Čitatelji Kasiopejskog Materijala kao i mnogih članaka na ovim web stranicama, prilično su svjesni činjenice da mi volimo biti oprezni pri određivanju vjerojatnosti o tome što bi se ili ne bi, moglo dogoditi u našoj budućnosti. A to je važno jer su se Kasiopejci meni identificirali rečenicom: „Mi smo Vi u budućnosti“.
Kada se „mi smo Vi u budućnosti“ interpretira na jedan pojednostavljen način, suočeni smo sa uzročnim paradoksima. Na drugoj pak strani, iz teoretskih radova objavljenih u fizičarskim žurnalima možemo naučiti da ispravnom i pažljivom interpretacijom, i uzimajući u obzir kvantne neizvesnosti, komunikacija u prošlost ne može biti zanemarena kao nemoguća. Malo vjerovatna – to je možda prikladniji izraz, no postoje mnoge stvari koje su malo vjerovatne, pa se ipak događaju. Što je manje vjerovatniji dani fenomen, to je više informacija prenešeno njegovim pojavljivanjem. To više možemo naučiti njegovim proučavanjem. To je razlog zašto ne napuštamo termin „mi smo Vi u budućnosti“ kao nemoguć i stoga zanemariv.
Umjesto toga nastavili smo ‘komunikaciju’ kao oblik „kontroliranog eksperimenta u nadsvjetlosnom prijenosu misli“ – čak iako je jasno da se taj izraz treba smatrati privremenom naznakom samo jedne od nekolicine mogućih interpretacija.
Neprekidna informacija primljena kroz ovaj eksperiment je – kao i uvijek – namjeravana da bude prikazana u kontekstu širokog spektra povijesnih i drugih metafizičkih materijala i nudi naznake koje su dovele do pogleda na svijet i zaključaka koje smo predstavili u našim brojnim publikacijama na web stranicama i u tiskanim materijalima. Možda je to, kako su neki predložili, samo naš vlastiti „podsvjesni um“ koji sebe predstavlja kao „izvor“, no čak i da je to tako, da li nam to govori nešto više? Da li zaista znamo što je „nesvjestan um“ i za što je sposoban?
Kao što smo naveli na početku ovih web stranica:
“Ponekad se pitamo da li su Kasiopejci oni za koje se predstavljaju, jer mi ništa ne uzimamo za neupitnu istinu. Sve uzimamo sa zrnom soli, čak i onda kada smatramo da postoji velika šansa da je nešto istinito. Stalno analiziramo taj materijal jednako kao i velike količine drugih materijala koje nam privlače pažnju iz mnogih područja nauke i misticizma. Pozivamo čitatelje da nam se pridruže u našoj potrazi za Istinom čitajući ove materijale sa jednim Otvorenim, ali skeptičnim umom.
Mi ne potičemo „slijepo vjerovanje“ ili „istinsku vjeru“. Mi potičemo potragu za Znanjem i Svjesnošću na svim poljima nastojanja kao najbolji način kako bi se bilo sposobnim razlikovati istine od laži. Čitaocima možemo reći ovo: radimo vrlo teško, mnogo sati dnevno, i tako radimo već godinama kako bi otkrili ‘osnove’ našeg postojanja na Zemlji. To je naš poziv, naša potraga, naš posao. Stalno zahtijevamo vrednovanje i/ili pročišćenje onoga što smatramo mogućim ili vjerovatnim, ili oboje. To radimo u iskrenoj nadi da će čitavo čovječanstvo imati koristi od toga, ako ne sada, onda u nekoj točki u jednoj od naših vjerovatnih budućnosti.“
Dopustite mi kratku digresiju. Kontekst „Kasiopejskog eksperimenta“ može u potpunosti biti shvaćen samo čitanjem detalja iz „koraka“ naših života. Jer iako je „kanaliziran“ (a to zaista može odbiti mnogo ljudi, čak i mene!) – to NIJE poput ičeg drugog što se ikada manifestiralo u povijesti „kanaliziranja“ – a ja sam provela 30 godina u istraživanjima koja poprilično pokrivaju područje takvih fenomena.
