79 stambenih kuća, 58 štala za krave, osam trgovina i lokalni mesdžid pretvoreni su u pepeo u tajanstvenom požaru koji je izbio u selu Chui Draman Marwah tehsil. Požar je bio neobjašnjiv.

2008. (15. listopada) – Ontario, Kanada: U 5:28 ujutro svih sedam kamera meteorske mreže Western University Southern Ontario zabilježilo je svijetlu, sporu vatrenu kuglu. Kako je navedeno u izvješću Science Daily: “Po drugi put ove godine, Meteor Group Sveučilišta Western Ontario snimio je nevjerojatno rijetke video snimke pada meteora na Zemlju. Tim astronoma sumnja da je vatrena kugla ispustila meteorite u regiji sjeverno od Guelph, Ontario, Kanada, što može ukupno iznositi čak nekoliko stotina grama u masi.”

2008. (28. listopada) – Kansas, Nebraska, Colorado i Maryland, SAD: Sve četiri države imale su izvješća o kometu u večernjim satima, oko 19:00 sati. Meteor je probio zvučnu barijeru, proizvodeći zvučni udar koji je potresao domove u Osborneu. Opservatorij Cloudbait u Coloradu snimio je vatrenu loptu i primio preko 100 izvješća iz raznih država.

2008. (13. studenog) – Ohio, SAD: Nakon izvješća o jakom svjetlu sa tragom dima i glasnom zvuku pada, vlasti su provele četiri sata tražeći ono što su u početku mislile da je srušeni zrakoplov. Nakon što nisu pronašli olupinu, zaključili su da se vjerojatno radi o meteoru.

2008. (17. studenog) – Colorado, SAD: NASA-ini astronomi izvijestili su o izbijanju meteora Leonida od čak 100 meteora na sat. Kako je NASA izvijestila, “Gotovo nitko nije očekivao da će tako stari protok proizvoditi vrlo jak pljusak, ali jest.”

2008. (20. studenog) – Alberta i Saskatchewan, Kanada: Nakon što je ogromna vatrena kugla viđena i snimljena kako juri nebom iz Edmontona, sveučilišna studentica Ellen Milley pronašla je fragmente meteorita veličine šake u malom ribnjaku 40 kilometara od Lloydminstera, Saskatchewan.

2008. (6. prosinca) – Colorado: Superbolid 100 puta svjetliji od punog Mjeseca viđen je i snimljen u 1:06 ujutro Astronom Chris Peterson, koji je fotografirao događaj, rekao je da “U sedam godina rada, ovo je najsjajnija vatrena lopta koju sam ikad snimio.” Radio astronom Thomas Ashcraft također je snimio radijske odjeke nastale ionskim tragom superbolida. Istraživači Sveučilišta u Calgaryju od tada su pronašli više od 100 fragmenata meteorita s tog mjesta i nagađaju da ih postoje tisuće, što bi možda postavilo novi kanadski rekord.

2008. (Sažetak) – Diljem svijeta: Osim gore navedenih izvješća, arhiva SOTT.net ima izvješća o 67 vatrenih lopti koje su promatrane diljem svijeta, uključujući nekoliko koje su pratile zvučne udare; kao i 25 neobjašnjivih eksplozija ili zvučnih udara, od kojih je jedna (Alabama, 18. kolovoza) pratila potres magnitude 2,6.

2009. (17. siječnja) – Švedska i Danska: Spektakularno svijetla vatrena kugla osvijetlila je južnu Švedsku i istočnu Dansku u 20:15 Više od 400 ljudi prijavilo je svoja izvješća na službenoj danskoj web stranici o meteoru. Događaj je zbunio Henninga Haacka, kustosa zbirke meteorita Geološkog muzeja, koji je novinarima rekao: “Ono što je bilo najneobičnije je prasak, zajedno s činjenicom da je bio tako snažan. Nikada osobno nisam doživio nešto takvo u Danskoj u 10 godina rada s meteorima.”

2009. (31. siječnja) – Indija: Meteorit je sletio na otvoreno tlo u 23:25 na području Akhnoor u Jammuu.

2009. (24. veljače) – Dallas, Teksas: Komad pougljenog metala od skoro 3 kg eksplodirao je kroz krov kuće u prizemlje kuhinje.

2009. (1.-2. ožujka) – Savo, Finska: Meteorit veličine šake snimljen je i vjerojatno je sletio uz granicu između Kangasniemija i Hankasalmija.

2009. (29. ožujka) – Istočna obala, SAD: Tisuće ljudi od Marylanda do Hampton Roadsa vidjele su briljantna, prugasta svjetla na nebu u 21:44. Jednu ili dvije minute kasnije, nakon prikaza uslijedio je glasan zvučni udar koji je potresao tlo i kuće. Vatrene kugle, koje su opisane kao bijela, zelena i narančasta boja, također su proizvele bljeskove svjetla i električne probleme. Joe Butler iz Suffolka vidio je gdje je sletio, govoreći novinarima: “Nebo je odjednom bilo svijetlo, kao da je dan. Vidio sam ga, kretalo se pravo na moj auto. Bilo je toliko brzo da nisam imao vremena ni pomisliti da sam mogao biti u opasnosti. Prošao je direktno preko mog auta, pao je u vodu između dva mosta.”

2009. (28. svibnja) – Indija: Kameni meteorit od 1 kilogram sletio je u podne u zaselak Karimatti u okrugu Hamirpur.

