Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje – 1. dio

14. travanj 2011.
 
Kad su me pitali o čemu bih htjela pisati u sljedećem izdanju Dot Connector Magazine-a (DCM), prva stvar koja mi je izašla iz usta je bila: “Zlatno doba i kako smo od tamo došli ovdje gdje se sada nalazimo i što to sve znači.” To je tema koja zaokuplja moj um već nekoliko godina čiji sam pregled dala u članku Vještice, komete i planetarne kataklizme (DCM broj 11), gdje je tema bila kako je ženska energija u našem društvu korak po korak tijekom tisućljeća izopačena kao posljedica planetarne kataklizme koja je započela Velikim potopom, poznatim i pod imenom Noin potop. Ali primjećivati ono što se dogodilo nije isto kao i objašnjavati zašto i kako se to moglo dogoditi, gledano sociološki. U tom članku sam napisala sljedeće:

“Što se tiče navodnog Noinog potopa, možemo reći da su u više nego u jednoj točki u našoj poznatoj povijesti, civilizacije i kulture padale i/ili nestajale ili su bile uništene od tko zna čega…

Istraživači iz područja arheologije i povijesti zbunjeni su nedostatkom direktnih arheoloških ili pisanih objašnjenja za uzroke (u odnosu na učinke), iako postoji veliki broj mitova i priča iz folklora koje mogu vrlo dobro dati odgovore ako se pravilno analiziraju…

Prije nekoliko desetljeća, određeni znanstvenici prirodnih znanosti postali su zainteresirani za taj problem, te su shvatili, koncentrirajući se na gore navedene kolapse Brončanog doba, da je raspon dokaza ukazivao na to da se radi o prirodnim uzrocima, a ne o uzrocima izazvanim ljudskim djelovanjem, kao što su invazije ili ratovanja. Tako su svi počeli govoriti o klimatskim promjenama, vulkanskim aktivnostima i potresima. Trenutno su ove vrste objašnjenja zapravo uključene u standardnu povijest Brončanog doba, iako mnogi problemi i dalje ostaju neriješeni: čini se da niti jedno objašnjenje ne uzima u obzir sve dokaze.

Immanuel Velikovsky je sve uznemirio kada je predložio da je Izlazak (Židova iz Egipta, op. prev.) – ali samo Izlazak – uzrokovan bombardiranjem kamenja, prašine, ugljena i tome slično, kao posljedica prolaska Venere kroz Sunčev sustav i kaosom koji je ona napravila za vrijeme svog prolaska. On je uspio skupiti nevjerojatne količine mitova i legendi iz cijelog svijeta, koje su sve do jedne snažno upućivale na to da se dogodila neka vrsta globalne kataklizme, ali kada, gdje i kako se to dogodilo je ostalo prilično nejasno. Postojali su i drugi ljudi koji su o tome pričali prije Velikovskog, uključujući Ignatiousa Donnellyja koji zaslužuje da ga se spomene za pripisivanje mitova Noinom potopu, za koji je tvrdio da je zapravo razaranje Atlantide onako kako je to opisao Platon. Je li ili nije postojala napredna civilizacija poznata kao Atlantida nije naša briga ovdje, već je li postojao potop i kada se on mogao dogoditi.”

Jednu stvar koju želim učiniti je obratiti se na ovaj zadnji navod: moj problem ovdje je da li je postojala napredna civilizacija poznata pod imenom Atlantida i ako je, koji su sociološki procesi mogli biti uključeni u njezin uspon i kasniji pad, kako je čovječanstvo izgubilo to znanje i jesu li ti elementi povezani zajedničkim faktorom koji je prisutan u našoj vlastitoj civilizaciji, vodeći nas u istom smjeru. Očigledno, ovo je tema za knjigu, a ona slijedi, ali za sada bih samo željela dati kratki pregled.

Jedan od prvih problema s kojima se moramo suočiti kad govorimo o ovoj temi je problem krivotvorenja povijesti i korupcije znanstvenog znanja. Normalno bi bilo da samo ovome aspektu posvetim par poglavlja knjige, citirajući primjere i reference. Ali nemam toliko prostora, tako da ću preporučiti knjige drugih u nadi da mi čitatelj neće zamjeriti moju štedljivost riječi. Ovo je složen problem s mnogim međusobno isprepletenim elementima i, iako imam jako puno materijala koji podržavaju moje hipoteze koje ću vam predstaviti, nemam dovoljno mjesta za sve njih. (Napisat ću u članke o pojedinim elementima, koji će na kraju biti prebačeni u knjigu.)

U članku Vještice, komete i planetarne kataklizme sam već spomenula da su povijesni zapisi koje mi danas smatramo “istinom” konstruirani na kraju dugog perioda planetarnog pustošenja (mračni Srednji vijek koji je popraćen Crnom Smrću) i da je to napravljeno kako bi se ponovno uspostavili red i kontrola. Tadašnji vlastodršci (“The Powers-That-Be” – PTB, op. prev.) koji na isti način vladaju u bilo kojem vremenu – religijska i elitna klasa kontrolora – su postavljeni da namjerno uspostave pogled na prošlost koji ih je čvrsto postavio na sjedišta vlasti, opravdavajući taj autoritet u očima masa; masa koje su istinski vjernici onoga što im elita govori su mnogo lakši za upravljanje. Možemo promatrati isti uzorak u današnjem vremenu, na primjer kako je kršćanstvo transformirano iz religije ljubavi, brižnosti i mira, u religiju rata i odmazde. U stvari, to se ponavlja u ciklusima jer je slično bilo primijenjeno u 11. i 12. stoljeću, nakon kojih je uslijedio mračni Srednji vijek i koji je, kako se sada čvrsto pretpostavlja, bilo vrijeme kometarne katastrofe u Europi. Ovi ciklusi nas čak mogu potaknuti da razmislimo o mogućnosti kako postoje uzročno-posljedične veze između perioda ugnjetavanja masa od strane elite i kozmičkih intervencija koje su na istoj razini, takoreći. (To je materijal za drugi članak! Potražite ga u nadolazećem broju!)

