10. veljače 2012.
Moj muž i ja razgovarali smo protekle noći u krevetu, a razgovor ću podijeliti s vama. Nemojte se šokirati! Trebali ste do sada shvatiti da razgovor u krevetu između matematičkog fizičara i povjesničarke vjerojatno nije nešto što biste nazvali živahnim razgovorom! Ali pretpostavljam da to ovisi o tome što mislite pod “živahan.“ U svakom slučaju, govorila sam mu o nekim stvarima koje su mi bile na umu kao rezultat knjige koju trenutno čitam: The Origin of Comets, autora Clube, Bailey i Napiera. Teme koje obuhvaća ova knjiga uključuju više nego žalostan pregled znanosti u području astronomije i kozmologije. Plakala sam kako je nevjerojatno nazadna znanost sadašnjice zbog svih ideja koje su vlade i religije suzbile u interesu kontrole masa, a što je dovelo do groznog stanja našeg svijeta i takozvane ‘civilizacije’.
Kao što sam napisala u članku Dark Ages and Inquisitions:
Znanost je krenula u posve krivom smjeru sredinom 19. stoljeća, u vrijeme kada je Darwin izdao svoju knjigu Porijeklo vrsta i to je razlog zašto mi, zaista, kao posljedica živimo u mračnom dobu. Nije da je prirodna selekcija kriva, kao takva, ali kako su se ta načela primijenila je bilo katastrofalno. Prirodna selekcija se prihvatila kao jedan i jedini temeljni zakon Svemira – i to prihvaćanje su napravili pojedinci s veoma posebnim psihološkim ustrojem, kao što ćemo vidjeti. Ista vrsta ljudi koja je postala super-religiozna i koja ubija u ime svoga boga, može – i često stvarno to i radi – postaje sljedbenikom religije znanosti. […]
[U] devetnaestom stoljeću, određena otkrića dovela su do ekonomskih i političkih promjena, i tada je Znanost otišla u krivom smjeru jer skupina ljudi koja je sklona crno-bijelom razmišljanju ima i druge karakterne osobine koje uključuju potrebu za dominacijom nad drugima, kao i snažnu sklonost prema pohlepi. Zanimanje za znanost pretvorilo se u karijeru prije nego li u hobi, i od vojske znanstvenih radnika se tražilo da služi planovima onome što će kasnije postati poznato kao vojno-industrijski kompleks.
© nepoznato
“Ekscentrični” Fritz Zwicky
Sada, što ne valja sa zadnjom rečenicom? Jeste shvatili? Nitko nije VJEROVAO Zwickyu. Što znači da je VJEROVANJE blokiralo cijelu znanstvenu zajednicu od toga da naprave jednu jednostavnu znanstvenu stvar: provjere matematiku! I tako, preko 30 godina, znanost nije bila upoznata s tamnom tvari i svim radovima – cijelim karijerama – stotina, ako ne tisuća ili milijuna pojedinaca, je nedostajao ključni dio podataka.
Zato što nitko nije vjerovao Zwickyu.
Nisu se potrudili provjeriti njegovu matematiku zato što je bio “ekscentričan.” Drugim riječima, on nije bio sljedbenik autoriteta.
Sljedbenici autoriteta imaju psihološke karakteristike poznate kao desničarski autoritarizam. To svojstvo osobnosti sastoji se od podčinjenosti autoritetu, visokog stupnja podčinjenosti uspostavljenim autoritetima u društvu; autoritarne agresivnosti, agresivnosti usmjerene protiv raznih osoba u ime tih autoriteta.; i konvencionalizma, čvrstog pristajanja socijalnim konvencijama koje su postavili ti autoriteti. Zašto psiholozi nazivaju sljedbenike autoriteta “desničarskim“? Jesu li svi oni članovi konzervativne političke stranke? Ne. Termin desničarski se ovdje koristi u psihološkom smislu, što znači da žele udovoljiti uspostavljenim autoritetima. Jedno od originalnih značenja pridjeva desno (riht na staro-engleskom) je bilo “zakonit, odgovarajući, točan,“ što je u ta davna vremena značilo raditi ono što su tvoj lokalni vladar i kralj željeli.
