U ovome sadašnjem trenutku povijesti opažamo uspon u interesu o ezoterici a koji puno u sebi ima, kako to inače biva u takvim područjima, kriva učenja i lukave dezinformacije. U isto vrijeme, tragatelju se nude informacije o «uskim vratima». Ovisi o pojedincu kako će shvatiti značenje onoga što se ovdje nudi i početi s poslom. U ovo vrijeme je potrebno puno radnika, kao što su liječnici potrebni na bojnome polju. Uostalom, liječnik je od male koristi u društvu ljudi gdje vlada čvrsto zdravlje.
Novi dokazi, nova znanja mogu promijeniti temelje onoga za što mislimo da znamo. A to je, naravno, dio problema o Gralu. Svatko gradi hipotezu na pretpostavci o određenome «znanju» koje mu je dostupno. Tada oni ulažu u tu pretpostavku, emocionalno se vežu i kad im pozornost privuče nova informacija, oni ne samo da ne ŽELE čuti ili vidjeti, oni to jednostavno ne mogu.
Ja nisam željela postati pljenom ovakve vrste amnezije, zato sam tome prišla na manje-više znanstveni način. Počela sam sa skupljanjem podataka. Nisam imala pojma o tome koji će se podaci pokazati važnima, i od početka sam znala da je bolje ne pretpostavljati NIŠTA i samo skupljati i sortirati i vidjeti koji će se obrasci izgraditi od postupka sortiranja. To je više bilo nalik na pripremu za izradu velike, komplicirane puzzle slagalice. Čovjek počinje sa sortiranjem djelova po bojama koje razdvaja na skupine. U isto vrijeme, ako naiđe dio slagalice koji je očito «rubni» dio, stavit će ga u potpuno drukčiju skupinu. Tu i tamo, prilikom sortiranja, sretni slučaj donosi dva dijela zajedno, i ti se stavljaju u jednu malu «pod-skupinu».
Kad je taj proces završen, on se ponavlja na finiji i točniji način.
Doduše, problem oko Grala nije tako jednostavan. To je kao da imamo slagalicu, samo da je netko sakrio polovicu ili više djelova. Ne samo da ćemo teško dobiti potpunu skicu, već čak i ako USPIJEMO brižljivo sakupiti sve dijelove, mi možda nećemo moći utvrditi što točno slika prikazuje. Dodajte tome još da je netko ušao u sobu i bacio dijelove na vašu skupinu a koji čak ni ne pripadaju vašoj slagalici!
Da, toliko je gadno, ako ne još gore.
Ali, nemojte se obeshrabriti, nastavit ću s nekim početnim napomenama – imajući na umu proces opisan iznad.
Kao što čitatelj vjerojatno nagađa, nakon razmišljanja oko procesa «sastavljanja slagalice skupa», proces sakupljanja i sortiranja dijelova kao i detalja otkrića koja se dogode tim putem je dugačak i zamoran, ali zaključci do kojih sam stigla, u umu ovog pisca su bili zapanjujući. Zapravo, ako osoba MOŽE u potpunosti iscrtati konture SVIH koraka koji su potrebni kod rješavanja tako kompleksnog problema kao što je Gral, taj vjerojatno nema pojma!
Naravno, u najširim terminima, potraga za Gralom je uvijek osobna svakome tko je inspiriran da je poduzme. Ali u mojem slučaju, ja nisam pošla tragom «Svetog grala» za sebe. Ja sam jednostavno tragatelj za istinom – najčišćom i najobjektivnijom koju mogu naći. Nakon godina sakupljanja dijelova slagalice, nakon Kasiopejskih komunikacija, počela sam shvaćati da je sve postajalo gušće kako se sjedinjavalo oko problema s Gralom. To nije samo simbol u priči o viteškoj potrazi i njihovom izvedbom junačkih djela usput! U jednome sam trenutku shvatila da je to Tajna nad Tajnama; Velika Sudbina; gnoza o načinu ujedinjenja znanosti, filozofije i religije, kao i uma, materije i vremena.