2009. (1. lipnja) – Srednji Atlantski ocean: Air France let 447 na putu iz Rio de Janeira za Pariz pao je iznad Srednjeg Atlantika, ne uspjevši poslati signal za pomoć. Mediji su dali oprečne izvještaje o uzroku (prvo se fokusirajući na vremenske prilike, a zatim na probleme s pilotskim cijevima i instrumentima) i o tome je li let uništen tijekom leta ili ne. U jednom izvješću se navodi da je 30 pronađenih tijela bilo potpuno odjeveno i ‘relativno dobro očuvano’, dok su ranija izvješća govorila da imaju više prijeloma, a neka su pronađena s malo odjeće ili bez odjeće, što ukazuje na prekid u letu. Nagovještavajući mogući uzrok, španjolski pilot je izvijestio da je vidio bljesak bijelog svjetla kako se spušta u smjeru zrakoplova, koji je bio predaleko da bi ga izravno promatrao. Urednik za Discover postavio je pitanje: “Je li meteor srušio Air France 447?” Ako je tako, udarni val i EMP proizvedeni eksplozijom mogli bi objasniti potpuni kvar instrumentacije zrakoplova, kao i štetu i uništenje u toku leta.

2009. (6. lipnja) – Dhenkanal, Indija: Hemant Mohapatra se probudio iz sna oko ponoći nakon što je nekoliko ‘kamenih komada’ prošlo kroz njegov krov. Jedno od većeg kamenja pogodilo je gospodina Mohapatru i nanijelo vidljive ozljede na njegovom tijelu.

2009. (11. lipnja) – Njemačka: Meteorit veličine šljunka udario je 14-godišnjeg Gerritta Blanka na putu do škole, ostavivši na stražnjoj strani njegove lijeve ruke opekotinu od 10 cm. On je rekao, “Prvo sam samo vidio veliku svjetlosnu kuglu, a onda sam odjednom osjetio bol u ruci. Zatim djelić sekunde nakon toga začuo se ogroman prasak poput udara groma. Buka koja je nastala nakon bljeska svjetlosti bila je tako glasno da mi je satima nakon toga zvonilo u ušima. Kad me je udarilo, srušilo me da sam odletio, a zatim se još uvijek kretao dovoljno brzo da se zakopa u cestu.” Novinski izvještaji tvrdili su da je meteorit putovao 30.000 mph.

2009. (20. lipnja) – Queensland, Australija: Primijećeno je da je vatrena kugla sletjela na planinu i čuo grad Gin-Gin, palivši obližnja stabla. Vatra, koja je bila na posjedu gospođe Hazle Marland, još je gorjela 3 dana kasnije.

2009. (20. srpnja) – Jupiter: Petnaest godina nakon Shoemaker-Levy 9, objekt je ostavio udar veličine Zemlje na površini planeta. Otkrivač udara, Anthony Wesley, citiran je kako je rekao: “Da je tako nešto pogodilo Zemlju, za nas bi to bio svršetak…” Znanstvenici u Sandiji procijenili su da je snaga eksploziva bila između tri i pet megatona. Astronomi vjeruju da je objekt bio promjera nekoliko stotina metara. (Dva manja udara, koja nisu proizvela vidljive krhotine, kasnije su se dogodila 3. lipnja 2010. i 20. kolovoza 2011.)

2009. (3. rujna) – Irska: Ogromna ‘nebeska eksplozija’ dogodila se oko 21:00, što je potaknulo izvješća iz zapadnog Corka, Kerryja, Cavana i čak na sjeveru do Donegala. Irska astronomska skupina koja istražuje eksploziju je citirala riječi: “U posljednja dva desetljeća dogodile su se dvije velike eksplozije na nebu iznad Irske.” Jedan je bio olupina satelita, a drugi meteorit koji je kasnije pronađen.

2009. (25. rujna) – Grimsby, Ontario: Nešto poslije 21:00 sati, Odjel za fiziku i astronomiju Sveučilišta Zapadnog Ontarija primijetio je i pratio je neobično sjajnu vatrenu kuglu 100 kilometara iznad Guelpha dok je vatrena kugla jurila prema jugoistoku brzinom od oko 75.000 km /h. Astrofizičar Doug Welch rekao je, “jako je rijetko da su ovako sjajni.” U početku su znanstvenici bili prilično sigurni da je barem mali dio objekta veličine lopte za plažu pao u blizini Grimbyja. Otprilike tri tjedna kasnije, pronašli su ga. Fragment veličine loptice za golf probio je vjetrobransko staklo terenskog vozila obitelji Grimsby.

2009. (28. rujna) – Argentina: Tijekom poslijepodneva stanovnici Mendoze, La Pampe, San Luisa i Cordobe vidjeli su veliku vatrenu loptu. Raspao se velikom eksplozijom prije nego što je udario u zemlju u velikom, nenaseljenom polju.

2009. (7. listopada) – Nubijska pustinja, Sudan – Eksplozija u zraku (prinos: 0,9-2,1 kt, visina: 37 km): The Times je izvijestio je da je “svjetlost od meteorida bila toliko intenzivna da je obasjala nebo poput punog mjeseca i da je avion udaljen 1400 km izvijestio da je vidio sjajan bljesak.” Pretraživanje zone udara počelo je 6. prosinca , 2008., pronađeno je 10,5 kilograma (23 lb) stijene u nekih 600 fragmenata. [unos dodan 3/12/13, izvor]

2009. (8. listopada) – Indonezija – Eksplozija u zraku (iznos: 31-50 kt, visina: 25 km): oko 11:00 sati, asteroid je detonirao na 15-20 km u atmosferi iznad Južnog Sulawesija, Indonezija, oslobađajući otprilike 50.000 tona energije TNT, te je bio, prema NASA-inoj procjeni, oko tri puta snažniji od atomske bombe koja je sravnila Hirošimu, što je čini jednom od najvećih eksplozija asteroida ikad uočenih. Količina oslobođene energije sugerira da je objekt bio oko 10 metara u prečniku, veličine za koju se smatra da je pogodila Zemlju jednom u desetljeću. Eksplozija se čula 16.000 km daleko, a činjenica da nije primijećena prije nego što je ušla u Zemljinu atmosferu izazvala je strahove da je obrana Zemlje od kozmičkih prijetnji užasno neadekvatna. Međutim, u zapadnim medijima o eksploziji je bilo malo ili nimalo izvješćeno.

