Laura Knight-Jadczyk je poznata američka hipnoterapeutkinja i istraživačica. Ona je intelektualni tvorac Kasiopejskog eksperimenta, a njene knjige se mogu nabaviti, između ostalog, i OVDE.
Perseo: Hvala vam mnogo, Laura, što ste pristali da nam date ovaj ekskluzivni intervju za forum Perseo. Znamo da radite po nemogućem dnevnom rasporedu, da ste u procesu završavanja dve knjige za njihovo skoro objavljivanje, da svakodnevno odgovarate na bezbroj imejlova, upravljate poslovima mrežnog sajta (jednog od najposećenijih registrovanih sajtova) i da imate mnogo odgovornosti.
Kasiopejski eksperiment je dao povod za sagledavanje svrhe života koje je daleko prevazišlo unapred stvorene predstave onih uključenih u projekat, u pogledu složenosti univerzuma i bogatstva i smisla ljudskog iskustva. Međutim, takođe nam je zadao šok otkrivajući oštre mahinacije koje su od pamtiveka postavljene, a koje teže da ljudska bića drže u „stanju sna“, neupućena u opštu situaciju potčinjenosti gospodarima koji potiču iz viših dimenzija. Da li imate utisak da većina ljudskih bića jednostavno nije spremna da sazna istinu i da će se, suočena s takvim otkrićima, povući u svoje čaure odbacivanja i poricanja?
LKJ: Jedini način na koji mogu da odgovorim na to pitanje jeste da prenesem svoja iskustva prikupljena kao rezultat objavljivanja materijala. Zaista izgleda da mnogi ljudi radije čuvaju i neguju niz „toplih i udobnih“ iluzija čiji je cilj da zadovolje zahteve ega, ali ima i mnogo onih koji su jednostavno veoma umorni od svojih iskustava i od stalnog posmatranja sveta oko sebe i koji uviđaju da se stvari ne mogu zadovoljavajuće objasniti tradicionalnim sredstvima. Takvi ljudi su često inteligentni, oštroumni i nipošto naivni.
Kako bih procenila ove dve reakcije u procentima? Još je prerano reći. Trenutno postoji mali procenat ljudi koji su budni ili u procesu buđenja. Postoji još veća grupa ljudi koji su i dalje „uspavani“ jer nisu dostigli dovoljan stepen nelagodnosti da bi poželeli da se probude. Usuđujem se da kažem da će u narednih pet godina biti veći broj ljudi koji će se probuditi za surovu stvarnost, kako stvari počnu da se „zagrejavaju“ na planetarnom nivou.
Perseo: Ako takozvani proces „Ascenzije“ – koji će obeležiti sledeći evolutivni skok u istoriji ljudske rase – ima više veze sa ličnim naporom da se akumulira dovoljno znanja i da se sve više otkrivaju sopstvene sposobnosti, da li mislite da bi stepen vere ili privrženosti dogmama religija koje promovišu spasiteljske figure mogao sprečiti većinu ljudi da „diplomiraju“?
LKJ: Opet, zavesa se još nije spustila. Sumnjam da će mnogo prorokovani period „nevolja“ ubrzati i proces „rasta“ i proces buđenja. Jedan od mogućih neprijatnih sporednih efekata koji se usuđujem da predvidim jeste da će, kako sve veći broj ljudi postaje svestan prevarne prirode većine religija i filozofija koje promovišu Spasenje, u očaju – nakon što shvate da su svoju veru polagali u razne lažne bogove – pribegavati hodanju putevima mračne strane, bilo iz inata ili iz straha.
Perseo: Da li je „Talas“ (fenomen koji će katalizovati prelaz u 4. denzitet) fizički fenomen ili metafizičke prirode? Ili možda pomalo od oba?
LKJ: Oboje, svakako. U mojoj uskoro objavljenoj knjizi „Nojev sindrom“ govorim o tom fenomenu i u fizičkim i u metafizičkim terminima, i uključujem dokaze koje su iznele brojne nove teorije iz oblasti fizike, kosmologije i astrofizike, a koje podržavaju ideje poput „blizanačkog univerzuma“, ili nastajanja realnosti kao rezultata „sudara univerzuma“, i onoga što bi se prikladnije moglo nazvati „prelazom između faza“ u smislu materije i svesti.
