Nalazimo se u situaciji u kojoj moramo pribjeći konvencionalnoj terminologiji kako bismo prodiskutirali dio informacija primiljenih od Kasiopejaca. Imajte na umu da su ovi izrazi samo konvencije i da se Kasiopejci obično koriste ekonomičnijom i znanstvenijom terminologijom. Ni u kom pogledu, niti jedan segment ove diskusije ne bi trebalo sagledavati kao išta više no teoriju ili radnu hipotezu! Riječi poput “bog” ili “božanstva” odnose se na energiju i njenu dinamiku a ne na bradatog čovjeka na nebesima!
Termini “Božja Ljubav” trebaju biti sagledani u kontekstu dva primarna “Lica Božja”, Kreacije i Entropije.
Ezoterička učenja nam govore kako živimo u takozvanom “Mixtus Orbis-u”. Tj, živimo u svijetu međusobno izmiješanih istina i laži; i zadatak svakog iskrenog tragaoca za proširenom svjesnošću je sadržan u dugotrajnoj praksi raspoznavanja istine od laži. A to je, u biti, djelo alkemije.
Canseliet, u predgovoru drugog izdanja Fulcanellijevih “Alkemijskih boravišta”, kaže:
“‘U Kraljevstvu Sumpora’, inzistirao je Kozmopolit, ‘postoji Ogledalo u kome se odražava cijeli Svijet. Svatko tko pogleda u Ogledalo sposoban je vidjeti i naučiti tri dijela Mudrosti čitavoga Svijeta i tako postati educiran o tima trima Realnostima.’
“Nesumnjivo, dvojna tajna rođenja i smrti, nedokučiva svjetovnim znanstvenicima, da je od postanka svijeta pa sve do njegova tragičnog svršetka, kao produkta čovjekove pohlepe i ponosa, dostupna otkrivenja kojim Ogledalo Umijeća dariva Adepta nisu jednako nemjerljiva.” […]
“Philippe de Mallery je na svoj profinjeni način zabilježio: ‘Slika Svijeta, u kome su Nedaće i Propasti simbolički prisutne zajedno sa suprotstavljenim osjećajima između Božanske Ljubavi i ljubavi čovjeka.'”
“Prvi simbol direktno ukazuje na prvobitni, ako ne i jedinstveni, izvor svih bolesti današnjeg čovječanstva. Ovo je podcrtano latinskim izrazom čija je simbolika umetnuta i u okultnu igru riječima: ‘Totus mundus in maligno positus est‘; Unutar Vraga sadržan je cijeli svijet.”
Što to znači: “unutar Vraga sadržan je cijeli svijet”?
Što znači to da postoji suprotstavljenost između Ljubavi Božje i ljudske ljubavi?
Riječ “sumpor”, izdvojena, u okultnome predstavlja “vatru duše”. Vatra duše, u alkemijskoj terminologiji, predstavlja Goreću Potragu za Znanjem.
Kasiopejski Eksperiment pruža nam precizno i aktualno objašnjenje značenja izraza “unutar Vraga sadržan je cijeli svijet”, kao i duboko razumijevanje fraze “suprotstavljeni osjećaji između Ljubavi Božje i ljubavi čovjeka”.
Jedan od glavnih koncepata, prezentiranih od strane Kasiopejaca, jest kako postoje DVA DUHOVNA PUTA; od kojih je jedan služenje samome sebi kao božanskome (Orijentacija Prema Sebi) – potreba da se asimiliraju energije tuđe slobodne volje u vlastite svrhe i osobna uvjerenja – a druga je služenje drugima kao božanskome (Orijentacija Prema Drugima), uključujući sebe same, uz apsolutno poštovanje tuđe slobodne volje. Oni su, dakako, pojasnili i obrazložili taj fundamentalni univerzalni zakon što je vodilo Lauru kroz brojna iskustva i istraživanja koja su razotkrila dublju prirodu ovog zakona i njegove primjene.
