Izvanzemaljske otmice, demonska opsjednuća i legenda o vampiru

©Hammer Horror
Dracula

Napomena: Ovaj tekst je napisan pred kraj 1994. godine. Mnogo informacija se pojavilo od tada kao rezultat neprekidnog istraživanja. Predložili bi čitatelju da bi bilo dobro pročitati našu Kronologiju istraživanja o tajnoj vladi kao i našu diskusiju o Kozmičkom kontraobavještajnom djelovanju za puno kompletniju (iako još uvijek u procesu stvaranja!) informacijsku bazu. Ove dodatne informacije mogu baciti drugačije svjetlo na “poimanje” fenomena u sadašnjosti, iako porijeklo ostaje isto.
________________________________________________________________________________________________________________________

Ljude su od pamtivijeka posjećivale svakojake vrste čudnovatih bića. Neka od njih su bila potpuno fantastična u opisu kao i u aktivnostima. Međutim, do sada je najučestaliji tip bio humanoidan – što znači da je imao neke sličnosti s ljudskom fizičkom konfiguracijom – iako su njihove moći jasno bile nadljudske.

Jedno od zajedničkih obilježja tih posjeta je da biće s čudnim, svjetlucavim ili prodornim očima dolazi po noći i nekako siše energiju, krv ili životnu snagu iz žrtve koja je onemogućena zvati u pomoć jer je i umno i tjelesno paralizirana.

Drugi najčešći efekti su neobična svjetla i pad temperature na mjestu događaja.

Zabilježeno je da ta čudna bića imaju razne moći koje uključuju sposobnost da nestanu, lete, kontroliraju vrijeme, upravljaju ponašanjem životinja, mijenjaju svoj oblik u životinjski, da prolaze kroz čvrste objekte i da stvaraju hibridnu djecu kroz seksualni odnos sa svojim žrtvama. Pravljenje takve djece, čini se, jedino je moguće ako dođe do interakcije “muškog” bića sa ženkom ljudske vrste, iako su slučajevi sukuba, tj. ženskih bića, koje imaju seksualni odnos s muškarcima također uobičajeni.

“The Vampire”, autor Philipe Burne-Jones

U svojoj klasičnoj studiji Putovnica za Magoniju (1969.), francuski znanstvenik Jacques Valle je prezentirao mnoge primjere sličnosti između pojavljivanja vila i NLO-a. Jean Bastide, u “La memoire des OVNI” (1978.) je otišao korak dalje i rekao kako “moderni kontakti uspostavljeni s izvanzemaljcima poštuju potpuno iste zakonitosti kao i kontakti u prošlosti s bićima koja su imala manje više ljudsku formu”.

Klasičan primjer navodne tjelesne interakcije sa sukubom je prezentiran u knjizi naslovljenoj Opsjednuti. Slijedi transkript zabilježenog intervjua sa žrtvom:

P: Kako ste primijetili da nešto nije u redu?

O: Način na koji sam se probudio, pretpostavljam.

P: Nešto je bilo drugačije?

O: Da, bilo je kao da sam – oh, bačen s litice ili tako nešto. Znate, kao da me je neka nasilna radnja probudila.

P: Možete li opisati što ste vidjeli?

O: Isprva nisam vidio ništa. Samo sam osjećao tu ogromnu paniku – nisam bio siguran jesam li imao noćnu moru ili ne.

P: Što vas je uvjerilo da niste imali noćnu moru?

O: Njene krljušti.

P: Njene krljušti. Pod tim mislite na krljušti kao kod zmije?

O: Da.

P: Rekli ste “ona”. Te krljušti su bile na ženi?

O: Da.

P: Biste li je mogli opisati?

O: Da budem iskren, mrzim čak i razmišljati o njoj. Njena koža je bila papirnato bijela, no po nekim mjestima je bila pokrivena s krljuštima koje sam već spomenuo, a na drugim mjestima s otvorenim ranama, kakve biste mislili da ih ima gubavac ili nešto tako. I iz tih rana je curio gnoj.

P: Koliko je bila stara?

O: Pretpostavljam šezdeset pet ili sedamdeset godina. Ne mogu biti siguran.

P: Što ste još najprije primijetili o njoj?

O: Imala je dugu, bijelu, istrošenu kosu i njene oči su bile potpuno crvene, a unutrašnjost njenih usta i njene desni su bile zelene. Neki od njezinih zubi su nedostajali, a one koje je imala su bili vrlo dugački i vampiroliki.

P: A njeno tijelo?

O: To je bila čudna stvar. Njeno tijelo je bilo čvrsto, znate, kao u mlade žene.

P: Što je učinila?

O: Nekako me je paralizirala. Vidio sam je kako izlazi iz sjene do našeg kreveta i osjetio sam što mi želi učiniti ali je nisam mogao zaustaviti.

P: I što se onda dogodilo?

O: Onda se uspela na mene, u dominantnu poziciju i počela me jahati. To je jedini način na koji bih to mogao opisati.

P: Je li bilo ugodno?

O: Ne, ne. Ustvari, ne sjećam se da sam išta osjećao, osim panike i potpunog užasa.

P: Što je Janet radila za vrijeme svega toga?

O: Tek nakon što sam bio budan neko vrijeme sam shvatio da je Janet ranije otišla na donji kat kako bi spavala na kauču, što ponekad zna učiniti za vrijeme velikih ljetnih vrućina.

P: Što je biće učinilo sljedeće?

O: Dolazilo je do seksualnog klimaksa. Samo je pogledala u mene i osmjehnula se pokazujući te nevjerojatne zube. Pokušao sam odvratiti svoj pogled od nje ali je nešto prikovalo moje oči na nju. Mogao sam raspoznati kad je doživjela orgazme jer bi se u tim trenucima malo protresla i osmijeh bi joj se povećao.

P: Imala je orgazme?

O: O da, moglo se to vidjeti po njezinim izrazima i pokretima.

P: I što se onda dogodilo?

O: Onda je nestala.

P: Samo tako?

O: Samo tako. Samo je nestala. I to je trenutak kada sam primjetio ljepljivu supstancu svuda po meni.

P: Ljepljivu supstancu?

O: Da. Pretpostavljam da bi je mogli usporediti sa spermom, barem njezinu teksturu. Ispuštena je iz vagine tog stvorenja. I boljelo me je.

P: Boljelo?

O: Da, kao da sam imao dugotrajan seks, iako je ustvari trajao samo par minuta. Ali onda sam se počeo pitati da se nisam možda onesvijestio za vrijeme seksa, jer kao što sam rekao, genitalije su me jako boljele.

P: Što se onda dogodilo?

O: Otišao sam u kupaonicu i pregledao se. Tekućina po mom tijelu imala je vrlo oštar, opor miris. Otišao sam pod tuš i isprao sam je što sam brže mogao. Morao sam vrlo jako trljati.

Vjerovanje da su ovo nadnaravna bića se može naći u svakom društvu širom svijeta. Ovo je uobičajena tema u svim religijama i folkloru. Čini se da su izvješća, pod krinkom fenomena otmica od strane NLO-a/izvanzemaljaca, toliko česta u današnjim danima kao što su i prije bila. Incident koji je imao slične paralele s gore navedenim slučajem je zabilježen u nedavnoj knjizi:

“Ovaj put, dok je ležao na stolu, nakon što je bio prisiljen popiti tekućinu koja je mirisala na cimet, vidio je bjelokosu ženu koja je hodala prema njemu. Rekao je da je ona izgledala blaga i možda čak suosjećajna. Popela se na njega, inicirajući seksualni odnos, i kad je bilo gotovo otišla je od njega.”

“Sjeća se da se jednom kad je imao trinaest godina probudio i vidio čudnu ženu, tamnih očiju s bijelom tankom kosom koja mu je prišla u nepoznatom okruženju. Popela se na njega i počela sa seksom, no Caseyju to nije bilo nimalo erotično.” (Into The Fringe, autorice Karle Turner, Ph.D., 1992.).