Perseo: Jedna od etapa „Herojeve avanture“ (koju, na neki način, svi moramo ponovo da proživimo na sceni sopstvenih života), kako ju je tipizovao Džozef Kembel, jeste ono što on opisuje kao „Susret sa natprirodnom pomoći“. To predstavlja potencijalnu zamku i mnogi bivaju obmanuti jer se podstiču da se usklade sa raznim naizgled dobronamernim silama, koje s vremenom otkrivaju svoju pravu prirodu kao „vukovi u jagnjećoj koži“. Da li su negativne sile viših dimenzija sklonije interakciji sa ljudima nego one „pozitivnog“ tipa?
LKJ: To zaista izgleda tako, i tako se odražava u bezbrojnim mitovima, legendama i religijskim pričama kao što je „Pad iz Raja“. U polumitskom prikazu Isusovog života navodi se kako on nije osporavao Satanine pretenzije da bude „gospodar sveta“. Ova ideja se mnogo puta pojavljivala u učenjima različitih religija, naročito u filozofijama katara i gnostika.
Sama Biblija govori priču o Bludnom sinu koji je otišao u „daleku zemlju“, implicirajući da je naša stvarnost, očigledno, ta „Daleka zemlja“. Problem je u tome što je Daleka zemlja oduvek postojala i nastaviće da postoji, a naša opcija je da se „vratimo kući“ ako nismo u skladu sa njenim uslovima života. U istoriji se sve ovo predstavlja u fazama, a prva od njih je „buđenje“ Bludnog sina za surovu realnost da se nalazi u svinjcu. Sledeće, vi shvatate da od stanovnika te Daleke zemlje nećete dobiti NIKAKVU pomoć.
Međutim, kada on shvati svoju situaciju i odluči da se vrati kući, Otac gleda u daljinu i šalje slugu s prstenom i ogrtačem. To je simbol pomoći koja može biti pružena istinski budnom biću.
Pažljivo primetite da se nigde ne sugeriše da će Daleka zemlja prestati da postoji, ili da će biti uništena ili transformisana na bilo koji način. Oni koji teže da „promene svet“ uzalud se bore. Ovo je tako s razlogom: ona predstavlja priliku da se doživi i nauči iz rizika da se završi u svinjcu, kako bismo u potpunosti mogli da cenimo svoj položaj u odnosu na druga bića stvaranja.
Opet pažljivo primećujem da se u priči, kad god je Bludni sin tražio pomoć unutar granica Daleke zemlje, rezultat bio taj da je poslat da hrani i čuva svinje. Ovo je veoma važno. Put povratka kući mora biti prethodno obeležen buđenjem za naše stanje izgnanstva i posvećenim naporom da sopstvenim snagama stupimo na taj put. Tek tada možemo da se oslonimo na to da će nam potrebna pomoć biti poslata.
Perseo: Kako biste odgovorili na tvrdnje nekih kritičara da je izvor informacija s kojim je Kasiopejski eksperiment uspeo da se poveže zapravo vanzemaljski superkompjuter u orbiti oko Zemlje?
LKJ: U izvesnom smislu, SVE što doživljavamo jeste rezultat neke vrste „vanzemaljskog superkompjutera“. Sve što ljudi misle, osećaju, pišu, opažaju ili čak rade jeste, u određenom smislu, „pokretanje programa“ koji je prethodno instaliran. U širem smislu, taj vanzemaljski superkompjuter postoji i funkcioniše samo zato što postoji još veći „vanzemaljski superkompjuter“ koji orbitira galaksijom, i još veći koji orbitira lokalnim skupom galaksija, i tako dalje. Glavno pitanje bi onda bilo: ko je programer i koji je program koji se trenutno izvršava? Odgovor je: Univerzalna svest, a mi imamo mogućnost da izaberemo da proširimo oblast svoje svesti, da je unapredimo kroz akumulaciju znanja i povećanje svoje perceptivnosti, u nadi da ćemo „diplomirati“ na one nivoe gde se programi pišu, ili, u suprotnom, nastaviti da funkcionišemo samo kao „štampači“, „ekrani“ ili mehanički periferni uređaji.