Kasiopejski materijal nam sugestira da biće koje pomaže drugima to radi isključivo samo onda kada je to od njega zatraženo. Pitati, kao suprotnost manipulaciji (koja uključuje laži i prevaru), je ključ, a pitanja se mogu postavljati na različite načine, na raznim psihičkim i psihološkim nivoima. Drugim riječima, nije neophodno da osoba “pita na sav glas” da bi iskreno pitala, a isto tako netko tko naizgled postavlja pitanje može zapravo manipulirati i obmanjivati.
Manipulacija može uključivati i vrlo suptilne igre uma ili drske laži izrečene u svrhu ostvarenja vlastitog cilja i upravljanja drugom osobom zbog vlastite dobiti, a cijela je predstava bazirana na obmani, tj. lažnoj prezentaciji njih samih. Ukratko, mnogo je onih koji samo naizgled “pitaju”, dok uistinu manipuliraju.
Kasiopejske informacije sugeriraju kako OPS put vodi ka “crnoj rupi” i kako bića koja dosegnu OPS postojanje na višim razinama doslovno mogu implodirati u same sebe, vraćajući se u oblik postojanja primarne tvari, polovice SVEGA što jest, u stanju mirovanja, sna; izabravši materijalizaciju “misli ne-bitka”.
Ako pogledamo pradavni jin-jang simbol, cijeli koncept postaje lako razumljiv. Crna polovica kruga unutar sebe sadrži bijelu točku, koja simbolizira minimalnu svijest materije. Bijela polovica kruga u sebi sadrži crnu točku, koja simbolizira minimalno materijalizirano stanje postojeće svijesti.
Bitno je naglasiti kako u središtu materije postoji “budan i svijestan” Misaoni Centar koji djeluje kao “akumulator” svijesti koja će biti “materijalizirana”, izrazimo se tako. Njegova prisutnost je neophodna s obzirom da je apsolutni ne-bitak nemoguć.
Isto tako, u središtu kreativne svijesti postoji crna točka koja predstavlja prihvaćanje misli o ne-bitku, kao legitiman izbor u “iskustvu” kreacije.
Tim se temama bavimo, do određene mjere, na ovim stranicama. Laura je postavila pitanja o tome u nekoliko navrata, evo jednog od interesantnijih primjera:
P: (L) Kada smo ranije pričali o nestabilnim gravitacijskim valovima i kada sam pitala što uzrokuje njihovu nestabilnost, odgovorili ste mi “upotreba” i kako je OPD disperzija, a OPS “skupljanje” gravitacije. Izvela sam iz toga neke pretpostavke i zanima me da li to znači kako je davanje drugima, makar to davanje bilo sa zadrškom, jer smo svijesni kako bi daljnje uplitanje značilo samo produženje lekcije koju ta osoba mora svladati – raspršivanje gravitacije; a nametanje mentalne ili drugog oblika kontrole nad drugima, čak i ako je osoba nesvjesna da isisava energiju iz drugih – je skupljanje gravitacije?
O: Blizu.
P: (L) Dakle, kada sakupljamo gravitaciju, postajemo nešto poput crne rupe, uvlačimo se u sebe same?
O: U konačnici.
P: (L) I čini mi se kako je jedna od stvari koje radimo otpuštanje gravitacije sakupljene unutar nas?
O: Ukoliko je to vaš izbor ili vaš put.
P: (L) Da li je izbor usko povezan sa putem, na način na koji ja to tumačim? Da li je to samo dio naše unutarnje konfiguracije u esenciji duše?
O: Blizu.
P: (L) I postoje ljudi za koje je OPS samo njihov izbor. To je njihov put.
O: Blizu.
P: (L) Znači, stvar je osude i pogreške pokušavati preobratiti drugoga na svoj put, čak i ako uviđamo kamo ih njihov put vodi, u destrukciju? To je još uvijek njihov put?
O: Da.