2009. (13. listopada) – Belgija, Njemačka, Nizozemska: Robert Mikaelyan je snimio spektakularnu vatrenu kuglu koja prikazuje raspad vatrene lopte koju su promatrale stotine ljudi iz Belgije, Njemačke i Nizozemske. Svijetla, bijela vatrena kugla, s narančastim tragom, razbila se u tri velika fragmenta (i nekoliko manjih), nakon čega se začula tutnjava koja je potresla kuće. Kao i kod Grimsbyjeve vatrene kugle, citirani su znanstvenici koji su rekli da se vatrena kugla ove veličine i svjetline “vjerojatno može vidjeti bilo gdje u svijetu samo svakih 20 do 25 godina”.

2009. (29. listopada) – Latvija: Nakon što su izvješća o slijetanju meteorita čuli na estonskoj granici, znanstvenici su u središtu pronašli krater promjera 8 m i dubok 2,7 m s krhotinama koje se dime. Stijena je morala biti najmanje 90 cm u promjeru da bi izazvala krater ove veličine. Za razliku od indonezijskog događaja, ovaj je događaj imao medijsku pokrivenost. Međutim, unatoč tome što su neki od domaćih znanstvenika koji su bili na licu mjesta izjavili da je riječ o pravom krateru, u posljednjim medijskim izvještajima citirani su stručnjaci koji su to označili prijevarom jer je krater bio “previše uredan” i imao svježu travu u sebi (kao da trava nije mogla biti stavljena u krater nakon događaja). Sumnjamo da je ovaj događaj bio pravi udar meteora, ali “kontrola štete” je bila brzo odrađena kako bi se prikrilo događaj.

2009. (14. studenog) – Colorado, SAD: Komad leda veličine košarkaške lopte pao je kroz krov obiteljske kuće u Coloradu nakon što je očito pao iz aviona koji je prolazio iznad glave. Danelle Hagan i njezina 9-godišnja kći bile su kod kuće u Brushu kada su čule da se strop u kuhinji srušio. Nisu ozlijeđeni. Istražitelji su sumnjali da se radi o ledu nagomilanom na zrakoplovu. Međutim, profesor astronomije sa Sveučilišta Denver Robert Stencel vjeruje da je to možda bio megakrio meteorit, vjerojatno proizveden visoko u atmosferi (iako ne isključuje potpuno izvanzemaljski izvor).

2009. (17. studenog) – Kansas, SAD: Chandler Harp, 10, svirao je u dvorištu svoje kuće u Liberalu kada je čuo nešto što je zvučalo poput eksplozije oko 4,5 m od mjesta na kojem je stajao. Pogledao je i vidio oblak zemlje i krhotina koji je izbačen 1,5 m visoko. Na dnu rupe duboke stopala pronašao je kamen od 2 inča. Biofizičar Don Stimpson potvrdio je valjanost meteorita.

2009. (18. studenog) – Idaho i Utah, SAD: Ogromna vatrena kugla koja je “pretvorila noć u dan” na preko 500 000 četvornih milja zemlje promatrana je diljem Idaha i Utaha, čak i do Las Vegasa. U nekim je područjima bljesak svjetla bio toliko jak da je uzrokovao da ulične svjetiljke sa senzorom ugase svjetla. Osim dramatične vizualne predstave, čula se tutnjava i zvučni prasak kad je detonirao 160 km u zraku s energijom koja je ekvivalentna 0,5-1 kilotona TNT-a. U nekoliko sati nakon toga, ostavio je prelijep plavi oblak prašine na nebu. Znanstvenici su nagađali da je predmet bio veličine između pećnice za toster i perilice rublja. To je potaknulo barem jednog svjedoka da se boji nuklearnog udara.

2009. (15. prosinca) – Maryland, SAD: Rano ujutro, taksist Ocean Cityja Derrick Miller vidio je kako užareni vrući objekt pada s neba i sleti na plažu udaljenu 20 metara od njega. Kamen od 20 grama i oko 4 cm bio je užaren i imao je iskre koje su izlazile iz dvije rupe te je stvorio cjelinu u pijesku široku 46 cm i 15 cm duboku.

2009. (Sažetak) – Širom svijeta: Osim gore navedenih izvještaja, arhiva SOTT.net ima izvješća o 114 vatrenih lopti koje su opažene diljem svijeta, uključujući najmanje tri ‘izuzetno rijetka’ dnevna viđenja, sedam koje su pratile zvučne udare (nekoliko od kojih je potresao kuće, a jedan je popratio potres magnitude 3,5 po Rihterovoj skali), četiri iznimno svijetla bljeska koja su pretvorila “noć u dan” i tri višestruka viđenja vatrene kugle/fragmentacije. Čulo se 26 neobjašnjivih eksplozija ili zvučnih udara, od kojih je jedna (Louisiana, 8. siječnja) popraćena jakim bljeskom, a druga (Južna Koreja, sredinom travnja) bila je popraćena plamenom i dimom, što ukazuje na mogući udar.