Proteklih osam godina sam provela zakopana u tekstovima vezanim za astronomiju, geologiju, paleontologiju, arheologiju, sociologiju, antropologiju, lingvistiku, genetska istraživanja i slično. Korupcija znanosti koju sam tamo otkrila je tema za još jedan članak. Isto tako, provela sam godine čitajući hrpe materijala revizionističke povijesti od strane autora kao što su: Michael Cremo, Graham Hancock, Robert Bauval, Knight & Lomas, Andrew Collins i mnogi drugi. (Ova kratka lista nije preporuka, nedostatak nekih drugih imena ne znači da opovrgavam njihov rad, već su mi ova imena prva pala na pamet da bih opisala izučavanu temu. Osobito volim Andrewa Collinsa i Knight & Lomasa.) Željela bih napomenuti da riječ “revizionizam” nekako nosi negativan prizvuk, ali činjenica je da je konstantna revizija povijesti, kako dolaze novi podaci na vidjelo, normalni dio znanstvenog procesa.

Ono što sam pronašla – ili shvatila – je da bi bila vrlo dobra ideja da su revizionisti bili dobro osposobljeni za znanstvene metode, jer bi zasigurno mogli napraviti bolje radove, bez toliko puno nesmotrenih grešaka ili neosnovanih pretpostavki. S druge strane, pronašla sam da rad “akreditiranih” znanstvenika nije uopće vjerodostojan. Usprkos superiornoj metodologiji, financijskim potporama, podrškama institucija i kolega, mnogo toga se spušta na nivo gluposti kad se shvati što je izostavljeno u cilju podupiranja ‘a priori’ zaključaka, na kojima su izgrađene takve složene, kružne kognitivne građevine.

E, pa krenimo. Postoje određeni neophodni podaci koje moram iznijeti prije nego dođemo do zabavnog dijela: špekulacije na temelju dostupnih podataka.

Alexander Zinoviev, bio je logičar i sociolog na moskovskom državnom Sveučilištu, dobitnik nagrade “Alexis Tocqueville” 1982. godine za sociologiju, član mnogih poznatih akademskih društava i organizacija, tj. poprilično “mainstream” osoba, ali kao što ćemo vidjeti, on očigledno nije bio sretan s načinom na koji se prakticira znanost. Napisao je sljedeće u predgovoru seminarskog rada matematičara Anatolyja Fomenka Povijest: Znanost ili Fikcija:

“…Ono što su A. T. Fomenko i njegove kolege naučile tijekom godina za vrijeme njihovog istraživanja je bila činjenica da je cijela povijest ljudske vrste sve do 17. stoljeća krivotvorina globalnih razmjera – krivotvorina koliko namjerna toliko i sveobuhvatna…

Prvo globalno krivotvorenje povijesti, kako je Fomenko otkrio i briljantno povezao, se temelji na ogromnim greškama u vremenskom i prostornom sustavu kronoloških događaja.”
[A.T. Fomenko, History: Fiction or Science, Vol. 1, Delamere Resources, 2003.-2006.]

Na žalost, ni Zinoviev, niti Fomenko nisu uključili povijesne i socijalne diskontinuitete zbog kataklizmičkim poremećaja koji tako fino dođu bezočnim individuama da zauzmu vlast i ponovno kreiraju prošlost prema potrebama sadašnjosti.

Kao što sam iznijela u članku Vještice, komete i planetarne kataklizme, krivotvorenje povijesti koje je Fomenko jasno identificirao, pojavilo se na kraju perioda gomilanja katastrofe na katastrofu, koji je trajao 300 godina, a započeo je desetkovanjem populacije Europe od strane Crne Smrti.

Ovo se svakako slaže sa Zinovievljevim modelom koji kaže da u određenoj točki vremena, stari iskrivljeni prikaz povijesti više nije služio svrsi, te da je bilo neophodno ponovo ozakonjenje vlasti kako bi vratila mir i održala kontrolu nad masama. Ono što je Fomenko primijetio je da vremenski i prostorni parametri događaja koji su se pojavili mnogo kasnije, u stvari prate priče iz daleke davnine, ali da to ne poništava u potpunosti te iste događaje; to samo znači da su stvari ponovno uspostavljene i ono što je već bilo poznato “istreniranim specijalistima”, koristilo se kako bi se napravio novi pogled na prošlost s puno realističnijim “štihom.”

U sljedećim napomenama, Zinoviev govori o tijeku krivotvorenja povijesti, koje se konstantno događa i koje je i dan danas aktivno, ovdje i sada – i primijetite da on označava teoriju o evoluciji kao prijelomnu točku ovog procesa, koja se nakon toga koristi kao standardno-modelni okvir:

“Moje sociološko istraživanje velike evolucijske prijelomne točke je demonstriralo da je novo globalno, napadno i smišljeno krivotvorenje u punom jeku. Prije nego li sam se upoznao s Fomenkovim radom, već sam znao da su krivotvorenja prošlosti prilično uobičajen fenomen u ljudskom postojanju. Pa ipak, nisam bio svjestan razmjera, ni sociološke vrste ove prijevare koju je Fomenko, zajedno sa svojim kolegama, opisao. Moja pretpostavka je bila da ovo očigledno krivotvorenje povijesti na planetarnom nivou, koju sam otkrio … nehotično rutinsko krivotvorenje manjih detalja koji su rezultirali mehanizmima spoznaje … ili urođene entropije u okviru povijesnog pamćenja čovječanstva. Glavna tema je moderna povijest… (i) to je izvanredna, složena i smišljena krivotvorina s predumišljajem koji ima određene socijalne uzroke… (Fomenkova otkrića) se razlikuju (od ovoga) u pogledu koji se odnosi na različite epohe.” (Fomenko, op. cit.)

Isto kao Zinoviev i ja sam postala svjesna krivotvorenja povijesti, te sam i ja također mislila da je to bilo samo gomilanje nevinih pogrešaka.

“Čak i ako pretpostavimo da su svi koji su sudjelovali u kreaciji povijesnih zapisa mislili da je njihova misija istinita, rezultat njihovih kolektivnih napora je često samo vlastiti subjektivni pogled na povijest naspram onoga što se zaista dogodilo. Kako stoljeća prolaze, potok dezinformacija je zasićen različitim izvorima i pritocima, koji u svojoj brojnosti proizvode efekt nepristranih krivotvorina povijesnih događaja. Ovaj potok se također hrani i mutnim potočićima bezbrojnih lažljivaca i prevaranata.