P: (L) I ukoliko im šaljemo “pakete ljubavi i svjetla”, a oni su izabrali svoj put, mi idemo protiv njihove slobodne volje?
O: Možeš im isto tako slati “pakete” izbljuvka jer će oni isto reagirati.
Kada uzimamo u obzir OPS i OPD, ključna premisa je “laži i manipulacije” nasuprot “istini”.
Kasiopejski materijal postavlja ovu tematiku kao izbor između objektivnosti i subjektivnosti.
Život je religija. Životno iskustvo odražava odnos osobe prema Bogu. Oni koji spavaju su oni od malo vjere, u smislu njihove interakcije sa kreacijom. Neki ljudi smatraju kako svijet postoji da bi ga nadvladali ili ignorirali ili isključili. Za takve osobe, svijet će nestati. Oni će postati upravo ono što su dali životu. Pretvorit će se u ništa više no san iz “prošlosti”. Ljudi koji poklanjaju punu pažnju svim stranama objektivne stvarnosti, postaju stvarnost “budućnosti”.
Sve nas to dovodi do Borisa Mouravieffa i njegove rasprave o “A” i “B” utjecajima. Mouravieff je prenosio “tradiciju” koju očigledno ni sam nije u potpunosti shvaćao. U kontekstu Kasiopejskih informacija, Mouravieffova “tradicija” postaje razumljivom. Evidentno je kako su “A” utjecaji subjektivne percepcije i interpretacije stvarnosti. “B” utjecaji su “objektivni”.
Naravno, podrazumijeva se kako je objektivnost, u našem trenutnom stanju, u našoj sadašnjoj realnosti, teško doseziv komoditet. Ipak, stremljenje ka objektivnosti, ka objektivnoj istini, je proces “asimiliranja” B utjecaja. To je “kruh života”. Na francuskom jeziku, kruh je “bol”, i istina je kako, veoma često, uvidjeti stvarnost kakvom zapravo jest nasuprot onoga što bismo ŽELJELI vidjeti (OPS) jest bolno. Još je bolnije djelovati.
Boris Mouravieff je napisao u prvom dijelu Gnoze:
Uvjeti neophodni za potragu za Putem su četiri:
- strastvena želja da ga se dosegne;
- rasuđivanje;
- željezna disciplina;
- inicijativa.
Prvi je uvjet, dakako, neizbježan. Ukoliko ga ne zadovoljavamo, nastavak je besmislen. Ali jednom kada se rodi ta strastvena želja, osoba se mora potruditi razviti sposobnost moći rasuđivanja pod svaku cijenu.
Ponovimo još jednom kako živimo u Mixtus Orbis-u, unutar koga se stvarne i zamišljene činjenice i fenomeni zamršeno prepliću. […]
Mi [naglašavamo] pravilo rasuđivanja, bez kog je nemoguće postići išta bitno na putu ezoterije. Poteškoća je u tome što čovjeku nije dano razumjevanje apsolutnog koncepta Dobra i Zla. Svako svjetlo koje zasja u našem oku donosi sa sobom i komadić sjene. Zbog toga su zavedeni čak i oni dobre volje, sa darom profinjene inteligencije. U svoj pravednosti, čak i kada najiskrenije želimo riješiti problem, uvijek ćemo naići na jednaki postotak argumenata za i protiv mogućeg rješenja. To se dešava u tolikoj mjeri da smo u nemogućnosti donijeti ikakvu odluku, paralizirani smo i čekamo ad majorem diaboli gloriam…
Osoba čija psiha nije usmjerena idejom vodiljom je uglavnom statična, sve dok se ne desi moment, obično vođen slučajnim impulsom, u kome se donosi odluka koja će odrediti njegov život u godinama koje slijede.