2010. (18. siječnja) – Istočni SAD: U istočnim državama, uključujući Pennsylvaniju, Delaware, Maryland i Virginiju, prijavljeno je više od 100 izvještaja o “ogromnoj kugli jarke bijele svjetlosti”. Meteorit veličine manga ostavio je za sobom vijugavi trag dima prije nego što je probio rupu kroz strop zubarske ordinacije u uredu obiteljske prakse Williamsburg Square u Lortonu, Virginia, u 17:45, a pacijenti i osoblje su zamalo pogođeni. Dr. Marc Gullani je rekao: “Doslovno je odjeknula eksplozija.”

2010. (11. veljače) – Meksiko: Meteorit se oko 18:30 srušio u središnji Meksiko, između Pueble i Hidalga, ostavivši krater od 30 metara i oštetivši lokalnu cestu i most. Udar je bio toliko velik da je razbio prozore nekoliko kilometara dalje i zaljuljao zgrade. Ubrzo nakon ovih izvješća, međutim, objavljeni su članci u kojima se negira postojanje kratera (za koji se ranije izvještavalo da je ograđen od strane vojnih jedinica), te se vatrena kugla pripisuje ruskom svemirskom smeću. Ruske vlasti odbacile su vezu. Posljednji orbitalni element satelita bio je nakon udara u Meksiko.

2010. (29. ožujka) – Colorado, SAD: Kamen od deset funti sletio je samo deset metara od ruralnog doma Rogera Hebberta, na njegov rođendan. Njegova supruga je čula glasan zvuk i osjetila kako nalet vjetra prolazi kroz kuću. Stvorio je lijevak u tlu gdje je sletio i bio je okružen manjim kamenjem i rupama.

2010. (10. travnja) – Ontario, Kanada: Jack Steenhof vozio se u Kitchener na sastanak kada mu je nešto razbilo krovni otvor. “Mislio sam da je netko pucao na mene” , rekao je novinarima. U to je vrijeme putovao ispod 10 km/h i pronašao je meteorit dug 2,5 cm na svom krovu nakon što je čuo kako zvecka (vjerojatno između krova i razbijenog stakla).

2010. (14. travnja) – SAD: Divovska zelena vatrena kugla viđena iznad Indiane, Wisconsina, Iowe i Illinoisa također je eksplodirala, proizvodeći glasan zvučni udar nešto poslije 22:00. Drugi svjedoci su izvijestili o sekundarnim eksplozijama. Eksplozija je izazvala 9 požara na potezu od 1,6 km u južnom Wisconsinu. Znanstvenici su kasnije pronašli fragment od 0,3 lb sa fuzijskom korom.

2010. (29. travnja) – Istočna Jakarta, Indonezija: Šest mjeseci nakon eksplozije u Južnom Sulawesiju, vjerovalo se da je meteorit odgovoran za eksploziju koja je oštetila tri kuće u Duren Sawitu. U jednoj od kuća pronađen je duboki krater s otopljenim predmetima i otiskom preostale topline.

2010. (19. srpnja) – Bosna: Kuća Radivoja Lajića je šest puta pogođena meteorima od studenog 2007. On je od tada ojačao svoj krov čelikom kako bi spriječio daljnje oštećenje.

2010. (21. srpnja) – Sussex, UK: Jan Marszela je za dlaku udario meteorit. Objekt od pet centimetara pao je 4,5 metra dalje od Marszela, kojeg je udarila jedna od odskočnih krhotina.

2010. (8. kolovoza) – Ohio, SAD: Pat Foraker iz Quaker Cityja tvrdio je da ga je meteorit pogodio u rame. Foraker je čuo zviždanje, nakon čega ga je predmet udario, razrezavšii mu rame, i sletio u bazen. Stijena je još bila vruća kad ju je izvadio iz bazena.

2010. (4. listopada) – Središnja Java, Indonezija: Šest mjeseci nakon eksplozije u istočnoj Jakarti i godinu dana nakon one u južnom Sulawesiju, meteorit je navodno pogodio još jednu kuću u Karanganyaru, oštetivši krov, kuhinju i blagovaonicu. Na mjestu je pronađen kamen veličine jajeta, koji je rastopio plastiku i zagrijao metalno posuđe.

2010. (Sažetak) – širom svijeta: Osim gore navedenih izvještaja, arhiva SOTT.net ima izvješća o 132 vatrene lopte koji su primjećene u cijelom svijetu i izvještavane najvećim dijelom u glavnim medijima. To uključuje najmanje: 8 viđenja višestrukih vatrenih lopti ili dramatične fragmentacije u zraku; 11 viđenja koje je vidjelo više svjedoka u nekoliko država ili teritorija; 3 dnevne vatrene kugle; 3 vatrene kugle ‘koje su pretvorile noć u dan’; 4 koje su pratile eksplozije, praskovi i/ili udarni valovi, od kojih su 2 rezultirale požarima. Jednu vatrenu kuglu viđenu u Alabami 19. ožujka stručnjaci su opisali kao “neobično nisko leteću”. Čulo se 18 neobjašnjivih eksplozija ili zvučnih udara. Također, bilo je 8 priča o meteoritima koji su bili dovoljno blizu svjedocima da ih čuju ili vide, a zatim su nađeni. Jedan je zamalo udario čovjeka u Tennesseeju, pao 3 m od njega; jedan je pronađen na polju farmera u New Dealu; jednog je vidjelo i našlo malo dijete u Teksasu; a jedan je oštetio krov u Pennsylvaniji.

2011. (1. travnja) – Arizona, SAD: Let Southwest Airlinesa iz Phoenixa za Sacramento morao je prisilno sletjeti u Yumu, AZ, nakon što se na krovu aviona ‘otvorila’ rupa od 60 cm. Iako uzrok nije poznat, putnici su izvijestili da su čuli eksploziju. Krajem mjeseca FBI je istražio još jednu ‘rupu’, ovaj put u zrakoplovu u međunarodnoj zračnoj luci Charlotte/Douglas u NC. Sumnjali su na rupu od metka. Male pukotine ispod površine tada su pronađene u još tri zrakoplova Southwest Airlinesa u onome što je izvršni potpredsjednik Southwesta nazvao “novim i nepoznatim problemom”.