Enciklopedija o Vilama (Briggs, 1976.) daje mnoge primjere vilinskih otmica. Sličnosti između vilinskih otmica i otmica NLO-a su također interesantne za primijetiti. Ljudi koji su tvrdili da su imali interakciju s vilama, općenito su izvješćivali o tragovima na svojim tijelima koji su istovjetni izvješćima o vanzemaljskim otmicama. Vilinske otmice i otmice NLO-a također pokazuju zapanjujuće sličnosti s aktivnostima inkuba i sukuba. Gotovo uvijek se otetom daje gusta tekućina za piće. Žrtva biva paralizirana i onda odnešena levitacijom. Vile su putovale u cirkularnim objektima svjetla o kojima se također često izvještava pri otmicama NLO-a. Još jedna sličnost sa scenarijem otmica NLO-a je biće koje sliči na bigfoot-a koji se zove “bogie” u vilinskoj literaturi. Mnoge takozvane vile i izvanzemaljci izgledaju i ponašaju se vrlo slično onome što je bilo opisivano kroz povijest kao demoni.

Stvar je u tome što imamo tradiciju koja se proteže tisuće godina u prošlost o bićima koja otimaju ljude i njihovu djecu; ova bića lete u kuglama od svjetla, mogu paralizirati svoje žrtve, prouzrokovati amneziju o događaju, natjerati žrtve da piju čudna pića, imati seksualni odnos s njima i, u mnogim slučajevima, mogu ih na kraju dovesti do ludila, fizički ih uništiti, ili preuzeti njihova tijela i koristiti ih u vlastite svrhe. Ovo preuzimanje/opsjednuće može biti trajno ili polutrajno. (Opsjednuće se događa nakon dugog vremena slabljenja volje kroz ponavljajuće prisilne posjete koji uglavnom uključuju izvlačenje energije kroz seksualni kontakt.)

Neki okultisti vide bilo kakvu seksualnu aktivnost kao dio niže ljudske prirode. Drugi je vide kao sakrament. Cornelius Agrippa je opisao kopulaciju kao “prepunu čarobnih darova”, dok Aratus kaže:

“Dok fizička unija muškarca i žene vodi do ploda koji je kompozicija i jednog i drugog, na isti način unutrašnjost i tajna asocijacija muškarca i žene je kopulacija muške i ženske duše, koja je predodređena da proizvede odgovarajući plod božanskog života.”

Mnogi okultisti vjeruju da je misteriozna psihička energija koja proizvodi sve fenomene u biti seksualne prirode. U suštini stvari, poltergeist aktivnost je uglavnom asocirana s poremećenim adolescentom koji ne može “uzemljiti” svoju seksualnu energiju. Tvrdi se da su seksualne struje libida manifestacija energije koja može biti prenijeta s jedne na drugu osobu. Na ovaj način, predlaže se, stare mogu crpsti životnu energiju od mladih osoba. Na primjer, kralj David je redovito spavao s mladim djevicama nakon što je ostario, ista tehnika se koristila u klasičnoj Grčkoj i Rimu s djelomičnim uspjehom. Izviješteno je da je car Barbarossa držao mlade dječake uz svoj trbuh i genitalije kako bi “okusio i apsorbirao njihovu energiju”; papa Inocent VIII je zapošljavao zdravu mladu djecu da ga glade i na taj način prebace svoju energiju na njega.

Neki ljekari iz prošlosti su išli tako daleko da su stvorili hipotezu o tome da je životna energija snažno koncentrirana u mladoj krvi i predlagali su da bi vampirizam trebao biti korišten od strane onih koji su oslabljeni starošću.

Legende o vampirima su opstale od početka zabilježene povijesti. Problem leži u odvajanju činjenice od izmišljotine. Činjenica je da nam zapisi u istočnoj Europi govore o nečemu zvanom vampirizam što je doseglo gotovo epidemične razmjere u 18. stoljeću. Priče su prilično jezive i mnogi detalji moraju biti pripisani prestravljenim izmišljotinama praznovjernih seljaka, no većina dokumentacije je ipak toliko detaljna i svjedoci su toliko poštovani da se čini nemogućim da od svega toga nema ničega. Pitanje je, što je to? Ideja o lešu koji izlazi iz lijesa po noći kako bi sisao krv živih čini se poprilično iracionalnom i mislim da je možemo odbaciti kao zbunjena izvješća o fenomenu potpuno drugačije prirode.

Još prije pisane povijesti ritualno pijenje i prolijevanje krvi je bio ključan element žrtvovanja, dobivanja moći i zadovoljavanja bogova. Za život, biću je potrebna krv. Iz čega se ta ideja uzdigla?

Dugi niz godina su okultisti raspravljali i pisali o demonskim krvopijskim materijalizacijama. Dion Fortune je vjerovao da astralno tijelo može pobjeći iz živućeg tijela osobe i uzeti drugu formu kao što je ptica, životinja ili vampir. Vjeruje se da je vampirizam zarazan; osoba koja je vampirizirana, ostala bez vitalnosti, je smatrana psihičkim vakuumom koji onda siše energiju od ljudi koje susreće u svakodnevnom životu. Ova energija je onda dostupna vampirskom entitetu prilikom njihovog sljedećeg žetvenog susreta.

Kultni vampir, stvoren uglavnom od strane Bram Stoker-a 1897. godine, nosi prizvuke seksualnosti koji mogu biti više nego puke slučajnosti. Kombinacija nasilja, psihološkog zavođenja, seksa i odustajanja od životne sile, učinile su vampirizam vrlo popularnim. Postojali su brojni pojedinci koji su zvani ili su sebe nazivali vampirima; nijedan od ovih perverznjaka nije zapravo ustao iz mrtvih, no jesu počinili ubojstva i/ili pili krv. Oni nisu bili vampiri u nadnaravnom smislu riječi. No, veza između nadnaravnog vampirizma i seksa je duboka. Moramo se zapitati što je ta nevjerojatna fascinacija koju vampirizam ima na podsvjesni um većine ljudi? Čini se da je to spoj seksualnog uzbuđenja, predavanja opsjednuću zbog obećanja besmrtnosti, te uzbuđujućeg zla. Seks i nadnaravno – nepobjediva kombinacija.

Britanski glumac Christopher Lee je objasnio privlačnost vampira govoreći:

“On nudi iluziju besmrtnosti…podsvjesna želja koju svi imamo o beskonačnoj moći…biće nevjerojatnog uma i fizičke snage…”

No mislim da postoji značajniji razlog za ovu fascinaciju, koji je dublji i neodoljiviji.

Iluzija besmrtnosti! To je vrlo slično onome što je ponuđeno žrtvama NLO otmica:

“…Frank i James…obojici je rečeno da nova tijela nekako bivaju napravljena ili pripremljena za nas.” (Turner, 1992.)

Jedan od najčešćih učinaka vampirske aktivnosti je neobjašnjiva fizička iscrpljenost. Ovaj fenomen se često pojavljuje u scenarijima otmica NLO-a, kao što vidimo u sljedećem:

“Kroz cijelu jesen i zimu, osjećali smo se bukvalno pod opsadom sila i entiteta koje nismo mogli dokučiti…sljedeće jutro, jednostavno se nisam mogla probuditi. Bez obzira koliko sam pokušavala ili koliko god čaja sam pila, bila sam omamljena cijeli dan, a nisam imala razloga za toliku iscrpljenost…” (Turner, 1992.)

“…ali tek što je iznenada bila oraspoložena, sva njezina energija je isisana i gotovo je pala na pod u nesvjestici….Megan se srušila na kauč, nije mogla govoriti čak ni otvoriti oči kroz gotovo pola sata.” (Ibid.)