Ovaj lažni model služi svojoj svrsi neko vrijeme. Naime, čovječanstvo konačno ulazi u period kada taj iskrivljen prikaz izgubi efikasnost i prestaje služiti svrsi. To je vrijeme kada bi ljudi trebali početi tragati za objašnjenjima i započeti potragu za ‘istinom’…” (Fomenko, op.cit.)

Ukratko, Zinoviev govori točno o onome što se dogodilo u našoj nedavnoj povijesti, i prije nego li nastavimo sa zaključcima, bacimo brzi pogled na nešto što sam napisala u svojoj knjizi Tajna Povijest o kontra-obavještajnom programu (engleski: COntra-INTELigence PROgram, COINTELPRO, “program dezinformiranja” op. prev. ):

“Knjiga Richarda Dolana UFOs and the National Security State je prvo sveobuhvatno istraživanje o radu vlade SAD-a u zadnjih 50 godina i njihovoj reakciji na pojavu NLO fenomena u Americi. Prikupljeni dokazi – koji uključuju vladine dokumente – upućuju na to da je skupina stručnjaka koji rade u sjeni, namjestila i postavila najveće zataškavanje u povijesti vlade; i da su Human Potential pokret, te naknadno New Age pokreti, bili ključni elementi tog zataškavanja. Drugim riječima, ne samo da su iskoristili “šaroliku zajednicu” alternativnih ideja kao nesvjesni alat za dezinformacije, već se vrlo vjerojatno većina toga doslovno kreiralo od njihove strane kao COINTELPRO. Prema procjeni analitičara, COINTELPRO je bio FBI-jev tajni program za potkopavanje popularnog ustanka (pokreta), koji se širio zemljom 1960-ih. Iako ime “Counterintelligence Program” označava kontraobavještajni program, mete nisu bile neprijateljski špijuni. FBI se latio eliminiranja “radikalne” političke opozicije unutar SAD-a. Mnogi ljudi ne shvaćaju da je ovo bila psihološka operacija na visokoj razini konkretno postavljena da bi usmjerila “ideološke” trendove i vjerovanja…

Ono što mnogi ljudi nemaju na umu je činjenica da je COINTELPRO također koncentriran na stvaranje lažnih organizacija. Te lažne organizacije se mogu koristiti u mnoge svrhe, na primjer, mogu se koristiti za napade i/ili uznemiravanje dobronamjernih grupa (‘bona fide’ grupa) ili jednostavno za diverzije proračunatom propagandom kako bi se odbili članovi ili ih uključili u akcije koje su čisto gubljenje vremena i na takav ih način spriječili da rade bilo što korisno. COINTELPRO je isto tako poznat po osmišljavanju neprijateljskih akcija preko treće strane (osobe)…

E sada, napravimo nekoliko logičnih koraka. Problem NLO-a se pojavio u nacionalnoj svijesti 1947. godine, ili tu negdje. Nedugo nakon toga, mnogi ljudi su počeli postavljati mnoga pitanja. Vlada nije odgovarala i tada su se ljudi počeli udruživati kako bi sami došli do odgovora na postavljena pitanja. Počeli su osnivati grupe. I ovdje stvari postaju malo čudne. Institucije koje su najviše bile ugrožene po pitanju NLO-a i vanzemaljaca, su sve standardne monoteističke religije. Religija je, čini se, jako važna komponenta političke kontrole. Socijalna kontrola – što je sama srž religije – je bila u velikoj opasnosti. U stvari, ono što je potpuno sigurno je da religije ne bi opstale u obliku u kakvom su danas kad bi slučajno izašla na vidjelo cijela istina o NLO-ima i vanzemaljcima. Dakle logičan zaključak je da je jedan od glavnih razloga ovog zataškavanja – “zaštita religijskog statusa quo” (nepromijenjeno stanje, op. prev.)

Kako su stvari tada bile – zaštita religijskog statusa quo – uglavnom socijalne kontrole koja je proizlazila iz religija – je bila u najmanju ruku sumnjiva. Nakon stoljeća znanstvenog istraživanja mnogih religijskih tekstova, pojavila su se brojna pitanja o “staromodnim religijama”, i sve više i više ljudi u društvu se definitivno okretalo protiv religijskih dogmi. Prilično je jednostavno napraviti sljedeći logični korak i vidjeti da se kombinacija pitanja onih razočaranih religijom, s pitanjima onih koji su željeli znati što se to do vraga događa u smislu mogućih “vanzemaljaca”, vidjela kao opasna i eksplozivna mješavina. Nešto se moralo učiniti.

Aktivnosti COINTELPRO-a u pokušaju neutraliziranja političke opozicije su prilično dobro razotkrivene. No, mi sada uzimamo u obzir činjenicu, osim političkih aktivista, da je COINTELPRO posebno ciljao grupe koje traže istinu o interakcijama između američke vlade i vanzemaljaca, takozvanih “aliena.” Dugogodišnje zataškavanje tih pitanja u vezi već spomenutih stvari, evidentni su svakom pažljivom istražitelju.

Dokumenti COINTELPRO-a pokazuju da je vlada SAD-a ciljala vrlo širok spektar religijskih, radničkih i građanskih grupa koje su se suprotstavljale njihovim ciljevima, te je logično pretpostaviti da su se iste vrste operacija kreirale kako bi zataškale “vanzemaljsko pitanje.” Takva teoretska COINTELPRO operacija također ide daleko u objašnjavanje zašto, kad iskreni istraživač NLO fenomena ulazi u ovo područje, on ili ona otkrivaju samo laži, laži i još više laži; zbunjenost i dezinformacije. To je zasigurno potpis COINTELPRO-a.

Sve ovo, čini se, ukazuje na to da su oni na vlasti (PTB) razvili COINTELPRO na svim novim razinama socijalnog oblikovanja, kulturalnoga ispiranja mozga, te da glavne mete ovih aktivnosti uključuju gotovo svakoga tko traži istinu o promjenama stvarnosti našega svijeta. Slučajevi COINTELPRO aktivnosti protiv političkih grupa zasigurno nisu ništa više od vrha sante leda, uzimajući u obzir da velika većina COINTELPRO tipa operacija ostaju tajne sve dok ne prođe jako puno vremena i dok se ne napravi puno štete. Po svemu sudeći, tajne operacije na domaćem terenu su postale trajno obilježje američke politike i društvenog programiranja, a čini se vrlo malo mogućim, kada se uzmu u obzir svi dokazi, da su New Age i ostali potencijalni ljudski pokreti izuzetak.