Za onoga tko otpočne potragu za Putem, sve se to mijenja. Ova potraga utvrđuje trajan cilj. Tada je, i bez napuštanja relativnosti, takva osoba sposobna definirati u praksi vlastite pojmove pozitivnog i negativnog: sve što ga vodi prema njegovu utvrđenom cilju i pomaže mu doseći ga, ili potpomaže dostizanje istog, jest Dobro; sve što ga odmiče, zadržava i zaustavlja, usporava i udaljava, općenito sve što stvara materijalne ili psihološke prepreke na njegovu putu koji vodi prema ostvarenju utvrđenog cilja, jest Zlo.
Ova definicija je općenita; ali se poglavito odnosi na potragu za Putem.
Kako se napreduje na putu Ezoterike, unutarnji osjećaji se intenziviraju, ponekad i do nemjerljivih razmjera. Dok su se unutarnji šokovi ranije savladavali bez većeg napora, sada oni mogu baciti tragatelja u pravu krizu savjesti. […]
U stvarnosti, ova je unutarnja borba od najveće važnosti za osobu. Ta borba uzrokuje unutarnju tenziju koja raste do stupnja u kome se u većini slučajeva čini kako je psihički nepodnošljiva. U ovom trenutku dolazi do frikcije različitih elemenata Osobnosti sve dok ne dođe do izbijanja plamena, kojim će srce biti osvjetljeno. Ova vatra, koja poprima proporcije plamteće peći, napokon potiče fuziju unutar osobe, stapanje o kome je već prije bilo govora i koje, ukoliko je ispravno primjenjeno, uspostavlja prvi bitan i opipljiv rezultat ezoteričnog rada. […]
Ljudska Osobnost može sadržavati tri različita stanja, analogna trima stanjima tvari. Prije prvog Praga, “Ja” Osobnosti je u čvrstome stanju. To znači kako “molekularne” sile privlačenja unutar nje prevladavaju nad centrifugalnim silama. Psihološki, to je stanje okarakterizirano egoizmom: sve za mene. U tom čvrstom stanju, čovjek ne razumije nikoga. U određenim slučajevima, kada je čvrst kao čelik – u rijetkim slučajevima, mora se priznati – smatra kako je uvijek u pravu i pripisuje svoje neuspjehe drugima ili “slučajnosti”. Siguran je u sebe.
Onda, nakon dosezanja prvog Praga, tragaoc više nije u čvrstome stanju, jer više ne vjeruje u apsolutnu vrijednost “A” utjecaja. Već ima određene sumnje, uočivši postojanje “B” utjecaja i počinje ih razlikovati od drugih. Dosegnuvši prvi Prag, više se ne nalazi u stanju krutosti, postao je savitljiv. Tijekom rada između dva Praga, mentalno “Ja” postaje sve mekše, tekuće.
Na isti način kao što fizička tekućina ima sposobnost zauzimanja forme posude u kojoj se nalazi, tako je i tekući mentalitet sposoban razumijeti druge kao i sebe, preuzimajući njihovu formu. U svakodnevnom govoru opisali bi takvo stanje čovjeka izrazom “otvorenog uma”.
Nakon prelaska drugog Praga, čovjek broj 4, koji je sada postao čovjek broj 5, stječe plinovito mentalno stanje – prodire svugdje i dozvoljava mu razumijevanje svih bića i svih stvari. […]
Nakon drugog Praga, otpočinje istinski Put. […] unutarnji čovjek ulazi na viši nivo ezoteričkog učenja na osmome stupnju. Sada je obavezan otpočeti podučavanje drugih. Tijekom podučavanja stiječe nove sposobnosti koje odgovaraju određenim elementima njegove Individualnosti. […]
Na ovome stupnju čovjek postaje gospodar, viđen odozdo, ali viđen odozgo on ima titulu asistenta. Prva osnovna nova sposobnost – zajednička svim Individualnostima i razvijena kroz sve nivoe [tijekom uloge učitelja] – jest sposobnost spontanog razlučivanja istine od lažnoga. Ta će sposobnost biti prepoznatljiv znak novog čovjeka u Ciklusu Duha Svetoga. [Mouravieff, editirano radi boljeg razumijevanja]