– Cambridgeov psihološki rječnik
Neprestano vidimo, u retrospektivi, naravno, da iracionalna vjerovanja koja šire autoriteti koji žele održati kontrolu, i u koja vjeruju sljedbenici koji žele biti ‘dobri’, uništavaju pravu Znanost; i ovdje mislim na metodu znanstvene spoznavanja, a ne na samo ‘znanost’ od takozvanog prosvjetiteljstva. Neprestano, kroz povijest, čak i od drevnih vremena, možete primijetiti da je postojala nekolicina stvarno inteligentnih slobodnih mislilaca koji su promatrali, izvlačili korisne zaključke iz tih promatranja, i predlagali rješenja koja se ignoriralo, ismijavalo, napadalo, zakapalo; i često se mislioca koji se usudio izreći svoje ideje uništavalo na ovaj ili onaj način zato što su sljedbenici autoriteta ujedno agresivni prema svemu što nije ‘odobreno’ od strane njihovih vođa. Najčešće su ta uništavanja bila – pa čak su i danas – zbog razloga moći: pojedinac ima ideju koja, na neki način, ugrožava političko/socijalnu strukturu moći.
Zašto, moramo se zapitati, istina tako ugrožava moć?
Jučer sam pročitala članak Iraq: An Education in Occupation and Institutional Destruction autora Hugha Gustersona, objavljenom u časopisu Bulletin of the Atomic Scientists. Hugh Gusterson je antropolog čija je specijalizacija ‘nuklearna kultura’. On je jako aktivan u Mreži zabrinutih antropologa, i misli da se znanost općenito, a posebno antropologiju, ne bi trebalo militarizirati. Članak govori o uništenju sveučilišta, knjižnica, kulture i obrazovnog sistema u Iraku zbog ilegalne i nemoralne invazije SAD-a, zajedno s višestrukim ubojstvima znanstvenika i profesora i intelektualaca općenito. Tema mi slama srce jer me odmah podsjetila na Katyn. Znate li o Katynu? Dopustite da vam ispričam o tome.
Katynski masakr
Krajem kolovoza 1939. godine, Hitler je potpisao pakt o nenapadanju sa Staljinom, koji je, u stvarnosti, bio sporazum između njih dvojice da podijele Poljsku. Kad su Nijemci napali Poljsku 1. rujna 1939. godine, Poljaci teško da su znali što im nacisti spremaju. Prema nacističkom velikom planu u rješenju za ‘lebensraum’ (životnim prostorom), cijeli poljski teritorij je trebao postepeno biti očišćen od domaće populacije za potrebe kolonizacije germanskih etničkih skupina i eventualno biti pripojen u veći njemački Reich.
Tako su, nažalost, sami Poljaci bili glavne mete nacista, možda čak i više nego Židovi. Nijemci su smatrali da su Poljaci inferiorna rasa kao što su smatrali i druge Slavene. Tako, prema planu, Poljake je trebalo rasporediti prema strogom rasističkim kriterijima.
One Poljake koji su imale njemačke pretke trebalo je razvrstati kao etničke Nijemce. Transformacija Poljske u njemačku provinciju se trebala provesti kroz kratko vrijeme od dvadesetpet ili trideset godina. Dakle, nikakve milosti se nije trebalo pokazati toj populaciji. I, kako bi se zajamčio uspjeh ovog brzog haranja, intelektualce je trebalo likvidirati. “Zvuči okrutno,“ Hitler je navodno rekao Hansu Franku, “ali takav je zakon života.“
Tijela koja su iskopali nacisti 1943. godine u katynskoj šumi
Sedamnaest dana nakon što je Hitler napao Poljsku sa zapada, SSSR je počeo invaziju s istoka. Staljinova politika ‘spaljene zemlje’ zahtijevala je odvođenje industrije, tvornica, mašinerije, iskusnih radnika i stoke – sve je to trebalo biti premješteno na istok u Rusiju. Skoro 200 većih industrijskih tvornica je premješteno u Rusiju iz Ukrajine u dva mjeseca. I, više od toga, Staljin je TAKOĐER mislio da je potrebno istrijebiti ukrajinske intelektualce.