2011. (3.-5. svibnja) – Hrvatska: Dumitru Zvanca je sadio krumpir kada je meteorit veličine lopte za bazen (za koji se mislilo da je iz repa Halleyjevog kometa) sletio samo nekoliko centimetara od njega. Zvanca je novinarima rekao: “Čuo sam kratak zvuk zraka, a onda je nešto udarilo o tlo samo s jedne strane od mene uz ogroman udarac. Nisam vidio meteor, ali sam vidio mali krater zemlje koji je napravio i što god je udarilo o tlo je utonuo u zemlju.” Okrugla, crna lopta zarila se 50-70 cm u zemlju.

2011. (4. svibnja) – Poljska: Meteorit od 1 kg pao je kroz krov seoske kuće u selu Soltmany.

2011. (6. svibnja) – New Jersey, SAD: oko 11:35 ujutro, navodno je meteorit sletio na travnjak ispred stanovnika Basking Ridgea, iskopao rov i izbacio zemlju preko 30 m na površine travnjaka, prilaza, i ulica.

2011. (4. lipnja) – Long Stratton, UK: Čovjek koji se bavi selidbama, James Barber čuo je veliki prasak dok se vraćao u svoj 18-tonski kamion Mercedes Benz Axor. Pronašao je rupu veličine mobitela koja je bila probušena kroz debeli metalni kutni spoj. Iako nije pronašao predmet, na nazubljenim rubovima izrezanog metala nalazile su se smeđe mrlje poput zemlje.

2011. (16. srpnja) – Kenija: Stanovnici sela u blizini Thike čuli su glasnu eksploziju i svjedočili vatrenoj kugli koja je pala kao nekoliko fragmenata meteorita. Nakon eksplozije pronađeno je više od 13,5 kg. meteorita, uključujući jedan fragment težak 5 kg. Fragment od 70 grama probio je rupu na krovu od valovitog metala u Mugugi, a jedan je navodno pao samo 1,5 metar od djevojke koja je radila na polju kave.

2011. (ljeto) – Francuska: Meteorit veličine jajeta probio je krov kuće obitelji Comette izvan Pariza u neko vrijeme tijekom ljeta, dok je obitelj bila na odmoru. Stručnjak za minerale Alain Carion nazvao je događaj “izuzetno rijetkim”, rekavši da je Francuska imala samo 50-ak meteorita u posljednjih 400 godina.

2011. (1. rujna) – SAD: Izvješće koje je naručila NASA kaže da je količina opasnog ‘svemirskog smeća’ koji kruži oko Zemlje u obliku meteoroida dosegla ‘prelomnu točku’. Pretpostavlja se da je povećanje materijala umjetno stvoreno, a NASA nije navela mogućnost da bi to povećanje moglo biti posljedica veće količine otpada kometa u našem neposrednom okruženju.

2011. (13. kolovoza) – Kalifornija, SAD: Mikea Gibsona iz Sacramenta probudio je glasan udar i pronašao je veliku “zonu udara” od 1,5-2 m na svom krovu, uzrokujući tisuće dolara štete. Pronađeni fragment bio je veći od novčića od 25ct.

2011. (27. rujna) – Argentina: Nešto prije 2 sata ujutro u Monte Grandeu svjedoci su vidjeli plavu vatrenu kuglu kako pada s neba, nakon čega je uslijedila velika eksplozija. U eksploziji je poginula jedna žena, 43-godišnja Silvina Espinoza, a devet je ozlijeđeno, pri čemu su uništene dvije kuće, jedan poslovni objekt i nekoliko automobila. Sljedećih dana, vlada je objasnila eksploziju kao slabo povezan plinski spremnik pećnice za pizzu, unatoč činjenici da je šef vatrogasaca Guillermo Pérez odbacio incident povezan s plinom i izjavio da uzroci ostaju nepoznati. Osim toga, mladić koji je tvrdio da je fotografirao vatrenu kuglu uhićen je zbog lažnog svjedočenja i prisiljen ‘priznati’ da je lažirao fotografiju.

2011. (Sažetak) – širom svijeta: Osim gore navedenih izvješća, arhiva SOTT.net ima izvješća o 109 vatrenih kugli koje su opažene u cijelom svijetu, od kojih je 11 bilo vidljivo u više država ili teritorija (dvije su bile vidljive iz po šest država 11. siječnja i 14. veljače), od kojih je 10 imalo popratne eksplozije ili zvučne udare, a 4 su pokrenuli šumske ili travnate požare (u Hrvatskoj, Peruu, Teksasu i Indiji). Bila su 3 dnevna viđenja, 4 klastera/raspada i 2 spirale dima/krhotina. Viđenje 20. svibnja u Georgiji bilo je meteora ljudske veličine, najsjajnijeg dosad zabilježenog za NASA-inu mrežu za promatranje vatrenih lopti, a više-državno viđenje 14. veljače tijekom dana bilo je 5 tona, što je proizvelo eksploziju od približno 100 tona TNT-a. Čulo se 24 neobjašnjive eksplozije ili zvučna praska, 5 s vjerojatnim viđenjem vatrene kugle ili ‘bljeska’, a 2 s popratnim potresima (2,7 u Georgiji 9. studenog i 1,7 u Philadelphiji 28. svibnja). Također, bilo je 8 priča o meteoritima koji su bili dovoljno blizu svjedocima da se čuju ili vide, od kojih je jedna proizvela rupu duboku 1 metar u dvorištu Alabame i digla plamen u visinu od skoro 2 m..