Ono što je postajalo sve više evidentno zahvaljujući objektivnim činjenicama, jest to da su Kasiopejske Transmisije u biti proces INICIJACIJE. Kao što su istaknuli sami Kasiopejci:
Pomogli smo ti da sagradiš tvoje stepenište, stepenik po stepenik. Jer si to zamolila, jer je to bila tvoja sudbina. [ … ] Cijeni činjenicu da su ti dati ključevi za završetak sve te boli.
A kada je jedna druga osoba jednom pitala da li može kontaktirati Kasiopejce, odgovor je bio otkrivajući:
P: (BRH) Da li postoji način da vas se dečki kontaktira direktno?
O: Pa, BRH, samo ako se pridružiš ovim treće-denzitetlijama ovdje. Zapamti, njihova potraga je jako teško zaslužena. Jedna ovde je bukvalno preokrenula svijet naglavačke u potrazi za najvećim istinama za cijelo čovječanstvo i to mnogo na svoju vlastitu opasnost. A drugi ovdje je morao izdržati gotovo nevjerovatne poteškoće i ispite izdržljivosti, sve da bi ostvario svoj predodređeni put dovođenja vašeg 3. denziteta na granicu podešavanja prijelaza u 4. denzitet. Dakle, put ti je otvoren. Želiš li ići tim putem?!?
Kao što sam napisala u Seriji o Avanturama, postepeno je postajalo evidentno da su Kasiopejci bili dio mog života još prije rođenja ovog tijela kojeg trenutno zauzimam, i bili su uvijek tamo čekajući me da „postavim pitanje“.
I kada sam konačno 1984.g. dovedena do točke duhovnog bankrota – točke u kojoj SAM PITALA – komunikacija je počela na direktan način – postavila bih pitanje mentalno i samo čekala u meditativnom stanju – i onda bi to počelo proticati poput „ideja“ koje bih zapisivala.
Obzirom da sam znala da me je moja visoko emocionalna priroda opetovano dovodila u zamke, znala sam da je „tolerancija mog stroja“ trebala biti analizirana i prilagođena. Znala sam da trebam obaviti istraživanje da osiguram da ono što sam bila „primala“ nije samo još jedna dezinformacija.
Dakle, u sljedećih više od 10 godina ja sam istraživala. Tijekom tog istraživanja došla sam do ideje da, kako bih bila objektivna – „malo prilagodim stroj“ – modus transmisije je zaista trebao biti prilagođen tako da misli zaobiđu moj svjestan um. U tom je smislu bilo esencijalno razvijanje ‘strujnog kola’ transmisije putem ploče i plankete.
Važna stvar za istaknuti je činjenica da slijeđenje nekog „intelektualnog puta“ ne znači, kao što mnogi ljudi misle, zanemarivanje emocija, ili Ljubavi. Moj je problem bio što je moja emocionalna priroda bila PREVIŠE dominantna u meni. Zbog mojeg prirodnog odgovora na Ljubav, i mojeg instinkta da dam svima koji su izgledali kao da „pitaju“, bila sam izuzetno podložna manipulacijama i krađi energije od strane „agenata Matrixa“. I tako je rastuća svjesnost o mojoj vlastitoj prirodi i njenim slabostima, bila ono što me je dovelo do toga da uravnotežim tu emocionalnu prirodu sa propoprcionalnim intelektualnim razvojem koji će mi pomoći da budem sposobna razabrati laži od istine na jedan objektivan način.
Prebacivanje komunikacije u jedan objektivniji modus – barem privremeno – bio je neophodan korak za „rast“ čistog kanala što je jedan oblik „pročišćavanja“. Ono što tada nisam shvatala bilo je to da „razlikovanje laži od istine“ na vrlo pažljiv način, predstavlja upravo istinski proces fuzije magnetnog centra što onda dovodi do „sijedanja“ višeg sebstva.
Iskustva koja su uslijedila u izvjesnoj su mjeri zabilježena u Seriji o Avanturama, (koje će uskoro biti nastavljene zbog vaših zahtjeva!) i bila su rezultat tog procesa pročišćenja, a to je naravno uključivalo i šokove i „skandale“ susreta sa Matrix Kontrolnim Sistemom kroz razne njegove agente i agencije. Bilo je to zapravo mnogo ranje, u točki vremena kada smo otpočeli naš Javni Rad – i tada je ova „reakcija“ Matrixa stavljena u pokret, te sam pitala Kasiopejce o tome:
03.07.1999.