Još jedan od najčešćih od svih psihičkih fenomena je poltergeist. Povezan je s fenomenom nevidljivog napadača. Ogrebotine se pojavljuju na tijelima nekih žrtava poltergeista, a u jednom slučaju je policajac koji je vodio istragu vidio kako se rezovi pojavljuju spontano na nogama i prsima žrtve poltergeista koja je vrištala. Primjer iz vrlo nedavno istraženog slučaja NLO otmice koji sadrži elemente seksa, poltergeist stigmate i mogućeg vampirizma:

“…probudio se u svom krevetu s čudnom ženskom tuđinkom kraj sebe. “Pokušavala me uzbuditi”, rekao je. “Popela se na mene i pokušala dobiti reakciju od mene, znate, seksualnu. Ali nastavio sam odbijati, odgurnuo sam je od sebe i molio je da me ostavi na miru…bila je skroz naga, i bila je vrlo hladna kad me dotakla.” …”Pronašao sam ove tragove jutros”, pokazao je…tri velika ubodna traga na koži, na stražnjem dijelu potkoljeničnog mišića koji tvore jednakostraničan trokut.” (Turner, 1992.)

“…Boravio je sam u prijateljevu stanu, srušio se na krevet nakon mnogih sati samotnog hodanja ulicama, a kad se probudio njegova leđa su bila prekrivena modricama i ogrebotinama.” (Ibid.)

“…Sjedio sam na kauču, bilo je kasno u noći. I odjednom, kauč je počeo poskakivati gore dole, a zatim je ova hoklica za noge počela poskakivati. Mislim, stvarno poskakivati. Tresla me je!” (Ibid.)

“Cijeli krevet se počeo tresti, i kad sam se pokušala pomaknuti, otkrila sam da sam paralizirana. Nisam mogla čak ni govoriti, ali sam nekako konačno uspjela prošaptati molitvu, tražeći boga istine i ljubavi da učini da ova zastrašujuća sila nestane. Ponavljala sam molitvu ponovo i nanovo, sve dok paraliza nije prestala, ali se krevet još nasilnije tresao kako mi se snaga povećavala…Pokušala sam probuditi Caseya i reći mu što se dogodilo, ali se on samo pospano okrenuo na drugu stranu bez odgovora…u tom trenutku su mi prišle tri žene. Tješile su me kazavši, “Učinila si ispravno, prošla si test.” (Ibid.)

Tu imamo zasigurno nevjerojatne paralele. Prvu stvar koju primijetimo duboko proučavajući ovaj fenomen je da se neki susreti s entitetima čine slučajnim dok se drugi čine jasno usmjereni na specifičnu osobu. Pitamo se jesu li naizgled slučajni susreti zaista slučajni kao što se čine. Javlja li se manifestacija kao odgovor na neku skrivenu potrebu, psihološko stanje koje priziva nekakvu vanjsku intervenciju? U tom pogledu, francuski istraživač NLO-a Jean-Francois Boeded, u svojoj knjizi Fantastiques rencontres au bout du monde (1982.) predlaže da trebamo pojmiti da događaj našeg viđenja NLO-a zapravo započinje mnogo prije našeg stvarnog iskustva viđenja. On navodi mnoge slučajeve u kojima su svjedoci imali predosjećaj da će se nešto dogoditi, ili su zbog nekog razloga pošli kući drugim putem, ili su otišli na neuobičajenu šetnju. Čini se da su nekako svjedoci bili pripremljeni za iskustvo koje su tek trebali iskusiti.

Ovaj fenomen je dio izvanzemaljskih otmica, vampirskih sindroma i sindroma opsjednutosti. Kada su opsjedajući entiteti bili pitani za vrijeme egzorcizma o tome kako su izabrali žrtvu za opsjedanje, često su odgovarali da je subjekt izabran prije nego se rodio. U većini slučajeva, linija kontakta i polagano građenje napada može se pratiti natrag u djetinjstvo. Općenito se može reći da je proces opsjedanja počeo prije nego li su žrtva ili oni oko nje postali svjesni znakova.

U većini slučajeva postoji osjećaj prisutnosti prije nego se stvarni susret dogodi. Izvanzemaljska otmica Betty Andreasson je klasičan primjer. Opisani scenarij je vrlo uobičajen u mnogim slučajevima otmica. Za svrhu usporedbe, pogledajmo skraćenu verziju.

Svjetlo se pojavilo s vanjske strane prozora. Ostatak njezine obitelji je naizgled upao u stanje obustavljene animacije. Četiri mala stvorenja su ušla u sobu prolazeći ravno kroz vrata. Jedan od njih je s njom komunicirao telepatski i odveo je van gdje je ovalna letjelica čekala. U letjelici su je podvrgli bolnim fizičkim ispitivanjima. Sonda je ugurana kroz njen nos. Drugu sondu su joj umetnuli u pupak i rečeno joj je da ju mjere za rasplođivanje. Zatim su je natjerali da sjedne na staklenu stolicu gdje je bila okružena prozirnim pokrovom i uronjena u tekućinu; mogla je disati kroz cijevi prikačene na njen nos i usta. Slatka tekućina je ušla u njena usta. Kad je puštena sa stolice otkrila je da je doputovala do izvanzemaljske planete. Dva stvorenja su je povela kroz tunel i niz komora. Prva je bila puna malih stvorenja nalik reptilima; druga je bila veliki prostor obojen u zeleno gdje su lebdjeli iznad piramida do grada misterioznih kristalnih formi. Odveli su je u jednu od tih kristalnih formi gdje je srela divovsku pticu koja se rasprsnula u svjetlost i potom formirala u hrpu žeravica. Glas joj je rekao da je ona odabrana za specijalni zadatak koji će joj biti otkriven. Kad je Betty rekla da vjeruje u Boga, glas joj je rekao da je zato i izabrana… vođa, Quazgaa, joj je rekao da su tajne zaključane u njenom umu. Nakon toga je otpraćena nazad kući gdje je vidjela ostatak njene obitelji još uvijek u stanju obustavljene animacije. Izvanzemaljci su zatim stavili obitelj u njihove krevete, na spavanje.

Sljedeći slučaj je skraćeni zapis jasne demonske infestacije, opsjedanja i mogućeg potpunog posjedovanja koji je detaljno dokumentiran i objašnjen u Demonskom sindromu autorice Nancy Osborn:

“Soba je bila okupana u magličastom, blistavom sjaju. Snažan miris ozona… hladan nalet vjetra puhnuo je kroz otvoren prozor…Anni je izgledalo čudno da mjesec sjaji tako jako po oblačnoj noći. Počela je ustajat iz kreveta. Tri tamne siluete su se materijalizirale kao da su ušle kroz otvoren prozor. … njen muž… je spavao, potpuno nesvjestan… Dvije od tih figura su stajale u pozadini, treća je prišla bliže… bio je viši od ostalih… Dok je vođa prilazio dvoje manjih stvorenja su naizgled lebdjeli u pozadini, nerazumljivo brbljajući… misteriozni uljez nije imao kompletno tijelo… Bilo je odjeveno u crni lebdeći pokrov s dvije ruke koje su se protezale iz rubova… ali to nisu bili ljudski udovi. Nisu bile normalne, uobičajene ruke, već rascijepljene kao kod svinja. Zubi i usta nisu izgledali ljudskima. Na mjestu gdje su sjekutići trebali biti virila su četiri očnjaka, a grube, trnolike projekcije su bila najbliža sličnost ljudskim zubima. Lice mu je imalo oblik badema a koža je bila blago ružičaste boje. Ali oči su bile te koje su najviše zastrašile Annu, jer imale su tamnocrveni odsjaj… Stvorenje je imalo samo malu količinu žičaste kose koja je stajala uspravno, a uši su bile šiljaste… nije bilo stopala… stvar se kretala klizanjem i lebdenjem…