Posljedice toga su doista alarmantne. Oni koji se uspiju približiti istini o ovim temama, čak i unatoč mnogim preprekama na svom putu, na kraju će se suočiti s nacionalnom tajnom kampanjom koja će ih pokušati diskreditirati i poremetiti njihova istraživanja i ugled. Jasno je da COINTELPRO i ostale slične operacije pod drugim imenima također rade na poremećivanju akademskih i ostalih popularnih predodžbi o problemima s kojima se suočavamo na ovome svijetu. Oni su učinili golemu štetu u potrazi za istinom.”
[Laura Knight-Jadczyk, The Secret History of the World, Red Pill Press, 2006.]

Sada se vratimo nazad na ono što je Zinoviev napisao, imajući na umu gore navedeni model za usporedbu:

“Postajemo svjesni da je nužno ažurirati naš pogled na prošlost u skladu sa svim onim što se događa u sadašnjosti. Ta svjesnost je vrsta žudnje koja se može zadovoljiti samo sa “bona fide ispravljanjem” povijesti (dobronamjernim ispravljanjem povijesti, op. prev.), koje se mora dogoditi kao grandiozna paradigma – štoviše, ona mora biti organizirana operacija velikih razmjera, ona koja će dovesti do epohalnog krivotvorenja cijele povijesti čovječanstva.

Ovaj problem nije ni u kojem slučaju krivotvorenje individualnih promatranja povijesnih događaja, nego revizija ukupnih povijesnih zapisa koji opisuju događaje koji se ne mogu promatrati kao princip, jer pripadaju prošlosti…

Školovani stručnjaci su “sine qua non” (latinski: (uvjet) bez kojeg se ne može, op. prev.) za to – ljudi čija će djelatnost morati biti organizirana na takav način da će njihov kolektivni izraz rezultirati stvaranjem koordinirane povijesne Priče. Ono što oni zaista moraju učiniti je da stvore potpuno točnu prošlost koja je potrebna za sadašnjost, koristeći se svim mogućim materijalom koji postoji.

Novija i kontinuirana … globalna krivotvorenja povijesti temelje se na sustavu pogrešnih pseudo-znanstvenih socioloških koncepata temeljenih na ideologiji i uvelike potpomognutih modernom tehnologijom manipuliranja informacijama. Fomenkov rad opisuje tehnologiju izgradnje lažnih modela ljudske povijesti koja koristi umijeće manipulacije vremenskih i prostornih koordinata događaja. Mnoge tisuće specijalista lažnih povijesnih modela već rade na ovoj drugoj krivotvorini – njihova snaga je u sposobnosti lažnog prezentiranja povijesnih događaja dok daju točne vremenske i prostorne koordinate, predstavljaju pojedinačne činjenice istinoljubivo i s potpunim detaljima. Aktualno krivotvorenje se postiže kroz selektiranje činjenica, njihovom kombinacijom i interpretacijom, kao i kroz kontekst ideoloških koncepcija, propagandnih tekstova u koje su se udubili, i tako dalje.” (Fomenko, op.cit.).

To je strašna optužba znanosti i akademske zajednice, zar ne? Je li to istina? Provela sam 8 godina udubljena u ove materijale, skupljajući izvatke, prateći reference sve do točke ishodišta, čitajući izvješća s arheoloških iskapanja, cijele knjige koje su analizirale tehnike o tesanju kamenja i što to može reći o onima koji su kamen tesali i mnogo drugih stvari. Na kraju svega toga, mogu samo reći da je Zinoviev u pravu. Jedno pitanje se odmah nameće: kakva vrsta ljudi bi učinila tako nešto (krivotvorila povijest, op. prev.)? Koja vrsta ljudi bi tajnim djelovanjem namjerno tako grozno zavaravala čovječanstvo?

Prije nekog vremena pročitala sam izlaganje socijalnog antropologa Nachmana ben-Yehudae o arheologiji Masade: Sacrificing Truth: Archaeology and the Myth of Masada. On je još jedan pošteni znanstvenik koji je zabilježio ovaj fenomen, te ga je detaljno dokumentirao. To je poput zaraze, širenja bolesti na svim razinama društva i čini se da je nastala iz pseudo-znanosti koja je osvojila područje znanstvenog istraživanja, insinuirajući potpuno drugačiji sadržaj onoga što su prije bili potpuno jasni znanstveni termini i uvjeti. To je zarazilo sva područja istraživanja baš kako je Zinoviev rekao.

Dopustite mi ovdje reći sljedeće: mislim da je znanstvena metoda spoznaje jedan od najboljih alata koje imamo za razumijevanje naše stvarnosti, ali moram reći da način na koji se ona koristi u opće prihvaćenoj (engleski: mainstream, op. prev.) znanosti, otkriva da je sve manje-više dvoznačno: pojam koji izvorno znači jednu stvar, ali čije je značenje postupno korumpirano. Kada danas čujete da se naširoko koristi, možete biti prilično sigurni da njegov korisnik nije ni malo znanstven u izvornom smislu riječi, već da je prije svega pravi vjernik religije znanosti.

Vratimo se sada natrag na činjenicu da Zinoviev konkretno spominje “evolucijsku prijelomnu točku” – to jest, trenutak u našoj povijesti kada je teorija evolucije ušla na povijesnu scenu i postala ideološka potpora za razvoj pseudo znanosti. (Knjiga koju treba pročitati o ovoj temi je The Bone Peddlers: Selling Evolution Williama R. Fixa.)

Na CBS-ovim Večernjim vijestima 06. siječnja 1981. godine, Dan Rather je ispričao kako je za vrijeme predsjedničke kampanje prošle jeseni Ronald Reagan rekao publici u Teksasu, SAD, kako “ima mnogo pitanja o teoriji evolucije” i dodatno napomenuo da se teoriji “ne vjeruje u znanstvenoj zajednici da je nepogrešiva kao što se nekad vjerovalo”. Očito je da se je Reagan udvarao glasačima koji se drže Biblije. No budući da je Reagan smatrao da govori u ime znanstvene zajednice, onda nije bilo začuđujuće da mu je “ta znanstvena zajednica” željela odgovoriti i o tome je Dan Rather izvještavao.