Plamteći objekt viđen iznad Oswega, Illinois u ožujku 2011.

2012. (27. veljače) – NE, SAD: Zelena vatrena kugla viđena je iz Nove Engleske i Kanade između 22:00 i 22:30. Jedan svjedok, Aidan Ulery iz Exetera, pronašao je gdje je je sletio, napravivši udubljenje nasred ceste. Rekao je: “Mogao sam ga namirisati.” Pronašao je nekoliko fragmenata. (Ovo je izvješće vjerojatno bilo isto koje je vidjelo više svjedoka diljem sjeveroistoka SAD-a i Kanade, ali je prijavljeno da se događalo u 22:12 28.)

2012. (veljača i travanj) – SAD: Kao odgovor na mnoge izvještaje o vatrenim kuglama u veljači, NASA je fenomen nazvala ‘Fireballs of February’ (hrv. ‘Vaterne kugle u veljači’, op.prev.), kao da je riječ o redovitom fenomenu. Prema NASA-inom Billu Cookeu, ove vatrene kugle razlikuju se po svom ‘izgledu i putanji’, a “Ne postoji zajednički izvor za ove vatrene kugle, što je zbunjujuće.” Stručnjak za meteore Peter Brown citirao je kontradiktorna istraživanja iz 60-ih, 70-ih i 80-ih koja su ili potvrdila ili opovrgnula takav vrhunac ‘vatrenih lopti u veljači’. Jedan članak koji sugerira takav vrhunac bila je ‘Studija Iana Hallidaja iz 1990.’, gdje je također pronašao vrhunce u kasno ljeto i jesen. Međutim, kao što je jedan članak na tu temu rekao: “Međutim, rezultati su kontroverzni. Čak je i Halliday prepoznao neke velike statističke nesigurnosti u svojim rezultatima.” Pa ipak, dva mjeseca kasnije, mediji i NASA predstavili su još jedan dosad nečuven fenomen: ‘April Fireballs’ (hrv. ‘Travanjske vatrene kugle’, op.prev.). Bill Cooke je citiran kako je rekao: “Postoje dva vrhunca: jedan oko veljače, a drugi krajem ožujka i početkom travnja.” Čak ni Holliday, čiji je list citiran kao potvrda za ‘vatrene kugle iz veljače’, nije doživio vrhunac u travnju. S obzirom na to kako su ovi pojmovi bili nečuveni prije 2012., izgleda da NASA iznova izmišlja povijest kako bi sve veći broj vatrenih lopti izgledao normalno.

2012. (22. travnja) – La Grange, CA – Eksplozija iznad glave (prinos: 4 kt, visina: 30-47 km): meteorit Sutter’s Mill. Pronađeni brojni fragmenti objekta. Analiza je utvrdila da se radi o karbonskom hondritu. [unos dodan 3/12/13, izvor]

2012. (22. svibnja) – Nagpur, Indija: Vatrene kugle su uočene u večernjim satima, popraćene “ogromnim zvukovima nalik eksploziji” i potresom magnitude 2,1. Fragmentima je oštećeno najmanje šest kuća. Procijenjeno je da je objekt bio promjera 30 metara, razbio se i udario u površinu Zemlje brzinom od preko 17 km/s.

2012. (7. lipnja) – Bliski istok i središnja Azija: U noći 7. lipnja tisuće ljudi na Bliskom istoku i središnjoj Aziji promatrale su spektakularan noćni meteorski trag zajedno s drugim objektom u obliku stošca koji se kretao poput objekta s repom komete koji je naglo počeo letjeti u spirali prije raspada. Trag svjetla viđen u Izraelu zabilježen je i u Armeniji, Turskoj, Cipru, Libanonu, Jordanu i drugim zemljama u regiji. U početku su ga mediji objavili kao NLO, a zatim su nagađali da je riječ o “vjerojatnoj” ruskoj raketi. Zapravo, Rusi su potvrdili da su u noći 7. lipnja 2012. lansirali stratešku interkontinentalnu balističku raketu Topol iz Kasputin Yara u južnoj Rusiji na istok do simulirane mete u Kazahstanu, ali visina i putanja rakete koju su dali Rusi nisu potkrijepiti zapažanja niti izraelska objašnjenja. Zanimljivo je da su i Iranci tvrdili da je to njihov vlastiti raketni test. Izuzetno je malo vjerojatno da je prijavljeni projektil bio isti objekt koji je viđen 2.000 km jugozapadno u Libanonu i Izraelu zbog udaljenosti između mjesta lansiranja i bliskoistočnih zemalja koje su uključene. SOTT.net je popratio događaj i što izgleda da je bio zataškavanje u ovom članku.

2012. (8. srpnja) – Teaneak, NJ: U 22:23, meteorit veličine novčića pao je nekoliko metara ispred Pedra Domingueza dok je hodao s terena za bejzbol.

2012. (8. srpnja) – Reno, NV: Svjedoci su vidjeli vjerojatni meteorit i eksploziju, zbog čega je izbio požar.

2012. (11. kolovoza) – Sioux City, IA: Meteorit je udario u automobil Stevea Bella dok je vozio noću, razbio staklo i udubio vozilo. Petnaest minuta kasnije, kada je našao meteorit, još je bio prevruć da bi ga dodirnuo.

2012. (30. kolovoza) – Honduras: Deset dana nakon vatrene kugle i mogućeg pada meteorita u Honduras, meteorit se zabio u kuću žene na Comayagui.