[Entitet govori] ‘Došao sam da te odvedem sa sobom, Ann Haywood. Izabrana si da budeš ujedinjena s nama. Predaj mi se i dat ću ti mir i ugodu.’ …osjećaj euforije ju je preplavio. Bio je to topli, smireni osjećaj… uložila je napor i ponovo se počela moliti… ‘Ti i tvoj prokleti Bog! On ti više nije od koristi. Zar ne razumiješ? Došao sam po tebe. Opusti se i prepusti. Više nikad nećeš biti bolesna ili zabrinuta. To je mjesto mira i topline koje si iskusila prije nekoliko minuta. Prepusti se, prepusti se!’ Dok je čudovište nagovaralo, prilazilo je sve bliže i bliže Anni. Napokon su se njegova usta širom otvorila i počela prekrivati njeno lice sa svojim ljepljivim ždrijelom. Vrućina njegovog daha i nepodnošljiv smrad koji se širio iz njega kao da su slabili Annu. Slina stvorenja se činila užasno hladna i ljigava dok je čudovište sisalo životnu energiju iz nje… Anna se počela žarko boriti… stvorenje je siktalo od razočaranja. ‘Ja sam tvoj mir, ja sam tvoja snaga. Ja ću se od sada brinuti za tebe. Bog ne postoji.’ Sva tri entiteta su zatim otišla kroz zid sobe u noć…” (Osborn, 1982.)

I s jezovitom sličnošću možemo pronaći određene zajedničke slike koje su se također dogodile u drugim slučajevima vanzemaljskih otmica i demonskih infestacija.

“Astralno putovanje na neko nepoznato, egzotično mjesto je bila standardna stavka. Vidjela je egipatske piramide… tada se dogodilo da je Ann osjetila da je dio vječnosti… besmrtna… sigurna, sretna i oslobođena boli.”

U intervjuu s novinarom, Ann Haywood je pokušala objasniti kako ju je Dama transportirala kroz vrijeme na udaljena mjesta.

“Ona stavlja ogrtač oko mene i zatim se moj um odvaja od mog tijela. Mogu pogledati unatrag i vidjeti ga kako tamo leži. Potom idemo prema gore kroz strop, iskačemo kroz krov, i letimo u svemir. Jedne noći Dama me odvela nazad u prošlost. Bili smo u stranoj zemlji i ljudi su imali staromodnu odjeću. Dama je preuzela izgled prelijepe žene u plavoj odjeći. Izvodila je čuda za njih…”

Odjednom je Annino lice problijedilo i uz ispriku je napustila novinara na trenutak. Njen uzvik boli se čuo iz kupaonice gdje je potražila utočište. Kad je Anna izašla, šmrcala je i držala se za svoj trbuh. Dama ju je divljački napala jer je otkrila novinaru da su kroz povijest, stvorenja poput Dame uzimale oblik svetaca. Pritom koriste lakovjernost ljudske vrste kako bi obmanuli i dezinformirali ljude tako da povjeruju da vide izvođenje čuda. Anna je preklinjala novinara da izbriše taj dio intervjua.” (Osborn, 1982.)

I, ono što podsjeća na vampirski i slučaj Karle Turner, Ann Haywood je isto propatila: susret sa Damom je uvijek bio fizički iscrpljujuć. Ann se osjećala iskorištenom svaki put kad bi je stvorenje uzelo. I njezino zdravlje je propadalo sa svakim napadom. Demon ju je polako ubijao i fizički i mentalno. Ako je željela voditi ljubav sa svojim mužem, Dama bi joj rekla: “Ann, ne troši vrijeme na beskorisnu kopulaciju. Treba mi tvoja snaga. Ti si moja…”

Annin demon je također puno više govorljiv i trebali bi stati i razmotriti je li njezina priča činjenična ili se radi o još laži i obmana. U slučaju izvanzemaljskih otmica, taj scenarij prati sindrom demonske infestacije do određene točke – izvanzemaljci su rijetko, ako ikad, prisiljeni priznati svoje opake nakane. Demoni, ako ih se pita pod određenim okolnostima, postaju vrlo pričljivi.

“Dama se pretvorila u leoparda pa onda u zvijer nalik vuku. ‘Mi možemo uzeti bilo koji oblik koji izaberemo… Moja vrsta upravlja ovim svijetom. Sudbina je promijenjena zauvijek kad se jedno od nas pojavi… Uskoro, ne samo ti, Ann, već cijeli svijet će nas znati. Do godine 2000., nitko neće poricati naše postojanje. Ali prije nego se tvoja duša vrati duhu, druga te mora zamijeniti. Postoji jedna sada na koju se utječe.’

“Mehanički zastoji su prevladavali kad god bi Ann bila prisutna. Eugene Wyatt je sproveo originalni intervju prije nego je dodijelio reportera za rad na posebnom članku koji je trebao biti pripremljen za objavu u novinama Tennessean [izdanje, 04. lipnja 1978.]. Zapis je bio snimljen na profesionalnoj opremi. Usprkos tome, aparat je potrgao traku. … Gospodin Wyatt je rekao: ‘Kompjutor je odmah zakazao i morali smo ga resetirati dvaput. Kada smo pokušali urediti priču na terminalu video zaslona, on je također zakazao. Cijeli dio sa strujnim napajanjem je morao biti promijenjen. Jednostavno je izgorio.’

“Kad je lokalna televizijska postaja napravila neke snimke Anne u njezinoj kući i poslije ih pregledala kroz monitor u postaji, film je ispao zaslijepljujuće crven. Tehničar je rekao kako nikad nije vidio sličnu anomaliju.” (Osborn, 1982.)

Ovo je skraćena verzija Anninih napomena iz nekoliko intervjua:

“Kažem da postoje nevidljivi svjetovi i bića koja ih nastanjuju. Samo zato što ih mi ne možemo vidjeti ne znači da ne postoje… Svaka životinja ima prirodnog neprijatelja. Isto tako i ljudi. To nije bolest ili smrt, već užasna stvorenja koja nas promatraju sve dok ne postanemo slabi. Tada kruže oko nas kao lešinari koji kljucaju leševe. Kad se to dogodi, postanemo duhovno slomljeni. To je kad ljudi rade užasne, nezamislive stvari. Kad počine samoubojstvo ili ubiju druge i samo stvore jad za svakog. Često, žrtve završe u umobolnicama…

Jedno od tih čudovišta živi u meni… ona me povređuje jedino kad joj prkosim. Nastojim ju održavati zadovoljnom. Jako je temperamentna i ima užasnu narav. Dama ne voli ni religiju. Ne vjeruje u Boga kao ja. …Dama ne komunicira direktno ni sa kim osim sa mnom. Neki su je vidjeli, i ostavila je svoj glas na kasetnim vrpcama, ali nikad nije direktno pričala ni sa kim osim sa mnom. Mogu s njom pričat naglas ili u mislima. Ona zna sve što ti i ja govorimo i mislimo. Kad ona govori, ima glas žene. Kad je ljuta ton je dublji.

Dama se čini kao da sve zna… nekad pričamo o mjestu na koje me ona želi odvesti. Kaže da ću naći mir i odmor, bez brige, bez bolesti i da neću morati umrijeti bolnom fizičkom smrću kao svi drugi… Nikad nisam otišla cijelim putem na mjesto gdje me želi odvesti jer sam se bojala da se neću vratiti… kad sam s njom to je obično vrlo ugodan osjećaj – kad je dobre volje – toplo je i mirno… svi moji problemi su izbrisani… samo potpuna tišina i zajedno smo…

…jedna stvar koju Dama ne voli je to što se puno molim. Ona misli da to nikad ne trebam raditi. Ako ne prestanem kad ona to zatraži onda se naljuti… moje molitve ometaju moj odnos s njom… Ne mislim da se ona boji Boga. Kad idem u crkvu, ne dozvoljava mi da se koncentriram na ono što govori propovjednik. …nekako mi odvraća pažnju i čeka izvan granice crkvenog zemljišta da joj se vratim… Isprva sam mislila da je Vrag… Zbog toga plačem mnogo… a kada postanem depresivna oko toga, Dama me u trenu izvuče iz loše volje. …kaže mi nešto o njenoj strani svijeta – gdje ću ja ići i što ću raditi i to promijeni moje gledište i odmah se oraspoložim. …nema patnje, nema brige, nema smrti, zemlja koja je ispunjena s obećanjem, gdje ideja da nešto trebaš napraviti od sebe ne postoji – ti već jesi nešto… Sve ovo mi izgleda kao ratno previranje, a ja sam u sredini toga.