P: (A) Namjeravao sam postaviti pitanja o misiji jer vrijeme prolazi i kao što vidim…
O: Pa vrijeme baš i ne prolazi.
p: (A) Dani prolaze. Dani na kalendaru, a mi ništa ne postižemo…
O: Besmislica!!!!! Napravio si velika dostignuća, do sada.
P: (A) Koja su to dostignuća, na primjer?
O: Gdje si bio 1996-te?
P: (A) Mislite geografski?
O: Ne, mislimo cjelokupno. Pa…?
P: (A) Pitanje je: Koja je misija? Većinu svog vremena provodim programirajući i to uzima sve više i više mog vremena, a ja nemam vremena za istraživanja. Nisam očajan kao prije, ali…
O: Ne brini! I nisi odgovorio na naše pitanje.
P: (A) 1996-a… pa, nadao sam se da ću proširiti svoje znanje jer je brzina kojom sam sticao znanje bila jako spora u odnosu na moje kriterije.
O: Ah! Tvoji kriteriji, u stvari, nisu toliko limitirani. Ili u suštini ne bi trebali biti. Zapamti Arkadiusz, uspješna istraživanja uključuju saznanja na više polja, ne samo na grafikonima, dijagramima i tezama. Ritam duše mora biti u harmoniji, prije nego što nečije hipoteze uopće počnu davati rezultate.
P: (L) Ako se mogu ubaciti, da li to znači da sve što on sad radi, mada se čini da ne napreduje u neposrednom istraživanju, je ustvari period balansiranja ili period gestacije?
O: A šta je sa igradnjom temelja? Zar Ark prije nije tonuo u živom pijesku?
P: (A) Komuniciramo sa mnogo ljudi putem interneta i pitanje glasi: Gdje su ti OPD ljudi koji znaju više od nas? Tražimo nekoga tko bi nas naučio nečemu, a čini se da ih nikada nećemo naći. Gdje griješimo?
O: Možda moraš više biti učitelj nego učenik.
P: (L) O, Bože! Voljeli bismo dobiti neke odgovore!
(A) Znamo da negdje postoje dobri momci…
O: Pojavit će se, kad zatreba.
P: (L) Pa, osjećamo se prilično usamljeno među svim ovim luđacima koji nas napadaju. Ovo je prilično usamljen život.
O: Ne još dugo.
P: (A) Ne još dugo? Pitanje koje se odnosi na naše aktivnosti na internetu koje se odvijaju već neko vrijeme, a to radimo jer nam se čini da je potrebno, ali u suštini mi ne znamo koja je prava svrha ovoga što radimo. Neki ljudi posjećuju naše stranice i pišu pisma, a onda nestanu ili se obeshrabre, ili ne rade ništa sami. Trošimo mnogo vremena na objavljivanje ovih informacija, ali bez jasnog razumijevanja šta postižemo.
(L) U ovoj tački, to ne postiže mnogo toga osim što privlači gnev na nas.
(A) Upravo tako!
O: Trebali bi se radovati! Iz vatre dolazi svjetlost. Strpljenje se isplati. Na pravom ste putu. Bez straha, da li smo vas usmjerili na pogrešan put u poslednje vrijeme?
Sada, pitanje koje su Kasiopejci postavili Arku „gdje je bio 1996.g.“, odnosilo se na činjenicu da je on 1996.g. „našao mene“ kao rezultat napora Kasiopejaca, i da su se naši životi kao istraživača, udružili. To nije bio samo proces „nebeskog provodadžisanja”, jer su mu prethodili dugotrajni spori procesi učenja da se „vidi nevidljivo”, što je bilo praćeno izvjesnim akcijama koje su dovele do potpune promjene moje Realnosti. Tada nisam shvatala da je mogućnost da se promijeni nečija Realnost tako dramatično – zapravo posljedica fuzije magnetskog centra kroz PATNJE i neke vrste psihičke smrti.