Trebalo mi je puno vremena da dođem do tog razumijevanja jer sam po prirodi skeptična. Konstrukcijski sam nesposobna uzeti nečiju riječ o nečemu – moram «vidjeti sama». Ako vidim citiran odlomak u knjizi, moram pročitati odlomak iz knjige iz koje je citirano. Ako taj izvor citira nekog drugog, moram pronaći original. I ako ikad konačno dođem do pokretača te ideje, moram proučiti život i metode te osobe i otkriti, ako je moguće, promatranja koja je činila i koja su je vodila do tog konkretnog zaključka. To troši vreme i naporno je; u to nema sumnje; ali to je jedini način koji me zadovoljava; i sigurno nosi dragocijene plodove na duži rok. Puno ideja i učenja koje drugi tragatelji prihvaćaju «zdravo za gotovo» već sam odavno procijenila beskorisnima nakon što sam ih dubinski istražila i pronašla da su izrađene na temelju laži i prevare.
Skepticizam, sposobnost ne biti prevaren, je važna. Ali skepticizam može biti «jeftin». Lako je ne vjerovati u sve, a čini se da neki učenici imaju taj pristup. Bolji je pristup prihvatiti ideje, ne smatrati ništa apsurdnim, i potrošiti potrebno vrijeme na njihovom ispitivanju, pomno i detaljno. Ako baciš dio slagalice bez selekcije, nikad je nećeš završiti!
Ali, kad pronađeš manu, čak i najmanju, ako je čvrsto ustanovljena kao mana, moraš biti spreman da nemilosrdno ubiješ ideju i kreneš na slijedeću.
«Znanstvena izobrazba ne sprječava osjetila da te prevare, ali dobar znanstvenik ne prihvaća utiske koje mu osjetila donose. On ih koristi kao početnu točku, i onda ih provjerava, i još jednom. On traži dodatne dokaze o dosljednostima kod njegovih mjerenja. Znanstvenik se razlikuje od običnih ljudi po tome što on zna da se može lako prevariti, i on prolazi kroz procedure radi kompenziranja.» [Muller, 1988., moja podebljanja]
Dakle, sa svakom hrpicom dijelova slagalice, čovjek uzima mogući početni komad i pokušava dodavati odgovarajuće dijelove jedan po jedan. Ali kao što sam ja primijetila, može biti da je «početni komad» ubačen na hrpu da vodi na krivi put, i zbog toga ništa NIKAD neće odgovarati! A može proteći neko vrijeme dok to shvatimo. Mnogi ljudi to nikad ne shvate. Oni skraćuju komad, skraćuju ostale komade, prisiljavaju i rade manevre kako bi komadi odgovarali! A tada, naravno, kad to učine, pronalaze se drugi dijelovi koji zapravo, pristaju, i oni likuju sa zadovoljstvom da su riješili slagalicu ne shvaćajući da će «kamen temeljac» uzrokovati to da će se okolni dijelovi skupljati oko lažnog centra, i zbog toga je osnovna stvar promašena… a pravi središnji dio će biti bačen u stranu kao nevažan.
Kad čovjek počinje proučavati predmet s pogledom na finije «tragove», on počinje razumijevati da su same riječi izabrane iz mnoštva priča dizajnirane da vode prema, ili od osnovnog predmeta. Drugim riječima, ne samo da su događaji tragovi sami po sebi, nego također i sama imena. One su ugrađene kao pomagači ili prepreke! A ponekad to čak može biti funkcija čitanja pojedinačnog traga. Neka osoba može biti vođena ka pravom razumijevanju istim tragom koji vodi drugu osobu u lov na guske! Tragovi su u jezicima, riječima, ali sakriveni kao mali geni namotani u DNK, čekajući pravu kemikaliju ili naboj elektriciteta da ih aktivira da se odmotaju i učine da se za njih zna.
A čini se da postoji duboka veza između jezika i DNK. Abraham Abehsera piše u svojem «Babel: Jezik 21. stoljeća» (Babel: The Language of the 21st Century):
«Materija, život i jezik su tri slučaja u kojem je beskonačno bogatstvo postignuto sa tako malo. Raznolikost materije je ishod kombinacije od otprilike dvadeset šest atoma. Bezbrojni životni oblici našeg planeta proizlaze iz permutacije samo dvadeset aminokiselina. Treće i posljednje, milijuni riječi koje čine ljudski jezik su ništa više nego kombinacija od otprilike dvadeset suglasnika modificirani od recimo oko pet vokala (samoglasnika, op.prev.).
