Sakupljeni dokazi – koji uključuju vladine dokumente – sugeriraju kako je grupa stručnjaka koji rade u sjeni brojnih organizacija nacionalne sigurnosti, iscenirala i izvršila najmasovnije zataškavanje u povijesti vlade; te kako su pokret Ljudskog potencijala kao i New Age pokreti koji su potom uslijedili, bili ključni elementi ove zavjere prikrivanja. Drugim riječima, ne samo da su iskoristili „raznobojnu zajednicu“ alternativnih ideja kao nesvjesni alat za dezinformaciju, već je krajnje vjerojatno kako je većina njih i kreirana od strane COINTELPRO-a. Iako je značenje imena bilo Kontraobavještajni program, cilj nisu bili neprijateljski špijuni. FBI je postavio temelje za eliminaciju „radikalne“ političke opozicije unutar SAD-a. Ono što većina ljudi ne uviđa, jest kako je to bila psihološka operacija visokog nivoa, specijalno kreirana u svrhu promoviranja „ideoloških“ trendova – uvjerenja i sl.
Prikrivanje i zataškavanje NLO informacija nije ništa neobično. Država sposobna provoditi kritične eksperimente kontrole uma, biološka zaprašivanja američkih gradova, nezakonita presretanja pošte i telekomunikacija, vojna nadziranja domaćinstava diljem države, ljudske injekcije plutonija i sifilisa, raznovrsne udare i atentate, manipulacije medijima i bezočno laganje na svakodnevnoj bazi, posve sigurno je isto tako sposobna lagati i o NLO-ima. Zapravo, baš institucije upletene u takve neugodne i podzemne aktivnosti bile su te kojima je od najvećeg interesa očuvanje tajnosti NLO tematike.
Zbog čega su bile toliko zabrinute? Kao što se svi pitamo: čemu tolika tajnost? Zasigurno, ukoliko vojska istinski vjeruje u ono što nam govore već godinama o NLO-ima – kako su to uglavnom samo kriva tumačenja prirodnih fenomena – teško je vjerojatno da bi oni sami bili zainteresirani za taj problem. A ipak, u ovom slučaju, oni to jesu. […]
Unutar aparata nacionalne sigurnosti, a ne među civilima, nalazi se većina dijelova ove slagalice. NLO-i imaju implikacije nacionalne sigurnosti, ako ni zbog čega drugoga, onda stoga jer uključuju upletenost vojske brojnih nacija. Stvar je dakle u tajnim protokolima, situaciji koja postoji preko 50 godina i koja se neće promijeniti u skorije vrijeme… Dimenzija vojne upletenosti u NLO problematiku ostaje zaključana unutar svijeta povjerljivih informacija.
Neki vjeruju da tako i treba biti. Može li se javnost uistinu nositi sa istinom o vanzemaljcima? Ukoliko postojanje drugih predstavlja prijetnju čovječanstvu, primjera radi, što bi prosječna osoba mogla učiniti po tom pitanju? Neki ljudi smatraju kako je tajnost u vezi NLO-a od najboljeg javnog interesa. Kakva god da bila vrijednost ovih osjećaja – koja ja ne dijelim – „opći interes“ nije nikada bio primarna briga onih koji donose te odluke. Ultimativno, aparat nacionalne sigurnosti postoji ne sa svrhom zaštite javnosti, već samoga sebe. Privrženost Amerikanaca fikciji reprezentativne vlade, ili – Bože sačuvaj – demokraciji, zamaglila je njihovo prosuđivanje i sposobnost viđenja svog društva onakvime kakvo ono uistinu jest: oligarhija koja se koristi formama demokracije kako bi utišala i odvratila pažnju javnosti. Suludo je umišljati kako oligarhija nije okupirana održanjem svoje pozicije, na teret svega ostalog.
Ukoliko prihvatimo stvarnost postojanja vanzemaljskog života, na što upućuju NLO dokazi, mi moramo biti spremni razmotriti tu situaciju kao potencijalnu prijetnju. Izvještaji o vojnim susretima sa NLO-ima upućuju na to. S obzirom da je javnost potpuno nespremna suočiti se sa tom prijetnjom, preostaje nam samo nada kako će one grupe koje se bave time djelovati u svrhu općeg interesa. Tijekom ovog razdoblja [o kome Dolan piše u svojoj knjizi] te grupe nisu uvijek radile u svrhu općeg interesa, kada se radilo o drugim stvarima. Malo je razloga za vjerovati kako je situacija imalo drugačija kada se radi o pitanju vanzemaljske prisutnosti.
Od 1970-te tematika NLO-a postala je još kompleksnijom. Susreti se i dalje odvijaju diljem cijeloga svijeta, čak i mnogo učestalije nego tijekom proteklih godina. Istovremeno, NLO-i su poprimili potpuno šizofrenični kulturni tretman. Unutar popularne kulture, NLO-i i vanzemaljci dobivaju pečat prepoznavanja kakav nikada nisu imali tijekom razdoblja hladnog rata. A ipak, bedemi „službene kulture“ – akademije, glavne medijske struje, vlada, te elementi nacionalne sigurnosti – nastavljaju sa ignoracijom ili cijelu stvar tretiraju kao smiješnu. Lako je uvidjeti kako ni ABC Nightly News niti American Historical Review ne smatraju taj predmet vrijednim analize. […]
Tijekom većeg dijela posljednje tri dekade prošlog stoljeća učinjeno je vrlo malo od strane većih organizacija na području okončanja vladine tajnovitosti u vezi NLO-a, ili obraćanja javnosti sa potpunijim izvještajem o toj temi. Umjesto toga, utrošen je veliki trud u prikrivanju ogromnih količina podataka za… tko zna što?
Pridodano tome, sada postoje organizacije koje služe u svrhu profesionalnog javnog obezvrjeđivanja informacija. Vojska i obavještajna zajednica i dalje odaju povezanost sa brojnim NLO organizacijama, a poznato je i preko nekoliko slučajeva NLO dezinformacija poteklih od strane obavještajnog personala. Rezultat je bio tri desetljeća fragmentiranosti i beskonačne vrtnje u prazno. […]
NLO-i su nastavili sa presretanjima vojske širom svijeta. Nedozvoljeni upadi u područja zračnih prostora od strane nepoznatih letjelica se nastavljaju; odvijaju se pokušaji presretanja istih; odredbe o tajnosti su na snazi kao i prije. Uz svu našu sofisticiranu, tajnu tehnologiju, ti objekti su izvan naše kontrole. Kroz statiku naše kulture, taj signal je jasan. [Richard Dolan, UFOs and the National Security State]