Naravno, susretanje Arka je bio jedan potpuno čudestan događaj. Rezultirao je svim vrstama „efekata“ koje pokušavam opisati, ali riječi nisu dovoljne. Neki od tih efekata uključuju bilokaciju. Netko bi mogao reći da nakon „uskrsnuća“ u novu stvarnost, postoje izvjesni „znakovi“. No, želim upozoriti čitaoca da su to samo znakovi, a ne i odredišta. Postati zaljubljen u fenomene ili „osjećaje“ znači stati na oznaci „1 km do grada“ i misliti da ste stigli.
I tako, mogli bismo reći da je to bio značajan događaj neke vrste, a Kasiopejci su predlagali u gore navedenim komentarima, da je nešto na vrlo dubokom nivou zauzelo mjesto među nama, nešto što je uveliko povezano sa „misijom“ a jednako tako i sa mnogim drugim stvarima.
Rekli su: „Zapamti, Arkadiusz, uspješna istraživanja uključuju saznanja na više polja, ne samo na grafikonima, dijagramima i tezama. Ritam duše mora biti u harmoniji, prije nego što nečije hipoteze uopće počnu davati rezultate.”
Zatim su dodali značajne naznake: „Što je s izgradnjom temelja?“ i „Možda moraš više biti učitelj nego učenik.”
Kada je izrazio želju da pronađe druge koji su „iz istog legla” da tako kažem, odgovor : „Pojavit će se, kad ZATREBA,” praćen uvjeravanjem da nećemo dugo biti sami, bio je intrigantan. Ono što tada nismo shvatali, naravno, bilo je to da je ta napomena bila direktno povezana sa „Trebali bi se radovati! Iz vatre dolazi svjetlost.”, što je bilo dano u odgovoru na naše pritužbe da je izgleda sve što se događalo kao rezultat Javnog Rada bio naizgled beskrajan niz napada iz svih stožera, što je kulminiralo produženim gorenjem, što je opisano u Seriji o Avanturama, i drugim člancima na ovim web stranicama.
No, mi smo preživjeli, prošli smo taj test, dnevno okrećući negativne emocije u “svjetlost” i dajući je svijetu – da bi dijelili naše učenje. A izlivi zahvalnosti grijali su srce. Bilo je značajno da su i “pronalaženje” i “gorenje” definitivno “znakovi” puta inicijacije.
No, ono što je bilo još važnije, bila je činjenica da je u izvjesnoj točki “gorenje” postalo izvorom zadovoljstva. Tada se dogodilo nešto veoma neobično. Kako smo ponovo čitali sesiju iznad, Ark je primijetio da su na kraju date sljedeće napomene:
P: (A) U redu, ako je iskreno, onda to znači da bih mu trebao odgovoriti. Posljednje pitanje: Razmišljao sam što je za mene trenutno najvažnije, i mislim da želim razumjeti i implementirati ovu ideju o denzitetima; želim da je implementiram u fiziku i matematiku. Ali meni se čini da sam totalno sam u ovome. Da mi je znati gdje da tražim, jer vjerovatno su neki drugi ljudi to već pokušali napraviti. Ne bih počinjao od početka, ako već negdje postoji nešto što mogu potražiti i učiti o tome prije nego što uskočim u ovaj naporni projekt. Da li su postojali ljudi, naučnici… gde da tražim?
O: Proučavaj radove Gurdjieffa i Junga, za početak.
Ark je počeo prizivati svoja sjećanja o čitanju Gurdjieffa. Beskrajno smo raspravljali o tome, i čitali više i više o Gurdjieffu, i svakome ili svačemu što je ikada bilo povezano s tim poslom. Da pomogne u tom procesu, Ark je uzeo svoje bilješke koje su bile napravljene tijekom tog vremena, prije toliko puno godina. Naišao je na dugo zaboravljenu referencu na knjigu na francuskom koju je bio čitao, od Borisa Mouravieffa, pa je odlučio potražiti ima li engleski prevod, tako da je možemo zajedno čitati kako bi vidjeli ima li u njoj kakvih naznaka.