«U prošlih pedeset godina čovjek je napravio značajan napredak u otkrivanju i dešifriranju fizičkih i genetičkih sila koje organiziraju inertnu i organsku tvar. Nikakva usporediva postignuća nisu učinjena na području jezika. Zašto ljudi koje govore engleski koriste slova L i V da izraze njihovu ljubav (eng. – LoVe) i život (eng. – LiVe)? Što ih primorava da imenuju suprotan osjećaj preokretanjem istih dvaju korijen-slova da oblikuju ViLe (hrv. – opak) i eViL (hrv. – zao). Konačno, zašto su totalno druga slova korištena da izraze te osjećaje u šest tisuća drugih jezika poznatih na zemlji? Naše misli i naše riječi su, dakle, izrađena od lanaca slova, logika koja nam totalno bježi.
Čovjek, autor govora, je sam izrađen od lanaca molekula i proteina prema nama dobro poznatim zakonima. Mi bismo dakle mogli pretpostaviti strogi kontinuitet između ovih bioloških zakona i onih koji organiziraju svoje najviše sposobnosti, jezik. Drugim riječima, mi možemo pretpostaviti da zakoni koji upravljaju njegovim tijelom, upravljaju i njegovim govorom. Takva biologija govornih formi, vrijedi za sve ljudske jezike, … je situirana na križanjima ne samo u svim zemaljskim jezicima, nego već i u obliku izražaja, kao što su umjetnost, znanost i dječje priče (mitovi). Jedno od njegovih bitnih pravila je da riječi precizno pristaju objektima, situacijama ili bićima koja označuju. Daleko od toga da su prosto prikladna oruđa za komunikaciju, riječi su debele, multidimenzionalne, gusto isprepletene strukture koje sadrže bezbrojne informacije.
«Tijekom najmanje jedne trećine našeg života, mi se vraćamo korištenju riječi na jedan takav univerzalni način. U snovima možemo čuti kako nas zove kamen ili razgovarati s cvijetom, pticom ili izvorom vode. Snovi su dijelovi cijelog jezika u kojemu su riječi još uvijek povezane s objektima koje označuju. Noć je zbog toga vrijeme kad čovjek obnavlja svoj punu sposobnost govora.» [Abehsera, 1991., moja podebljanja]
U snovima i mitovima, čovjek koristi univerzalni jezik i shvaća taj «zeleni jezik» alkemičara kojim ćemo mi biti kadri doći do nekakvog shvaćanja naše stvarnosti, kako je oblikovana djelovanjem bića („bogova“) iz viših razina, i to je ono preko čega ćemo doći do shvaćanja što je zapravo Sveti gral i što to zapravo zaista može. A, zapravo može sve što je zabilježeno u mitovima i legendama – doslovno – čak i više!
Još rano u kontaktu s Kasiopejcima, počeli su koristiti navodnike na prilično neuobičajen način; to jest, na način koji ne slijedi precizna pravila gramatike i interpunkcije. Bila sam znatiželjna u vezi toga, pa sam pitala:
P: (L) Pažljivo sam čitala ovaj materijal i pričinilo mi se da su određene riječi stavljene u navodnike s razlogom, točno?
O: Stavili smo u navodnike ono što želimo dalje da istražiš.
Tada nisam shvaćala da će me oni učiti taj «univerzalni jezik». Ali odlučila sam da imam notes o tim riječima u navodnicima i moje studije o interpretacijama. Počela sam s jednostavnim traženjem u rječnicima i otkrivanjem njihovog najpunijeg mogućeg značenja ili varijanti značenja. To je zatim vodilo praćenju riječi do njihovih korijena i otkrivanju drugih riječi koje su «izrasle» iz istog korijena, a taj je rad često obuhvaćao druge jezike. Bilo je krajnje zapanjujuće kako su na taj način veze postale očite.
