Korupcija, laži, manipulacija i ubojstva na masovnoj razini. Te riječi opisuju današnju Američku imperiju, ono što je ona učinila i što danas nastavlja činiti. No, je li Američka imperija, kao i mnoge prije nje, otišla predaleko i je li njen pad neizbježan? Rusija stoji usamljena kao jedina velika nacija koja pokušava zbaciti okove unipolarnog svijeta, pojačati svoju neovisnost od imperije, te donijeti nešto ravnoteže u naše globalno društvo. Mogu li Putin i njegova svita uspjeti donijeti prijeko potrebnu pravdu u svijet nepravde? I ako to ne mogu, postoji li još nada da neka “viša sila” nekako uzvrati?
U ovotjednoj emisiji Iza naslovnica istražujemo prirodu i sudbinu Rimske imperije, i njene paralele s našim današnjim svijetom, s povjesničarkom Laurom Knight-Jadczyk.
Vrijeme trajanja: 02:07:00
Evo transkripta:
Joe: Pozdrav i dobrodošli na SOTT Talk Radio. Ja sam Joe Quinn. Ovotjedni suvoditelji sa mnom su Niall Bradley…
Niall: Bok svima!
Joe: I Pierre Lescaudron.
Pierre: Pozdrav.
Joe: I s posebnim zahtjevom, pozivnicom i tako dalje, Laura Knight-Jadczyk. Tema naše emisije, kao što možda znate – ili kako je već naslov naše emisije – je Babilon, antički Rim i Američka imperija. I ta pjesma [iz uvoda u emisiju] možda jest malo sumnjiva, no spomenula je Babilon, točnije rijeke Babilona.
Laura: Jedina koju si mogao naći, ha?
Joe: Da, i jedina popularna koju smo mogli naći. U njoj se spominje i Zion (Jeruzalem), tako da postoji uvjetna veza između onoga što se danas događa u svijetu i Babilona i Jeruzalema.
Laura: Izuzetno tužno.
Joe: Ali u svakom slučaju, cilj emisije je diskusija o stanju današnjeg svijeta pod vlašću Američke imperije, te da možda bacimo pogled na prijašnja carstva, naročito Rimsko carstvo. Te da možda pođemo i dalje u prošlost, u biblijska vremena ili vrijeme iz biblijskih priča o Babilonu, pad gradova i predviđanja o kataklizmama i svim tim stvarima s kojima su bile povezane, znate, nešto kao – teorija ideje o korupciji civilizacije.
Uglavnom biblijske stvari, jer držim kako većina ljudi misli, barem što se tiče starog Rima, da Rim nije pao zbog neke kataklizme, ako je vjerovati oficijelnoj povijesti vezanoj za tu temu.
U svakom slučaju, trčim pred rudo. Dobrodošla u emisiju Laura!
Laura: Bok svima. Prevarili su me da dođem ovdje.
Joe: Dakle, moje pitanje ovdje je…
Laura: Samo želim da znate da ja nisam znala ni naziv emisije.
Joe: Dobro, Babilon, antički Rim i Američka imperija.
Laura: Ja sam samo čula da ćemo govoriti o Babilonu. Nisam spremna za antički Rim i Američku imperiju.
Joe: Nisi? Ma da.
Niall: Ma to je u redu. Pa, nas je inspiriralo da te pozovemo u emisiju zbog tvog nedavnog članka…
Joe: Lament za Babilon na Sott.net.
Niall: Da.
Joe: To je poprilično kratak članak ali pokušava povući paralele o onome što se događa danas i, mislim, nije spomenuto Rimsko carstvo, ali…
Laura: Nije.
Joe: Spomenula si Babilon, a Babilon je u biti, nekako je biblijska povijest, naročito u terminima uništenja Babilona, pada Babilona. Nitko ne vjeruje da se to stvarno dogodilo, no to je neka vrsta alegorije, zar ne, biblijska stvar, je li tako?
Laura: Pa, ne, ne, ne. Ne, stvar je u tome da je Babilon pao, naravno. Mislim, tu je ta priča, u stvari brojne priče o padu Babilona, ali tema mog članka je došla iz knjige Otkrovenja, gdje se govori o velikoj babilonskoj bludnici i o sudbini Babilonaca – u 18. poglavlju, koje dolazi nakon 17. poglavlja u kojemu se govori o imperiji zvijeri.
O broju 666 i opisuje karakteristike te imperije, kakva ona jeste, uspon do moći i kako sve vara, kako sve obmanjuje, kako sve kontrolira, i govori o znaku zvijeri i svim onima koji prime znak zvijeri su prokleti, a oni koji se tome suprostave nisu prokleti, već će biti spašeni od strane konjice u zadnji čas i odmah nakon toga priča ide o toj babilonskoj bludnici.
Znate, malo je više komplicirano od toga. Željela bih samo da svi znaju da pričam nepripremljena jer mi je rečeno kako ću govoriti o drugoj temi, tako da ne možete očekivati kako ću citirati sve izvore i…
Joe: Ne.
Laura: Imena i te stvari, znači govorit ćemo o sveopćim stvarima o toj temi. No to posebno poglavlje je o tome da im nitko više ne vjeruje, dim iz Babilona se diže poput agonije.
U mojoj knjizi Noin sindrom (Noah Syndrome) uglavnom identificiram Sjedinjene Države ili utjecaj Sjedinjenih Država – njihovu sferu utjecaja, koja je poprilično globalna – kao Zvijer, imperija je Zvijer.
Godinama sam čitala knjige i članke o tim različitim ljudima koji su pričali o “Novom svjetskom poretku”. I naravno, Novi svjetski poredak je nekako bio prvo masonska stvar, pa je bio stvar UN-a, pa je to onda bio NATO, a onda je to bilo nešto u centru Londona, bilo je puno stvari. George Soros se uvijek tu imenuje.
A jedna stvar koju većina tih osoba, koje su pisale i govorile o Novom svjetskom poretku, nije spomenula su bile Sjedinjene Države. Mislim, koliko ste puta vidjeli video-uradak ili koliko ste puta pročitali članak o beskonačnom broju okova, vrećama za tijela, ili pak kombijima punima kineskih vojnika, stranim vojnicima koji će doći u Sjedinjene Države.
Joe: Ili Ujedinjenim nacijama.
Laura: Da, UN.
Joe: Oni nas dolaze srediti.
Laura: Oni će uvesti Novi svjetski poredak. I u biti, to je kao nešto izvan Sjedinjenih Američkih Država što će se nametnuti SAD-u. Znate, taj Novi svjetski poredak će nekako pokoriti SAD, a svi dobri, nevini i izvanredni Amerikanci, će biti prisiljeni postati robovi te će ih se prisiliti da nose znak Zvijeri.
Sve su to atributi neke vanjske sile, nekog vanjskog utjecaja. A nitko ne razmišlja da su možda upravo Sjedinjene Države ta Zvijer. Možda su Sjedinjene Države bile kreator i propagator Novog svjetskog poretka, i možda su krenule da ga prenose i na ostatak svijeta.
Joe: Pa to bi zaista bio vrlo prepreden manevar da bi se uvjerilo Amerikance kako su njihove granice napadnute, kada je u biti cijela stvar zakuhana unutar granica njihove zemlje.
Laura: Da, tako da je to čudna stvar. U svakom slučaju, počela sam o tome razmišljati i također sam počela razmišljati da mnoge stvari koje se danas događaju počinju nalikovati na ta drevna proročanstva.
Neke fraze su mi se pojavile u umu koje su pokrenule niz misli i ja sam pomislila: “Isuse! To nalikuje na to, a ovo nalikuje na ovo…”, znate.
Tako da sam napisala taj kratak članak. I stvar je bila u tome da sam bila zbunjena svim tim nekoliko dana jer je cijela tematika tih proročanstava pravo bodljikavo klupko. Jer su većina tih proročanstava u prastarim rukopisima, a znate kako je većina ljudi koje zanimaju takva proročanstva uglavnom osobe koje interesira Biblija.
Oni su govorili o proročanstvima Jeremije i Isaije i drugim proročanstvima u Bibliji poput Hagaja, Malaka, Amosa, Obedije – cijeloj toj stvari.
I naravno, u vrijeme kada se kršćanstvo nametnulo Zapadu, oni su uzimali mnoge stvari iz Starog testamenta, oni su se pokušavali vezati za judaizam, jer je judaizam bio prikladan i umjetno su se nametnuli kao najstarija grupa ljudi na svijetu.
Oni su bili – znate, od Adama do Mojsija i tako dalje. No pokušali su se vezati za sve to jer su nekako bili uvučeni u tu prevaru. I oni su interpretirali sva ta drevna proročanstva kako bi predstavili judaizam koji predviđa pojavu Mesije.
I naravno, nakon što pročitate sve te knjige, tih proroka, dobijete dojam kako su oni predviđali nešto što će se zapravo dogoditi daleko u budućnosti.
No većina učenjaka misli da ako je i bilo proročanstava koja su se pokazala istinitima, da su ona zapravo zapisana poslije događaja. A s druge strane, o mnogim stvarima se priča u obliku metafora. Oni su govorili o bludnicama i Jeruzalemu, a Jeruzalem je bila žena. Izrael je također bila žena, i naravno, Jahve ili Jehova je bio muški bog. Tako da se Izrael dala u bludničenje s drugim bogovima, i on je odlučio nju srediti te je trebao ubiti svu njenu djecu.
O svim tim stvarima se govorilo u tim čudnim terminima s metaforama. Dakle, nije tako lako znati o čemu su oni u stvari govorili, to je prva stvar. A druga stvar je, je li se sve to zapravo dogodilo? Ljudi su pretpostavljali da se to dogodilo jer jedini dio povijesti koji trebaju pokriti koji se možda nije dogodio je Biblija, pa su oni prevareni da je to u pitanju stvarna povijest iako nije. Tako da mi na kraju imamo veliki nered sa svim tim stvarima.
Tako da je cijela stvar s proročanstvima važna tema među većinom kršćanskih fundamentalista. I sve je počelo manje više kao kršćanska stvar, barem što se tiče naše trenutačne civilizacije. Što ne znači kako nije bilo proroka… U antičkim vremenima nije bilo toliko proroka koliko je bilo interpretatora znakova na nebu koji bi vidjeli komet koji se približava i koji bi govorili: “Opa, možda ovdje imamo problem.” Jer su imali povijest prepunu kometarnih udara.
I kasnije su takve stvari pogrešno razumijevane kao proročanstva – da su tamo neki jednostavno prorokovali stvari. Da im je dolazila riječ božja umjesto, znate: “Bože! S vlastitim očima sam vidio komet na nebu, i prema mojim izračunima, taj bi nas komet možda mogao udariti.”
Dakle, nešto što je bilo zaista znanstveno se pretvorilo u nešto nebulozno i sumnjivo. Dakle, te stvari su se događale. Dakle bilo je proročanstava u drevnim vremenima, no češće nego li se misli, tu se uglavnom radilo o interpretaciji nebeskih znakova. Nije bilo toliko proročanstava koliko je bilo interpretacija.
Ako se nešto dogodilo trebalo je to interpretirati. Velika stvar o kojoj su u Rimu svi bili zabrinuti su bile anomalije te su interpretirali takve fenomene i odlučivali su koji je bog ljutit, zašto je ljutit te što trebaju napraviti kako bi umirili boga. Ako bi se rodio hermafrodit, to se u starom Rimu smatralo zlim predznakom.
Onda su oni morali uzeti kozu za žrtvovanje ili nešto tako, te su joj izvadili crijeva i zašili hermafrodita u njenoj utrobi. Onda bi je stavili na brod i odveli na more i tada bi je bacili s broda u more. Onda su devet puta s devet djevica ili tri puta s devet djevica, ili tri puta s devet mladih dječaka marširali oko grada s pjesmama i mantranjem kako bi umirili bogove.
Dakle, sve je bila stvar interpretacije. Oni su morali interpretirati ono što su vidjeli, znate, ako padne stijena, ako munja udari u hram ili ako bi se tele otelilo s tri noge ili pet noga ili nešto tako; bilo koja takva stvar, prsten oko mjeseca, poplava, tuča, sve te stvari koje se događaju i u našem današnjem svijetu sa svim tim klimatskim promjenama.
Puno od toga svega se događalo u starom Rimu, a za te događaje postoje brojni zapisi i način na koji su se interpretirali. Jer je interpretacija bila važnija od proročanstava za ljude iz antike.
Pierre: I možemo li izjednačiti pojmove proročanstava i opservacije ako tu zaista i postoji ljudsko kozmička konekcija koju smo pretpostavili, a tu je i korelacija između bogatstva i zlostavljanja kojeg su počinile imperije i kozmičke reakcije na isto? U tom smislu, ono što su promatrači opservirali u vrijeme starog Rima, korelacije između zlostavljanja i kozmičkih veza, je još uvijek jednako vrijedno kao i za vrijeme Rimskog carstva jer je arhetipsko.
Laura: Pa da, da, jer su stari Rimljani tome prilazili na vrlo znanstven način. Oni su održavali besprijekorne zapise o svemu što se događalo, što se događalo nakon nekog događaja, kakvo umirivanje bogova su napravili, jesu li goli plesali na mjesečini ili su nabili zeleni papar u nosnice; sve te i slične stvari. Dakle, oni su vodili sve te besprijekorne zapise.
I onda, kada bi se sljedeći put ponovili neki od tih događaja, oni su znali što treba napraviti ili su znali što im slijedi. Ili bi pokušali pronaći razlog za nastanak takvog događaja.
Jer, ako bi se dogodila poplava, tada su smatrali kako konzul nije napravio dostatno žrtvovanje prije negoli je krenuo u rat. Ili je general iz neprijateljske vojske tražio mirovnu konferenciju, koju je rimski general odbio, što je bila neka vrsta grijeha, ako želite to tako nazvati. Bila je to greška.
On je to trebao prihvatiti, jer su bogovi očigledno bili na strani drugog generala a naš čovek je odbio razgovarati sa njim što je rezultiralo silovitim pljuskom zbog kojeg je poplavljen cijeli grad i zbog čega su umrle na stotine ljudi.
Dakle, oni su znanstveno zapisivali sve te podatke kako bi otkrili razloge. Ali čudnovata je stvar, kad čitate o tome, vidjet ćete kako se s godinama mijenjaju njihove interpretacije. U početku su oni iskreno pokušavali pronaći među sobom krivicu.
“Kako smo razljutili bogove? Što trebamo napraviti kako bi se stvari popravile uz marširanje oko grada i pjevanje? Gdje smo napravili stvarnu pogrešku? Što možemo napraviti?”
Pierre: To je bila vrlo važna točka u svemu tome. Čak i ako su rituali bili pogrešni, postojala je ta snažna svjesnost kako ljudsko ponašanje ima utjecaj na kozmičke događaje.