U govoru Lecha Walesa, predsjednika Republike Poljske, na groblju poljskih časnika u Katynu, 4. lipnja 1995. godine, ističe se sljedeće (na engleski preveo Chester A. Kisiel):
“U rujnu 1939. godine, njihov svijet se raspao. Sve se raspalo na komadiće: nezavisnost, zakon, radost izgradnje njihove zemlje, domaćinski spokoj. Napad sa zapada pogodio je izoliranu Poljsku, a uskoro je uslijedio drugi s istoka. […] Mnogi od njih [su postali sovjetski ratni zarobljenici] kao branitelji Lvova, [i bili su] uvjereni da im se ništa loše neće dogoditi, da su zarobljeni samo privremeno, da će im se dopustiti da se vrate svojim kućama. […] Kako su mogli znati da će 5. ožujka 1940. godine, nekoliko potpisa na kratkom dokumentu osuditi na smrt više od dvadeset tisuća nevinih ljudi? Ovaj dokument je nalagao: ‘odlučiti o slučajevima bez prisustva zatvorenika i bez predstavljanja optužbe; presuda: ustrijeliti.’
NKVD je ispunio naredbe precizno i metodično. Zaseban metak za svakog osuđenog čovjeka… sat za satom, dan za danom za danom, procesija smrti se nastavljala. Na kraju, bila je samo jedna zajednička, bezimena jama. Nije bilo križeva, nije bilo imena, nije bilo molitava.“
Preko dvadest tisuća najbistrijih i najboljih iz genetskog bazena Ukrajine bili su mrtvi jednim potezom. Ali, ovo je bio samo vrh sante leda. Na primjer, populacija Kijeva, 1940. godine je iznosila je 900 000. 1945. godine ih je ostalo samo 186 000.
“Zatim su uslijedila desetljeća prikrivanja istine. Laži, izgovori i progoni. U totalitarnoj Poljskoj, riječ ‘KATYN’ bila je protu-državna riječ. Prijetnja teškim kaznama visila je iznad svačije glave tko bi se usudio staviti svijeću ispod križa s takvim natpisom. Obitelji žrtava Katyna morali su sakrivati uspomene na svoje voljene.“
Za ubojstvo obrazovane klase Rusi su krivili Nijemce, a Nijemci su krivili Ruse. Na kraju se dokazalo da je Staljin izdao naredbu i da je ruski NKVD odgovoran za pokolj. Istina, međutim, jest da su OBOJE krivi, i nacisti i Rusi. I više od toga, postoje dokazi da je židovski Holokaust bio baš takav čin: najinteligentniji i najtalentiraniji od Židova su poslani u smrt na razne načine, a psihopati židovske populacije su ili surađivali s Nijemcima, ili su dobili besplatnu kartu za Izrael.
Jednom sam pročitala priču o kambodžanskom genocidu koji je izveo Pol Pot i njegov režim. Napisao ju je učitelj. Objasnio je da je morao sakriti svoje naočale zato što je režim crvenih Kmera automatski ustrijelio svakoga tko je nosio naočale zato što je to navodno označavalo da oni znaju čitati i pisati!
Činjenica je, ako pročitate dovoljno povijesti, otkrit ćete da je jedan od prvih ciljeva svih napadača i osvajača prvo ubiti intelektualce jer se kroz eliminaciju ili suzbijanje sposobnih mislilaca uspostavlja bilo koji represivni režim. To se radi tako redovito i opsežno kroz povijest da zapanjuje um razmišljati o tome. To znači da su, u osnovi, stalno iznova i iznova i iznova, psihopati i njihovi sljedbenici autoriteta sistematski iz ljudske populacije eliminirali najbolje i najbistrije umove, odstranjujući njihovu DNK iz ljudskog genetskog bazena, i da CIJELO čovječanstvo pati. Može lagano biti da je ova jedna strategija razlog zbog čega je čovječanstvo trenutno na rubu izumiranja.