Da ne volim svoju obitelj, vjerojatno bi već otišla s njom. Mnogo puta sam u iskušenju da se predam… Također me pokušava uvjeriti da ne mogu pomoći nikome drugom tko ima problem kao ja. Kaže da moj problem nije mentalna bolest…To je sukob realiteta… U početku sam stvarno bila užasnuta. Okrenula bih se i ona bi bila tamo. Bojala sam se otići spavati po noći, jer bi dolazila uglavnom noću, kad je sve bilo mirno, ili po danu kad sam bila sama kod kuće. Ali uglavnom bi se pojavljivala noću, kad bih se smirila. Ona dođe i odemo zajedno. Stavi ogrtač oko mene i izgleda kao da odlazim u zemlju snova. Dama me odvodi na divna mjesta ovdje na ovom planetu ili na drugim planetima i ponekad u davnu, davnu prošlost. Ponekad čak posjetimo budućnost, ali ne shvaćam ništa od toga…

Još uvijek se ne mogu naviknuti na njen izgled… ne izgleda kao mi. Nimalo. Izgleda da uopće nema istu strukturu tijela kao ljudi. Kad me dotakne sa svojim rukama to je kao doticanje suhog leda… njene ruke se samo zalijepe za moju kožu, i ostave crvene tragove kad god me dotakne… Fizički kontakt bode zbog hladnoće i također me malo peče… kad želi može kontrolirati moje misli.

Ako želi da kažem nešto o njoj dok sluša moj razgovor s nekim, dopustit će mi da se sjetim stvari. Ali ako ne voli osobu, sve informacije o njoj su izbrisane iz mog uma kao da ne postoji. Kaže da je vrijeme da pričam o njoj. Također, kaže da će uskoro cijeli svijet znati o njenoj vrsti…

Rekla mi je da sam izabrana… ona treba ljude… ona treba moj dah. Dama to treba kako bi mogla preživjeti u ljudskom svijetu. To mora imati svakodnevno kako bi mogla postojati u našoj stvarnosti. Opskrbljujem ju s dahom života svaki dan, ponekad toliko često kao tri ili četiri puta dnevno. Više trošenja energije s njezine ili moje strane zahtijeva više hranjenja dahom… to je isti osjećaj kao kod hiperventiliranja… Dama mora imati dah kako bi mogla ostati ovdje…

Znam da ću se morati odreći svoje obitelji zato jer su kršćani. Bila sam spašena jedno vrijeme sve dok Dama nije stigla u moj život. Ona kaže: ‘Ne znam zašto vjeruješ u stare knjige koje govore o Bogu kojeg moraš štovati. Bog pripada drugim ljudima a ne tebi. Jesi li ikada vidjela Boga? Mene vidiš i znaš da sam stvarna, da postojim.’ …čini se da se događa nešto poput skupljanja vojske. Snažna stvar na obje strane… rekla je da će me uvjeriti prije ili kasnije da Bog ne postoji… ona jača kroz pokvarenost.” (Osborn, 1982.)

U bilo kojem slučaju fizičkog vampirizma ili stvarne opsjednutosti obično postoji stvarna ulazna točka, točka u kojoj duh ulazi u odnos s individuom i u kojoj je donesena odluka od strane žrtve da se dopusti taj kontakt. Ovo se često događa jednostavno zbog toga što žrtva nije svjesna važnosti događaja. To joj se čini kao mali događaj i može biti rezultat umora, mentalne uzbuđenosti, frustracije, boli i ostalih psiholoških faktora koji predodređuju oslabljeni psihički sklop. Ova bića, bili oni demoni, vampiri ili izvanzemaljci, imaju sposobnost kontrole naših misli do određene granice, naših fizičkih tijela, vremenskih prilika i događaja u našim životima, do te točke da možemo biti iscrpljeni zbog takvog napada i dati se pod kontrolu drugoga. U slučaju izvanzemaljskih otmica, proces otmice sam po sebi može biti dio procesa iscrpljivanja koliko i interakcija krađe energije.

Slučaj Betty i Barneya Hill-a, i svi kasniji slučajevi otmica sličnog formata, opisuju simulirani zdravstveni test u kojem je dugačka igla umetnuta u pupak. Francuski kalendar iz 15. stoljeća, “Kalendrier des bergiers”, pokazuje mučenja koja sprovode demoni nad ljudima koje su uzeli. Demoni su prikazani kako probijaju trbuh svojih žrtava s dugačkim iglama.

Hipoteza Jacquesa Vallee-a o kontrolnom sustavu je interesantna u ovom pogledu:

“Vjerujem da oko nas postoji sustav koji nadilazi vrijeme kao što nadilazi i prostor. Sustav može biti u mogućnosti da se smjesti u vanjskom svemiru, ali njegove manifestacije nisu letjelice u uobičajenom smislu ‘matica i vijaka’. NLO-i su fizičke manifestacije koje ne mogu biti shvaćene neovisno od njihovog psihičkog i simboličkog realiteta. Ono što mi vidimo u praksi ovdje nije izvanzemaljska invazija. To je kontrolni sustav koji djeluje na ljude i koristi ljude.”

Činjenica da moderne izvanzemaljske otmice zrcale demonske infestacije i vampirizam je dio povijesnog obrasca. Ovo, prema Vallee-u, ukazuje na stvaraoca obrasca. Ali tko ili što je taj stvaraoc obrasca, ili u koju svrhu upravlja kontrolnim sustavom, Vallee neće ili ne može reći.

Međutim, možemo malo nagađati i povući neke privremene zaključke. Ali prvo bih željela ukazati da unatoč bolu i strahu doživljenom za vrijeme otmice, velikom broju otetih, izvanzemaljci predstavljaju prije dobro nego zlo – oteti misle da su izvanzemaljci naši intelektualni i moralni pretpostavljeni koji su došli ovdje da riješe naše probleme. Imajmo na umu da bi ovo mogla biti opasna i lukava laž. Primjer kako lukavo ova laž biva propagirana leži u činjenici da mnogi pojedinci bez opsežnog znanja povijesti metafizike bivaju uhvaćeni naizglednim “dobrobitima” izvanzemaljskih otmica. Naravno, za takvo djelovanje može postojati nekoliko razloga. Može biti to da dodir s “tamnom” stranom uzrokuje da se pojedinac u svojoj nutrini povuče više prema “svjetlu”, ili može biti, ustvari, laž da izazove prihvaćanje od strane žrtve.

Dr. John E. Mack, profesor psihijatrije na Harvardu, napisao je u Otmici:

“Ideja da muškarci, žene i djeca mogu biti uzeti protiv svoje volje iz svojih domova, automobila i školskih dvorišta od strane čudnih humanoidnih bića, da mogu biti odvedeni u letjelicu i podvrgnuti agresivnim i prijetećim procedurama je toliko užasavajuća, te toliko poražavajuća za naše pojmove što je moguće u našem univerzumu, da stvarnost fenomena u velikoj mjeri biva odbačena ili bizarno iskrivljena u većini medijskih izvješća. … Moj vlastiti rad s otetima me impresionirao moćnom dimenzijom osobnog rasta koji prati traumatična iskustva …naročito kad ovi ljudi dobiju odgovarajuću pomoć u istraživanju svojih povijesti otmica. … Pretpostavimo da [Kozmička inteligencija] …nije ravnodušna prema sudbini Zemlje, smatrajući njezine životne forme i uzvišenu ljepotu kao jednu od svojih boljih ili naprednijih kreacija. Zamislimo da je neravnoteža nastala zbog pretjeranog porasta određenih ljudskih sposobnosti … i stoga dijagnosticirana …kao osnovni problem. Što bi se moglo ispraviti? Dva prirodna pristupa koje možemo zamisliti su genetički i ekološki. Je li moguće da se kroz ogroman program hibridizacije koji utječe na ogroman broj ljudi, i istodobnu invaziju naših svijesti s preobražavajućim slikama naše samo-destrukcije, čini napor da se planet stavi pod nekakvu prinudnu upravu?” (Mack, 1993.)