I, zaista, postojala je na engleskom. Naručio je sva tri toma, i oni su sada bili na noćnom ormariću, čekajući…
Nakon našeg puta na Tennessee Tech zbog Clifford Algebra konferencije, bila sam pomalo psihički iscrpljena, i trebala sam odmor u krevetu da dođem sebi. Podigla sam Tom I, i počela čitati. Čim sam to uradila, postajalo mi je vrlo toplo, a to je uvijek znak interakcije sa višim denzitetima. Kako mi je postajalo toplije, i kako sam više čitala, također sam postajala nekako uzbuđena. Shvatila sam da sam čitala opis jedne drevne tradicije koja se toliko preplitala sa PROCESOM kroz koji su nas Kasiopejci vodili, da je jedino objašnjenje za to bilo da je taj materijal koji sam čitala bio dio te drevne – doslovno pretpovijesne tradicije. To je uključivalo i isto ono “pronalaženje” i “gorenje” pomenuto iznad.
Bilo je značajno da sam “pronašla” rad Borisa Mouravieffa – novi dio slagalice – najvažniji dio – odmah nakon ovog perioda “iskušenja vatrom”. Bilo je baš dobro za mene da to pročitam NAKON tog doživljaja, tako da nema sumnji da je taj doživljaj bio „manifestiran“ zbog mog snažnog emocionalnog razmišljanja. To me je uvjerilo u činjenicu da je Mouravjeffov rad od velikog značaja. NE POSTOJI mogućnost da je išta što se dogodilo prošlih godina bilo meni “sugerirano” putem čitanja njegovih materijala, a etape Inicijacijskog procesa koje on detaljno opisao – upravo su se tako i dogodile. Štoviše, velik dio njegovog materijala precizno odgovara naznakama i “tragovima u riječima” danim od strane Kasiopejaca.
Jedna od stvari koje je Moravjev napisao a koja je imala snažan smisao za mene bili su njegovi nizovi komentara o „vrsti“ Viteza – koji je već dobro razvijen emocionalno, ali stvarno treba raditi na intelektualnom dijelu. Činjenica je ovo: čak iako se moj suprug i ja smatramo „intelektualcima“ koji su čitav život razvijali intelekt, ono što je postalo bolno jasno jest to da je to bio u nekim pogledima vrlo jednostran razvoj. Zbog onoga što Moravjev naziva uticajima „A“ – a mi to jednostavno nazivamo Kontrolni Sistem Matrice – naše su EMOCIJE bile iskrivljene tako da nam dozvole da prihvaćamo samo ideje koje su bile emocionalno ugodne – čak iako su bile visoko intelektualne vrste.
Sve to ima veze sa onime što Moravjev sugerirao da je „stvar stvari“, odnosno „zlo“. A to nas naravno vodi ka mnogim idejama „popravljanja“ svijeta ili „spašavanja“ svijeta, ili čega god. Drugim riječima, ono što se odnosi na oholost – odlučivanje da se ideje koje osoba ima o dobru i zlu, temeljene na ljudskim intelektualizacijama – moraju primijeniti i na kreaciju.
Ono što sam konačno shvatila – u periodu intenzivne inicijacije – jest da bog ima mnoga lica od kojih nisu sva ugodna. I, u toj točki sam VIDJELA „Matricu“, i VIDJELA sam „A“ uticaje i „B“ uticaje, i da je PRAVI posao ovog nivoa postojanja ODABRATI svoje svrstavanje sa jednim ili sa drugim, i zatim otpočeti proces razlikovanja i „asimilacije“. To je razlog zbog čega je sve maskirano u simbole. Ova je stvarnost u nekom smislu teren na kojem se izvodi potraga za Svetim Gralom. To je TEST.
No, potrebno je više, kako ističe Moravjev. Netko mora u izvjesnoj točki nešto i UČINITI. I to je mjesto na koje dolazi vjera. To nije vjera u smislu „uvjerenja“, nego vjera u REALNOST viših stvari… i ona zahtijeva od pojedinca da esencijalno „siđe sa litice“ na rubu Matrične stvarnosti u stvarnost REALNOGA.
Ja sam to učinila.