Laura: O da! Oni su postali jako oprezni, pokušavali su pronaći pogreške, pokušavali su ih ispraviti – i ponekad je to uključivalo sve ljude u gradu koji su se morali podvrći određenom ponašanju. Morali su se odreći nošenja zlatnog nakita ili luksuza, morali su se odreći različitih stvari. I onda bi ljudi to napravili, sve bi se nakon toga popravilo i oni bi nastavili sa svojim životom.
No s vremenom, te su interpretacije postale zaista izopačene. I to se može primijetiti ako čitate njihove zapise, postali su nalik… kao da su imali slijepu točku. Sve su počeli interpretirati sebi u korist. Kao da nikada ništa nisu zgriješili, te da su druge osobe i druge zemlje, ili gradovi, ili njihovi protivnici bili ti koji su nešto skrivili. Ili bi čak interpretirali znakove i govorili: “Mi trebamo ubiti te ljude! Nismo ih dovoljno ubili!”
Joe: Pa, ako se uzme u obzir navodno originalno, pravilno razumijevanje da je postojala izopačenost među ljudima, u ljudskom društvu, te da je ona mogla donijeti neku vrstu kozmičke destrukcije, ili neku vrstu prirodne destrukcije – pod pretpostavkom da su ljudi imali to razumijevanje, jer ako su došli do točke u kojoj su marširali oko grada ili žrtvovali životinje to je zaista daleko od pravog razumijevanja. Mislim, to je sasvim jednostavno: ako imate izopačeno društvo, onda ćete…
Laura: Pa, da! Tako je, jer isprva, kao što sam rekla, oni su pokušavali, stvarno pokušavali naći pogreške i sami ih ispraviti. I onda su postali izopačeni i završili su u ritualima, marširanje oko grada, pjevanje; i to se u biti prenjelo u kršćanstvo.
Joe: Mogu shvatiti kako se takvo što moglo brzo i lako transformirati u: “Moramo ubiti tu grupu ljudi, jer su oni izopačeni.”
To je barem direktna ideja kako se krivi izopačenost, a samo oslobađanje od izopačenosti je bilo rješenje. Poput: “Pogledajte te bludnice”, ili bilo što slično, “Stanovnici u obližnjem gradu. Oni su ti koji piju cijelu noć i trče za ženama. Idemo ih ubiti!”
Laura: Da.
Joe: Znate, to ima smisla do određene mjere.
Laura: Da.
Joe: Iako to u stvari znači upiranje prstom u nekoga drugoga.
Laura: Da, zapravo je nekako bolesno.
Joe: Ali i sve druge stvari su se bile izopačile… Prvotna ideja žrtvovanja životinja, odakle to dolazi? Kako se takvo što pretvorilo u žrtvovanje životinja? Bogovi su željeli krv ili tako nešto?
Laura: Pa, to je nekako čudno jer to je preživjelo od prijašnje civilizacije koja je propala. Odnosno od Babilona.
Joe: Da.
Laura: Čini se da je s vremenom Babilon postao jako, jako izopačen i stvari su postale jako loše. I onda su oni postali neprijateljski jedni prema drugima i uništili su se uzajamno. Sve je vodilo borbi i međusobnim borbama.
Neobično je i to da ako čitate sve te zapise, ako čitate sve te drevne tekstove, pronaći ćete kako je u tim vremenima, kada se događalo svo to pozadinsko napadanje, ubijanje, međusobne borbe, ratovi s drugima, dok su se međusobno prepirali: “Ti si to napravio!” i tako dalje… da su za svo to vrijeme imali konstantne serije anomalija, poput laganih udara bubnjeva u pozadini koji su se pojačavali. Vrijeme se pogoršavalo, obilno je kišilo, poplave, viđale su se vatrene kugle, kometi, sva moguća upozorenja.
Bilo je kao da majka priroda ima reakciju na ponašanje ljudskih bića. I počela su se viđati vanjska upozorenja, ili su se počele događati te stvari, i ljudi su u potpunosti ignorirali ta upozorenja. Kao da ništa nije moglo prekinuti njihovo ratovanje.
Pierre: Da. I moglo se vidjeti kako im se vrijednosti izokreću, poput ignoriranja snažnih kozmičkih signala u judaizmu. Način na koji su u mitskoj povijesti židova, Egipat i Babilon pali, je bilo ne zbog izopačenja, i prekomjernog bogaćenja koji su pokrenuli božanski svećenici u tim zemljama. Već je to bilo zbog ugnjetavača; Babilonaca ili Egipćana.
Stoga vidite preokret, imate dio populacije koji kvari ostatak populacije na lokalnoj razini – malenu elitu koja izopačuje ostatak populacije. I post-facto, nakon destrukcije, kozmičke destrukcije, elita krivi žrtve, one koje su ugnjetavali. A zbog tog ugnjetavanja imate kozmičku reakciju. Dakle, tu imate potpuno preokretanje vrijednosti i interpretacije cijele priče, onoga što se događalo na kozmičkom nivou.
Laura: Pa, jedna od stvari koja se događala u Babilonu je bila ta da je kralj bio posrednik između bogova i ljudi. I zbog toga je kralj morao biti pravičan.
Naravno, kada je sve to krenulo, to je bilo neposredno nakon prijašnje kataklizme. I svi su oni bili jako nervozni i prestrašeni zbog svega što se dogodilo. Tako da su sve te stvari uzimali ozbiljno. I tada su kraljevi zaista bili pravični i dobri, te su pokušavali biti pošteni čistunci koji dobro tretiraju svoj narod.
No s vremenom su postali iskvareni jer se više nisu pojavljivale komete, nisu se događale katastrofe. Tako da su oni mislili: “Pa, bogovi su zaboravili na nas! Ne moramo se više brinuti o tome, od sada možemo raditi što god želimo. I mi ćemo se samo praviti, pošto je to bio uvriježeni običaj, da poštujemo sve to.” No uzmite u obzir da, kada su se dogodile sve te katastrofe, da se obično krivio kralj.
To je zbog toga jer se mislilo kako je kralj stvorio uvjete u kojima bogovi više nisu bili zadovoljni, jer na kralju je navodno bila odgovornost reći ljudima što moraju raditi. Kraljevi su trebali biti primjer svima. I ako on nije govorio ljudima što trebaju napraviti, ili ako nije usmjeravao ljude na pravi način, to je bila ritualna pogreška, zbog koje je kralj morao umrijet. Ili je kralj morao brzo postati čistunac, jedno ili drugo. Najčešće je morao umrijeti.
I prema kraju Babilonskog carstva, pa čak i na kraju Asirskog casrtva, koje je uslijedilo nakon tog kolapsa, možete pročitati puno takvih tekstova, točnije interpretacija od svih tih stručnjaka koji su “interpretirali božju volju”. Njima bi kralj postavio pitanje, poput: “Imao sam san, što on znači?” I tako dalje. Dakle imate sve te tekstove sa interpretacijama.
I primijetit ćete da su neki od tih kraljeva, naročito pred kraj Asirskog carstva, da su imali brojne zdravstvene probleme. A kralj je navodno trebao biti perfektan. I čini se da su oni ulagali puno napora kako bi sakrili svoje zdravstvene probleme. Netko bi mogao pomisliti kako, na primjer, poslednji faraon iz 18-te dinastije u Egiptu, Akhenaten i njegova obitelj, kako su svi imali problema s krivim stopalima, imali su raznorazne fizičke nedostatke, skoliozu. Oni su se međusobno razmnožavali i bili su defektni.
Moglo bi se pretpostaviti kako se narod tako snažno pobunio protiv njih jer su shvatili kako se događaju užasne stvari – kuga i slične bolesti su harale Egiptom u to vrijeme – jer kralj nije bio samo ritualno nečist, već je očigledno bio i fizički nečist. Bio je defektan. Tako da tu ima puno takvih stvari. No to čak nije niti tema o kojoj želim govoriti. Tema o kojoj želim govoriti su proročanstva.
Pierre: Da.
Laura: Mislim, postoje li takve stvari poput proročanstava i koliko su ona istinita? Mislim, mogu li ljudi osjetiti budućnost – ako živimo u otvorenom univerzumu, kako možemo osjetiti buduće događaje?
Joe: Pa, ja imam primjer kojeg bi mogli poslušati.
Laura: Da?
Joe: Upravo sada.
Snimljen glas: “On se zvao Morgan Andrew Robertson.
Ne, on nije bio putnik na Titaniku. Bio je američki pisac, koji je 1898., 14 godina prije Titanikovog putovanja, publicirao kratku priču, originalno nazvanu “Uzaludnost” i kasnije preimenovanu u “Titanovo uništenje”.
To samo po sebi nije nimalo osobito. Osobito je to koliko su jezivo slični događaji u njegovoj priči sa onima koji su se dogodili na pravom Titaniku. Njegova je priča o ogromnom britanskom putničkom brodu koji se zove “Titan” kojeg opisuje kao najveći ikad sagrađeni brod i najveći pothvat ljudi. I kao i sam Titanik, smatran je nepotopljivim.
On je opisao Titana da ima dužinu od 800 stopa, dok je Titanik imao 882 stope duljine. Titan je nosio 24 brodice za spašavanje, manje negoli je zakon to dozvoljavao i manje negoli je bilo potrebno za kapacitet putnika. Titanik je nosio samo 20 brodica za spašavanje, manje od polovice potrebne za njegov kapacitet od 3000 putnika.
Tijekom travanjske noći, Titan je plovio brzinom od 25 čvorova na sat, udario je o santu leda na Sjevernom Atlantiku, otprilike 400 milja od obale Newfoundlanda. 14. travnja 1912. 20 minuta prije ponoći, Titanik je prebrzo plovio s 23 čvora na sat te je udario o santu leda na Sjevernom Atlantiku, 400 milja od obale Newfoundlanda.
Titanu je prvo potonuo pramac, a s njim je izgubljeno 2500 ljudi. Titaniku je prvo potonuo pramac, a 2208 ljudi je umrlo u ledenom moru. U oba slučaja, preživjeli su čuli bolne krikove umirućih.
Morgan Andrew Robertson je umro 24. ožujka 1915. 11 mjeseci i 10 dana nakon nesreće Titanika.”
Joe: To je primjer. I poprilično je nevjerojatan kad malo bolje promislite o tome, kad čujete korelacije između detalja iz njegove priče i stvarnosti, koje idu čak do broja žrtava, te se razlikuju u svega nekoliko stotina.
Niall: Da, i dužina broda.
Joe: Dužina broda.
Niall: Način na koji je potonuo.
Joe: 880 stopa. Isti broj, i gotovo ista udaljenost od Newfoundlanda. Mislim, što je bilo, 23 i 24 čvora – brzina plovidbe fikcijskog i stvarnog Titanika? Mislim, to zaista privlači pažnju, je li to koincidencija ili…?
Laura: Da, a on nije jedini napravio takvo što. Postojala je još jedna slična priča. Bila je objavljena negdje u vrijeme potapanja. Dakle i ta je priča bila napisana prije stvarnog događaja.
E sada, imam jedan mali primjer koji bih podijelila s vama. U stvari, o tome sam pisala u uvodu naše publicirane verzije Kasiopejskih transkripti. Dozvolite mi da vam ga pročitam.
“Većina proročanstava koje znamo iz drevnih vremena su napisana nakon samih događaja. Većina predviđanja u modernijim vremenima, za koje znam, koja su se obistinila, da tako kažem, imaju naročitu karakteristiku. Da navedem primjer: ubojstvo Johna F. Kennedyja. Ovo predviđanje je publicirano u Sunday Supplement Parade 13. svibnja 1956. i dano je od strane Jeane Dixon. I u njemu stoji: “Što se tiče izbora vezanih za 1960. godinu gospođa Dixon misli kako će dominirati radnička klasa, te da će pobijediti demokrat. No on će biti ubijen ili će umrijeti tijekom predsjedničkog mandata. Ali ne nužno u njegovom prvom mandatu.”
No 1960. kada je John Kennedy u biti krenuo s predsjedničkom utrkom, gđa. Dixon je predviđala kako on neće postati predsjednik.
Tako da mi ovdje imamo zaista izvanrednu stvar. Problem s tim je, kako je mogla točno pogoditi 1956., četiri godine prije izbora? I kako je mogla tako pogriješiti 1960.? Što se dogodilo? A to nas dovodi do drugog problema.
Trebate imati na umu, koliko znamo, da je John Kennedy bio meta zavjere, koja je zaživjela samo zato što je on pobijedio na predsjedničkim izborima, zahvaljujući suprotstavljajućim makinacijama koje je vodio njegov otac, a to Jeane Dixon očigledno nije mogla vidjeti. I tada je on pokazao svoje prave populističke namjere, čini se da je imao neku vrstu, mogli bismo to nazvati buđenjem u nekom trenutku. I u biti je odlučio kako će biti drugačija vrsta predsjednika od onoga što je u početku mislio.
Dakle imao je neku vrstu prosvjetljenja, kako je sugerirao James Douglas u knjizi JFK and the Unspeakable. I tako, ako su predviđanja moguća, jer osoba može osjetiti informacijsko polje ili može telepatski ući u umove drugih, što bi se moglo sugerirati ako se vidjela zavjera – telepatski čitajući umove zavjerenika – to bi značilo da je 1956. godine već postojala zavjera za ubojstvo predsjednika 1960. godine, tko god da je on bio i što god da je on napravio. Tako da, čini se da imamo malu zagonetku.
Joe: Imam objašnjenje.
Laura: Da?
Joe: Jedini način za zavjeru protiv JFK-ja u umovima zavjerenika prije njegove pobjede na izborima je ako su sami zavjerenici imali neke svijesti o tome što će se dogoditi u budućnosti.
Laura: Pa, to je također moguće.
Joe: Gledanje na daljinu; famozno gledanje na daljinu, na primjer.
Laura: Da, može biti gledanje na daljinu, no također je možda postojala mogućnost da su zavjerenici već bili odlučili ubiti predsjednika kako bi naciju stavili u stanje šoka, poput doktrine šoka a la Naomi Klein.
Niall: I dogodilo se da je to bio JFK.
Laura: Da, pa…
Joe: Ne, on je bi izabran da bude taj.
Laura: On je bio izabran da bude taj, ja bih rekla.
Joe: On je preusmjeren na vlast ili mu se dozvolilo da postane predsjednik, kako bi postao žrtveno janje.
Laura: Jer ako čitate o tome kako su vođeni američki izbori, čak i tada, onda znate da su mnogi od njih namješteni ili potkupljeni.
Joe: A Douglas Reed je to vrlo dobro objasnio u knjizi Controversy of Zion. U onome dijelu gdje Gospodin House organizira izbore, čak i prvom dijelu XX. vijeka, znate?