U novije vrijeme, službenici vojne obavještajne službe, fizičari koji su unajmljeni da rade na tajnim projektima i mnogi drugi umiješani u zataškavanje su istupili kako bi informirali javnost. Možda su to učinili iz jednog od mnogih razloga. Jedan od njih može biti to da su, kako su prodrli dublje kroz veo tajnosti, bili toliko prestravljeni time što su otkrili da ih je njihova savjest potakla da istupe u javnost. Također se pretpostavljalo da ih je sama vlada poslala van da “otkriju” istine jer mogućnost prisilnog otkrivanja postaje neizbježna. Možda nikad nećemo u potpunosti znati njihove motivacije.

Znamo samo da neke informacije koje se šire, točno pristaju izvješćima rastućeg broja građana koji su ih se sjetili bilo svjesno ili pod hipnozom, scena neusporedivog horora i zlostavljanja od strane nekih izvanzemaljskih posjetitelja.

Postoje oni koji kažu da ne možemo pretpostavljati ili izvlačiti zaključke o tome koja može biti svrha izvanzemaljskog prisustva na našem planetu jer se bavimo s inteligencijom toliko naprednijom od naše vlastite da se ljudska logika ne može primijeniti. Mislim da trebamo napraviti razliku između izvanzemaljske inteligencije i inteligentnih izvanzemaljaca. Princip Occamove britve kaže da kada pokušavamo shvatiti fenomen, ono što se može učiniti s manje [pretpostavki/koncepata] je učinjeno uzalud s više.

Biblija možda sadrži trag za nas u Mateju 24 kad Isus kaže:

“Jer tada će biti velika nevolja – tuga, jad i ugnjetavanje – takva kakve nije bilo od početka svijeta do sada; i kakve više neće biti. I da ti dani nisu bili skraćeni, nijedno ljudsko biće ne bi izdržalo ili preživjelo; ali za volju odabranih ti dani će se skratiti. Ako ti u to vrijeme itko reče, ‘Gle, ovdje je Krist, Mesija!’ ili ‘Tamo je!’, ne vjerujte u to. Jer lažni će se Kristovi i lažni proroci pojaviti, i pokazivat će velika znamenja i čudesa, da bi prevarili i zaveli, ako je moguće čak i odabrane… Stoga ako ti kažu, ‘Gle, On je u divljini’, nemojte ići tamo; ako vam kažu, ‘Gle, on je u tajnim mjestima ili unutarnjim prostorijama’, ne vjerujte… Gdje god ima palih tijela, tamo će se skupljati lešinari.” (Glava 21-28 Amplified, Zondervan, 1985.).

Čovječanstvo je, zaista, palo tijelo. Fragmentirana duševna jedinica. Kad životinja u divljini postane oslabljena, lešinari počinju kružiti naokolo u velikim brzim krugovima na nebu, čekajući krah. Tada kreću s hranjenjem, ne ostavljajući ništa osim kostiju. Silovali smo i pljačkali naš planet do te mjere da nas više ne može još dugo izdržavati. Unatoč naporima podizanja svijesti od strane zagovornika New Age-a, nastavljamo se mrziti i boriti s našom braćom sve dok gotovo svako društvo na planeti ne bude na rubu kolapsa.

Znanost je pretpostavila spor i postupan evolucijski proces i nastojala je sa svom svojom moći prilagoditi sve podatke tom kalupu. Ono što se ne uklapa je reinterpretirano ili ignorirano. Pretpostavlja se da ne samo da smo evoluirali kao ljudska bića iz nekog pretka primata, već da evoluiramo i kao kultura. Znanost nam je dala svemirski program, laser, televiziju, penicilin, sulfa-lijekove, te niz drugih korisnih izuma koji naizgled čine naše živote tolerantnijima i plodonosnijima.

Međutim, lako možemo vidjeti da to nije slučaj. Nakon tri stoljeća dominacije znanosti, može se reći da nikada prije čovjek nije bio toliko bespomoćno postavljen pred rub takvog totalnog uništenja. Naši životi, kao individue i grupe i kulture, stalno se pogoršavaju. Zrak koji udišemo i voda koju pijemo su zagađeni gotovo iza granica podnošljivosti. Naša hrana je prepuna tvari koje jako malo doprinose prehrani, i mogu, u stvari, biti štetne za naše zdravlje. Stres i napetost su postali prihvaćeni dio života i može se dokazati da su ubili milijune ljudi. Mržnja, zavist, pohlepa i svađa se eksponencijalno uvećavaju. Kriminal se povećava devet puta brže nego populacija. Gutamo beskonačne količine tableta kako bi se probudili, kako bi zaspali, kako bi odradili posao, smirili naše živce i kako bi se dobro osjećali. Stanovnici Zemlje troše više novca na rekreativne droge nego što troše na stanovanje, odjeću, hranu, školovanje ili bilo koji drugi proizvod ili uslugu. (To je iznos od pola bilijuna dolara godišnje.) Milijuni ljudi su bez odgovarajuće prehrane i uvjeta stanovanja. Dvije stotine i četrdeset milijuna djece će umrijeti od izgladnjelosti prije 2000. godine, dok mi plaćamo zabavljačima milijune dolara da bi nas zabavljali dok se mi guramo da dođemo do kreme, sapuna ili paste za zube koja će nas napraviti seksi ili privlačnima. Nije ni čudo što smo privukli lešinare kozmosa!

Izvanzemaljska prisutnost na našoj planeti je realna. Oni koji odluče zatvoriti svoje oči ovoj realnosti, to rade na svoju vlastitu odgovornost. U posljednje vrijeme su najveće filmske kompanije i televizijski programi povećali svijest javnosti o tome. Međutim, stav koji su zauzeli mediji općenito je sklon svrstati tematiku u područje znanstvene fantastike. Mediji sustavno ismijavaju izvješća, a tabloidi pretjeruju u izvješćima do točke apsurda kako javnost ne bi imala pojma da su ulozi u ovoj igri pravi i da se ona igra neprekidno. Knjiga Clear Intent autora Lawrencea Fawcetta i Barryja J. Greenwooda (Prentice-Hall, 1984.), pruža obilne, nadmoćne i nepobitne dokaze, utemeljene na vladinim vlastitim dokumentima, da su u posljednjih 40 godina ili više naši najviši javni djelatnici i elita naših tajnih i obavještajnih službi namjerno i uporno lagali građanima, koji plaćaju poreze, o pitanju izvanzemaljaca.

Neću reći da je ikakva obrana protiv ovakve vrste invazije praktički moguća. Sva istraživanja nisu uključena a ono što sam istražila tjera me na razmišljanje da ova bića mogu poharati naš svijet, naše živote, naše umove, po volji. No, čovjek se mora zapitati zašto prolaze kroz toliko muke kako bi nas nagovorili da prihvatimo njihovu potpunu kontrolu ako je mogu uzeti kad god ih je volja. Možda nas mogu poharati samo fizički. Srela sam se sa slučajevima gdje se činilo da su izvanzemaljci izvukli deblji kraj u interakciji i više nisu pokušavali kontaktirati. Bez daljnjih istraživanja još je prerano otkriti metode korištene za odbijanje ili kontrolu događaja, ali dostatno je reći da vjerujem kako je određeni proces jedinstveno učinkovit.

