U nastavku citiram i raspravljam o materijalu koji sugerira da je obrezivanje “znak Kaina”. Daljnji komentari o tome kako obrezivanje utječe na razmišljanje čovjeka kada odraste.
U drevnom Levantu, Keniti su bili nomadski klan poslan pod Jetrom svećeniku Midjanu. Prema hebrejskoj Bibliji, igrali su važnu ulogu u povijesti drevnog Izraela. Keniti su bili kovači bakra i metala. Mojsijev tast, Jitro, bio je pastir i svećenik Kenita. Keniti su se očito asimilirali u izraelsku populaciju, iako su Keniti potomci Rechaba neko vrijeme održavali poseban, nomadski način života. Keniti su bili Kenanovi potomci, ali su shvaćeni kao potomci Kaina, sina Adama i Eve koji je ubio svog brata, Abela. Mojsije je očito poistovjetio Jetrovog boga, El Shaddaija, s Jahvom, bogom Izraelaca. Prema kenitskoj hipotezi, Jahve je izvorno bio plemenski bog Kenita, kojeg su posudili i prilagodili Hebreji. (Wikipedia Vidi također: unos u Židovsku enciklopediju)
Drugim riječima, prema njihovim vlastitim pričama, židovski bog je Bog od Kaina – označenog ubojice – koji je ubio svog brata Abela. Svakako nas tjera na pauzu da razmislimo, da smatramo “znak Kaina” sastavnim dijelom judaizma. Svakako možemo uzeti u obzir činjenicu da se, u kršćanstvu i judaizmu, Kainova kletva i Kainov znak odnose na biblijske odlomke u 4. poglavlju Knjige Postanka, gdje je Bog objavio da je Kain, prvorođeni sin Adama i Eve, bio proklet i stavio je znak na njega kako bi upozorio druge da bi ubojstvo Kaina izazvalo Božju osvetu.
Kakav bi to bog štitio ubojicu na taj način? I sugerira li to da su Židovi koji su pisali Bibliju bili potpuno svjesni te veze i da su taj dio zapisali u priču o Postanku kako bi zastrašili druge? Neka vrsta preventivne optužbe za “antisemitizam”? Čovjek se čak zapita je li obrezivanje legendarni “znak Kaina”?
U Plutarhovim Družbenim pitanjima, jedan od gostiju tvrdi da može dokazati da je židovski bog zapravo Dioniz Sabazije, bog ječma Trakije i Frigije; a Tacit slično bilježi u svojoj Povijesti (v. 5) da “neki tvrde da su židovski obredi utemeljeni u čast Dioniza”. Povjesničar Valerius Maximus kaže da je godine 139. pr. Kr. pretor stranaca, C. Cornelius Hispallus, protjerao iz Rima neke Židove koji su “pokušavali iskvariti rimski moral tobožnjim kultom Sabazijevog Jova”. Zaključak je da ih pretor nije protjerao zbog legitimnog štovanja ovog boga, već zato što su tračkoj religiji nametnuli novi bizaran obred – obrezivanje! Zanimljivo je da su kasniji sljedbenici ove izopačenosti ubrzo počeli pribjegavati potpunoj kastraciji u obožavanju svog boga, čak i nakon što se njihov bog transmogrirao iz Jehove u Isusa! Jedan od takvih bio je i sveti Augustin.
Svi smo mi programirani. Naše programe zapisuju u strujne krugove našeg mozga oni koji su oko nas u našim formativnim godinama, baš kao što su njihovi programi napisani tijekom njihovih formativnih godina, i tako dalje u maglu vremena. Svaka generacija samo dodaje još nekoliko redaka koda.
Postoje brojni dokazi da je slaganje s drugima također u genima. Čini se da postoji genetski poriv prema zajedništvu s drugima, za govor i sklonosti i raspoloženje. Kao tek rođena ljudska bića, čini se da dolazimo na svijet s namjerom da se složimo s drugima. Ali pojedinosti o tome kako postajemo bolji u slaganju s drugima je povezano s utiscima koje primamo u različitim fazama razvoja u djetinjstvu.
Svatko nosi u svojim genima, čini se, duboke arhetipove koji su vrlo slični programu baze podataka koji samo čeka da netko unese podatke. Stvar je u tome što je ova baza podataka otvorena za unos samo tijekom ograničenog vremenskog razdoblja, a podaci koji se unesu tijekom tog vremena određuju kako će se svi ostali podaci zauvijek nakon toga evaluirati. Proizvodit će uvijek iznova isti odgovor na bilo koji skup podražaja koji ima jednu ili više stavki organiziranih u bazi podataka. Sve što nije pronađeno u bazi podataka se odbacuje. Ako se baza podataka ne koristi i podaci se ne unose tijekom razdoblja pripravnosti, odnosno utiskivanja, ta mogućnost ide u stanje mirovanja i smanjuje se.