Glasnogovornici American Association for the Advancement of Science (AAAS, Američka udruga za promicanje znanosti, op. prev.), okarakterizirali su Reganovu izjavu kao “strahovito nesretnu.” Jedan znanstvenik je kategorički izjavio da “100 milijuna fosila identificiranih i datiranih u svjetskim muzejima predstavljaju 100 milijuna činjenica koje dokazuju evoluciju bez ikakve sumnje.” Znanstveni povjesničar William Fix je istraživao fosilne dokaze velikom pažnjom i pokazalo se da to nije nimalo istina. U stvari, postoji toliko dokaza o krivotvorenju, prijevari i iracionalnom vjerovanju među paleo-antropolozima da se moramo zapitati zašto neki od ovih “uglednih znanstvenika” nisu stavljeni na stup srama, ili još bolje – u nekim slučajevima – zašto nisu uhićeni i zašto im nije suđeno zbog prevare.

Ono što je začuđujuće u vezi AAAS-ove izjave je da nisu samo okarakterizirali izjavu predsjednika SAD-a kao “strahovito nesretnu”, već su napravili smiješnu tvrdnju da “100 milijuna fosila identificiranih i datiranih u svjetskim muzejima znači 100 milijuna činjenica koje dokazuju evoluciju bez svake sumnje,” tvrdnju koju je Fix u potpunosti opovrgnuo.

U ožujku iste godine, 1981., sudac Irving Perluss je primio slučaj Kelly Segraves protiv Kalifornije. Segraves, direktor Centra za istraživanje kreacijske znanosti u San Diegu, SAD, je tužio saveznu državu Kaliforniju za povredu religijskih sloboda njegove djece u kalifornijskim školama. Tvrdio je da pravilnik školskog sustava Kalifornije ne dozvoljava da se “teorija božanskog porijekla” podučava u sklopu nastave biologije, te da je to kršenje načela. Sudac je presudio da prava Segravesove djece nisu povrijeđena, ali – ovo je velika stvar – sudac je naredio da se u cijeloj Kaliforniji distribuira raniji naputak u svim školama s upozorenjem da školske knjige trebaju izbjegavati dogmatizam po pitanju ljudskog porijekla. Ukratko, školski udžbenici ne mogu tvrditi da je evolucija stvarna činjenica, već moraju jasno označiti da je to samo teorija.

Suđenje je bila velika vijest (što je interesantno samo po sebi) i Time Magazine je prenio na naslovnici: “Darwin ide ponovno na suđenje” (16. ožujak 1981.). Članak u Time-u je napomenuo da se u prethodnih nekoliko godina pojačao pritisak fundamentalizma, te da su zbog takvih grupa već uslijedile promjene u udžbenicima biologije. U jednom takvom tekstu, rasprava o porijeklu života je smanjena s 2000 riječi u izdanju iz 1974. godine, na 332 riječi u izdanju iz 1977. godine. Ovakve stvari postaju sve uobičajenije ovih dana. Ono što je ovdje bitno je da su se ovi događaji odigrali u isto vrijeme kada su se događale i neke druge zanimljive stvari. Vrijeme pojavljivanja ovih događaja se toliko podudara da sam se počešala po glavi i rekla “Haaa??!!” kada sam to primijetila. Vezano je za nešto što sam napisala u svojoj knjizi, Secret History:

“Ono što me je pogodilo kao bitan zaokret u toj COINTELPRO operaciji je početak ‘izlaganja’ dviju važnih tema koje predvladavaju u određenim krugovima ‘teorije zavjere’ do današnjeg dana, a to su: vanzemaljske otmice i sotonističko ritualno zlostavljanje. Scenarij sivih vanzemaljaca je ‘procurio’ od Budda Hopkinsa. Knjige Whitleya Striebera o vanzemaljskim otmicama, uključujući knjigu: Communion, uslijedile su nekoliko godina poslije. Prije objavljivanja tih knjiga, sveprisutni ‘sivi vanzemaljci’ nisu do tada nikad viđeni. U stvari, pregled povijesti ‘kontakata’ pokazuje da su vrste i raznolikost vanzemaljaca, te njihovo ponašanje diljem svijeta prilično različiti. No, došao je Budd, nakon njega uslijedio je Whitley, i njegov jarki vanzemaljac na naslovnici, i odjednom su sivi bili posvuda.

U pogledu Whitleya i njegovih sivih, dozvolite mi da naglasim jedan Dolanov komentar, kojeg sam gore citirala: “Početkom 1969. godine, timovi unutar CIA-e su vršili niz bizarnih eksperimenata kontrole uma pod nazivom “Operacija Često” (engleski Operation Often, op. prev.). Osim uobičajenih kemičara, biologa i konvencionalnih znanstvenika, operacija je uključivala vidovnjake i stručnjake za demonologiju.” To nas, naravno, dovodi do paralelnih događaja u tom periodu: sotonističko ritualno zlostavljanje (engleski Satanic Ritual Abuse – SRA, op. prev.) je ime koje je navodno dano sustavnom zlostavljanju djece (i drugih) od strane sotonista.

Knjiga ‘Communion’, Whitleya Striebera, je masama donijela koncept ‘sivih vanzemaljaca’.

Bilo kako bilo, imajući u vidu naš vremenski okvir, sredine i kraja 1970-tih godina, tvrdnje o postojanju “dobro organiziranog međugeneracijskog sotonističkog kulta čiji članovi seksualno zlostavljaju, muče i ubijaju djecu diljem SAD-a,” su se počele pojavljivati u SAD-u. Nastala je panika zbog SRA, potaknuta izmišljenom knjigom pod nazivom: Michelle Remembers. Knjiga je objavljena kao činjenica, ali su naknadno tri neovisna istražitelja pokazala da je to bila prevara. Nikada nisu pronađeni čvrsti dokazi da je SRA ikad pronađen na tlu Sjeverne Amerike, isto kao što nisu pronađeni niti čvrsti dokazi o otmicama sivih vanzemaljaca. Bez obzira na sve, optužbe su naširoko objavljivane na radijskim i televizijskim emisijama, uključujući i emisiju Geralda Rivere.Religiozni fundamentalisti promovirali su histeriju isto kao i u vrijeme inkvizicije, bezbrojni samoproglašeni “moralni poduzetnici”, hranjeni vatrom progona, istovremeno su od toga zarađivali za dobar život. Većina ranih optužbi na račun SRA bile su usmjerene prema radničkoj klasi ljudi s ograničenim resursima, uz jako malo iznimki, mediji i ostale grupacije koje su obično skeptične, ostale su nijeme ili su se pridružile pomami optužbi. Nekoliko profesionalaca koji su govorili protiv te histerije su sistematski napadani i diskreditirani od strane vladinih agencija i privatnih organizacija…