Pronalazim sve više i više dokaza da one koji misle da su vidoviti ili koji imaju proročanske “snove” ili vizije, ili druge vrste psihičkih iskustava, ustvari redovito posjećuju izvanzemaljci. Jaques Vallee procjenjuje da postoji veliki broj mogućih viđenja i/ili kontakata. On pretpostavlja da sigurno postoje milijuni takvih slučajeva uključujući one koji nisu iznešeni zbog straha od ismijavanja kao i one koji su zaboravljeni, možda zbog tehnika kontrole uma. Onda ide dalje i kaže da mu je teško vjerovati u mogućnost da bi pripadnici civilizacije koja ima sposobnost putovanja vremenom i prostorom, došli u tolikom broju kako bi činili “glupe” stvari kao što su otimanje ljudi i pravljenje primitivnih eksperimenata ili pregleda na njima. Moram se složiti. Naši doktori i znanstvenici mogu obaviti mnoge od tih postupaka koji se pripisuju izvanzemaljcima i to sa mnogo manje boli i traume.

Moje mišljenje je da se mi ovdje ne bavimo s materijalnom, zemaljskom tehnologijom! Za Boga miloga, ovi entiteti prolaze kroz zidove, izvlače ljude iz njihovih tijela, kontroliraju umove, paraliziraju tijela, utječu na vremenske uvjete itd. Sva ova svojstva su kroz povijest pripisivana anđelima, demonima ili vampirima.

Kada gledamo na problem izvanzemaljaca, neprestano viđamo termine koji opisuju “svjetlo” ili “svjetla” ili srodni fenomen. Ovo ima tendenciju da među sudionicima stvori dojam da je doživljaj “dobar za njih”.

Apostol Pavle je napisao u drugoj poslanici Korinćanima:

“…jer sam Sotona se maskira kao anđeo svjetla, stoga nije začuđujuće ako se njegovi sluge također maskiraju kao predstavnici pravednosti. Njihov kraj će odgovarati njihovim djelima.”

To nam daje direktan nalog da promatramo djela, ili plodove radije nego pojavu ili što nam je kazano od navedenih bića.

Kao dodatak ovome Isus kaže u Mateju 12:33:

“Ili učini stablo zdravim i njegove plodove zdravima, ili učini stablo trulim i njegove plodove trulima; jer stablo je znano i prepoznato i suđeno po svojim plodovima.”

Svrha svega toga je, čini se, da jedini kriteriji koje možemo imati kako bi ocijenili bilo koji fenomen su plodovi koji iz njega proizađu, jer moguće je da se stvari prikažu kao pozitivne a da to u stvarnosti nisu. Gotovo bez izuzetka, osobe koje su iskusile “otmice”, kad su površinska ili zaslonska sjećanja istražena na kompetentan način, otkrivaju sjećanja događaja toliko jezivih u njihovim implikacijama da se prvotno tumačenje mora pažljivo pregledati. Strah pobuđen u ovim iskustvima je opipljiv. Ipak, izvanzemaljci nekako uvjere žrtvu da je to “za njihovo dobro” ili “za dobro planeta” ili “za poboljšanje naše rase”. No, Isus nam je rekao da je Sotona lažljivac i otac laži.

Druga poslanica Timoteja 1:7 kaže: “Jer Bog nam nije dao duh bojažljivosti – kukavičluka, duh plašljivog i pokornog i ulizičkog straha – nego duh snage i ljubavi i mirnoće i dobro uravnoteženog uma i discipline i samokontrole”. I prva poslanica Ivana 4:18 kaže: “Nema straha u ljubavi – užas ne postoji; nego potpuna savršena ljubav koja protjeruje strah van kroz vrata i protjeruje svaki trag užasa”. Međutim, kumulativni učinak izvanzemaljskog miješanja je strah, zbunjenost i izobličenje stvarnosti do te mjere da su životi mnogih nepovratno rastrgani.

Pretpostavljam da netko može argumentirati da smo izazvani da volimo naše izvanzemaljske otimače kako bi u potpunosti testirali svoj kapacitet za potpunu savršenu ljubav. Međutim, mislim da postoji mnogo drugih pitanja za razmatranje prije nego netko prihvati taj zaključak.

Što to znači za nas u praktičnom smislu, ovdje, na Zemlji, danas?

To može značiti da su izvanzemaljske inteligencije, slijedeći put služenja sebi, utjecale na vođe našeg društva da nas vode putem samouništenja tako da bi se oni, izvanzemaljci, mogli okupiti oko palog tijela naše rase i hraniti se našim emocijama, energijama, našim vlastitim mesom. Ovdje su, namjerno nas zastrašuju na svaki mogući način kako bi nas držali zbunjenima i izvan ravnoteže. Ubacuju filozofske laži i izobličenja u našu kulturu kako bi što je više moguće ljudi zalutalo. Kontroliraju lavove industrije, vlade i kulture tako da je ono što postoji u našem svijetu izopačeno s “izvijanjem”, jedno čudnovato naopako, rastavljeno, iskrivljeno postojanje u kojem vlada prevara i laž. Mi živimo u zastrašujućem, naopakom svijetu gdje sve što njegujemo kao dobro, plemenito, iskreno i pravedno, biva poremećeno, uprljano, deformirano i učinjeno ružnim. I još groznije od ovog, mi prihvaćamo to kao normalno! I još jezovitije, mi odbijamo sve to uočiti i idemo tako daleko da tvrdimo da sve te stvari ne postoje nigdje osim u našim umovima. I, kako se čini, oni mogu harati našim realitetom kako ih je volja bez našeg pristanka.

Ako pogledamo dublje u fenomen NLO-a/izvanzemaljaca, vidimo stvari koje se jednostavno ne uklapaju. Razina zbunjenosti na ovom polju je užasavajuća. Čini se da je sve laž i prevara. Slojevi i slojevi laži. Zbunjenost, zbunjenost i još zbunjenosti.

Vrijeme je da se svijet probudi u vezi ovog fenomena. U prošlosti smo se bavili s diskarniranim bićima i demonima. Mi se bavimo s diskarniranim bićima i demonima i sada, samo što ih zovemo “izvanzemaljci”. Vjerojatno su to uvijek i BILI “izvanzemaljci”!

Napad ovih bića je polagan, oprezan i podmuklo varljiv. Jedina obrana koju imamo je znanje – biti sposobni od trenutka do trenutka znati gdje smo, što se događa, i koji izbor donijeti. “Ako obitavate u Mojoj riječi, čvrsto se držite Mojih učenja i živite u skladu s njima… znat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” Ta istina uključuje stvarnost duhovnih i demonskih opsjedanja.

Bili smo upozoreni da će se pojaviti određene sile u ovom vremenu koje će biti toliko zbunjujuće i toliko varljive kako bi “prevarile i zavele, ako je moguće, čak i odabrane…” Smatram da to znači da su odabrani, zapravo, glavne mete. Moj rad sa žrtvama izvanzemaljskih otmica u nekim slučajevima to i dokazuje.

No, najveća prevara od svih je, kao što sam prije navela, učenje da ne postoje negativne sile, a ako i postoje, u svakom slučaju, da ne moramo brinuti o njima zato jer ako budemo imali samo lijepe misli, ako meditiramo redovito i koristimo naše afirmacije, onda ništa odvratno neće ući u našu stvarnost.