Niall: Da.
Laura: Da.
Joe: Biranje i izabiranje.
Laura: Da, oni biraju i izabiru one koji se mogu kandidirati, pa biraju i izabiru one koji će pobijediti. I biraju i izabiru koja će se vrsta drame odigravati tijekom predsjedničkog mandata od strane tog predsjednika. Mislim, oni im pišu scenarij. Oni samo ušeću u Bijelu kuću te predaju skriptu s dijalozima: “napravit ćeš to i to.” Ali čini se kako se John Kennedyju nije sviđala skripta. I oni su najvjerojatnije znali da mu se skripta neće svidjeti. I znali su kako će on reagirati na skriptu. Očigledno su znali kako će Obama čitati bilo kakvu skriptu koju mu daju.
Niall: Doslovno.
Pierre: I te ideje o gledanju na daljinu, proročanstvima o budućnosti, mogu imati smisla ako to kozmičko polje informacija nadilazi vrijeme i prostor, ako je nelokalno i bezvremensko. Ako je to slučaj, to u potpunosti mijenja našu percepciju o linearnom vremenu i o budućnosti.
To znači kako imamo neke sudionike na strani dobra, poput ove gospođe proročice, ili na strani zla – osobe s gledanjem na daljinu i zavjerenike, kao što je rekao Joe, koji mogu ići naprijed i nazad po vremenskoj crti, te pokušavati promijeniti stvari u današnjici kako bi izmijenili budućnost na način koji im najbolje odgovara.
Dakle, imate tu stalnu borbu između različitih strana koje oblikuju budućnost na način koji im najviše odgovara.
Laura: Pa, da, to je jedan način na koji bismo mogli objasniti te stvari. Ranije smo govorili o problematici Babilona. Ukazala sam na Knjigu Otkrovenja, koju su analizirali brojni učenjaci i jedna grupa učenjaka je rekla kako je ista napisana tijekom prvog stoljeća nove ere ili možda tijekom drugog stoljeća. Te su rekli kako je to bio politički pamflet.
Postojala je grupa ljudi koja je međusobno komunicirala u tim “metaforičkim terminima” o dnevnoj politici. I oni su imali određena imena, poput kodnih imena, poput 007 ili što god već. Tako da se tamo nalazila “Zvijer” ili “Babilonska bludnica” i bilo je, znate, svih mogućih stvari. Ali to zaista ne drži vodu jer je takva vrsta terminologije čak i starija od tog vremena. I ona se može pratiti do drevnih proročanskih zapisa ili interpretacijskih zapisa koji dolaze iz Grčke. Tako da to zaista ne drži vodu.
Onda postoji još interesantnija stvar koju je analizirao Fomenko, da je prvo poglavlje gdje se govori o ženi koja bježi u pustinju i rađa zmaja koji je napao i tako dalje, to je on interpretirao poput horoskopa. I on poprilično definitivno pokazuje da su te stvari poput horoskopa trebale biti napisane u 15-tom stoljeću. Dakle, on je shvatio kako su datumi tog horoskopa koji se opisuje datirani između kraja rujna i početka listopada 1458.
Joe: Da, postojao je pravi Babilon – postoje prave ruševine Babilona i tako dalje. To je bio veliki grad, što god. No onda tu je i biblijska priča o Babilonu, koja je otvorena za interpretacije.
Na primjer, postoji mišljenje kako Novi zavjet, Knjiga Otkrovenja govori o Babilonu mnoga stoljeća nakon što je isti prestao biti važan politički centar. I neki učenjaci smatraju kako je riječ o korištenju apokaliptične literature koja se odnosi na Rimsko carstvo.
Laura: Tako je, to su one o kojima sam govorila.
Joe: Ali, imali u tome ikakve vrijednosti ili je li to vrijedna interpretacija?
Laura: Pa, u stvari mogla bi biti. Jer mi imamo ideju da je Rim prolazio kroz neke poprilično teške stvari. Još od vremena prije Cezara, stvari su se naizmjenično događale. I sve je bivalo gore i gore. I na koncu je Rimsko carstvo konačno nestalo. Navodno je to bilo, oko 540. nakon nove ere. A Mike Baillie i druge osobe – astronomi i dendrokronolozi – su rekli kako je za to kriv komet. Postoj brojne druge znanstvene studije koje su objašnjavale kako je Rimsko carstvo nestalo zbog kometarne destrukcije. Dakle, možda se to dogodilo ranije nego li nam je to rečeno u našoj povijesnoj vremenskoj crti. Možda se s našom povijesnom vremenskom crtom ozbiljno manipuliralo. Postoje sugestije kako je ona pomerena za nekih 478 godina. Ako je to istina, tada se mi nalazimo u kojoj godini – tisuću petstotoj…
Niall: 1520. ili tako nešto?
Laura: Ako oduzmete 478 od 2014, što dobivate?
Joe: To je 1576. ili 35, nešto tako.
Laura: Dakle ako maknete tu razliku od 478 godina sa događanja u ledenoj kori na Greenlandu, dobijete, koji točno datum?
Pierre: Godinu 1000., mislim.
Laura: Da, 1010. I čini se da je tada zabilježen jedan od najjačih signala amonijaka u ledenoj kori, koji je registriran oko 1008. ili otprilike u to vrijeme. Dakle, možda je naša povijesna vremenska crta dramatično promijenjena. I ako računate unazad, ako od 540. poslije nove ere oduzmemo 478 godina iz naše povijesne vremenske crte, dobit ćete otprilike 63. poslije nove ere.
I to bi nas stavilo pravo u vrijeme onoga što je zapisano u Knjizi otkrovenja. Navodno je oko 70. nove ere pao Jeruzalem.Tako da bi nas to stavilo u pravo vrijeme.
Očigledno je da su oni koristili prethodnu apokaliptičnu literaturu o stvarima koje su se događale a zatim su opisivali ono što vide. Dakle, ako su originalni dijelovi Knjige Otkrovenja napisani u to vrijeme, i ako su pisali o Rimu i uništavanju Rima, i nakon toga, ako su ti kabalisti, koje je Fomenko identificirao kao autore barem prvog poglavlja gdje je umetnut horoskop – možda su oni poslali poruku u budućnost: “Ova priča o padu Babilona, sve te stvari, to je ista stvar koja se dogodila u naše vrijeme. I tu je trag za ljude u budućnosti koji su u mogućnosti shvatiti što se zaista dogodilo. Tu je datirani period.”
I onda su stvari dodane, promijenjene. To je tada bilo sasvim uobičajeno, kako bi osigurali autoritet u samom tekstu, uglavnom se uzimao nečiji rad te bi se dodavale vlastite stvari u isti.
Joe: Nekako me zapanjuje pomisao da ako su Biblija i Stari zavjet i literatura o Babilonu, i da citiram dio tvog članka u kojemu se kaže: “Babilon je postao mjesto obitavanja demona i zatvor za svaku nečistu dušu, koji ispijaju vino strasti.”
Laura: To je nekako uopćeno.
Joe: U redu, no u istome se barem govori o vezi između uništenja odozgora, bilo da je ono od boga ili ičega drugoga.
Laura: Zbog ponašanja.
Joe: Zbog ponašanja. Barem imamo tu ideju za razliku od…
Laura: Apsolutno.
Joe: Žrtvovanja koza kako bi sve to prestalo.
Laura: I to je definitivno još uvijek bilo u tome. I interesantna je stvar koliko su uopćeni opisi o tome kako se dogodila destrukcija, carstvo nakon carstva. Čitate li dovoljno iz povijesti, iz drevnih tekstova, vidjet ćete kako su svi počeli s dobrim namjerama. Počeli su s pokušajima da budu dobri jer su bili u potpunosti prestravljeni zbog nekog kataklizmičkog događaja.
I nakon nekog vremena ništa se više loše nije događalo. I onda bi svugdje i u svim vremenima, psihopati došli do moći – jer je moć ono čemu prirodno streme. I svi su se isto ponašali, civilizacija za civilizacijom.
Tako da bi se uvijek završilo s istim vrstama iskvarenosti, istim vrstama djela i događaja koji su se odvijali. Ljudi su bili prevareni i pratili su ih i postali su sami iskvareni. Čak i ako su bili normalni pošteni ljudi, postali su iskvareni pod utjecajem psihopatije. Mislim, pogledajte, kako je ime tom čovjeku koji je napravio eksperimente s ljudima u kojima je naloženo šokiranje ljudi sa strujom?
Joe: Milgram.
Laura: Milgramov eksperiment. U kojemu se govori kako su ljudi spremni nanijeti bol i patnju drugim ljudima. Ali ne naglašava se činjenica onoliko koliko bi trebala da bi se ti autoritativni direktori eksperimenta…
Joe: Trebali kriviti.
Laura: Da su oni osiguravali racionalizaciju i instrukcije kako bi se eksperiment napravio. Većina mnogi ljudi prate lidera, većina ljudi želi autoritete. Većina ljudi su emocionalno nezreli jer su tako stvoreni u našem društvu.
Joe: To je jedan od problema koji sam uvijek nalazio u tome, MiIlgamov eksperiment i njegovi rezultati – da su ljudi previše revni u nanošenju boli drugima, a to je da nisu dovoljno naglasili utjecaj, kako si sama spomenula, figura od autoriteta.
Ako izbacite figure od autoriteta postavlja se pitanje: bi li ljudi sami od sebe nanijeli bol drugim ljudskim bićima? Najvjerojatnije ne bi.
Laura: Ne, a to dolazi do iste formacije ideja iz Babilona. Kralj je posrednik između boga i ljudi. On je onaj koji treba, ne samo predvoditi svojim primjerom, već instruirati ljude o tome kako se treba ponašati kako bi cijeli grad bio siguran od mogućeg uništavanja koje nastaje zbog lošeg ponašanja. On je trebao predstavljati primjer, ne samo svojim vlastitim ponašanjem, već vođstvom, treba im pokazivati što trebaju učiniti, govoriti im što trebaju učiniti. I o tome se jasno i glasno govori u drevnoj literaturi.
Dakle ako uzmete Babilon ili zatvorski eksperiment Sandyja Milgrama i imat ćete istu stvar kao i u nacističkoj Njemačkoj, pa i danas. Mislim, promislite o cijeloj stvari i situaciji u kojoj se svijet danas nalazi. Ne znam je li itko drugi stvarno razljućen poput mene, ali čini se da je svijet u kojem danas živimo toliko različit od svijeta iz 2000. godine, da je danas poput noćne more. I to se sve dogodilo vrlo, vrlo brzo. 2000. je bila prije 14 godina, zar ne? U 14 godina mi smo se srozali od poprilično razumnog svijeta – naravno tada je bilo problema, prevara, SAD je činila stvari koje nije smjela činiti, CIA i tako dalje. Druge države su činile stvari koje nisu smjele.
No bilo je tendencija, očiglednih ideja, principa kojih su se ljudi držali, ponašanje ljudi, u biti bilo je sve pristojno, a sada su čak i obični ljudi potpuno…
Joe: Promjene koje ja vidim, naročito u tome o čemu ti govoriš, pre 2000. vlast je bila korumpirana, bilo je zla i ubijanja ljudi i tih stvari, ali oni to nisu radili tako…
Laura: Bilo je prikriveno.
Joe: Bilo je prikriveno od ljudi. I nije se prisiljavalo ljude, pokušavalo manipulirati s populacijom kako bi ona to prihvatila. Mislim pri tome na mučenja, kako bi ljudi pod Bushem prihvaćali torturu kao da je ona u redu. A od nedavno – imamo puno drugih primjera – no među zadnjima je pokušaj Izraelaca u uvjeravanju ljudi da prihvate kako je ubijanje Palestinaca dobra stvar.
Laura: Da, da je ubijanje Palestinaca u redu.
Joe: Dakle, oni žele napraviti direktnu subverziju umova i, pretpostavljam, urušiti najosnovniju čovječnost običnih ljudi, nešto poput devolucije.
Laura: Nije samo stvar u stvaranju loših primjera, takvo što tjera ljude na razmišljanje kako je s njima sve u redu. Mislim, pogledajmo primjer tog policajca od neki dan. On je napravio cijelu frku o tome kako ne mora poštovati ustav jer ga Obama ne poštuje.
Pa, mislim, pogledate kakav je primjer dao George Bush. U redu je unilateralno i preventivno napraviti invaziju na neku zemlju koja nikoga nikada nije smetala. Mislim, kada je Irak nekoga ili nešto okupirao? “Oh, možda ima oružje masovnog uništenja.” On nikada nije posjedovao oružja za masovno uništenje. Dakle, Bush je dao takav primer. Takav primjer su prihvatili lideri drugih država. Mislim, bilo je nekih koji su se šokirali po svijetu. Ljudi su reagirali nešto kao: “Oh, samo malo. Jeste li sigurni da je to u redu? Možda bi trebali još jednom promisliti o tome?” “Oh ne, mi ćemo zaista tamo poći. MI ćemo napasti Irak. I mi ćemo skinuti njihovog legalno izabranog lidera, mi ćemo ga objesiti.”
I onda su napravili istu stvar u Libiji. I onda su pokušali napraviti istu stvar u Siriji.
Dakle, primjer je prvi pokazao George Bush. Očigledno, George Bush je bio obična marioneta. U redu, to ćemo otvoreno reći. On je očigledno bio marioneta. No on je bio voljna, on je bio razdragana marioneta. Ne samo da je bio voljan već je bio grozničavo razdragan.
Dakle, primjer koji su nam pokazali lideri su prihvatili drugi lideri u sferi utjecaja. I onda su se ljudi počeli tako ponašati. Ljudi su počeli pratiti takve osobe, a samo dragocjena manjina može zaista vidjeti i stvarno prigovoriti: “Pa čekaj malo! Ovo je pogrešno, pogrešno, pogrešno, pogrešno, pogrešno!”
Joe: Da, i za mene je to svjedočanstvo, rekao bih, esencijalne općenite pristojnosti i dobrote – ako mogu ići toliko daleko – običnih ljudi koje su ovi lideri i ova elita u određenoj mjeri već pridobili kako bi oni pristali na te vrste kriminala koje si ti spomenula.
Irak je bio sloboda i demokracija. Ali napad na Irak je bio obrana cijelog svijeta od oružja za masovno uništenje, koje zapravo nije postojalo. Osim toga tu je bilo širenje divne slobode i demokracije. I cilj je bio pridobiti sve te ljude koji se identificiraju s tim plemenitim idealima kako bi postali saučesnici u barbarstvu. I na taj način su postali odgovorni za sve to.
Laura: Da.