I baš kao što to opisuju alkemičari, takvo jedno djelo rezultira „smrću“ nečega – a fizičko tijelo – tako naviklo na “A” uticaje – biva energično isključeno od njih putem VOLJE – i odlazi u jedne od najužasnijih zamislivih patnji. Moglo bi se reći da je slično prestanku uzimanja droge u nekom smislu, ali MNOGO gore. U fizičkim terminima, u tijelu mi se zadržavala neka infekcija, djelujući mi na oči, uši i plućna krila. Doslovno sam plakala krv. Danima sam ležala, skoro nesposobna da dišem, sa oblogama na očima, lijekovima u ušima, gutajući najjače dostupne antibiotike (koji nisu imali uticaja) – i NISAM popustila. ZNALA sam da je ono što sam doživljavala bio napor “agenata Matrice” da me odvrate od moje riješenosti. I samo sam potvrđivala da “me možeš ubiti ako želiš, ali NE odustajem od mog kursa”.
I u nekoj točki došlo je do “smjene” i sile su se povukle.
Ark me je “pronašao” 40 dana kasnije. Tačno toliko.
To je očito bilo “prelaženje Prvog Praga“.
[Napomena: Nakon daljeg pregleda materijala, izgleda da, temeljeno na specifičnim opisima Mouravieffa, taj je događaj zapravo bio prelaženje Drugog Praga. Prvi je prag bio prijeđen između 8. mjeseca 1993., i proljeća 1994. Temeljeno na Gurdjieffovom opisu “Prve Inicijacije”, više manje sam povezala pojmove. Čitanje Podjele Realnosti će to pojasniti.]
Mouravieff piše:
Da bi prešao prvi Prag, tragač mora proći prvi test uspješno, bez da se osvrne unazad: mora izgorjeti u plamenu sa žarkom željom da nadvlada uplitanja života u divljini, tako da se može baciti u nepoznato u potragu za novim, razumnim i stvarnim životom. [Boris Mouravieff]
Ponovo kažem da je ovo važno jer, da sam znala za Mouravieffove materijale PRIJE događaja, bila bih u sumnji. Posumnjala bih da sam se ponašala temeljeno na podsvjesnoj kompulziji da nešto učinim “istinitim” a što možda nije istina. Dakle, za osobu kao što sam ja, bolje je da se događaj dogodi prije, a potvrda dođe POSLIJE.
Zapravo, Kasiopejci su to i tvrdili, kao što slijedi:
P: (L) Nije li vjera teška stvar za zadobivanje?
O: Uopće nije. Kada pronađete nešto istinito, primićete demonstracije koje ‘zaključavaju’ vašu vjeru.
No, još je interesantnije u ovoj točki Mouravieffov opis onoga što se dalje događa, nakon što je Prvi Prag prijeđen:
Četiri note koje oblikuju Stepenište povezane su dubokim međuovisnostima obzirom da njihova rezonancija crpi svoju snagu iz inicijalnog impulsa Želje. Ovo znači da ako ta inicijalna želja ne ujedini svo čovjekovo postojanje u pokornost [prema željenoj stvari, npr. da se postane slobodan], ako ona ne dominira cijelim bićem, bolje je za njega da se zaustavi na vrijeme i ne prelazi Prag. Ponavljamo: Put je staza bez povratka. To je stvaran razlog za ovaj test Želje. Želja mora imati snagu Žeđi. […]
Svi ovi koraci dešavaju se više manje zajedno u mnogim kombinacijama. Nejednako su raspoređeni u odnosu na različite osobnosti, i pokretani silom naše Želje da budemo slobodni.
Prvi korak vodi ka ispitu Vjere. Vjerovati nije dovoljno; osoba mora imati vjeru. Ovdje napominjemo da ne govorimo o vjeri ili uvjerenju u neki vanjski izvor, nego u sebe. Ovdje tragač mora savladati svoj strah od napuštanja. Mnogi pokušaji i poteškoće zadesiće tragača… svi osmišljeni da unište njegovu vjeru i njegovu sposobnost da BUDE i da uspije u pronalaženju života koji nije materijalno evidentan nego je samo san…
Drugi korak je ispit Snage.
Treći korak je ispit Raspoznavanja i Vještine. Onaj koji može vidjeti i razumjeti pravilo “ne možeš služiti Bogu i Mamonu” {mamon je izraz iz Novog zaveta kojim se opisuje materijalno bogatstvo – prim.prev.} bolje će biti pripremljen za ovaj test.