Maltuzijanski darvinisti će naravno reći da je to samo ‘preživljavanje najsposobnijih’. Pretpostavljam da to ovisi o tome kako shvaćate značenje ‘najsposobniji’. U životinjskom carstvu, gdje se sposobnost mjeri snagom i moći, mogućnosti “ubijanja vraga“ u svakog protivniku koji prijeti tvom posjedu hrane i seksualnih partnera, selekcija ove vrste može biti korisna. Ali kod ljudske vrste, gdje sposobnost i napredak, pa čak i preživljavanje, ovise o snazi mozga, ubijanje svih najumnijih ljudi u svakoj kulturi može samo dovesti do degradacije i devolucije vrste kao cjeline. A kad ta vrsta drži u svojim rukama mogućnost uništenja svog života na planetu, pa, mislim da možete vidjeti gdje takva selekcija vodi: mnogo moći i nedovoljno mozga da se zna kako se ju nikad ne bi trebalo koristiti.
Voljela bih vas pozvati da zastanete i pokušate zamisliti kakav bi bio život na Zemlji da je Znanost zapravo ispunila svoju svrhu objašnjavanja naše stvarnosti i da nas je naučila kako najbolje odgovoriti na tu stvarnost. Da je znanost zapravo bila slobodno istraživanje Prirode i izvlačila točne zaključke, stvarala teorije, testirala te teorije bez skrivenih namjera, što je mogla do sada ostvariti? Možete li to napraviti? Možete li zamisliti bilo koje područje života koje ne bi bilo moguće unaprijediti imajući stvarno znanstveno shvaćanje i predloženi odgovor koje bi podupirala i provodila socijalna/vladajuća struktura?
Oh, mislite da se to već dogodilo? Razmislite ponovno. Pročitajte povijest znanosti i povijest ljudskog društvenog razvoja. Kada vidite kako su neprestano marginalizirali i/ili uništavali neprestano ono malo pojedinaca koji su imali pravu ideju, ako imate ijedan ispravan neuron nakon što ste rođeni u čovječanstvu koje je genetski izmanipulirano kako bi imalo smanjenju inteligenciju, odmah ćete shvatiti da isti uvjeti – samo još gori – prevladavaju i danas: ono što slijedi glavna struja (većina) je skoro uvijek ono što je politički korisno za vladajuće, uključujući samo onoliko istine koliko treba da bi se zakrpao očiti rascjep u trenutno raspadajućoj tkanini društva.
Da je istinita, slobodna, inteligentna znanost, poduprta i potaknuta cjelokupnim društvom, zapravo bila norma, a ne iznimka, živjeli bismo u svijetu gdje naša samo postojanje ne bi bila sramota za planet koji nam je dao život. Imali bismo slobodnu, čistu energiju. Ne bismo imali veliku većinu ljudskih bića koji žive u siromaštvu. Ne bismo imali probleme s prenapučenosti. Zdravstveni problemi koji dominiraju zapadnim društvom i koji ga poražavaju ne bi bili problem jer bi bilo dovoljno zdrave hrane za sve. Ne bi bilo ratova jer bi znanstvena antropologija i socijalna psihologija otkrili koja je najbolja od svih formi socijalnih struktura, koja dozvoljava najvećem broju tipova ljudi da uspijevaju u skladu. Djeci se ne bi davalo lijekove u sve ranijim godinama jer bi kognitivne znanosti ustanovile koji je najbolji način njihova odgoja i obrazovanja, te bi parovi mogli pohađati satove skrbi za novorođenče i satove o roditeljstvu koji bi zapravo bili efikasni. Najbolji oblik obrazovanja bio bih znan tako da bi najšira raznolikost izbora bila dostupna raznim ljudskim tipovima i razinama inteligencije i sposobnosti tako da bi svaki pojedinac ulazio u život zadovoljstva radeći ono što zbilja uživa raditi i u čemu je najbolji. Savjest – i nematerijalni duh – bili bi shvaćeni i odgovarajuća naklonost bi bila dana Prirodi i Kozmos bi bio prirodan dio svačijeg života. Ukratko, čovječanstvo bi znalo kako živjeti u skladu ne samo jedni s drugima, nego i sa svijetom u kojem su rođeni.