Joe: I ako postoji pakao – da se tako izrazim – tada je on rezerviran za ljude koji su se složili s takvim stvarima i koji su prihvatili takva sranja i koji su prihvatili laži, oni su odgovorni. Ljudi moraju prihvatiti tu činjenicu. Siguran sam da nitko od takvih ne sluša ovu emisiju. Ljudi o kojima govorim nisu oni koji slušaju ovu emisiju, no možda oni znaju nekoga takvoga.
Ljudi trebaju prihvatiti tu činjenicu da možda ne mislite kako postoji ikakvo suđenje, presuda, i ne vjerujete u te religijske stvari. Da ne postoji sudnji dan niti se plaća cijena onoga što mi ljudi radimo. Ali ako ima imalo sumnje u vašem umu i mislite kako bi moglo biti kakve uzročno-posljedične veze ovdje, ili nekog direktnog rezultata između kriminala kojeg su ljudi odobrili i u koji su se uvukli, pa onda, ako vjerujete u te laži i ako ste se složili s bilo kojim od tih gluposti koje su rečene i znate da to je fundamentalno nehumano i pogrešno – isto kao i u pravnom slučaju, ako ste sudjelovali u nekom kriminalu ili ubojstvu kao saučesnik, tada ćete i vi otići u zatvor.
Laura: Da.
Pierre: I možda činjenica da većina ljudskih bića prihvaća te laži, te da ponekad čak i promovira to nasilje – ubojstva, patnju, torturu – je možda finalni marker za početak globalnog procesa resetiranja.
Jer, ako pogledate na sve to, kada imate cijelu populaciju – ljudsku i neljudsku – koja je do guše u lažima, koja je toliko suprotna istini, tada možda zaista postoji univerzalni mehanizam koji započinje proces čišćenja.
Zato što imate taj vrlo snažan zakon, univerzalan zakon, koji prožima cijelu kreaciju, sve žive entitete koji teže k razvoju, prema većoj složenosti, većoj inteligenciji, više informacija, više kreativnosti. I nije li masovno uvjerenje u najgore laži jedna od najgorih negacija svih tih životnih principa?
Laura: To je entropija.
Joe: Pa, ti si iznio nešto što je moguće – mi ne znamo postoji li takav zakon – nema dokaza o tome.
Laura: Rekla bih da mislim da ima puno dokaza o tome u povijesti. Jer se događalo novo i nanovo, kao što sam rekla, opis onoga što se događalo u Babilonu, to je uopćeni opis onoga što se stalno ponavljalo s kolapsom i destrukcijom prethodnih carstava. Zadnje koje smo izučavali je bilo Rimsko carstvo i mi zaista imamo dovoljan broj zapisa i opisa onoga što se događalo. Postoje neki stvarno dobri opisi stvari koje su se tada događale u Rimu – tako da znamo kako je propao.
No također, na sreću, postoji i značajna količina tekstualnog materijala dostupnog od prijašnjih kolapsa, tj. Babilona. Mezopotamsko carstvo, sve to.
Jer kad sve propada, kad postane opasno vruće – doslovno vruće i gori – sve te glinene pločice tamo dolje u podrumima su se ispekle i ostale su očuvane veoma dugo vremena. I nakon toga su otkrivene i mnoge od njih su dešifrirane.
Na tisuće i tisuće tih glinenih pločica još uvijek nije prevedeno. No ljudi, učenjaci predano rade i na regularnoj bazi, i možete dobiti kopije onoga što je već napravljeno. Pomalo je skupo, no možete dobiti prijevode tih tekstova i pročitati ih.
I vidite tu istu stvar. Očigledno je kako je poprilično teško prevoditi i razumjeti, jer je tu cijeli problem s jezikom, naročito s mrtvim jezikom, pa je to malo teško. Ali vidite iste stvari koje su se događale. I iste stvari vidite iz Egipta, iz hramskih opisa, s papirusa.
Dakle, možemo li reći da postoji određeni zakon?
Pierre: Možda u smislu da Otkrovenje ne samo da opisuje pad Babilona, pad Rimskog carstva, već da više fundamentalno opisuje arhetip – arhetipsku situaciju – koja se odnosi na cijelu ljudsku populaciju.
Kada imamo iste znakove, kada se ponavlja isto ponašanje, tada se događa ista kozmička reakcija. I evo u čemu je kvaka: ako uzmemo u obzir istraživanja vezana za morfičnu rezonanciju ili morfička polja o kojima je istraživao Rupert Sheldrake – o tome kako individue neke populacije mogu naučiti nove uzorke. A što se taj uzorak više koristi, to postaje…
Laura: Postaje jače.
Pierre: Postaje vidljivo u svakom članu određene vrste. To možemo aplicirati na cijelu ljudsku populaciju i vidjeti kako…
Laura: To je poput pandemije.
Pierre: Opetovano tijekom povijesti smo imali te uzorke padova imperija koji su se događali novo i nanovo. I upravo sada u SAD-u svi ljudi koji su u skladu s tom ideologijom počinju rezonirati s tim arhetipom pada imerije.
Laura: Da.
Pierre: Uzorci, navike. A jednom kada imate tu rezonancu tada je vrlo lako krenuti tim putem. Kad se jednom postigne rezonancija tada je teško izbjeći taj put.
Laura: Da, mislim, pogledajmo što se događa u Ukrajini. Ukrajina prati američki put. Njemačka također prati američki put. Francuska također prati put rezoniranja s SAD-om. Do prije neku godinu bilo je malo zadrške u tome. Ali, sve zemlje članice NATO-a, sve one su u rezonantnoj aktivnosti i ponašaju se istovjetno. I one su u to uvučene i povlače jedna drugu i to se jednostavno događa.
I stvar je u tome da, kao što sam već rekla, to je pandemija psihopatije. Psihopati na vrhu se ponašaju na određeni način. Oni su postavili određene primjere i ljudi su prihvatili ono što su oni pokazali, povinuli su se njima, oni su sami prihvatili takvo ponašanje. “U redu je da ja odem nekud i ubijam ljude. U redu je da odbacim ustav.”
Pogledajmo policajce. Oni su jedna razina ispod ljudi na vrhu, oni su izvršitelji. I oni se slažu s takvim stvarima i ponašaju se na isti način kako se ponašaju lideri.
Dakle, to se širi sve dalje i dalje. Mi imamo pandemiju psihopatije, i čini se kako nam priroda govori: “Samo malo! Želite se ponašati kao da ste oboljeli od užasavajuće bolesti koja vas proždire iznutra, koja vam tjera krv na oči, uši, nos i usta, zbog koje vam se raspadaju organi. Pa tada ćemo vam predstaviti malu fizičku demonstraciju toga. Fizički ćete iskušati ono što spiritualno, psihološki i emocionalno činite. Probati ćete malo ebole.”
Joe: Pa to je interesantno jer kada si ranije govorila o vremenu Rimske imperije koja je sama sebe dovela do “pada”, tada se puno toga događalo. Nije se sve to dogodilo preko noći…
Laura: To se događalo godinama.
Joe: Tako je, kao što se događa danas.
Laura: Kao što se događa danas.
Joe: I barem bi tada netko mogao imati ideju da su to znakovi i predznaci, npr. čudno vrijeme, erupcije vulkana, potresi, kuga – ta vrsta stvari. Sve stvari koje se danas događaju, i barem bi tada to primjetili. Danas, nitko ne primjećuje jer: “Oh, vrijeme je poludjelo. Oh, ebola, to je samo jedna od pošasti.”
Niall: Osim jedne grupe.
Joe: Osim ljudi poput Pat Robertsona.
Niall: Da, kršćanskih fundamentalista.
Joe: A oni su ljudi, kao da nije dovoljno užasno, oni su ljudi koji su u stvari najbliže istini.
Laura: Oh da!
Joe: Za razliku od svih tih divnih znanstvenika, koji, čini se, znaju što se događa s vremenom. Liječnici i medicinski stručnjaci znaju o eboli. I sve druge stvari koje se događaju, mi imamo znanstvenike koji znaju sve o tim stvarima i koji nam ih objašnjavaju. Pa ipak, luđaci poput Pat Robertsona, barem što se nas tiče, su najbliže istini, iako za nju okrivljuju pogrešne ljude.
Laura: Osim njihove interpretacije.
Joe: Oni krive homoseksualce i liberale. Ako se nešto veliko događa u SAD-u, ako se dogodi potres ili neka veća destrukcija, oni će prvi skočiti i reći: “Vidite, mi smo vam to rekli! Krivi su homoseksualci i liberali i njihovo prokleto djelovanje koje utječe na cijelu populaciju. Mi to govorimo već godinama.”
Laura: I oni ne mogu shvatiti kako su krivi psihopati na vrhu. Vjerojatno ne mogu shvatiti jer su sami psihopati.
Joe: Tako je, oni su to sami. Dok upiru prstima u sve druge, oni su sami podjednako krivi za to što se događa.
Laura: To je njihov posao.
Pierre: Uzimajući to u obzir, primijetit ćete da među elitom, današnjom modernom elitom, neki od njih se očigledno spremaju za nešto. Dakle, neki dijelovi elite, barem djelomično znaju da će se stvari pogoršati. Oni se spremaju. Ali u isto vrijeme, oni ne dijele s drugima to saznanje. Oni to drže među sobom i vode mase prema klaonici.
Joe: Da.
Pierre: Kako bi zadržali svoju moć do samog kraja. Jer ako počnu širiti informacije, to će značiti da je kralj gol, to će značiti civilne nerede. To znači gubitak moći za elitu.
Laura: Vratimo se na trenutak nazad na ideju da je netko mogao napisati knjigu fikcije 14 godina prije samog događaja. I mi tu govorimo o Titaniku. U globalnim terminima, potonuće broda s 2000 ljudi nije poput cunamija na dan nakon Božića…
Niall: 2004.
Laura: 2004. u kojemu je nastradalo, koliko, oko pola milijuna ljudi?
Niall: Četvrt milijuna ljudi.
Laura: Četvrt milijuna ljudi? U redu. Dakle, ne bi se moglo zamisliti da bi potonuće Titanika moglo biti neka vrsta morfičke rezonance u kozmičkom informacijskom polju.
Osim ako, naravno, to nije bila prirodna posljedica djelovanja psihopata na vlasti, njihove kapitalističke pohlepe. Pohlepe koja je bila iza izgradnje broda, oholosti najavljivanja kako je on nepotopljiv…
Niall: JP Morgan.
Laura: Da, JP Morgan: “Hajmo ne staviti dovoljno čamaca za spašavanje.” Ali, pogoditi točno imena, bit same priče, detalje potonuća, toliko blizu stvarnosti, to je zaista začuđujući podvig.
Postoji nekoliko knjiga koje su napisane u prošlosti – prije ne znam točno koliko godina, možda prije 20-tak godina, koje su, barem što se mene tiče, došle nevjerojatno blizu istim stvarima. Jer u biti one opisuju stvari koje se danas događaju; da postoje prethodnice događaja koji se odvijaju danas.
I naravno, te knjige opisuju ono što će se dogoditi u budućnosti. A jedna od tih knjiga se zove Oluja nad olujama (Mother of Storms). I ne mogu se sjetiti imena autora.
Joe: Whitley Strieber?
Laura: Ne, ne, to nije Oluja nad olujama. Ne, ovo je bila znanstveno fantastična knjiga. I u njoj je u biti neka vrsta distopije u kojoj se bore Rusija i SAD jedna protiv druge. Netko je ispalio atomske projektile u Arktik i ti su arktički projektili uzrokovali izboj velike količine ugljičnog dioksida u atmosferu, što je uzrokovalo masivne super oluje. Poput divovskog uragana koji je prekrio cijeli planet. Ili je bilo nekoliko njih i one su se sve spojile u jednu divovsku super oluju. I nakon toga su se dogodile užasne stvari.
I autor toga je – mislim, John Gribbin? Ne, ne, John Gribbin je napisao drugu knjigu. U svakom slučaju, čovjek koji je napisao tu knjigu, on je bio pisac znanstvene fantastike. I napravio je neka istraživanja o uraganima i divovskim olujama i tako dalje. I on je pisao o razmjeni topline i tako dalje. On uopće nije govorio o električnim fenomenima. Ali je dao vrlo interesantne znanstvene podatke o tome kako se razvijaju oluje, ugljični dioksid i tako dalje. Tako da je napisao tu knjigu. I mi vidimo svo to plakanje i kukanje o globalnom zatopljenju. Pa da, postoji globalno zatopljenje! Globalno zatopljenje u smislu da postoje vruće točke tu i vruće točke tamo, i hladne točke tu i hladne točke tamo; sve to je poprilično tipično za početak ledenog doba.
Dobro, druga knjiga je imala naziv, mislim, Šesta zima. Stvaranju te knjige je doprinjeo John Gribbin. Mislim da je on bio jedan od koautora. I njegova ideja je bila da postoji izvješće tajne vlade u kojemu se govori o nadolazećem ledenom dobu. I u izvješću tajne vlade stoji da ako za redom ima pet vrlo hladnih zima, šesta zima će biti početak ledenog doba, jer se šesta zima neće nikada završiti.
Interesantno, u toj knjizi on govori o nečemu što se naziva ledena tornada. On govori o čudnom ponašanju životinja. Vukovi koji odjednom izlaze iz svojih staništa i napadaju ljude u njihovim domovima. Medvjedi koji se ponašaju čudno; kao da postoji neko prastaro ožičenje u njihovim mozgovima koje se aktivira ekstremnom hladnoćom, nakon niza hladnih zima.
Što danas ne izgleda tako nemoguće, sada kada znamo dosta o epigenetici. I kako nečije iskustvo, ili iskustva pradjedova i prabaka – ono što iskuse tvoji prabake i pradjedovi se može prenijeti na tvoje roditelje, a ono što iskuse tvoji roditelji se može prenijeti na tebe. To se događa zbog različitih kemijskih promjena koje induciraju promjene u tvojoj DNK.
Dakle, recimo, vukovi su iskusili pet zima u nizu – one su bile vrlo, vrlo hladne – to bi moglo inducirati promjene u njihovoj DNK, koje će pak pokrenuti već ožičeno ponašanje zbog kojih bi oni počeli izlaziti iz prirodnih staništa i napadati ljudska bića, kako je opisano u toj knjizi.
I onda on ima i ta ledena tornada, koji su poput divovskih ledenih oluja koje trenutačno zaleđuju stvari. I to nas, naravno, podsjeća na…
Joe: Dan poslije sutra.
Laura: Dan poslije sutra.Također i na…
Joe: Knjigu po kojoj je baziran.
Laura: Da. Pa dobro, dakle, postojali su i mamuti.
Joe: Dlakavi mamuti.
Laura: Jesu li u pitanju bili mamuti ili mastodonti? Ne sjećam se, mislim da su bili mamuti.
Joe: Mamuti.