2012. (13. rujna) – Jugozapad Sjedinjenih Država: Mnogi ranoranioci iz cijele Kalifornije, Nevade, Utaha, Colorada i Novog Meksika primijetili su 13. rujna živopisan luminiscentni trag visoko u atmosferi, koji je vrlo sličan tragovima drugih, potvrđenih zračnih eksplozija ovakve prirode. Ljudi su kontaktirali policiju u sjevernom Novom Meksiku i južnom Coloradu kako bi prijavili “pad”. Zamjenik šerifa u sjevernom Novom Meksiku rekao je da je svjedočio “eksploziji” i da se dio objekta odlomio od glavnog tijela. Kontrola štete ubrzo je pokušala prikiti događaj pokušavajući to objasniti kao probno ispaljivanje američke vojske naizgled nepostojeće “Juno balističke rakete” i promijenila je priču kako bi odgovarala njihovom planu prikrivanja.

2012. (15. listopada) – Sjeverozapadna Louisiana: Mnogi ljudi iz Dixie Inna, Minden, područja u sjeverozapadnoj Louisiani prijavili su da su vidjeli nešto kako se spušta s neba i eksplodira oko 23:40 u ponedjeljak, 15. listopada. Druga izvješća upućuju na glasno bučanje, drhtanje, zveckanje, razbijene prozore i padanje crnog čađavog pepela “poput susnježice” na okolno područje nekoliko milja udaljeno od eksplozije. Postoje izvješća o mnogim ljudima diljem Mississippija, Texasa i Louisiane koji su vidjeli ovaj objekt. Gledateljica KSLA News 12 Shana Levick izvijestila je da se vozila cestom I-20 pored Dixie Inn-a kada je vidjela kako nebo svijetli jarko narančastom bojom. Rekla je da je mogla vidjeti nešto što se činilo kao male vatrene iskre iznad drvoreda. Ured šerifa župe Webster isprva je izjavio da postoji “mogućnost da je meteor udario u tlo” u tom području, ali je kasnije to pokušao objasniti kao planiranu eksploziju podzemnog bunkera u bazi Camp Minden. Međutim, vlasti nisu uspjele objasniti dugu spaljenu stazu u skladu s projektilom koji je pogodio zemlju odozgo pod prilično oštrim kutom i širokim vidljivim područjem u tri države. SOTT.net je pokrio ovo očito zataškavanje u ovom članku.

2012. (17. listopada) – Novato, Kalifornija: Meteorit, dio vatrene kugle koju su vidjeli stanovnici Bay Area, udario je u krov Lise Webber. Još jedan fragment pronašao je amaterski lovac na meteorite iz Sacramenta Brien Cook, a zatim dva dodatna fragmenta u tjednima nakon događaja.

2012. (18. listopada) – Devon, UK: Zvučni prasak eksplodirajućeg meteora raznio je vrata policijske postaje u Južnom Devonu.

2012. (29. prosinca) – Šri Lanka: Vrući, pjenušavi fragmenti vatrene lopte pljuštali su po selu Polonnaruwe, a svjedoci su izvijestili o snažnom mirisu katrana ili asfalta. Istraživači sa Sveučilišta Cardiff pronašli su fosilizirane strukture nalik algama u nekim od pronađenih fragmenata. [unos dodan 14.3.13., izvor]

2012. (Sažetak) – širom svijeta: 2012. godine SOTT.net je arhivirao 136 izvještaja o vatrenim kuglama, 24 neobjašnjiva zvučna udara (od kojih su najmanje 3 bila popraćena podrhtavanjem tla ili potresima) i 16 pronađenih meteorita. Najveći fragment meteorita pronađen je u Kini u veljači i težio je 12,5 kg. Izvješća o vatrenoj kugli sadržavala su izvanredan broj viđenja u više država – najmanje 21 – dvostruko više od godišnjeg ukupnog broja za 2010. i 2011., uključujući i jedno u Australiji koje su stručnjaci nazvali ‘bez presedana’. Osamnaest ih je eksplodiralo u zraku i/ili bilo je popraćeno zvučnim udarima, uključujući jedan u Indiji koji je izazvao potres magnitude 2,1 22. svibnja, i jedno dnevno viđenje u Nevadi i Kaliforniji za koje se procijenilo da je veličine minivana prije nego što se raspao, od kojih su obje vatrene kugle ostavile nekoliko fragmenata meteorita. U 2012. također je zabilježeno 7 dnevnih događaja u ovih šest mjeseci, što je više nego udvostručilo godišnje ukupne vrijednosti za 2009., 2010. i 2011. Mark Gilmer izvijestio je o 11 meteorita koji odgovaraju njegovim vlastitim kriterijima (napominje da “od 2000. godine imamo u prosjeku oko 5 našenih meteorita godišnje koje je ili službeno prihvatilo Meteoritsko društvo ili potvrđeno od pouzdanih izvora” – sljedeća najveća godina bila je 2008., s 10 fragmenata). 2012. također je bilo nekoliko naizgled zataškavanja nebeskih događaja, posebice u Izraelu i Turskoj, Louisiani i jugozapadu SAD-a.

2013. (7. siječnja) – Saudijska Arabija: Čovjek iz zapadnog saudijskog grada Raniya Mashari Al Subai izvijestio je o poluprozirnom predmetu boje lješnjaka koji udara o tlo iza njegove kuće stvarajući malu jamu u zemlji. Datum udara nije poznat.

2013. (13. veljače) – Kuba: Prema jutarnjim vijestima na kubanskom TV kanalu iz Rodasa, Cienfuegos, regije u središtu zemlje, na nebu je viđena vrlo jaka svjetlost veličine autobusa koja je potom eksplodirala. Jedan ribar je za novinski kanal rekao da je “u srijedu oko 20 sati po lokalnom vremenu vidio svjetlo koje je prešlo nebo, a zatim se pretvorilo u vrlo veliki plamen, veći od sunca i nakon otprilike 3-4 minute čuli smo eksploziju”. Jedna svjedokinja je izjavila da joj se krov tresao od eksplozije.