Više misaone funkcije, položene preko baze podataka arhetipa duboke razine, mogu se promatrati kao neka vrsta softvera koji je povezan s bazom podataka, i moraju se stalno provjeravati s njom kako bi mogle funkcionirati. To možete zamisliti kao program za obradu teksta s fiksnim rječnikom i skupom predložaka, i u njemu možete pisati samo prema predlošcima, a možete koristiti samo riječi koje su u već fiksnom rječniku. Budući da je naš mozak genetski dizajniran da prihvati uvjetovanje otiska na svojim krugovima u određenim ključnim točkama neurološkog razvoja, ova kritična razdoblja poznata su kao vremena “ranjivosti na utiske”. Utisak uspostavlja granice ili parametre unutar kojih će se odvijati sva naknadna uvjetovanja i učenja. Svaki sljedeći imprint dodatno komplicira stvar, pogotovo ako neki od tih programa nisu kompatibilni s drugima.
Različite škole mišljenja opisuju te sklopove kao “stupnjeve razvoja”. Neki od najranijih radova na ovim konceptima prešli su u našu kulturu do te mjere da su postali žargonski izrazi poput “Oh, on je samo analno retentivan”, s vrlo malo stvarnog razumijevanja onoga što se takvim izrazima podrazumijeva.
Čini se da su, prema istraživanjima, starije strukture mozga – one neophodne za osnovni opstanak, poput moždanog debla – utisnute u najranijim fazama razvoja, a da novije strukture, poput srednjeg mozga i korteksa, razvijaju superpozicije na primitivnije utiske. Međutim, raniji dijelovi mozga i njihovi utisci čine temelj za to kako se kasniji utisci reagiraju i nastavljaju funkcionirati nakon što se razviju viši načini razmišljanja.
Prvi stadij, ili krug, je oralno-pasivno-receptivni, i utisnut je onim što se percipira kao majka ili prvi materinski objekt. Može biti uvjetovan hranom ili prijetnjom, a uglavnom se odnosi na tjelesnu sigurnost. Trauma tijekom ove faze može uzrokovati nesvjesno motivirano mehaničko povlačenje od svega što prijeti fizičkoj sigurnosti.
Židovi su najznamenitija nacija svjetske povijesti jer su, suočeni s pitanjem biti ili ne biti, preferirali, sa savršeno jezovitim uvjerenjem, biti pod svaku cijenu; cijena koju su morali platiti bila je radikalna krivotvorina cijele prirode, sve prirodnosti, sve stvarnosti, cjelokupnog unutarnjeg svijeta kao i vanjskog. Oni su se definirali protivno svim onim uvjetima pod kojima je nacija prije mogla živjeti, smjela živjeti; od sebe su napravili antitezu prirodnih uvjeta – religiju, vjersko bogoslužje, moral, povijest, psihologiju, jedno za drugim, na nepopravljiv način izvrnuli su u proturječnost svojih prirodnih vrijednosti.
Ima li boljeg načina da se osigura duboko, podsvjesno, nepovjerenje prema ženama – a da ne spominjemo ogroman užas na sam spomen boli i patnje koji bi mogli proizaći iz kršenja monoteističkog saveza – od udarca po penisu djeteta koje je zainteresirano samo da mu bude toplo, ugodno i da mu je trbuščić pun toplim, slatkim mlijekom od majke?
Prvi krug se bavi time što je sigurno, a što nije sigurno. U našem društvu novac je jedna od primarnih stavki koja je usko povezana s preživljavanjem i biološkom sigurnošću. Novac predstavlja opstanak. Uz to, ljudi koji su bili traumatizirani tijekom faze utisaka prvog kruga skloni su promatrati druge ljude na apstraktan način. To je “mi i oni”. Također ih je vrlo lako ugroziti neodobravanjem bilo koje vrste, jer neodobravanje sugerira ideju izumiranja ili gubitka opskrbe hranom. I, konačno, oni koji su bili negativno utisnuti u ovoj fazi imaju tendenciju da imaju kronični mišićni oklop koji sprječava pravilno, opušteno disanje; ukočeni su.
Jedna od glavnih karakteristika ljudi koji su snažno kontrolirani ovim krugom, ili su zapeli u ovoj oralnoj fazi, je da kada osjete opasnost bilo koje vrste, bilo stvarne ili konceptualne, sve mentalne aktivnosti se zaustavljaju. Takvi su ljudi kronično anksiozni i ovisni – uglavnom o vjeri. Oni nisu u stanju stvarno razumjeti što drugi ljudi osjećaju ili što se može dogoditi u budućnosti u vezi s odnosima, s obzirom na određenu sadašnju situaciju. Oni tek sada razumiju što se događa i mogu osjećati samo ono što osjećaju. Ne mogu točno shvatiti što drugi osjećaju, jer se prema drugima odnose samo kao prema osjetilnim objektima.
A koliko je muškaraca obrezano? Puno njih, mogu vam reći – 30% muškaraca, globalno, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, i otprilike 56% su obrezani kao dojenčad u SAD-u. A osim Židova, godinama je i Američka liječnička udruga zagovarala i apelirala na obrezivanje američkih beba iz higijenskih razloga.
To vam je osnovna mračna lukavost kontrolnog sustava.