Nakon trideset i pet godina proučavanja i poučavanja metafizike, uključujući i dubinske analize o opsjednutosti demonima, mogu vam čvrsto reći da se zlo nagovješćuje u naše živote pod maskom dobrote i istine. Poteškoće pri razgovoru o zlu danas ne leže u čudnom ili bizarnom, nego nastaju zbog inzistiranja medija da su religiozna gledišta dobrog i zlog zastarjela. Problem je dodatno pogoršan New Age učenjem da “zlo” jednostavno ne postoji osim ako ga pojedinac ne stvori u svojoj stvarnosti. Ovo je važna točka jer proces zla prati liniju erozije naše spiritualnosti kroz eroziju znanja. Ne postoji bolji način za zaštititi aktivnosti zla nego da im poričemo postojanje! Istina je, u apsolutnom smislu, da je zlo “sebstvom-kreirano”. No vrlo često sebstva koja stvaraju zlo i koja ga žele ovjekovječiti su ona na višim razinama denziteta i protiv kojih nemamo obrane osim kroz znanje o tome tko su i kako djeluju. Moramo naučiti o lažima kako bi mogli uočiti istinu.

Postoje oni koji govore o “palim anđelima” koji su postali “Sotonine sluge”. Međutim mnoga drevna učenja opisuju ovaj stav, ovu suštinu zla, kao nešto što postoji “Od početka vremena”. To ukazuje da je oduvijek postojao put “tame” ili “služenja sebi” još od trenutka stvaranja. To znači da na jednoj strani kovanice imamo ljubav prema bližnjem svom kao čin voljenja Boga i sebe, a s druge strane, podjednako važeću, no oprečnu filozofiju o voljenju sebe kao Boga i korištenju drugih kako bi ovjekovječili ovu ljubav prema sebi. Možda bi se čak moglo reći da bez takve napetosti između opozicija, ništa ne bi moglo ili ne bi postojalo.

Čini se da, na apsolutnoj razini, ništa u egzistenciji zapravo ne može biti nazvano “lošim”. Bez raspeća ne može biti uskrsnuća. Bez tame za pročišćavanje, ne može biti ni velikog dotoka svjetla. Sila tame je ta koja odnosi grijehe Zemlje. Svjetlost je ta koja onda donosi istinu kako bi popunila oslobođeni prostor.

Ako izbacimo izraze svjetlost i tama, dobro i zlo, onda nam ostaju klinički izrazi – pozitivni i negativni polariteti. Postoji vrh negativnog polariteta i tamo se nalaze entiteti iz mnogih svjetova koji slijede ovaj put. Moramo razumjeti da to jest put. Ima vrijednost u svijetu stvaranja. Ukoliko je bilo namijenjeno da bude uništen, zar Bog ne bi mogao prekinuti sve naše probleme i umiješati se i vratiti tu energiju Sebi?

Postoje oni koji vjeruju da im usmjeravanje vlastite pažnje na te ideje “daje energiju”. Ovo je istina samo ako se osoba fokusira na ovaj način s namjerom sudjelovanja. Međutim, apsolutno je potrebno imati opsežno razumijevanje ovih negativnih sila kako bi mogli znati kako da im damo manje energije.

“Jedina stvar potrebna za trijumf zla je da dobri ljudi ne učine ništa.”

Najsigurniji znak opsjednutosti je gubitak kvalitete ljudskog identiteta. Ovo je zanimljivo u svjetlu činjenice da mnogi opisuju svoje otmičare kao iznimno “neljudske” i da su naizgled bez emocija. Postoji neka esencija, neka vrijednost koju kao odvojeni i cjeloviti ljudi cijenimo i poštujemo, a koja je napadnuta, erodirana ili uništena đavoljim opsjednućem. Ovo nema nikakve veze s funkcijama naših tijela. Opsjednuti ljudi mogu djelovati i djeluju uspješno na svom poslu i u društvu općenito. Zapravo, što je opsjednuće savršenije, manje je vjerojatno da će postojati bilo koji poremećaj u svakodnevnim djelatnostima.

Međutim, oni koji su savršeno opsjednuti nemaju kvalitete unutarnjeg sebe i međupovezanost s drugim ljudskim bićima koju opažamo kao ljudsku. Možemo vidjeti ljudskost kao varijablu, možemo misliti da ju nemaju svi jednako, čini se da je neki imaju malo – onu koju mi imamo može varirati ili u potpunosti podbaciti.

Većina religija u svijetu vidi izvor ove ljudskosti kao dar od Boga u njegovim mnogim licima. Proces opsjedanja se sastoji od erozije ljudskosti koju Bog daje.

Opsjednuće nije proces magije. Duh je stvaran; duh je stvaran obrazac energije; energija/duh je osnova sve materije. Kao što djelići željeza stvaraju obrasce na papiru koji je smješten iznad magneta, to rade i naša tijela i sve forme građene od atoma u trodimenzionalnoj stvarnosti reagirajući na elektromagnetska htijenja duha. I znajući to, čini se da postoji rat duha koji se odvija u sadašnjem vremenu, i da je velik dio ovog rata vođen kroz interakcije između izvanzemaljaca i ljudi, i između samih ljudi, te čak unutar samih ljudskih individua.

Rečeno mi je u jednoj sesiji hipnoze s klijentom da se stvaran rat vodi u višim denzitetima na našem nebu. Pitala sam ga zašto mi to ne možemo vidjeti. Rečeno mi je da mogu, ako jednostavno obratim pažnju na vrijeme i tektonsku aktivnost na planetu. Primila sam zanimljivu potvrdu ove izjave nekoliko dana nakon toga u studenom 1994. u izdanju časopisa Earth:

“Čudne stvari se događaju u gornjim slojevima Zemljine atmosfere. Nešto tamo gore oslobađa kratke, intenzivne bljeskove gama zraka. A misteriozni oblici sjaje iznad grmljavinskih oluja.” (Upward Lightning, Steve Mirsky)

Hoće li se na kraju ove aktivnosti prenijeti u nama stvarne događaje na našem nebu? Ja mislim da, uvjetno, možemo reći da. Jedan od mojih subjekata je govorio o ogromnoj armadi svemirskih brodova koji dolaze prema nama “jašući na valu” koji je navodno velika erupcija kozmičke snage koja dolazi k nama kao odgovor na veliku negativnu aktivnost na našoj planeti. Sve ovo je poprilično jezivo i morali bi se zapitati je li to još jedna laž da izazove strah u nama ili je dio toga istinit a dio lažan? Poteškoću koju imamo je u razumijevanju koje moći ta bića posjeduju i možemo li se obraniti i kako.

Ako čitatelj od mene očekuje da odmah dam odgovore, bit će razočaran. Informacije koje zasad posjedujem trebaju više istraživanja i primjene prije nego ih prezentiram. Moja vlastita iskustva i iskustva onih s kojima sam radila pokazala su mi da možda nije moguće praktički učiniti bilo što u fizičkom smislu da zaštitimo sebe. Jedino što mislim u svezi toga je: ako ova bića mogu dobiti sve što žele jednostavno tako da dođu i preuzmu ono što žele, bi li potrošila toliko vremena stvarajući užas i zbunjenost? Alternativan zaključak bi bio: možda su užas i zbunjenost upravo ono što oni žele proizvesti jer se time hrane.

Jedina stvar koju u ovom trenutku mogu reći je da vjerujem da nas se iskorištava i lukavo vara. Imamo povijesne zapise ovih fenomena koji se protežu tisućama godina u prošlost. Također imamo povijesne zapise načina i sredstava kako da se nosimo s navedenim fenomenom u smislu naše zaštite. Trebamo preispitati našu prošlost i naučiti što su znali drevni narodi. Moramo odstraniti oblake mita i iskrivljenost kojom je okružena istina i otkriti koje moći mi zaista imamo i kako ih manifestirati. I onda, što je još važnije, moramo znati kada i kako manifestirati naše istinske sposobnosti. Ovi momci ne bi provodili toliko vremena terorizirajući nas i pokušavajući ući unutra na stražnja vrata ako bi bilo moguće za njih da se ušetaju direktno. Postoji nešto što mi imamo, što oni žele. Postoji neka moć koju mi imamo koju oni ne žele da otkrijemo. Moramo saznati što je to. To bi mogla biti naša jedina nada.