2013. (15. veljače)– Rusija – Eksplozija u zraku (iznos: 500 kt, visina: 30-50 km): – 15. veljače, meteoroid promjera 17 metara (nazvan meteorit Cherabrkul) procijenjene težine od 10 tona ušao je u Zemljinu atmosferu iznad Rusije u 03:20 UTC, postao je briljantna vatrena kugla. Krećući se brzinom od 18 km/s, prošla je preko južne regije Urala i eksplodirala u zračnom udaru iznad Čeljabinska, 15 do 25 km iznad tla, oslobađajući ekvivalentnu energiju od 500 kilotona TNT-a (20-30 puta više snage od atomske bombe detonirane u Hirošimi i Nagasakiju). Udarni val oštetio je oko 3000 zgrada, srušio krov tvornice cinka i ozlijedio oko 1500 ljudi. Procijenjeni trošak štete iznosi milijardu rubalja (cca.33 milijuna USD). Meteor je stvorio blistavu svjetlost koja je bila dovoljno jaka da baca sjene tijekom dana u Čeljabinsku i da se mogla promatrati u Sverdlovsku, Tyume i Orenburškoj oblasti, Republici Baškortostan i u Kazahstanu. Infrazvučne valove koje je emitirala eksplozija detektiralo je 17 nadzornih postaja koje vodi CTBT, uključujući stanicu na Antarktiku. Smatra se da je ovaj meteor najveći svemirski objekt koji je udario u Zemlju od događaja u Tunguskoj 1908. Iako još nije jasno je li rupa široka 6 metara na smrznutoj površini jezera Chebarkul posljedica udarca, znanstvenici su prikupili 53 uzorka oko rupe. Početna laboratorijska analiza pokazuje da se radi o običnim hondritnim meteoritima s 10% željeza. Pogledajte članak SOTT.net-a ovdje.

2013. (15. veljače): Samo 16 sati nakon što je meteorit Cherabrkul udario u rusku regiju Urala, ovaj asteroid blizu Zemlje s procijenjenim promjerom od 45 metara prošao je između Zemlje i Mjeseca na 27.700 km iznad površine zemlje, bliže od satelita u geosinkronoj orbiti. Ovo je rekordno blizak pristup za objekt ove veličine. Blisko približavanje Zemlji smanjilo je orbitalno razdoblje 2012. DA14 sa 368 dana na 317 dana. Radarska su promatranja pokazala da se radi o izduženom asteroidu dimenzija 20 puta 40 metara. “Ovaj će nas promašiti za otprilike 15 minuta – 15 minuta razlike i to je to”, rekao je prirodoslovni pedagog Bill Nye.

2013. (22. ožujka)– Sjeveroistočni SAD: Veliki meteorit, viđen iz 14 država, od Virginije do Bostona. Za detalje pogledajte ovdje.

Ostali podaci (sažeci): Opservatorij Cloudbait u Koloradu zabilježio je 516 meteora od veljače 2004. do prosinca 2012. (2004.: 10, 2005.: 19, 2006.: 10, 2007.: 57, 2008.: 91, 2009.: 98, 2010.: 86, 2011.: 55, 2012.: 90). Američko meteorsko društvo je prikupio američka izvješća o vatrenim kuglama od 2005. do danas. Da bismo dobili ideju o tome koliko samo u SAD-u ima viđenja vatrenih kugli koja nisu nužno izvještavana u medijima (tj. onih koji čine većinu SOTT arhiva), evo njihovih godišnjih ukupnih podataka: 463 (2005.) , 517 (2006.), 588 (2007.), 726 (2008.), 694 (2009.), 951 (2010.), 1628 (2011.), 2220 (2012.), 377 (do 18. veljače 2013; do ovog trenutka u 2012. bila su samo 244 izvješća).

Posljednjih nekoliko godina također je zabilježeno alarmantan broj ‘bliskih’ preleta asteroida i meteoroida koji su prolazili pokraj Zemlje na udaljenosti kao do Mjeseca, i često su uočeni samo nekoliko dana unaprijed. To se dogodilo 2009/03/02, 2009/11/06, 2010/01/13, 2010/04/09, 2010/09/08, 2010/10/12, 2011/02/11, 2011/03/03 , 2011/06/02, 2011/06/27 (četvrti najbliži zabilježen meteoroid, prošao samo 12 300 km od Zemlje), 2011/11/08 (četvrti najbliži asteroid, tj. veći od 50 metara u promjeru, prošao 324 900 km daleko), 2012/01/27 (jednodnevna obavijest), 2012/04/01, 2012/05/13, 2012/10/12, 2013/02/15 (šesti najbliži meteoroid zabilježen, isti dan kada eksplozija/udar asteroida iznad Čeljabinska).

~~~~~
Kao što sam napomenula, ovaj popis nije konačan, iako sam iscrpljena od prepisivanja i povezivanja podataka! Osim ažuriranja ovog popisa iz drugih izvora tijekom sljedećih nekoliko dana, nadam se da će čitatelji poslati svoje nalaze i da ćemo moći imati najpotpuniji popis dostupan bilo gdje, isključujući, naravno, povjerljive podatke koje nećemo dobiti od naših vlada.

U međuvremenu, naravno, počinjemo shvaćati zašto je Bill Gates – bivši obični lik koji je postao elitist – uložio u svoju banku sjemena.

Ah, koja je radost biti na vrhu piramidalne hijerarhije na ovoj planeti i biti bez opasnosti, naspram biti na dnu!

---

Deseti dio iz serije pročitajte ovdje Opasnosti od udara na naseljenu Zemlju?