Pierre: Mamuti, trenutačno zamrznuti.
Laura: Mamuti iz Sibira, oni su čini se bili…
Joe: Brzinski zaleđeni.
Laura: Brzinski zaleđeni. E sada, to je nešto što me je stvarno mučilo. Jer sam čitala o tim stvarima i mislila sam: “brzinski zaleđeni?” Mislim, mi tu govorimo o poprilično velikom komadu mesa. Ne želim vrijeđati mastodonte, no oni su bili poprilično veliki komad mesa.
I većina žena danas u domu ima zamrzivače. I one znaju koliko dugo treba – stavite pakovanje mesa ili pečenice ili paket burgera ili nešto tako u zamrzivač. I znate kolika je temperatura… Kolika je naša?
Joe: -18°C.
Laura: -18°C. Imamo -18°C u našem zamrzivaču i treba poprilično vrijeme da bi se komad mesa zamrznuo.
Pierre: Mali komad.
Joe: Barem nekoliko sati.
Pierre: Sati.
Laura: Da, potrebni su sati da bi se zaledio komad mesa. Dakle imali ste te poprilično velike životinje…
Pierre: Koje su težile na tone.
Laura: Koje su brzinski zaleđene s hranom u ustima. Oni su žvakali i smrzli su se s hranom u njihovim ustima.
Joe: Govoriš o stotinu stupnjeva ispod ništice ili barem nekoliko stotina stupnjeva ispod točke zaleđivanja.
Laura: Imamo li neke procjene o tome koliko hladno je trebalo biti?
Pierre: Postoje tri faktora koja tu djeluju kako bi se kvantificirala izmjena topline – koliko brzo će se nešto ohladiti – tu je potrebna temperatura, apsolutna temperatura, medij – vazduh. Imamo i snagu vjetra. I imamo sadržaj okoliša: voda, led naspram zraka.
Kako bi se maksimizirala entalpija, faktor zamrzavanja, potrebno je minimizirati temperaturu na -50°C. Treba maksimizirati količinu vode, koja je puno veći provodnik od zraka. Treba maksimizirati brzinu vjetra.
Dakle, taj trenutačno smrznuti mamut sugerira vrlo snažan vjetar, s puno leda ili vode u njemu i vrlo niske temperature. Tako se brzo zamrzne debeli komad mesa.
Laura: Mi smo radili tu krioterapiju. Ne znam je li itko probao krioterapiju. No, uđete u tu komoru. I u komori – koja koristi tekući dušik – temperatura se spušta vrlo brzo, na koliko, -70°C ili -80°C?
Pierre: Ili niže, na otprilike -100°C.
Joe: Ali ipak, na vrlo kratko vrijeme.
Laura: Da.
Pierre: Jer je tamo protok suhog zraka.
Laura: Da. Dakle, našla sam se tamo – bila sam tamo osobno. Uđem u tu kriokomoru. I u njoj sam samo u donjem rublju. Jer želimo do maksimuma izložiti kožu hladnoći? Želite se šokirati hladnoćom u tome. Dakle, nađem se tamo u donjem rublju i počne se spuštati temperatura. I gledam kako se spušta digitalni toplomjer koji mi govori koliko je ona niska – to je bolno za poludjet!
Joe: Da i to samo na par sekundi.
Laura: I mi smo u tome, na samo par…
Joe: Minutu i pol, dvije minute.
Laura: Da, mislim da smo bili u tome do tri minute.
Joe: Zavisi koliko dugo možeš izdržati.
Laura: Neki su ljudi počeli plakati nakon prve minute.
Joe: Spusti se na niže temperature na kraju. Dakle, to se spušta polako do tri minute.
Laura: Ali je ekstremno, ekstremno, bolno je kao da te netko siječe s noževima.
Joe: Da.
Laura: I tu nema nikakvog vjetra, nema nikakve vlage – već je vrlo suho, vrlo hladno; nema vjetra ili bilo čega takvoga. I izgleda kao da ti se otkida meso s tijela.
Niall: Fino!
Joe: Rekao bih – mislim da je najniža temperatura bila na oko -50°C, -60°C.
Pierre: Devedeset. -90°C.
Joe: Jesu li to zabilježili?
Pierre: U Vostoku, da.
Joe: O da?
Niall: Pa, prošle godine na Antartici je premašen rekord.
Laura: Koliko su zabilježili?
Niall: Mislim da je bilo oko -80°C, tako nešto.
Laura: -80°C?
Joe: Da, mislim da nije bilo iznad -90°C.
Pierre: Prije toga je bilo -88°C, a sad je -90°C.
Joe: -90°C.
Laura: Dakle, drugim riječima, mi govorimo o vanjskim temperaturama okoliša koje dosežu najniže temperature u kriokomori.
Joe: Da, s vjetrom – kao što ste rekli, sa snažnim vjetrom.
Laura: S vjetrom, sa snijegom i svim tim.
Joe: To bi bilo dovoljno!
Laura: Dakle, tako se to događalo – tako su se mamuti sledili.
Joe: Točno.
Laura: U ledenim tornadima!
Joe: I gdje su bili prije toga, danas su pod ledom – jer su danas iskopani iz leda, a prije je tamo bila umjerena klima.
Laura: Očigledno je da je tada bio puno drugačiji okoliš.
Joe: Ali se vrlo brzo pretvorio u zaleđeni – ledeni sloj, zar ne? Trenutačno nakon što se nešto dogodilo. I barem u tom dijelu gdje su se nalazili mamuti, sve se zaledilo. Trenutačno.
Laura: Dakle, u svakom slučaju, da se vratimo na razmatranje koje sam pokušala popratiti.
Imamo tu knjigu Majka oluja i knjigu Šesta zima. I nekoliko godina nakon toga, Whitley Strieber koji je napisao knjigu zajedno s Artom Bellom pod nazivom Nadolazeća globalna super-oluja (The Coming Global Superstorm).
E sada, čitajući Majku oluja i Šestu zimu, čini se kako su Strieber i Bell najvjerojatnije pročitali te knjige i kako su posudili te ideje. No nije nužno da su to zaista učinili.
Pogledajmo primjer momka koji je pisao o Titaniku, i drugu osobu koja nije pročitala njegovu knjigu, ali koja je napisala nešto slično – a tu informaciju trenutačno nemam, ali nalazi se u mom članku na SOTT-u. Ali postojala je još jedna osoba koja je napisala nešto poprilično slično. To je objavljeno otprilike u isto vrijeme.
Dakle, imamo ta dva izvora. I što se nas tiče, mogli bi postojati i drugi izvori, no mi nismo njih svjesni. Dakle imamo tu dvije knjige. I zatim i treću knjigu – od Striebera i Bella – Nadolazeća globalna super-oluja.
A nakon toga imamo film Dan poslije sutra – koji, čini mi se poprilično očito da je temeljen na Nadolazećoj globalnoj super-oluji. On je u tome govorio o globalnom zagrijavanju, promjeni u salinitetu u sjevernom Atlantiku, koje su promijenile meksičku struju. I nakon toga, odjednom, počelo je zahlađenje i nakon toga su uslijedile te oluje. I ako pogledate Dan poslije sutra, vidite tuču na mjestima na kojima nikada nije padala, kiše i poplave na mjestima gdje nikada nije bilo kiše i poplava – barem ne u tolikoj mjeri. Vidite te poplave i tako dalje – koji su svi odreda produkt “globalnog zagrijavanja”.
Jer kada imate globalno zagrijavanje, tada imate prekomjerno isparavanje u atmosferu i tada imate i padaline. Pa, kao što je Pierre demonstrirao u svojoj knjizi Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza, postoje drugi faktori koji su uključeni u stvaranje masivnih kišnih oborina. Jedan od tih faktora je slabljenje magnetskog polja. Jer kada Zemljino magnetsko polje oslabi tada do nas dolazi mnogo više kozmičkih zraka. A te kozmičke zrake stvaraju vodene nukleuse koji nakon toga padaju na tlo.
Pa, interesantno je kako je nedavno objavljena mapa – prije dva ili tri tjedna ili prije mjesec dana – na kojoj je mapirano slabljenje planetarnog magnetskog polja. E sada, u vijestima je tijekom zadnjih godina puno puta bila informacija da planetarno magnetsko polje postaje sve slabije i slabije, i to jako brzo. I mapa pokazuje kako je najslabije nad celim kontinentom Sjeverne Amerike. Pa, donekle uključuje i Južnu Ameriku, dakle zapadna hemisfera ima puno slabije magnetsko polje negoli takozvana istočna hemisfera.
Znate, to može samo biti samo vaša perspektiva podele na Istok i Zapad, no Sjeverna i Južna Amerika imaju vrlo slabo magnetsko polje, što znači da na ta područja najvjerojatnije penetrira nešto više kozmičkih zraka, što može voditi ka varijacijama u vremenskim uzorcima koji su ekstremno neugodni. Mi smo primijetili to vijuganje visinskih zračnih struja koje padaju na SAD i koje su ih zamrzle tijekom prošle zime. I sada je predviđeno da će se ista stvar ponoviti tijekom jeseni za SAD.
Niall: Pa zapravo nije niti prestala.
Laura: Da.
Niall: Ta petlja je ostala i tijekom ljeta.
Laura: Da. Dakle mogli bi se zapitati koje su poveznice između vijuganja visinskih zračnih struja i slabljenja magnetskog plja.
Pa, kako bilo, govoreći o proročanstvima: što su dotakli ti ljudi?
I mislim da je riječ o nečemu sličnome onome što je Pierre govorio. Ti psihopati dotiču ili se konektiraju s nekom vrstom kozmičkog puta, koji je entopijski, negativan, destruktivan, kaotični arhetip. I oni izvlače, kanaliziraju, oni su aktivni provodnici te energije u naš realitet.
I oni su se počeli ponašati na određen način, to je jako dobro zabilježeno kroz povijest. A način na koji su počeli djelovati su uskoro usvojili ljudi s kojima isti vladaju, jer su psihopati došli do pozicija moći. To je ono što oni čine; oni žude, oni imaju talenta za takve stvari, oni imaju masku razuma, oni imaju uvjeravajući stav, smjelost – sve te kvalitete koje ih navodno čine velikim vladarima. I tada su oni izopačili sve s čim vladaju.
Pogledajmo što je napravio George Bush. Znam da je on samo obična lutka! Ali ja sam jako ljuta jer kada su napravili cijelu tu stvar oko 11.09.2001. oni su uništili napredak cijele planete. Sada se ne mogu se uopće opustiti jer se toliko užasnih stvari događa na cijeloj planeti. Ne mogu niti sjesti i uživati u mom cvijeću, ne mogu čitati knjigu zbog zabave jer moram provesti cijelo svoje vrijeme u istraživanju i obraćanju pažnje na ono što se događa na ovoj planeti jer ne mogu drugačije. Ne mogu se odmarati jer je sve tako užasno i ne mogu se odvratiti od toga. Ne mogu to prestati gledati. Ne mogu. Ne mogu odustati od pokušaja da napravim nešto drugačije.
Pierre: Da.
Laura: Dakle, bijesna sam!
Pierre: I to je ključna točka. Pokušavati napraviti nešto drugačije tamo. Jer Milgramov eksperiment pokazuje kako ljudi počinju pratiti autoritativne figure u lošem pravcu, ali također sugerira da ako autoritativna figura pokazuje pozitivan put oni će također pratiti takav put.
Ako pogledamo na taj arhetip – korupcija, psihopati na vlasti, destrukcija, laži, to vodi ka kozmičkoj reakciji, resetiranju i tada se počinje od početka. Očigledno, psihopatska se elita neće promijeniti – oni su mehanički, oni su ožičeni na takav način; streme ka destrukciji, moći i pohlepi. Kozmička reakcija se neće promijeniti, to je univerzalni zakon. Ako bude još više korupcije, još više patnje, još više laži – tada će nastati resetiranje.
Dakle, jedina moguća prilagodba u cijeloj jednadžbi su ljudska bića. Mi možemo odabrati s kojom ćemo frekvencijom rezonirati.
I da pojednostavimo taj scenarij, postoje dva glavna “misaona centra”. Negativni, psihopatski centar koji se bazira na laži. I postoji drugi centar koji je baziran na istini. Baziran na onome što je Laura maloprije opisala, kada je rekla kako troši svoje dane i godine jednostavno pokušavajući omogućiti objektivnu predodžbu realnosti.
I sada, ako ne želimo ponoviti povijest – poput Babilona, poput Rima – jedini izvor nade, i mislim da je on vrlo majušan, ne govorim da mi nećemo do toga doći.
Laura: Da.
Pierre: Ali jedini izvor nade, jedini nužni uvjet je da imamo taj pozitivan centar, ili “misaoni centar” povezan s istinom; i onda, još teže, da imamo kritičnu masu ljudi koji će rezonirati s istim.
Laura: A to je vrlo teško – jer kao što si rekao – to je poput te mase ljudi koji prate svoje lidere. A ti lideri postavljaju primjere. I zatim oni ljudima donose smrt i destrukciju.
I naravno, mislim da u nekoj točci, čak i te mase ljudi počinju shvaćati. Možda i neće. Jer, što su ono rekli o Noi? Znate, jedna od najstarijih priča koju su posudili.
Joe: Koja je pretvorena u užasan film?
Laura: Priča o Mezopotamiji, što ona govori? Ona govori da do zadnjeg trena, kada je Noa krenuo u Arku, da su se ljudi snažno zabavljali i da su radili sve ono što su radili. I onda kaže u evanđelju po Mateju – u kojemu se ponavlja priča o Noi: “Kako je bilo u vremenu Noe.”
Joe: Da. I samo u terminima onoga što radimo i što puno drugih ljudi koji slušaju ovo čini, a što si ti jako dobro opisala, a to je pažnja na ono što se događa i borba protiv propagande; mi smo tek nedavno shvatili s više detalja zašto to radimo ili razumijeli zašto to radimo.
Oduvijek nas je doticalo da to radimo. I to je u biti borba za sve ljude tamo vani koji su uvučeni u tu igru, u smislu da ih vladajuće sile pokušavaju iskoristiti, da ih pokušavaju načiniti saučesnicima u zločinima elite. I na taj način dovode svoje živote i svoju budućnost u opasnost.
A mi se trudimo vikati što glasnije možemo, kako bismo istakli činjenicu da se s vama manipulira, da vam se laže. I to nije samo o činjenici da vam se laže, već je stvar i u činjenici da će laži prouzrokovati puno boli.
Laura: To će stvoriti posljedice.
Joe: Puno patnje na vas. Znate, mi ne radimo ovo samo iz ideološke perspektive. Mislim, sve počne kao ideologija “istina protiv laži”, no sada mi nekako tragamo za detaljima. I postaje mnogo realnije u smislu da su vaše vlastite laži nalaze u igri kao rezultat neke vrste apstraktne borbe koja traje između istine i laži. To je zaista postalo stvarno.