Na primjer: uzmite u obzir pojam “Emerald Tablets“ (Smaragdne ploče).
Emerald: inačica Beryla — ME + OF — Emeralde — VL + L — smaraldus/smaragdus — Gr – amaragdos značenje «orijentalnog porijekla».
Dakle sad idemo na «orient».
Oriental — L orientalis — Eastern.
Tad pogledamo pod «eastern» (istok = hrv.) – Eastern — IE base “aues” — to shine — whence Aurora — dawn/east — and aurum — gold.
Krećemo na «gold» i nađemo: Gold — IE base “ghel” — to shine (blistati) , to gleam (sjaj) , symbol Au — Aurora, lover of Orion (ljubav Oriona).
U ovom trenutku sjećamo se da nam je Fulcanelli rekao da će čitatelj izvući veliku korist iz ove njegove male knjižice o katedralama, ukoliko on ne prezire djela starih filozofa i ako će on istraživati sa pažnjom i pronicljivošću klasični tekst kako bi razumio nejasne točke prakse. Naravno, mi ovdje ne možemo uključiti istraživanje knjige «Misterij katedrala», stranicu po stranicu, ali tamo je nekoliko zanimljivih zaključaka proisteklih iz ove analize.
U prvom izdanju Misterija, Canseliet nam kaže odmah na kraju predgovora:
«Ključ za glavni Arcanum je dat prilično otvoreno u jednoj od figura koja ilustrira sadašnji rad. A taj se ključ sastoji jednostavno od boja otkrivenih majstoru već od prvog djela. Niti jedan filozof, koliko je meni poznato, nije naglasio značaj ove ključne točke. U otkrivanju ovoga, izvršavam posljednju Fulcanelliovu želju i moja savjest je čista. »
Slijedeće što primjećujemo je da većina ovog predgovora drugom izdanju je zauzela diskusija o „zvijezdi koja blista na mističnoj djevici – koja je ujedno u istome trenu naša majka (mere) i hermetičko more (mer) – koja nagovještava koncepciju“.
Canseliet nam kaže da je «zvijezda veliki znak Rada». Naravno to je omotano u parabole, s dostatnom količinom diverzija da okupira „pufferse“.
Ali, rekavši sve to, Canseliet nam govori još više. On komentira da bi se čitatelj mogao čuditi da je on potrošio toliko vremena diskutirajući o zvijezdi, ali razlog je taj što nas ona vodi direktno u Fulcanelliev tekst. On nam kaže:
«Uistinu, već od početka moj se Učitelj bavio s osnovnom ulogom zvijezde, taj mineralna Theopany (objava Boga, op.prev.), koja najavljuje sa sigurnošću opipljivo rješenje velike tajne prikrivene u vjerskim građevinama. To je «Misterij katedrala», sam naslov djela.»
Jedini problem za „pufferse“ je da su te primjedbe besmislice. Fulcanelli u svojem djelu «Misterij katedrala», počinje govoreći o katedralama općenito, gozba za budale, i luta po cijeloj površini. On sasvim sigurno ne počinje govoriti o «osnovnoj ulozi zvijezde», ovom «velikom znaku rada».
Ili govori o tome?
Da, govori. Sjetimo se što je Canseliet rekao: «Ključ za glavni Arcanum je dat prilično otvoreno u jednoj od figura koja ilustrira sadašnji rad. A taj se ključ sastoji jednostavno od boja otkrivenih majstoru već od prvog dijela. Niti jedan filozof, koliko je meni poznato, nije naglasio značaj ove ključne točke.»
Za um koji razmišlja u terminima Kabale, ritualima i svaštarijama, nema šanse da razumije ovo. Ali za um koji razmišlja o cabali, jeziku bogova, jeziku ptica, o maternjem jeziku, rješenje je lako.
Ako čovjek otvori prvi «majstorov rad» ili rečenicu u knjizi, tamo je data figura – figura = broj! – a ta figura je ključ Glavnog Arcanuma – broj sedam. To jest, u prvoj rečenici u knjizi, »djelu majstora», Fulcanelli piše: »Najjača impresija mog ranog djetinjstva, imao sam sedam godina… », i mi imamo «ključ Glavnog Arcanuma.