Birajući sistem s kojim ćemo uskladiti svoju svest, možemo postati koristan program, ili možemo postati virus. Možemo graditi, ili možemo zaraziti korisne programe i uništiti ih. A neki od nas mogu čak izabrati da deluju kao „lokalne jedinice za čišćenje“ u korist onih oko sebe.
Perseo: Tema napada agenata takozvanog Konzorcijuma, koji selektivno ciljaju one pojedince koji su opasno blizu istine, prilično je delikatna. Da li mislite da ponekad imamo tendenciju ka preteranoj paranoji bez pravog opravdanja, ili su možda stvarni nivo mešanja i moćni resursi agenata Konzorcijuma zaista toliko zastrašujući koliko neki insistiraju?
LKJ: Ako zastanete i razmotrite da postoji dobra šansa da su zaista razvili sposobnosti poput putovanja kroz vreme, bili bismo krajnje neoprezni kada bismo zanemarili njihovu sposobnost da po volji „menjaju program“. Samo kroz akumulaciju znanja o tim faktorima i izoštravanje naših perceptivnih sposobnosti da otkrijemo „nedoslednosti“ u našoj realnosti možemo imati ikakvu nadu da ih uhvatimo „s rukama u tegli s kolačima“. U suprotnom, neosporno je da ćete, ako vredno radite dovoljno dugo, doći do otkrića istine koju ONI žele da otkrijete. A ako to zaboravite, funkcionisaćete samo kao još jedan alat u službi njihove stvari.
Međutim, faktor takozvane „paranoje“ mora se analizirati u odgovarajućem kontekstu. Većina „dezinformacija“ koje se namerno šire ima za cilj da suprotstavi grupe ljudskih bića jedne drugima, otkrivajući da je ovo ili ono „tajno“ društvo izopačeno i da stoji iza svih zavera. Na kraju dana, ova dinamika služi važnoj svrsi: da se postavi dimna zavesa koja nam zaklanja pogled na stvarne kontrolore:
Hiper-dimenzionalna bića ogromne lukavosti i tehno-mentalnih sposobnosti o kojima možemo samo da spekulišemo.
Identifikovati ovu ili onu grupu kao pravu „tajnu vladu“, ili reći da vlada stoji iza ovog ili onog zlokobnog plana, znači promašiti metu. Ako je tako, veoma malo onih koji su uključeni zaista su svesni ko su pravi podstrekači. Većina članova vlada jednako je žrtva prevare kao i svi mi.
Perseo: Da li vaša lična iskustva odražavaju efikasnost agende Sistema kontrole da one koji su najskloniji buđenju za realnost drži u stalnoj pažnji i kontroli?
LKJ: Bez ikakve sumnje. I, nažalost, zbog faktora „ega“, oni uglavnom uspevaju u svom poduhvatu. Ljudima je veoma teško da priznaju da nisu na vrhu piramide ishrane i da shvate pravu opasnost koja zaista postoji. Ubeđena sam da je jedini razlog što sam još uvek među živima taj što nikada nisam potcenila moći i sposobnosti Sistema kontrole. Učiniti to značilo bi koketirati s katastrofom.
Perseo: Transkripti kasiopejskog materijala poslužili su da potvrde realnost takozvanog „vanzemaljskog scenarija“, međutim, materijal naglašava činjenicu da sile koje su nastojale da manipulišu čovečanstvom potiču s višedimenzionalnog nivoa. Da li mislite da razne grupe koje promovišu ideju vanzemaljske pretnje u smislu fizičkih bića trećeg denziteta koja dolaze iz svemira promašuju metu?
LKJ: Ne samo da „promašuju metu“, već se većina njih vodi kao stado ka tim istim zaključcima mehanizmom koji smo ranije opisali. Oni prave „otkrića“ koja neko drugi želi da oni naprave. U većini slučajeva postoji dobronamerna i iskrena potraga za istinom. U drugim slučajevima, iza svega stoji egomanično slepilo. Postoji čak i više slučajeva u kojima postoji namerna zamagljenost da bi se prikrila činjenica da oni koji tvrde da „imaju kontrolu“ ili potpuno „znanje o činjenicama“ nemaju ni jedno ni drugo. Ali, baš kao u priči o „Novom carevom odelu“, veličina njihovog ega im ne dozvoljava da priznaju da nisu na vrhu hijerarhije. Nažalost, ego je ujedno i alat koji ih nepažljivo vodi u sopstvenu obmanu.