Vratimo se sada natrag na našu vremensku liniju. Kao što se dogodilo, knjiga Michelle Remembers je izdana 1980. godine, napisali su je Michelle Smith i Lawrence Pazder. Dr. Budd Hopkins završio je pisanje Missing Time u prosincu 1980. godine, s ‘pogovorom’ koji je napisala dr.sc. Aphrodite Clamar. S moje točke gledišta to sve izgleda prilično ‘slučajno’. (Knight-Jadczyk, op.cit.)

U gore navedenom odlomku posebno treba spomenuti činjenicu da su “uz nekoliko iznimaka, mediji i ostale skupine koje su obično bile skeptične, ostale nijeme ili su se pridružile pomami optužbi. Nekoliko profesionalaca koji su govorili protiv te histerije su sustavno napadani i diskreditirani od strane vladinih agencija i privatnih organizacija.” Imajte ovo na umu dok gledamo što su bili mediji – u isto vrijeme – objavljivali o znanosti.

Članak iz Time Magazine-a, kojeg smo gore spomenuli, daje nam više podataka o Reagan/AAAS aferi, uz napomenu da je Reagan rekao da ako se evolucija uči u javnim školama onda “se i biblijska priča o stvaranju također treba podučavati”. Mnogi predavači intervjuirani za članak su bili šokirani uzletom biblijskog fundamentalizma (zašto bi oni trebali biti šokirani promocijom SRA i vanzemaljskim otmicama koje se događaju u pozadini?) i njegovim utjecajem na društvo, uglavnom obrazovanje. Novinari časopisa Time su naglasili da mnogi kreacionisti u stvari vjeruju da je svijet doslovno kreiran u 6 dana prije samo 5 ili 10 tisuća godina.

Problem u tome jest: zašto je tu uopće problem? Kako Fix bilježi, od svih slabih argumenata koje je znanost za zadatak imala srušiti, vjerovanje u nedavnu kreaciju Zemlje u bilo kojem kontekstu trebala bi biti među najlakšima, naročito ako su dokazi o evoluciji tako čvrsti kao što se tvrdi!

Dio problema je sam AAAS, te stariji članovi i glasnogovornici te udruge. Iz nekog razloga o kojem mi samo možemo nagađati, s obzirom na ono što sam već gore navela o COINTELPRO-u, ti pojedinci su bili postavljeni za glasnogovornike kao rješenje ili antiteza – rastuće duhovne krize koja se odvijala u društvu. Članak u Time Magazine-u je citirao paleontologa Stephena Jaya Goulda koji je rekao: “Činjenica je da se evolucija dogodila. Ljudi su evoluirali iz predaka majmuna, iako možemo raspravljati o tome kako se to dogodilo. Znanstvenici raspravljaju mehanizam, a ne činjenicu.” S obzirom da je običan narod tada bio prestrašen navodnim duhovnim napadima u formi sotonista i sotonskih vanzemaljaca, i to čak u Geraldovoj emisiji, kada netko kao Gould dođe i kaže nešto takvo, obični ljudi dobivaju dojam da su on – kao i svi njegovi kolege znanstvenici – osobni predstavnici samog Sotone!

Činjenica je da pitanje evolucije nije baš tako jasno i riješeno kako AAAS i neki stariji članovi te udruge tvrde. Međunarodno priznati paleontolog Bjorn Keurten, također evolucionist, smatra da su se ljudske linije odvojile od majmunskih prije više od 35 milijuna godina, te da je veća vjerojatnost da majmuni potječu od ranih čovjekolikih vrsta.

Zabrinjavajuća stvar oko toga je očigledna propagandna priroda. To jest, Gould je dogmatičan i ignorira činjenice da se neki vrlo ugledni znanstvenici ne slažu sa stranačkim zadatkom AAAS-a. Gould čak niti ne pokušava napraviti osnovnu razliku između mišljenja i nedvosmislenih tvrdnji koje možda nisu istinite! I tako, linije su povučene u pijesku iz nekog razloga za koji se nadamo da ćemo ga u nastavku uspjeti razumjeti.

Postoji još dokaza da je to bio vrlo određen propagandni program. U travnju 1981. godine, Science Digest je objavio članak znanstvenog novinara Boycea Rensbergera (“Ancestors: A Family Album“), u kojem je iznio sljedeće tvrdnje: “Osim onih koji vjeruju u čuda specijalne kreacije (događaji koji se, po definiciji, ne mogu niti dokazati niti opovrgnuti), nitko ne sumnja da se naše naslijeđe može pratiti gotovo 4 milijuna godina u prošlost do malih stvorenja koja, kao odrasli, ne bi bila viša od današnjeg petogodišnjeg djeteta.”

Rensbergerova izjava da “nitko ne sumnja” je nevjerojatna. (Željela bih napomenuti da je teorija ‘Velikog praska’ definitivno jedna od onih ‘čudesnih specijalnih kreacija’ koja se ne može niti dokazati niti opovrgnuti.) Činjenica je da čak i među vodećim paleontolozima, postoji mnogo, mnogo sumnje o ljudskom porijeklu. Zasigurno Rensberger, kao znanstveni novinar to zna. Zasigurno i mnogi obrazovani laici to znaju. I onda Fix postavlja pitanje: “Zašto koristiti takav jezik? Čini se gotovo proračunato kako bi se tema diskreditirala.”