Laura: To je borba za ljudske umove, jer ljudski umovi rezoniraju s psihopatima, s njihovim standardima, s njihovim ponašanjem. Ako se prihvati da je mučenje u redu u određenim okolnostima ili ako je “nacionalna sigurnost na kocki” – onaj trenutak kada se to prihvati, ljudi počnu rezonirati s njihovim lažima. To je dokazano, novo i nanovo, uz pomoć znanstvenih studija, kada se ljudi muče, nikada se ne dobije istina.
Pierre: I ne bismo trebali podcjenjivati snagu uma. Mislim da elita pokušava diskreditirati ono što su označili nazivnikom “parapsihologija” ili “metafizikom” – kako bi uništili stvarnu konekciju između uma i univerzuma. Individualni um – baziran na uvjerenjima, baziran na nekoliko emocionalnih stanja, nekoliko parametara – može imati utjecaja na realnost. Ne govorim o željnom razmišljanju ili “stvaranju vlastite realnosti”, već govorimo o poveznici onoga što ljudi, što osobe misle i što se događa oko nas.
Dakle zamislite sedam, osam milijardi ljudi – koji svi perfektno uštimani rezoniraju na istoj frekvenciji laži, svi prihvaćaju iste vrijednosti; krive vrijednosti. Svi vide istu izobličenu neistinitu viziju svijeta. I tada možete zamisliti masivni negativni signal koji planeta Zemlja šalje i moguće posljedice.
Joe: Da, apsolutno. I postoje različiti načini na koji se to može vidjeti, svi su oni nekako istiniti, znate. Mislim, mi govorimo više o – u redu, to nije egzaktna znanost, no to je u domeni znanosti, kao što je Pierre objasnio u njegovoj knjizi – ideja o posljedicama za ljudske izopačenosti.
Laura: Za to ima puno više znanstvenih dokaza negoli za stvari koje se prihvaćaju kao astronomija, astrofizika i čak…
Joe: Kozmologija.
Laura: Fizika i kozmologija! Mislim, to je potpuno nevjerojatno da su laži iz same znanosti toliko raširene, naročito ako se uzme u obzir da bi znanost trebala biti disciplina…
Joe: Zbog toga mislim da je puno važnije pokušati sve staviti unutar znanstvenih okvira, jer se vrlo lako osporava kada je nešto stavljeno unutar religijskih okvira. Mislim, nalazi se u religijskim okvirima gdje morate pratiti Isusova učenja, što god, i živjeti kao poštenjačina inače ćeš biti kažnjeni. Mislim, to je esencija svega toga. No to se lako izvrće i iskrivljuje. Hoće li ljudi to jednostavno odbaciti kao podvalu iz knjige koju je napisao netko drugi?
Laura: Pa, ljudi to rade. Čak i kada je to stavljeno u znanstvene termine, oni to jednostavno odbace.
Joe: No ako se može doći do točke u kojoj bi se moglo objasniti sa znanstvene strane, tada bi bila manja šansa da se takvo što odbaci, poput stvarnih znanstvenih “uzroka i posljedica”, koji su bazirani na stvarnim zakonima prirode.
Pierre: U pravu si. Jako frustrira to da postoje povijesni dokazi o ljudsko-kozmičkoj konekciji: padovi carstava, ponovo, nanovo i nanovo.
Laura: I uvijek pad slijedi nakon istog niza događaja: niz događaja, pa pad carstva.
Pierre: Ista priča. Imamo spiritualni dokaz. U biti sve religije govore gotovo isto o “odgovornosti ljudskih bića” i “posljedicama dijela”. I postoje ogromne količine znanstvenih dokaza: ESP eksperimenti, eksperimenti o telekinezi, eksperimenti o utjecaju grupa, ulozi promatrača. Sve to je jako dobro dokumentirano. Postoje meta studije o ESP-u i telekinezi – imamo meta-meta studije. Imamo taj eksperiment s REG-ovima koji je napravio Princeton, s 2,5 milijuna proba. I tada se došlo do goleme količine dokaznog materijala. No ono što si ti rekao Joe je istina, što više dokaza to bolje. No mislim da se suočavamo s nečim što nadilazi razum, što nadilazi zdrav razum i logiku.
Jer kao što je Laura rekla – “crveni pomak” ili “antimaterija” – postoje brojni široko prihvatljivi “znanstveni” koncepti kojima nedostaje dokaza, znanstvenih dokaza, koji bi ih uopće poduprli. Pa ipak svi u njih vjeruju!
Laura: I ne može ih se provjeriti. Nisu čak niti znanstveni.
Pierre: Po definiciji. No svatko ih je prigrlio. S druge strane, postoji metafizika koja se napreže pod dokazima, tonama dokaza, pa ipak se još uvijek masivno niječe. Dakle, ovdje ulazimo u realitet vjerovanja.
Laura: To je znanost. Znanost je postala sustav vjerovanja. I ono što si ti upravo rekao me podsjeća na ono što se sada događa u Ukrajini, ono što se događa u Izraelu, ono što se događa u Siriji. Znate, imamo dokaze – dokaze, dokaze. I onda imamo to da Ukrajinci govore: “Oh, Rusija naoružava separatiste” ili “Rusija je oborila naš zrakoplov”. “Rusija je učinila ovo, Rusija je učinila ono!”
A svi dokazi koji do nas dolaze su u potpunosti suprotni. Ali niko ne obraća pažnju na dokaze – ili barem na njih obraća pažnju jako malo ljudi. I umjesto toga oni slušaju divlje deklaracije koje su potpuna budalaština. Ista je stvar s 11.09.2001. Mislim, to je potpuno ludo!
Pierre: A ovdje smo dosegli poprilično fundamentalnu dualnost. Na jednoj strani imamo naše propovjedanje o objektivnom predstavljanju stvarnosti bazirane na činjenicama. Stvarnosti koja je bazirana na činjenicama, na dokazima. Na drugoj strani, imamo grupu ljudi koji razmišljaju na potpuno suprotan način. Oni kreiraju vlastitu stvarnost. Oni su uronjeni u željno razmišljanje. Stvarnost u skladu s njihovim željama. Imamo dvije dijametralno suprotne pardigme koje se nalaze na suprotnim stranama i koje ljudi trebaju odabrati.
Joe: Čak je i gore od toga jer kreatori stvarnosti – stvarnost koju oni stvaraju dolazi iz fundamentalno destruktivnog razmišljanja. To je samo za uništavanje, dominaciju i kontrolu. To je uglavnom njihov primitivan supstrat. To je sve što oni imaju. Oni nemaju ništa drugo – poput ljubavi, brige i uvažavanja, druženja, zajedništva i tome sličnoga.
Oni samo žele kontrolirati i uništavati. To je njihova motivacija. Ljudi poput njih – ljudi s takvim defektom bi u svakom društvu trebali biti izolirani, zbog onoga što pokušavaju i što čine. Zbog toga što su oni spojili takvo destruktivno razmišljanje s tim njihovim uvjerenjem da misle da je stvarno sve što zamisle.
Dakle, ono što dobivamo je destrukcija. Jer to se nalazi u njihovim glavama, a oni to pokušavaju nametnuti cijelom svijetu. Oni uopće ne uzimaju u obzir objektivnu stvarnost, oni smatraju kako je njihova stvarnost ono što oni zamišljaju da je stvarnost. U normalnom društvu, oni bi bili izolirani. Oni bi trebali biti izolirani. No, kako su do vraga oni dobili moć nad nama?
Mislim, to je obična kozmička šala, to je smiješno. Mislim, to se nikada nije trebalo dogoditi. Zašto bi se ikada takvo što… Osim ako obični ljudi nisu inferiorni prema njima na neki način – i zapravo jesu, pretpostavljam, na neki način inferiorni prema njima. Jer, zašto smo svi mi, zašto je cijeli svijet pod njihovom kontrolom i zašto je nemoćan išta učiniti po pitanju toga. Kada u biti imamo defektna ljudska bića koja nas sve vode? Kako se to dogodilo?
Pierre: Pa nije lagan izbor između istine i laži. Tu je također i izbor onoga što s tim ide – između boli i ugode, ili između iluzije ugode.
Laura: Da.
Pierre: Često je istina bolna. Pa ipak, to je dihtomija između ugodne laži i bolne istine. Dakle, ne radi se samo o izboru na intelektualnoj razini – što je istina, a što nije. To je izbor – na svim razinama našeg tijela, našeg mozga.
Laura: Odabir lakšeg puta je dio toga, jer jedna evolucijska oznaka ljudskih bića je čuvanje energije – ne samo fizički već i mentalno. Čuvanje energije da znači kada se nešto događa, a da je to lagano i ugodno, tada će to biti favorizirano naspram nečega što je teže.
I to smo počeli činiti s idejama i mislima i stvarima. Netko ti nešto kaže. Ti jedeš tu salatu, zaista ukusnu, slasnu salatu. S odličnim preljevom, zelena salata, rajčice i sve to zajedno, a tada vam netko kaže: “Znaš ta zelena salata i rajčica je iz Meksika, a tamo ljudi umiru od gladi. I tamo ljudi rade u poljima salate za jedan pezos na dan. Oni također beru i rajčice, nakon toga se vraćaju u svoje male nastambe.”
“Nakon toga svi ti proizvodi se izvoze u SAD, kako bi vi mogli sjediti i jesti divnu slasnu salatu – dok drugi ljudi gladuju ili dok se djeca prisiljavaju na pravljenje tenisica kako bi ih vi nosili. Vi volite te tenisice ili odjeću ili što god, TV-e, računala, i tako dalje.” I netko vam kaže o patnji koja je utkana u taj predmet ugode koji posjedujete. I vi ćete takvo što izbaciti iz glave, jer ugoda koju osjećate je poželjna – a vi ne želite osjećati bol, stoga to izbacite iz glave.
Dakle, počnete s tim i na kraju to radite sa svim. I to postane navika. I nakon toga, počnete iz navike sebe lagati. I počnete iz navike zaključivati stvari, žuriti sa zaključcima. I zbog tog načina ponašanja, te “selekcije i zamjene” u vašem umu, počnete vjerovati u laži. I vjerujete u laži jer one čine da se osjećate dobro. Vjerujete u laži jer se zbog njih osjećate ugodno. Vjerujete u svoje vođe jer se zbog njih osjećate sigurno.
I ono što se nakon toga dogodi je da ako vam netko pokuša reći istinu to uzrokuje otpuštanje neurokemijskih spojeva u mozgu. Netko vas zaista suoči s nečim zbog čega vas zaboli mozak. A ta vrsta boli – te neurokemijske mješavine koje ljudi iskuse u određenim situacijama – je poput kratkog napada jake depresije.
E sada, ljudi koji su u depresiji – ozbiljno klinički depresivni – imaju cijelo vrijeme takav mozak, ili barem na duže vrijeme. I većina ljudi to ne voli; ne vole taj osjećaj, jer to izgleda kao da padate u duboku mračnu rupu crnila i očaja. Tako da će ljudi učiniti bilo što da se oslobode tog osjećaja. A to znači da će lagati sebi: “Oh, to je u redu! Oni ne govore istinu. Oni ne govore istinu o tom jadnim Meksikancima.” I nakon toga počnu biti sitničavi.
“Tim Meksikancima ne ide sve tako loše”, ili “Oni su u biti i onako lijeni, oni ne zaslužuju jesti salatu.” “Ja zaslužujem tu salatu, jer ja svakoga dana idem na posao, i ja sam dobra osoba. Ja sam amerikanac. Ja sam izuzetan. Ja zaslužujem tu salatu. Ti Meksikanci, oni ne trebaju salatu.”
Dakle, lažete sebi i sebi govorite takve stvari kako bi se bolje osjećali. Kako biste zaustavili tu bol u svojem mozgu. I takve se stvari događaju. I to je kvaliteta ljudskih bića koju iskorištavaju psihopati i s njom se poigravaju.
Joe: To je još jedan dio debljega kraja kojeg ljudska bića dobivaju samo zato što su ljudska bića. I to uzrokuje jako puno problema na planeti. Nedostatak moždane plastičnosti koju gubimo kao djeca. Jednom kada se određena uvjerenja “ukrcaju”, ona gotovo uzrokuju ožičenje. I tu niti jedan objektivni dokaz ne može ništa napraviti ili može učiniti jako malo da se stvari promene.
Laura: Tako je.
Joe: To je užasno, znate. To je gotovo poput nedozvoljavanja pogreške, ili da služi za manipulaciju ili laži. Netko vam dođe, laže vam i vi mu povjerujete. Namješteno vam je uvjerenje koje oni priznaju. Ali tada počinju dolaziti novi podaci i vama bi trebalo biti dozvoljena promjena bez izazivanja boli. Tu ne bi trebalo biti prepreke u učenju.
Laura: Pa da. Ali to je dio naše evolucijske prednosti. Budući da je bilo u cilju rane evolucije, recimo hominida, ili pra-ljudi ili pra-Homo sapiensa. Oni su morali procijeniti stvari na temelju heuristike. Heuristika je nešto poput pravila koji se oslanjaju na iskustvo. Kada čujete riku, tada bi to trebalo biti glas sabljastog tigra, i nakon toga to i to morate napraviti. I zbog toga se ne zaustavljate i ne provjeravate kako bi se uvjerili je li to baš sabljasti tigar ili ne.
Vi imate to u mozgu utisnuto od najranijih trauma – preko priča u majčinom krilu – kad čujete riku sabljastog tigra, trčite. I tako se to utisne u vaš mozak; i ako ne reagirate istoga trena, ako ne djelujete prema ožičenju, tada nećete preživjeti.
Joe: Da, dakle tu ne postoji druga mogućnost. Nije se pametno preispitivati oko takvih stvari jer u životinjskom svijetu je uvijek tako: rika sabljastog tigra znači da je to sabljasti tigar. Dakle, nema potrebe za preispitivanjem. No, za ljude…
Laura: No mi smo prenijeli to u naše razmišljanje, u našu samopromišljajuću civilizaciju.
Joe: Još je i kompliciranije od toga, jer s druge strane sabljasti tigar bi se mogao pojaviti, a da se uopće ne oglasi. Bez ikakve rike.
Laura: Da, jer naši predatori, predatori čija su lovina ljudska bića, mogu imitirati čak i pjev ptičica. A mi ne znamo da je njihov umilni glas ustvari maskirana rika sabljastog tigra, figurativno govoreći.
Joe: Dakle, to je puno kompleksnije i teže.