Sve ovo MOŽE biti stanje svijeta gdje je prava Znanost cijenjeni dio društva. Mogao je to biti naš svijet.
Ali to nije ono što imamo danas. Ono što imamo danas je kaos nastao od patoloških pojedinaca koji potiče pristanak od sljedbenika autoriteta. Kao što sam istaknula iznad, Znanost je otišla u krivom smjeru kada ju je pokvarila Moć i kada je skrenula u svrhu Imperijalizma i materijalističke pohlepe. Stvarno tužna stvar je to što su sljedbenici autoriteta, koji ‘vjeruju u autoritet’, mogli isto tako lako slijediti autoritet koji ima njihove najbolje interese na umu, tamo gdje takav autoritet postoji. Mislim da više ne postoji: psihopati su se pobrinuli za to, kvareći i korumpirajući čak i znanost, do srži. Kako stvari sada stoje, autoritarne ovce prate i podupiru ono najgore od čovječanstva, patološke pojedince koji dolaze na vlast pomoću prijevare i manipulacije. I na kraju, kao što je psiholog Andrew Lobaczewski napisao:
“Mikrobi nisu svjesni da će živi izgorjeti ili da će biti zakopani duboko u zemlju zajedno s ljudskim tijelom čiju smrt izazivaju.”
Čovječanstvo je Kozmičko tijelo i svaki pojedinac je stanica u tom tijelu. Ali čovječanstvo koje vidimo danas je idiot napadnut bolešću – gegajuća, poderana, zvijer prekrivena pucajućim čirevima korupcije koja predstavlja znanost, religije i vlast – teturajući od jedne samoizazvane katastrofe do druge. Postoji samo jedan ishod i on je, također, zabilježen: u drevnoj literaturi koja opisuje kako su druge ‘moćne’ kulture završile:
I kao što je to bilo u Noinim danima, tako će biti i u dane Sina čovječjega. [Ljudi] jeli su, pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku, i kad je došao potop i sve ih uništio.
Isto tako [bila je isto] kao što je bilo i u Lotovim danima. [Ljudi] jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. A onog [istog] dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili.Tako će isto biti u dan kad se pojavi Sin čovječji.
Tko u onaj dan bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne silazi da ih uzme! I tko bude na polju, neka se ne vraća natrag! Sjetite se žene Lotove! Tko se god trudi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga god izgubi, sačuvat će ga.
Kažem vam, te će noći dvojica biti u jednom krevetu: jedan će se uzeti, a drugi će ostati. Dvije će žene mljeti na istome žrvnju: jedna će se uzeti, a druga će ostati. Dva će čovjeka biti u polju, jednog će se uzeti, drugi će ostati.
I tada su ga pitali: Gdje, Gospodine? A on im je rekao: “Gdje god je strvina, ondje će se strvinari i orlovi skupljati.
Evanđelje po Luki, 17, 26-37
U slučaju da mislite da to znači ‘biti uznesen u ekstazu’, razmislite ponovno, te proučite sljedeće u vezi s gornjom napomenom o strvinarima i orlovima koji se skupljaju oko palog tijela.
Vidio sam i jednog anđela kako stoji na suncu. I povikao je na sav glas i rekao svim pticama što su letjele posred neba: Dođite, skupite se na veliku večeru Božju, da jedete meso kraljeva, meso vojnih zapovjednika, meso junaka, meso konja i jahača njihovih, meso svih ljudi — slobodnjaka i robova, malih i velikih!”
I vidio sam zvijer i kraljeve zemaljske i vojske njihove skupljene da vode rat s Onim Koji sjedi na konju i s vojskom njegovom. I zvijer je bila uhvaćena i svladana, a s njom i lažni prorok koji je pred njom činio čudesne znakove kojima je zavodio one što su primili žig zvijeri i one što su se klanjali liku/kipu njezinu. Oboje su živi bili bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom. A ostali su bili pobijeni mačem što je izlazio iz usta Onoga Koji sjedi na konju. I sve su se ptice nasitile mesa njihova.
Otkrivenje 19:17-21.
Vrt zemaljskih naslada, Hieronymus Bosch