Kako tumačiti broj sedam? Pa ima više načina, ali najjednostavnije je pronaći sedmo poglavlje u knjizi da vidimo što piše. Pa okrenimo stranice i počnimo čitati:
«Varo, u svojem Antiquitates rerum humanorum, se prisjeća legende o Aeneasu spasivši svog oca i kućnih dobara od vatre u Troji, nakon dugog lutanja, stigavši na poljane Laurentuma…»
I mi stajemo i čitamo zabilješku: (Laurente – Laurentium je kabalistički l’or ente, ili nakalemljeno zlato.)
Nastavljajući s tekstom: „cilj njegovog putovanja. On daje slijedeće objašnjenje:
«Nakon njegovog odlaska iz Troje, on je vidio svaki dan i tijekom dana Venerinu zvijezdu, sve dok nije stigao do Laurentumskih polja, gdje je više nije vidio. Ta ga je činjenica navela da shvati da mu je te zemlje dodijelila sudbina.»
Doista, mi smo zapravo našli zvijezdu koja je «veliki znak posla» vodeći prema boji: ZLATA.
Mi imamo broj sedam koji nas vodi do boje a tad, da potvrdimo pravilnu interpretaciju, mi nalazimo da zvijezda, koja je bila glavni dio diskusije drugog predgovora, je vodič do «Laurentumskih polja», ili zlata. Taj je odlomak, kako Canseliet kaže, Ključ do Glavnog Arcanuma.
Sad ako imamo «lateralni» pogled na trag, što ćemo naći? Vadeći van karte za Tarot, mi uzimamo iz špila kartu broj sedam i vidimo zaista interesantan prikaz: bojna kola. I u tim kolima se nalazi čovjek sa ZVIJEZDOM NA GLAVI. I dalje, kočija je upregnuta na dvije figure, jedna crna i jedna bijela, muško i žensko.
Mi tad razumijemo da se izraz «Glavni Arcanum» odnosi na «Veliki Rad». To je cabala a ne Kabbala. Dio tog ključa je u vezi s legendom o Aenasu, gorenje Troje i Laurentumska polja – Prebivališta Mistika.
A zatim, konačno, pogledamo pod «green» (zelen, op.prev.) – Green — IE base “ghro” — to become (postati, op.prev.). Dakle, ono što smo naučili je da jako puno ideja dolazi u igru razmatrajući «Emerald Tablets» ( Smaragdne ploče, op.prev.), a to će kasnije biti jako važno.
Vraćajući se natrag okvirnom proučavanju riječi, primijetila sam da jako često, riječ koja je počela s određenim značenjem je s vremenom dobila obrnuto značenje. Zapazila sam da različiti alfabeti koje koriste ljudi, imaju određenu vezu koja je ili slična ili antagonistička. Otkrila sam da su u određeno vrijeme, dodana slova u različite abecede od 22 slova kako bi ih učinila 24 slovnim abecedama, i u otprilike u isto vrijeme, neko je manipulirao zodijakom, dodan je jedan znak a drugi je podijeljen na dvoje. A taj određeni vremenski period je bio povezan sa svim problematikama koje su vodile do problematike Grala. Postalo je jasno da je netko, neka sila ili namjera bila ovdje na djelu, što je rezultiralo «Babilonskim sindromom», kako sam ga nazvala. Mogla sam vidjeti «tračnice» nekakvog utjecaja koji je bio odlučan da rješenje tajne učini što težim bacajući dodatne dijelove slagalice na hrpu; dijelove koji će generacije tragatelja voditi pogrešnim putem. U vezi toga sam imala slijedeću razmjenu s Kasiopejcima:
P: Dakle, mislim da je VELIKI ključ u dekodiranju jezika…
O: Korijeni svih jezika su identični…
P: Kako to mislite?
O: Vaše porijeklo. (origin – engleski)
P: Mislite Orion?
O: Zanimljivo zar ne, riječ s korijenskom sličnosti, da?