Perseo: Da li mislite da neke prikrivene frakcije, koje Vilijam Din Ros pripisuje onome što naziva „Crne umetnosti i nauke“, tajno rade na reaktivaciji svoje pasivne DNK i buđenju svojih „paranormalnih“ sposobnosti?
LKJ: Najverovatnije.
Perseo: A šta bi mogla biti njihova motivacija?
LKJ: Oni misle da će se na taj način pretvoriti u „nadljude“. Ne shvataju (opet zbog ega) da se koriste kao „instrumenti“ u mogućem planu okupacije od strane bića višeg denziteta, nakon što ih ova pripreme kao prijemnike ili „odgovarajuće posude“ za sopstvene vibracione frekvencije.
Perseo: Može li se reći da, ulažući ogromne resurse u tajni razvoj tehnologija putovanja kroz vreme i međudimenzionalnog putovanja, u projektima poput Montoka, Filadelfijskog eksperimenta i sličnih, namera Iluminata jeste da imaju ispostavu u višim dimenzijama još pre nego što mi uopšte dobijemo priliku da izvršimo prelaz ka njima?
LKJ: Pa, činjenica je da oni VEĆ imaju ispostave; oni samo žele da se postaraju da što veći broj ljudi ne „diplomira“ i da oni koji uspeju da izvrše prelaz budu odmah apsorbovani u njihovu hijerarhiju dominacije. Oni takođe žele da održe sistem kontrole u „novoj trodimenzionalnoj Zemlji“ za buduću upotrebu u nekoj kasnijoj tački prelaza.
Perseo: Da li ste kroz svoja istraživanja prikupili dovoljno dokaza koji podržavaju vašu hipotezu da su pripadnici megalitskih civilizacija zaista posedovali znatno drugačije i superiornije tehnološko znanje koje im je omogućavalo da prevaziđu ograničenja našeg trodimenzionalnog okruženja i uspešno „diplomiraju“ na više nivoe postojanja tokom prethodnih ciklusa uticaja transdimenzionalnog Talasa?
LKJ: Pa, to je projekat koji je trenutno u toku. Na isti način, istraživanje je usmereno ka razumevanju velikih vremenskih ciklusa koji ovde deluju i koji su optimalni geografski koordinati za pojačavanje energije. Ako su oni to mogli da urade, nema razloga da se misli da drugi ne mogu.
Perseo: Koje ste stvari uspeli da razjasnite kao rezultat svojih istraživanja u oblasti genealoških linija i genetske manipulacije?
LKJ: U vrlo kratkom obliku: svi mi imamo „tempirane bombe“ u svojoj DNK.
Perseo: Kako bi trebalo da obrazujemo svoju decu o svim ovim stvarima o kojima obrazovni sistem izgleda da je u potpunom neznanju?
LKJ: To je upravo najpresudnije od svih pitanja: otkrivanje istine i njeno otvoreno prenošenje našoj deci. Ako to ne učinimo, nećemo imati budućnost. Na koji način? Svaki roditelj poznaje svoju decu bolje nego iko drugi i znaće kako da objasni osnovna pravila prirode: kako se mačka hrani mišem, kako se zmija hrani žabom, kako se ptica hrani crvom, i tako dalje, i tako dalje. Ne bi trebalo da bude previše teško proširiti tu metaforu na ljude i hiper-dimenzionalne predatore. Da stvorenje koje nauči da čita znake prisustva lovca – preživljava. Mnoge životinje nikada ne vide lovca tokom svog života, ali one koje ga vide a nisu svesne opasnosti uglavnom ne preživljavaju.
Moramo sebi postaviti cilj da obrazujemo svoju decu o tim mogućnostima, tako da, ako moraju direktno da se suoče s predatorom, znaju kako da prežive. One životinje koje nisu svesne opasnosti koju predstavljaju ljudi koji nose duge štapove na ramenima obično završe kao večera, lovački trofej – ili oboje.
Znanje štiti.