Pierre: Da, i to objašnjava zašto psihopati koriste strategiju “kuhane žabe”. Jer kao prvo, to pokazuje kako je opasno vjerovati lažima, čak i manjim lažima. Jer mi gradimo neuralne konekcije shodno našim iskustvima. Ako počnemo vjerovati čak i manjim lažima, tada izgrađujemo neuralna ožičenja – neuralna ožičenja koja se baziraju na lažima i koja induciraju zadovoljstvo. A nakon toga, elita može nastaviti nadogradnju na tom početnom neuralnom ožičenju, te može povećati obim laži sve dok ne prihvatimo najneprihvatljive stvari – poput mučenja i ubijanja djece.
Jednom kada stvorite takvo ožičenje – vi rezonirate s tim destruktivnim arhetipom i dinamikom baziranoj na laži – vi ste gotovo okruženi s njom. Vi s njom rezonirate, a život na autocesti laži postaje ekstremno bolan. I ono što si ti rekla o umilnom oglašavanju vukova u ovčijim kožama, to je također važan faktor. Jer jedna od velikih prednosti psihopata nije toliko u činjenici da lažu već načinu na koji nas lažu.
Mi smo ožičeni na način da razabiremo emocije, emocionalni kontekst. A psihopati su majstori u projekciji emocionalnog konteksta sigurnosti, povjerenja; sigurni su u sebe, uvjerljivi su, šarmantni su – to mijenja naš emocionalni odaziv i i stanje, te nas čini više prijemčivima u prihvaćanju laži.
Laura: A tu je još jedan faktor. Šok.
Joe: Da, taj je zaista velik.
Laura: Kad si su stanju šoka i netko ti se pridruži – netko tko je odraz povjerenja i sigurnosti, netko tko ima odgovore, netko tko rješava probleme i ta osoba će te zaštititi – tada je puno vjerojatnije da ćeš se u tom stanju šoka lakše povinovati negoli inače. Pogledajmo koliko je ljudi u SAD-u povjerovalo u laži o 9/11.
Joe: Da. Tako je to bilo dizajnirano.
Laura: I pogledajmo koliko ljudi je povjerovalo u laži o “Izraelu protiv Gaze”, i koliko ljudi je povjerovalo u laži o “Ukrajini protiv Rusije”. I moramo shvatiti kako to Ukrajina ne čini sama samcata. Amerika vuče konce, kroz NATO, ona je iza toga. U međuvremenu, mi imamo tog momka – tog vrlo pristojnog momka, vrlo pametnog momka – Vladimira Putina. I znate, to je vrlo interesantno. Upravo sam razmišljala o tome. Mislim da je centar najvećeg magnetskog polja, ili…
Pierre: Najjačeg?
Joe: Da, najjačeg.
Laura: Najjačeg magnetskog polja na planeti danas je otprilike upravo iznad Rusije?
Pierre: Da.
Laura: Ne mogu reći kako i oni nisu imali neke čudne stvari koje su se i tamo događale, jer to je očigledno planetarna pojava, i mi ne govorimo o masivnim varijacijama. Ali mi tu imamo tog, što god da sam vidjela od tog momka, a gledala sam na tucet videa i čitala sam članke s njegovim govorima, i promatrala sam ga i promatrala; i taj čovjek nam govori istinu koliko god mu je moguće reći, a da ga netko ne upuca u istom trenutku.
U međuvremenu, pokrenuta je ogromna zapadnjačka propagandna mašinerija koja je u svojoj naravi u potpunosti psihopatska i koja djeluje dan i noć, dan i noć, godinama i godinama, i sve je žešća. I to je bitka za ljudske umove. Bitka za njihove duše.
Čak je i puno Rusa povjerovalo zapadnjačkoj propagandi. Pogledajmo na ljude u Ukrajini koji su povjerovali zapadnjačkoj propagandi, ljude diljem Europe koji su povjerovali zapadnjačkoj propagandi. I oni vjeruju zemlji koja je zadužena, koliko ono bilijuna dolara? I ona ima vlastite oligarhe, ona ima potpune promašaje. Ona ima 30-50% nezaposlenih. Ima najnevjerojatniji problem beskućnika. Ima na milijune ljudi u zatvorima. To je zemlja kojoj se dive i koju žele kopirati?
I to nas dovodi nazad na našu babilonsku bludnicu.
Joe: Da, ali ponovno koristeći analogiju: ljudi su prevareni i namagarčeni kako bi postali sudionici u kriminalnim djelima protiv čovječnosti, u biti, protiv njihove vlastite čovječnosti. I to se dugo vremena događa. Ali, već dugo vremena se ljudima moglo oprostiti do određene mjere jer oni nisu znali o tome. Mnogo toga se događalo potajno, a manipulacije i laži su bile vrlo snažne. I ljudi su se se željeli dobro osjećati – naročito na Zapadu, u SAD-u – njima je rečeno: “Vi ste dobri ljudi”. A mnogi od njih jesu dobri ljudi.
Laura: Amerikanci su, u biti, vrlo dobri, pristojni ljudi. Oni će rado pomoći i prijateljski su nastrojeni.
Joe: Dakle, na neki način američke vlasti govore: “Mi idemo po svijetu kako bismo širili slobodu i demokraciju. Svi vi imate slobodu i demokraciju, i to vam se sviđa. I to je dobro i vi ste dobri ljudi. Mi želimo to dati i drugim ljudima.” Do određene mjere ljudima se može oprostiti što su povjerovali u te laži.
Laura: Da.
Joe: No sada, ako se vratimo barem 14 godina unatrag, maske tih vladara svijeta su počele spadati. I oni su počeli pokazivati…
Laura: Svoje pravo lice.
Joe: Svoje pravo lice. Čak i Putin koji se pojavio – je za mene, na jednoj apstraktnoj razini, nova prilika koju nam je dao univerzum, recimo, za novu šansu…
Laura: Za izlaz.
Joe: Kako bi ti ljudi mogli vidjeti da im se laže, da se oni ne nalaze na pravoj strani, da su oni postali sudionici u kriminalu protiv čovječnosti. Ali to neće to neće trajati dovijeka.
Laura: Tako je.
Joe: Jednom kad se ljudima sve predoči, kad im se da poštena šansa, tada moraju odlučiti. Ako im se uza sve date dokaze koji govore suprotno – ako im se iznesu činjenice da im se lagalo i da se s njima maniluliralo i da se, u biti, nalaze na krivoj strani čovječanstva – ako i nakon toga odluče ostati uz psihopatske ideale – tada su oni napravili svoj izbor.
Pierre: Vratimo se nazad na magnetsko polje koje je ekstremno slabo nad SAD-om i vrlo snažno nad Rusijom. Ne samo da, kako je Laura spomenula, slabo magnetsko polje znači više ozračivanja kozmičkim zrakama, koje djeluju kao nuklearni agensi, povećavaju količinu oblaka, padalina, munja, uragana, tornada i tih vrsta atmosferskih fenomena, već također elektromagnetsko polje oko Zemlje djeluje poput spajajućeg agensa same Zemljine kore.
Dakle, to znači da slabo magnetsko polje, na planetarnom nivou, potpomaže nastajanju fenomena otvaranja – koji pak vodi do fenomena poput potresa, vulkanskih erupcija, stvaranja vrtača, otplinjavanja i masovnih požara. Dakle, ispod Zemljine kore je sve burnije, i iznad je sve burnije.
Niall: To me podsjeća na priču o Atlantidi, da je cijeli jedan kontinent nestao ispod površine oceana.
Joe: Da. Iako je jedna od najvećih i najimpresivnijih “vrtača” nastala, u stvari sad već barem dvije, na teritoriju Rusije. Mislim da ni jedan dio svijeta neće biti pošteđen od tog efekta “otvaranja”.
Pierre: U pravu si, i elektromagnetsko polje se smanjuje nad cijelom planetom. Na nekim mjestima brže slabi – poput SAD-a – ali Rusija je također pogođena. To se događa na globalnoj razini s nekim lokalnim varijacijama.
Laura: Da. U svakom slučaju, vratimo se nazad na poglavlje 18 Knjige otkrovenja, između ostaloga u njoj se govori o Babilonu koji je već pao. Knjiga na to gleda s distance, kao da se već dogodilo. A ako pretpostavimo da je to napisano o propasti Rima, tada je to poprilično interesantno. Ali ona govori da, kao što smo rekli, ono što se dogodilo Rimu se događa ovdje i sada. I mogu vas uvjeriti da Cezar nije bio uzrok propasti Rima. On je bio posljednji koji ga je pokušao spasiti, jer Rim je zapravo bio postao imperijalno društvo s Pirovim ratom – kada su počeli ratovati protiv svih gradova država u Italiji i kada su ih uzeli pod svoju kontrolu. A Pirov rat je nastao zbog agresije na južne gradove Magne Graecie (Velike Grčke). I nakon toga, Punski ratovi protiv Kartage. Do vremena svršetka Kartaških ratova, što je bilo 100 ili malo više godina godina prije Cezarovog dolaska. Pa ne baš točno 100 godina. Njegov stric Marijus se borio u posljednjim Punskim ratovima.
Ali u svakom slučaju, nakon što se Cezar pojavio, on je napravio zadnji pokušaj spašavanja, i nije pokušavao biti kralj. I nakon toga su ga ubili i to je bio kraj. Dakle, ja bih rekla, ako je naša rekonstruirana vremenska crta točna, u 100 godina Rim je uništen.
Joe: Zar nije interesantno da je Cezar optužen kako je pokušavao biti diktator?
Laura: Da.
Joe: A upravo za to danas optužuju Putina.
Laura: O da, tu zapravo postoje brojne sličnosti između Cezara i Putina i Johna Kennedyja, tako da to ne sluti na dobro. Ali mi možemo držati naše prste prekriženima i ako uspemo probuditi dovoljno ljudi, možda bude neke sigurnosti.
Pierre: Vratimo se nazad na Bibliju: ne samo da je Cezar možda produljio život Rimskog carstva, već je ostavio ogromnu ostavštinu koja je trajala milenijima. Ako pogledate Stari zavjet…
Laura: Pretpostavljam dva milenija.
Pierre: Da, ili jedan i pol, prema Fomenku i nama. Ali ako pogledamo Stari zavjet, tamo već imamo vjeru baziranu na prevari, uništenju, osveti, ubojstvu. A Novi zavjet, koji je baziran na Cezarovoj poruci – koji je transformiran u Isusa – ima potpuno suprotnu poruku, koja se bazira na milosrđu, ljubavi prema bližnjima, ljubavi prema drugim ljudskim bićima, solidarnosti.
Možda je to kršćansko vjerovanje, sa svim svojim defektima, u nekoj mjeri uspjelo suzbiti destruktivnu vjeru Starog zavjeta i tako onemogućiti još češće kataklizme. I zato se, u stvari, današnje kršćanstvo – i sve forme sličnih religija – uništavaju iz dana u dan. I ne čudi da je Vladimir Putin jedan od lidera koji pokušavaju očuvati pravoslavnu kršćansku tradiciju u svojoj zemlji.
Laura: Da. Jer mnoge moderne kršćanske verzije, koje nalazimo u SAD-u, su u potpunosti iskrivljene. Poput evanđelja prosperiteta: “Isus želi da vozite Mercedes…”
Niall: Rusija je uvijek imala drugačije pravoslavlje.
Laura: Da, pa istočno pravoslavlje je bliže izvornom kršćanstvu od katolicizma koje se dodatno podijelilo na protestantske grupe. U svakom slučaju, ono što je naš autor Otkrovenja želio reći – kako je opisao tu imperiju i kako se ti arhetipski opisi odnose na SAD? Želim iznijeti samo par izvadaka.
U njemu stoji: (Otkrovenje 18.2, 18.3, prijevod Ivan Šarić) “Pade, pade Babilon veliki, i postade stan đavolima, i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica svakoj ptici nečistoj i mrskoj; jer žestokim vinom bludnosti svoje napoji sve narode; I kraljevi zemlje s njom su bludno griješili, i trgovci zemlje obogatili su se od sile raskoši njezinih.”
To je perfektan opis Sjedinjenih Država, njene takozvane demokracije, njenog takozvanog kapitalističkog sustava, i načina kako je raširila sfere utjecaja na Zapad, zapadnu Europu, i u stvari mnoge druge zemlje.
(Otkrovenje 18.4, 18.5, 18.6, 18.7) “I začuh glas drugi s neba, koji je govorio: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih! Jer grijehi njezini dopriješe sve do neba, i Bog se opomenu nepravda njezinih. Platite joj, kao što i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima njezinim; u čašu, u koju je lijevala, ulijte joj dvojinom onoliko! Koliko se slavila i naslađivala, toliko joj podajte muke i tuge, jer govori u srcu svojemu: “SJEDIM kao KRALJICA I NISAM UDOVICA, i tuge neću vidjeti.”
Opisuje li to ponašanje psihopata koji vode SAD i koji su je vodili već dugo vremena, pa čak i prihvaćanje njihova utjecaja i njihova primjera od strane većine ljudi u SAD-u?
(Otkrovenje 18.8, 18.9, 18.10) “Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt, i tuga i glad, i spalit će se ognjem, jer je jak Gospodin Bog, koji joj sudi. I plakat će i tugovati za njom kraljevi zemlje, koji s njom blud provodiše i raskošno živješe, kad vide dim požara njezina; Izdaleka stajat će od straha pred mukama njezinim i govorit će: “Jao, jao, grade veliki Babilone, grade jaki, jer u jedan čas dođe sud tvoj!”
(Otkrovenje 18.11, 18.12) “I trgovci zemlje plakat će i jadikovati za njom, što njihovih tovara nitko više ne kupuje: Tovara zlata i srebra, i kamenja dragoga i bisera, i finoga lana i grimiza, i svile i skerleta” i tako dalje.
(Otkrovenje 18.14, 18.15, 18.16, 18.17) “I sve voće, koje je željela duša tvoja, ode od tebe, i sve dragocjeno i sjajno propade ti, i više ga nećeš naći. Trgovci ovih stvari, koji se obogatiše od njih, stajat će izdaleka od straha pred mukom njezinom, plačući i tugujući, I govoreći: “Jao, jao, grade veliki, obučeni u fini lan i grimiz i skerlet, i nakićeni zlatom i kamenjem dragim i biserom; Jer u jedan čas propade toliko bogatstvo.”
I onda nastavlja o kormilarima, putnicima, mornarima i tako dalje.
(Otkrovenje 18.21) “I uze jedan jak anđeo kamen, koji je bio velik kao mlinski kamen, i baci ga u more govoreći: “S takvom će silom biti bačen Babilon, grad onaj veliki, i neće se više naći.””
Dakle, to su poprilično točni opisi utjecaja psihopata na našu civilizaciju. I poprilično je interesantno da je to u terminima kupovine i prodaje, te trgovine…
Niall: Ekonomija.