P: Pa, sličnosti korijena riječi MNOGO stvari su JAKO interesantne! Otkrila sam NEVJEROVATNE stvari sljedeći korijene riječi…
O: Arhitekta vašeg jezika je ostavio obilje tragova.
Richard Rudgley piše u The Lost Civilizations of the Stone Age (Izgubljena civilizacija kamenog doba):
«Procjenjuje se da je na svijetu između 5000 i 10000 različitih jezika (nedosljednost između ta dva broja je nastala uslijed različitih kriterija korištenih kod raznih lingvista u definiranju jezika kao nešto više od lokalne varijante ili dijalekta drugog jezika), činjenica koja odjekuje biblijskom pričom o Babilonskoj kuli. Ali, je li ikad postojao jedan jezik u našoj daljnjoj prošlosti koji je prethodio konfuziji jezika, i ako je, postoji li koja šansa da bismo mogli ponovo otkriti to rajsko stanje komunikacije“
Danski lingvista Holger Pedersen je izrazio mišljenje da je definitivno postojao odnos između tobožnjih posebnih i neovisnih indo-europskih jezika, semitskih, uralskih, altajskih i čak i eskimo-aluetskih. Na bazi ovih veza, on je vjerovao da sve jezične grupe zapravo imaju porijeklo od dalekog jezika koji im je prethodio i kojeg je nazvao Nostratic, od latinskog „noster“ što znači «naš».
«U proto-indo-europskom ima puno o riječi asociranih s poljoprivredom i gospodarstvom [uzgojem stoke]. A u drugu ruku, usred 2000 korijena iz proto-nostratičnog leksičkog debla ne nalazimo riječi koje sugeriraju poznanstvo s poljoprivredom ili gospodarenjem, ali nalazimo puno izraza povezanih s lovom i skupljanjem hrane.
… možemo sugerirati da proto-nostratički pripada razdoblju prije «Neolitske revolucije» dok mnogi od ovih potonjih jezika pripadaju neolitskoj epohi, hrano-prerađivačkoj ekonomiji.
«Najdrevniji centar neolitičke ekonomije zapadne Euroazije je bio smješten u jugozapadnoj Aziji što dovodi do uvodne hipoteze da se proto-nostratički jezik govorio u jugozapadnoj Aziji u vrijeme prije «Neolitske revolucije», dok većina kćeri-jezika pripada neolitskome razdoblju, koji se raširio preko velikog teritorija Euroazije i Afrike koje su bile spojene demografskom eksplozijom izazvanom «Neolitskom revolucijom».
«Implikacije nostratičke hipoteze su nevjerojatne. Teorija predlaže da većina europskih naroda i onih iz velikog dijela zapadne azije i dijelova afrike, je govorilo nostratičkim jezikom još u pretpovijesti, prije pojave poljoprivrede.
«… Projekt rekonstrukcije vokabulara nostratskog jezika vodi nas duboko u pretpovijest, natrag u period višeg paleolitika, u kasniji dio starog kamenog doba! Ako je hipoteza nostratskog jezika točna, onda mora da je star više od 10 000 godina, a vjerojatno je bliže starosti od 15 000 godina.
«[Tu je također podjednako ako ne još i kontroverzniji prijedlog.] To je Dene-Sino-Caucasian jezik predložen od strane Starostina i drugih lingvista koji uključuju raznovrsne jezike poput baskijskog, kineskog, sumerskog i haidskog. Ako se [to] pokaže kao izvorna jezična grupa, onda bi morala, kao nostratski i euroazijski, biti iz perioda višeg paleolitika. (…)
[Istraživači] vjeruju da mogu identificirati slaganja čak između ovih golemih grupa i u potrazi su da rekonstruiraju iskonskog predaka svih svjetskih jezika, jezik zvan proto-globalni ili proto-svjetski. [Rudgley, 1999.]