Fix pripovijeda o pravoj poplavi objavljenog materijala iz 70-ih i 80-ih godina, koji je više izgledao poput promocije, a ne ravnomjerne procjene paleoantropologije. Kasne 80-e prošlog stoljeća, isto vrijeme kada je bila i medijska promocija SRA i vanzemaljskih otmica – su također bile vrijeme objavljivanja Carl Saganovog Kozmosa. Činjenica je da je dosta onoga što je Sagan napisao bilo površno i lakomisleno, ali za najveću osudu je to da je Darvinove ideje prezentirao kao da se od njihova vremena uopće o tome nije ni razmišljalo, niti razmatralo, iako to sasvim sigurno nije bio slučaj. Sagan piše:

“Tajna evolucije su smrt i vrijeme – veliki broj smrti onih oblika života koji nisu bili dovoljno dobro prilagođeni okolišu; i vrijeme potrebno za dugi niz malih mutacija koje su bile slučajno prilagodljive, vrijeme potrebno za sporu akumulaciju uzoraka povoljnih mutacija.“

Sagan je naglasio termin “slučajno“ tako što ga je stavio u kurziv. Tako je jasno dao do znanja da je slučajnost temeljni čimbenik u pojavi oblika života, uključujući posebno same pojave života u bespućima Svemira. Fix piše:

”Sagan priziva slučajnosti na način kako drugi prizivaju Boga. Njegovo stajalište podrazumijeva da je ne samo čovjek, već cijeli svemir, u krajnjoj analizi, samo rezultat niza milijardi slučajnosti kroz milijarde godina…

Znanstveno gledajući, ovo stajalište nije u ništa boljoj mogućnosti dokazati ili opovrgnuti nešto od čuda posebne kreacije, svi zakoni vjerojatnosti su mrtvi protiv toga.

Filozofski gledano, čak i dijete može vidjeti da u prirodi ima previše reda i obrazaca da bi sve ovo bilo utemeljeno. Nekad se govorilo da Bog sve pretvara u geometrijski oblik. Pretvaraju li slučajnosti stvari u geometrijski oblik? U Saganovom slučajnom svemiru, svijest postaje izlučevina materije…

Nakon godina čitanja znanstvene i kvazi-znanstvene literature, odjednom mi je postalo jasnije nego ikad prije zašto je društvo razvilo kulturni stereotip ludog znanstvenika… Sagan inzistira na igranju uloge visokog svećenika materijalizma, i to radi loše. Ako se ovo mišljenje o slučajnostima percipira kao vladajuća znanstvena mudrost, nije onda nikakvo čudo da su mnogi ljudi u potpunosti ostavili savjete znanosti … sami znanstvenici odbijaju ljude od sebe … s ispraznim apsurdima.

Kad Sagan isključuje čak i najmanju mogućnost da duhovna dimenzija ima bilo kakvo mjesto u njegovom svemiru – čak niti u misterioznom momentu samog nastanka života – na taj način on čini slučajnu evoluciju objašnjenjem za sve.

Predstavljena na ovaj način, evolucija zaista izgleda kao izokrenuta religija, konceptualno zlatno tele.” (iz Starog zavjeta, op. prev.).

[William Fix, The Bone Peddlers, Macmillan, 1984.]

Ako se ovo gleda u kontekstu svega što sam gore spomenula: medijske promocije SRA-e i vanzemaljskih otmica, stvari doista počinju izgledati vrlo čudno. S ljudima na koje se utječe po pitanju duhovnosti na jednoj strani, znanstvenom zajednicom koju se na drugoj strani prikazuje kao agenta pakla i prokletstva, te medijima koji se ponašaju poput demona s vilama, koji podbada prvo jednu pa drugu stranu, je li ikakvo čudo da je prosječna osoba u SAD-u u strahu pobjegla natrag “religiji naših otaca“?! Ukratko, izmjena poruka između Reagana i AAAS-a je bila samo vrh sante leda mnogo ozbiljnijih problema u znanosti, u kojoj neka sila iznutra radi na njenom diskreditiranju umjesto na ojačavanju. William Fix piše:

“Znanstvenici gotovo uvijek bez iznimke previše dokazuju slučaj evolucije, a kreacionisti imaju pristup kritičkoj literaturi kao i svi ostali obični ljudi. Ali kada je riječ o branjenu vlastite teorije, kreacionisti nemaju čvrsto utemeljen slučaj u smislu biblijske izučenosti ili za nedavnog stvaranja Zemlje. Pa ipak, kreacionisti su jači u 1980-ima nego što su bili desetljećima ranije, a njihov utjecaj izgleda i dalje raste.“ (Fix, op.cit.)

Natrag u 1984. godini, kada je objavljena knjiga The Bone Peddlers, Fix je primijetio porast fenomena koji je postao zastrašujuća stvarnost naše današnjice – pogledajte Georgea Busha i njegovu upotrebu fundamentalista u svrhu opravdanja za svoju politiku preventivnog ratovanja, a da ne spominjem njegovo uništavanje Ustava i institucija što u biti predstavlja uspostavu izvanrednog stanja u SAD-u. Sarah Palin i njezina dominionistička pozadina je još jedna zastrašujuća značajka ovog uzleta i ne bi me nimalo iznenadilo da ona bude izabrana za predsjednicu, te time postane moderni ekvivalent Adolfa Hitlera u šiljastim potpeticama. Fix nastavlja slijediti problem i u stvari identificira njegov uzrok:

“Najčudniji aspekt rasprave je da se tvrdnje kreacionista potkrijepljuju događajima koji su u potpunosti izvan pitanja o evoluciji. Biblija naravno ne završava knjigom Postanka. Svuda u Starom i Novom zavjetu su razbacana mnogobrojna proročanstva koja ukazuju na to da će se izraelska nacija roditi s Jeruzalemom kao glavnim gradom, te da će eventualno doći do velike i dramatične – posljednje bitke između Izraela i saveznika raznih nacija, uključujući nekoga ‘s krajnjeg sjevera’ (Ezekijel 39:2), za kojeg mnogi smatraju da se radi o Rusiji.

Kao što svi znaju, Izrael je u stvari ponovno rođen. Izraelci su nedavne 1980. godine proglasili Jeruzalem kao njihov vječni, nedjeljivi glavni grad. Gotovo svakog tjedna, politička stvarnost na Bliskom istoku pokazuje da se polako, ali sigurno pada u obrazac potreban za ostvarenje drevnog proročanstva.

Ova očita i ogromna činjenica jedva da ikada ulazi u raspravu, a opet, trenutna situacija na Bliskom istoku vjerojatno ima više veze s oživljavanjem fundamentalizma nego s bilo kojim drugim faktorom.“ (Fix, op.cit.)