Laura: Ekonomija, sve je to vezano za ekonomiju. Dakle, naravno kada su Putinu namjestili njegov…
Pierre: Embargo.
Laura: Embargo na kupovanje američkih dobara… A stvar je u tome, da SAD više i ne proizvodi toliko puno jer je SAD prebacila proizvodnju gotovo svega u druge zemlje i zbog toga je toliko nezaposlenih. Tako da je pomalo smiješno misliti o njima da nešto mogu učiniti, a da će to išta promijeniti. Jer sada nitko neće kupovati to što nude, a to zapravo uopće nije važno.
Joe: Pa, zapravo je interesantno jer sankcije nametnute Rusiji – Rusi su se na njih smijali jer su u biti rekli: “Nama ne treba ništa što vi nudite. Mi možemo preživjeti s vlastitim snagama.” I sankcije koje je Rusija nametnula SAD-u, SAD su se smijale na iste jer su se odnosile na kupovinu američkih dobara.
Laura: A SAD ništa ne prodaju.
Joe: A SAD nemaju ništa – to je u potpunosti drugačije u smislu da SAD to ne smeta jer nikome ništa ne prodaju, jer nemaju nikakvih prirodnih izvora. Dakle, obije zemlje su imale iste reakcije na uzajamne sankcije, no iz različitih razloga. A SAD su u puno goroj situaciji jer na koncu konca Rusija može opstati na vlastitim snagama, SAD ne može.
Laura: Da, i ne samo to, u zadnjih par godina sam čitala neke članke, jer sam obraćala pažnju na te stvari, SAD su uvozile više hrane od drugih zemalja, negoli su izvozili hranu u druge zemlje u zadnjih par godina, jer su imali slabe žetve, imali su te bolesti koje su uništavale svinje, i svašta im se nešto događalo.
Joe: Suše, poplave.
Laura: Ove godine neće imati nikakve hrane, dakle od koga će kupiti hranu ako im Rusija neće ništa prodati, zar ne? U međuvremenu, ljudi kojima je zaista teško su ovi takozvani kraljevi zemaljski koji su se udružili s SAD-om i njenom “strastvenom ne-časti” i tako dalje. A Rusiji neće biti teško jer je Rusija već stekla prijatelje s kojima posluje – Južna Amerika. A pogodite od kuda SAD dobavljaju puno svoje hrane, gdje se ona proizvodi? Dobavljaju je iz Južne Amerike. Pa, ako sve ide Rusiji, mislim da će to smanjiti količine koje dolaze do SAD-a. U biti, SAD je sebe ponovno upucala u nogu.
Joe: Ali oni to ne mogu vidjeti.
Laura: I Rusija je blizak prijatelj s Kinom. Kina je s Tajvanom, Malezijom i drugima jedna od glavnih zemalja od kuda SAD dobavljaju puno dobara.
Joe: Sve dobavljaju od njih – otprilike 20% uvoza dolazi samo iz Kine.
Laura: Tako je. Dakle, ako se sve prebaci u Rusiju, Kinezi će reći: “Žao nam, je nemamo vam što prodati.”
Joe: To se gomila do te mjere, da bi, u biti, ostatak svijeta – poput Kine, Rusije i očigledno Južne Amerike – mogao jednostavno prekinuti…
Laura: Hraniti SAD.
Joe: Prekinuti snabdijevanje SAD, ako to tako odluče.
Laura: Da.
Joe: Ako Kinezi i Južnoamerikanci uvide koja strana kruha je namazana maslacem i slične stvari, ili gdje to sve vodi, oni bi mogli u gotovo par minuta…
Laura: U osnovi, mogli bi odsjeći SAD, a SAD će… Znate, u određenom smislu, ovo poglavlje bi moglo biti metaforički opis točno onoga što se upravo sada već događa. Mislim, nemamo neke velike eksplozije ili vatru koja pada s neba i tako dalje. No to se još može dogoditi.
Joe: Pa, događa se, komadići tu i tamo.
Laura: Pa, ima ponešto od toga. A mi sad imamo tu stvar s Ebolom. Ali ne mislim da će Ebola postati tako raširena kao velika kuga koja će uništiti 80 do 90% ljudi. Predvidjela sam da će 80 do 90% ljudi biti uništeno od strane kuge, no ne mislim da je to Ebola.
Joe: Mislimo da je Ebola više namjenjena kako bi se ljudi cijepili. Oni ih ne žele zaštiti od Ebole, već žele dobiti ispriku da zabodu igle u svačije ruke.
Laura: Da. To je samo još jedna stvar te zle imperije. Novog svjetskog poretka, zvijeri iz Otkrovenja, Babilonske bludnice. Dobro, tko je onda iza toga? Je li SAD ili je nešto drugo iza toga? E sad, postoji poprilično dobar argument da bi iza toga mogli biti međunarodni bankari. A ti međunarodni bankari ne kontroliraju samo SAD, već kontroliraju i europske zemlje. Ti međunarodni bankari su uglavnom Židovi, barem koliko sam ja uspjela shvatiti. Također, većinu medija posjeduju židovske osobe ili kompanije.
Također bi htjeli dati do znanja činjenicu da je let MH17, koji je poletio iz Nizozemske i koji je navodno oboren nad Ukrajinom, u biti poletio s iste zrakoplovne luke s koje je odletio navodni bombaš, koji je ušao u zrakoplov bez da je posjedovao putovnicu, bez da je imao ikakvu identifikaciju, zar ne? A tu zrakoplovnu luku osigurava izraelska sigurnosna tvrtka.
Mi možemo potvrditi sve te konekcije do Cionista i Izraelaca i tako dalje. No ne vjerujem da je to cijeli odgovor, jer postoji jako puno ne-Cionista, čak ne bih rekla ni ne-Cionista već jako puno ne-Izraelaca, ne-Židova, koji su uključeni u elitne strukture moći koje se nalaze u nekim drugim definirajućim elementima, koji su, kako stalno ponavljamo, psihopatski.
E sada, možda psihopatija nastaje u većoj mjeri među Židovima. Mi to ne znamo zasigurno. Mada se čini da je to tako. Kada vidimo da cijela zemlja ili većina populacije neke zemlje uzima vrtne stolice, čips i kokice kako bi u biti sjedila i gledala patnju ljudi u konc logoru…
Joe: Bombardiranje.
Laura: Bombardiranje, tada, žao mi je, ali…
Joe: Vi ste se odlučili, da.
Laura: I moram ovdje nešto spomenuti, jednostavno to moram reći. Prije par godina mi smo imali jednu malu sesiju s Kasiopejscima i diskutirali smo o potencijalnim stvarima – pozivima za mog supruga koje je dobio za znanstvene posjete. I mi smo u načelu upućeni da se klonimo Tel Aviva jer se nešto veliko sprema tamo.
Pa, pretpostavljala sam da prema tamo leti kakva velika gromada stijene. Da leti iz područja našeg solarnog sustava ili van njega, i da na sebi nosi ime, poput onoga kad Izraelci stavljaju imena na njihove rakete. Pa, možda tamo negdje ima velika gromada s imenom…
Joe: S ljubavlju od univerzuma.
Laura: S ljubavlju od univerzuma, za Tel Aviv.
Pierre: Glede Cionističke poveznice, postoje dva faktora koja bi bilo vrijedno spomenuti: a) ideologija – Stari zavjet je u biti psihopatski, osvetnički…
Laura: Jahve je psihopat.
Pierre: Pun mržnje, isključiv, elitist, nepovjerljiv Bog; potpuni psihopat. To je ideologija. E sad, to je odgoj; ideološko okruženje u kojemu su neki ljudi rođeni i u kojem rastu. I takvo što ima utjecaja na ljudske umove. Dodatno, ako pogledamo povijest Cionizma ili Judaizma, tada se uviđa da se samo jednom dogodio pijetizam i masovno preobraćenje. U sedmom vijeku Nove ere; masovno su se preobratili Kazari – istočno, između Kaspijskog mora i Crnog mora, tamo gdje se danas događa ukrajinski konflikt, vjerojatno koincidencija. A ti Kazari su bili na zlom glasu zbog svoje brutalnosti, zbog njihovih psihopatskih tendencija. Tako da danas imamo Cioniste koji su potomci Kazara – Aškenazi, koji su prigrlili Cioniste, Talmud i vjerovanja Starog zavjeta. Dakle, u biti imamo spoj psihopatske prirode…
Laura: Ideologije.
Pierre: Prirode – genetskog kazarskog substrata – i psihopatskog odgoja – vjerovanja Talmuda i Starog zavjeta.
Joe: Da.
Pierre: Što je, kad razmislite o tome, poprilično eksplozivan koktel.
Joe: Da, to je užasna mješavina.
Laura: I onda imamo svjedočenje Židovke Hannah Arendt koja je bila u konc-logoru. A ona tvrdi da je postojala kolaboracija između Židova i nacista, te da su oni činili odabir. Birali su ljude koji će biti spašeni u konc-logorima i koji će biti poslani u Izrael kako bi dobili svoje novo državljanstvo, te da su to većinom bili kriminalci. Dok su obični i pošteni ljudi puštani da umru ili su ih ubijali, kako god.
Joe: Ljudi trebaju razumjeti nešto o Izraelu. To se jako krije i o tome bi se češće trebalo govoriti, a to je da 80% izraelskih državljana, 80% izraelskih Židova uopće ne dolaze s Bliskog istoka.
Laura: I njihovi preci ne dolaze iz Bliskog istoka.
Joe: Nitko od njih nije s Bliskog istoka. 80% ljudi Izraela, Židova u Izraelu danas su iz…
Laura: Rusije.
Joe: Rusije i istočne Europe. Svi oni su ne-semitskog podrijetla. No jedina stvar koja ih veže je…
Laura: Njihova religija!
Joe: Mislim, tko bi tamo želio ići? Jedina stvar koja ih vezuje je ta smiješna ideja da je ta zemlja dana Židovima. No ti ljudi, mnogo tih ljudi koji su došli iz istočne Europe i Rusije u Izrael su prigrlili judaizam.
Niall: I to masovno.
Joe: Oni čak nisu ni Židovi ako bi se vratili u vrijeme kada im je navodni biblijski bog dao… Dakle, oni nemaju prava zahtijevati, i to iz obadva razloga, religijskog pogleda na stvari i etičkog pogleda na stvari.
Laura: Da.
Joe: Oni to uopće ne mogu zahtijevati, no o tome nitko ne govori.
Laura: Ali oni tamo stoje i nariču: “Zar nemamo pravo na našu vlastitu zemlju? Bog nam je dao ovu zemlju. Mi na nju imamo pravo. Mi se imamo pravo braniti od tih zlih Palestinaca koji nas žele izbaciti!”
Joe: Pogledajte sve političare na vrhu, lidere židovske države u zadnjih 50 godina – predsjednike, premijere, i tako dalje, čak i ministre obrane, sve te ljude – kao prvo, svi su oni iz istočne Europe.
Drugo, gotovo su svi oni promijenili njihova prezimena od očigledno ruskih ili istočno europskih, poput nastavaka “fky” ili “sky” u židovska imena. Dakle, judaizirali su njihova imena, ili su u nekim slučajevima preveli njihova istočno europska imena u hebrejski – poput Netanyahua, na primjer. Ono zvuči pomalo biblijsko no zapravo je Nathan. Mislim da je to bilo njegovo prvo ime ili srednje ime, tako nešto ili prvo ime njegova oca. Nathan preveden na hebrejski – koji je Netanyahu – te ga je adoptirao u prezime.
Zbog toga jer je hebrejsko, tada se navodno uspostavlja veza s njim i čime, s Biblijom? Sa Starim zavjetom i time sa zemljom Izrael.
No on je istočni Europljanin, on je osoba iz istočne Europe čiji su preci prije nekoliko generacija adoptirali judaizam. I on dolazi tvrditi da ima vlasničko pravo nad komadom zemlje na Bliskom istoku s kojega tjera ljude. Njegovo pravo ime je Milikowsky, Benjamin MIlikowsky, a pogledajte sve druge…
Niall: Nešto se zaista interesantno događalo u istočnoj Europi u prošlosti. Pierre je spomenuo Kazare. No u to vrijeme je nastajala i Rusija, njezine prve verzije; Kijev i Rus. Interesantno je da su najstrašniji ljudi, osim Kazara, ili malo nakon njih, bili iz srednjevjekovne Rusije, recimo, da su imali najviše problema u području koje se tada nazivalo Galicija, što je danas zapadna Ukrajina. A ako razmislimo o virulentnim anti-ruskim stavovima koje imaju, pitam se je li u pitanju neka vrsta arhetipskog ponašanja koje ide tako daleko u prošlost.
Laura: Tu definitivno ima veze s nekom arhetipskom stvari. No znate što, upravo sada, kao predstavnicu hegemonije imamo Sjedinjene Države – veliki babilonsku bludnicu. Ona ima svoju sferu utjecaja, bez obzira tko stoji iza nje ili što radi. Kako se usuđuju, kako se usuđuju činiti sve to što danas čine!?
Prije neki dan su izjavili da neće prihvatiti argentinsku otplatu duga. Argentina je htjela podnijeti žalbu na UN-ovom sudu. Sjedinjene Države su rekle: “Oh, UN-ov sud nije nadležan za rješavanje ovog slučaja. Mi mu se nećemo povinovati.” Dupli standardi gore i dolje, svugdje. Ni ne želim se doticati toga jer me tako ljuti.
Joe: Usporedi to s onim što je prije nekoliko mjeseci načinila Rusija, poput opraštanja 90% duga koje je Kuba trebala vratiti Rusiji.
Laura: Da.
Joe: To je snažan kontrast u ponašanju prema drugoj naciji.
Laura: Pa da, mogli bismo nastaviti s tim. Ali mislim da je poprilično točno reći da nam ne slijedi baš svijetla budućnost ako je suditi po onome što se sada događa. Naravno, očigledno je da u situaciji poput ove uvijek ima ljudi koji opstanu – a to su ljudi koji su svjesni, budni i oprezni, oni koji obraćaju pažnju i koji rezoniraju s različitim arhetipima.
Joe: I koji gledaju znakove.
Laura: I koji gledaju znakove jer mi završavamo za večeras jer smo malo prešli granicu.
Joe: Da.
Pierre: Budućnost bi mogla biti svijetla na nebu. Kometarni repovi?
Laura: Da. Nek dođu kometi!
Joe: Vidjet ćemo. U redu, hvala našim slušateljima i hvala našim chatterima. Ovdje smo i sljedećeg tjedna s intervjuom?
Niall: Peter Kuznick, koautor s Oliverom Stoneom u Untold History. Budite s nama.
Laura: Super.
Joe: Do tada ostajte dobro. Pozdrav.
Original radio emisije na engleskom možete naći ovde.