Farmeri protiv sakupljača. Hmmm… ovaj događaj «razdvajanja jezika» čini se da je intimno povezan sa sukobom između pastira i farmera. Čitajući mitove, bila sam pogođena ovim sukobom i kako su stariji «pastirski» mitovi često transformirali u «poljoprivredne» mitove, prateći obrnute prikaze i značenja. Pitala sam Kasiopejce o tome:
P: Jednu bih stvar htjela razumjeti, pošto je uključeno u sve to, a to je ideja o ‘Pastiru’. Sve antičke legende, priče i mitovi vode, na kraju, do neke informacije o «pastiru» ili «Pastirskome kralju».
O: Pastira je najvjerojatnije udarila munja, kroz štap, i otud «prosvjetljen» ili «osvjetljen».
P: Smiješno sricanje! Ali koja je razlika između koncepta pastira i poljoprivrednika? To ide unatrag do osnovnih korijena svega – tu su Kain i Abel, Jakov i Ezav, Izak i Išmael… i drugi iz drugih kultura koji su čak i stariji…
O: Jeste li ti «abel» (sposobna, op.prev.) da rješiš ovo? Zar niste naučila istraživati svoje ideje bez predrasuda?
Ovaj prijelaz s «lovca-sakupljača» na «poljoprivrednika» se smatra jednom od najvećih «revolucija» ili evolucijskih koraka ljudskog roda. Ali je li tako?
Richard Rudgley je usput zabilježio:
«Proučavanje uzorka ostataka kostura iz južne Azije je pokazalo da je došlo do nazadovanja u stasu tijela, dimenziji tijela i životnome vijeku s prihvaćanjem ratarstva. … Od 13 istraživanja, 10 ih je pokazalo da se prosječni životni vijek spustio s prihvaćanjem ratarstva.» [Rudgley, 1999., p. 8, moja podebljanja]
U dodatku, sufisti uče da je pšenica «zabranjeno voće» Rajskog vrta što se još reflektira u priči gdje Kain kao žrtvu daje zrnje, a koju «Bog» odbacuje.
Ali ovdje se nalazi još dublja implikacija i ona se odražava u preokretanju određenih riječi u našem jeziku kao i preokretanju pojmova koji su izraženi u našim mitovima. Razumijevanje ovog obrata može biti jedno od najvažnijih ideja koje «tragatelj» može shvatiti.
O ovom se trenutku želim obratiti određenom čimbeniku o kojem su govorili Kasiopejci: Znanje = Moć. Postoji općenita sklonost među kršćanima i mnogim «new age» štovateljima ovog ili onog «izvora informacija» da «Bog pun ljubavi» jednostavno daje svima koji traže u vjeri. To je bitna perspektiva koju ćemo razmatrati, pa ne želim ići pred rudo, ali dat ću slijedeće opaske za čitatelja da ima na umu kako napredujemo s analizom ljudskog stanja u našoj stvarnosti 3. denziteta. U početku sam bila frustrirana Kasiopejcima jer nisu htjeli jednostavno davati odgovore na moja pitanja. Umjesto toga davali su mi «tragove» i slali me da istražujem. Pa sam se požalila:
P: ( L) Kako to da sam ja uvijek ta koja dobiva posao rješavanja svega?
O: Zato jer si pitala za «moć» shvaćanja najvažnijih pitanja o svemu u stvarnosti. A mi ti asistiramo u osnaživanju. Učenje je neophodno za napredak duše. Zapamti, mi nismo ovdje da te vodimo za ruku. Mi ćemo pomoći, ali neke odgovore moraš sama dešifrirati, a u tome si izvanredno dobra još od ranog djetinstva. Tako ti gradiš svoj centar moći. Sve su to lekcije a učenje je zabavno. Znanje je moć. Ako bi ti ga dali kao bombon za Noć vještica, on bi se prosuo. Zašto ne vjeruješ u svoje nevjerojatne sposobnosti? Ako odgovorimo umjesto tebe, ti ćeš biti bespomoćna kada bude neophodno za tebe da postupiš kako treba, što će se dogoditi!!! Učeći sada povećavaš moć desetorostruko, kad koristiš malo inicijative, radije nego da nas pitaš direktno za odgovore!!!
Dakle, prionula sam za stjecanjem i sakupljanjem znanja iz tragova koje su pred mene postavili Kasiopejci i sad ih dijelim s vama, čitateljima.