Pitanje same evolucije nije nešto u što želimo ulaziti; to je tema za neki drugi članak. Dopustite mi citirati samo još jednu izjavu Williama Fixa, u kojoj kaže:

“Kada je Kelly Segraves tvrdio na kalifornijskom sudu da je evolucija sekularna religija, u toj optužbi je bilo više do same retorike u sudnici. On je možda doista dotaknuo središnji problem rasprave. U nepristranoj, široj perspektivi, gotovo je nemoguće ne zaključiti da je ono čemu svjedočimo sukob između konkurentnih sustava religijskih uvjerenja.“

I to je srž problema: potpuno materijalistički pogled na stvarnost protiv pogleda koji uključuje svjesnost kao nešto što može biti nematerijalno. Mediji koje kontroliraju Židovi su namjerno isprovocirali kreacioniste kako bi se pobunili protiv potpuno materijalističkog pogleda, povlačeći se u svoju “Bog-je-stvorio-svijet-u-6-dana-i-to-je-tako-jer-je-On-tako-rekao.“ To savršeno odgovara cionističkom planu.

Ono što je zabrinjavajuče je način na koji se materijalističke evolucioniste isprovociralo u njihov neodrživ stav koji pokazuje jednaku odlučnost održavanja vlastitog stajališta protiv svakog priznavanja bilo kojeg procesa koji nije u potpunosti nasumičan, slučajan ili materijalan. Njihova priča tvrdi da je Veliki prasak eksplozija prvobitnog atoma, te da je sva materija univerzuma bila u tom nevjerojatno gustom atomu. Sve što se od tada dogodilo je rezultat slučajnih interakcija čestica koje, nakon milijardi godina, mogu slučajno formirati razna stanja, iz kojih potom nastaju različiti oblici materije. Na kraju, neke od tih materija međudjeluju s nekim drugim djelićem materije, neka vrsta električne (ili neke druge) interakcije se dogodi, i tako nastane ‘život’.

Teorija Velikog praska je kreacionizam. Materijalisti vjeruju da je materija odjednom nastala iz totalnog ništavila. Taj prvobitni atom je tamo postojao i uopće ga ne pokušavaju objasniti. To je jednako ludo kao i reći ‘Bog je bio tamo’ i odlučio je stvoriti svemir.

Evolucionisti tvrde:

“Kreacionisti vjeruju da se um iznenada pojavio potpuno formiran. Prema njihovom mišljenju um je proizvod božanske kreacije. U krivu su: um ima dugu evolucijsku povijest i može se objasniti bez traženja pomoći u nadprirodnim silama.“

[Steven Mithen, The Prehistory of the Mind, Thames & Hudson, 1999.]

Kao što možete vidjeti, Mithen raspravlja polazeći od pogrešne pretpostavke, isto kao i ekipa koja vjeruje u ‘Božansku kreaciju’. On je već napravio veliki skok pretpostavljajući da, kad god netko govori o ‘umu’, priča isključivo o umu koji je vezan za fizičko tijelo.

Činjenica nije da se primjeri prirodne selekcije ne mogu naći ili proučavati, ili da evolucija nije pokazala da ima moć davanja jasnih objašnjenja u nekim kontekstima; stvar je u tome da se jednak ili još i veći broj kontradiktornih slučajeva mogu također citirati. Pomnije istraživanje ove tematike pokazuje da su znanstvenici na čelu istraživanja zapravo opovrgnuli klasični darvinizam, samo što tu vijest nisu, ili im nisu dozvolili, javno objaviti. Postoji samo u njihovim učenim radovima i u internim krugovima. U isto vrijeme, javnost nije u stanju razlikovatistručnjake od populizatora, već naivno pretpostavlja da se senzacionalistički članci o ovoj temi temelje na dokazanoj činjenici. Više od jednog odgovornog znanstvenika je izrazilo zabrinutost kako stvarne činjenice o darvinizmu i evoluciji jednostavno ne dopiru do javnosti.

Zagovornici darvinizma ili neodarvinisti, inzistiraju na tome da postoje jasne razlike između znanosti i religije. Zaista, postoje očigledne razlike u stilu i sadržaju laboratorijskih eksperimenata i tvrdnje o božanski objavljenom znanju. Ali ako pogledate samo malo dublje i zapitate se koja je struktura vjerovanja čovjeka koji vrši eksperimente, mogli biste otkriti, naročito u SAD-u  (što je sam po sebi problematičan uvid), da se onaj koji vrše eksperimente slažu s mnoštvom evolucijskih teorija koje se temelje isključivo na materijalističkoj ili mehaničkoj hipotezi. Takav pojedinac će razlikovati znanost od religije tako što će reći da se znanost bavi znanjem o dokazivom i vidljivom, dok se religija bavi bezumnim vjerovanjem u nedokazivo i nevidljivo.

Posve je jasno da geolog koji se bavi identificiranjem sloja fosila stoji na čvršćim temeljima od teologa koji raspravlja o Svetom trojstvu, ali tu postoji kvaka: od veće je važnosti uzeti prirodnu selekciju Huxleya, Sagana, Goulda i drugih, upotrijebiti je i upitati: je li prirodna selekcija zaista dokazana činjenica koja se temelji na demonstriranom znanju ili je to nedokazana hipoteza s toliko mnogo kontraindikacija da je vjerovanje u nju također,  u konačnici, samo pitanje vjere. Prirodna selekcija nije ništa više vidljiva od Božanstva.

Evolucionisti često zadirkuju kreacioniste da se njihova čuda kreacije ne mogu, prema definiciji, ni dokazati, niti opovrgnuti. Pa ipak, evolucionisti nailaze na slične probleme, naročito kada isključe svaku mogućnost da nešto vodi i pokreće evolucijske procese. Karl Popper je o takvim teorijama u Conjectures and Refutations (1963.) rekao sljedeće “Teorija koja se ne može odbaciti bilo kojim zamislivim događajem nije znanstvena.” Glavna razlika između onih koji vjeruju u čuda posebne kreacije i onih koji vjeruju u slučajne varijacije je u tome da kod prvih Bog vuče konce, a potonji imaju samo naguravanje atoma i molekula kao svoju ultimativnu stvarnost. Nema baš neke razlike, zar ne?

Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje – 2. dio