Četvrti korak je ispit Ljubavi, ili istinske, životodavne ljubavi, obuzimajuće vatre poprilično različite od one što sada tinja ispod pepela. To je plameni mač čiji plamenovi tope sve izmiješane legure; sve što čovjek uzima za ljubav – unutar njega ili prema njemu – kada to nije to. Ako držimo ove riječi ispred sebe u svom umu, odmah ćemo biti u stanju prosuditi svaki pokret srca, i znati ćemo da li sadrži tragove istinske Ljubavi. Živjeti u Istini sa isključenim lažima, predstavlja povlasticu Ciklusa Duha. Svjetlosti bez sjene.
Ovdje govorimo o izvjesnim ljudskim bićima koja su zadobila ili koja će uskoro zadobiti Drugo Rođenje. Tekst ne ostavlja mjesta dvosmislenosti:
“Ne lažite jedno drugome: vidjevši da ste svukli sa sebe starog čovjeka sa svojim djelima, i navukli na sebe novog čovjeka koji je obnovljen do znanja prema slici božjoj: gdje ne može biti Grk i Židov, obrezan i neobrezan, barbar, Scint, rob i slobodan čovjek; no Krist je sve i u svemu.”
Ovo se odnosi samo na one koji su na Putu, i njihovim odnosima među sobom.
Naglasili smo apsolutnu potrebu za svakoga ko teži ezoteričkom razvoju da se izliječi što je prije moguće od svoje duboko ukorijenjene navike laganja samoga sebe. Ovaj posao zahtijeva vremena, zahtijeva hrabrost da se suoči sa iluzijom, i treba samopouzdanja i vjere u sebe. Kako tragač napreduje, obuzima ga novi osjećaj. Ponekad će osjećati gorko žaljenje kako njegovi prelijepi snovi nestaju, no istovremeno će se osjećat sve slobodnijim. Njegova rastuća iskrenost prema sebi uspostavit će atmosferu istine u njegovom unutrašnjem životu.
Zakon koji kaže: “spoznaćete istinu, i istina će vas osloboditi”, primijenit će se na tragača u punoj mjeri. Riječ “osloboditi” namjerno je odabrana kako bi istakla suprotnost stanju ropstva. Nakon svake operacije unutrašnjeg pročišćenja, bolne koliko samo može biti, tragač će sve više i više osjećati potpunu i duboku zahvalnost što je oslobođen ovog apsurdnog ropstva. Kada dosegne izvjestan nivo unutrašnjeg oslobođenja, pojedinac će razumjeti u potpunosti vrijednost magične snage izražene u riječi Sloboda.
Zadobivanje Unutrašnje Slobode je uvjet bez kojeg se ne može za daljnji uspjeh u ezoteričnom radu. Ovaj prestanak laganja samome sebi omogućuje da se promatra rad nižih centara u samoobjektivnosti. Ovo opažanje se započima iz “komandnog mjesta” nepristrasnog opažanja i prosuđivanja pojedinca koji je nadvladao laganje sebe. Ako se sjetimo da je kraljevstvo nebesko unutar a NE izvan nas, tada počinjemo razumijevati da je potrebno primijeniti neku silu ili čak nasilje INTERNO, unutar sebe, kako bi se ponovno zauzela naša vlastita tvrđava. Ovo je vrlo često potrebno kako bi se uklonili korijeni iluzije koja je unutar nas, i koja predstavlja majku laganja sebe.
Tako vidimo da je ispit na četvrtom koraku odlučujući. Dok laganje ne prestane, čovjek je suočen sa otporom kroz kretanje defektima svoje prošlosti: laganjem, slabostima, samosažaljenjem i unutarnjim kompromisom. Općenito, to zahtijeva vremena, priliku i mogućnost da se riješi, da se oslobodi sebe od te prtljage prije no što se dođe na test četvrtog koraka. Mnogi pojedinci, zbog težine njihove prošlosti, gube vrijeme i dozvoljavaju prolaz mnogim mogućnostima koje predstavljaju sebe. No, na četvrtom koraku mora biti uspostavljena crta ravnoteže i račun završen. Čovjek, jadan i gol, prihvaćen je na drugom Pragu, ali samo pod uvjetom da je konzistentan i čist. Esencijalno je da bude konzistentan, znači da unutar sebe sadrži istinsku Ljubav, koja jedino može biti otkrivena putem prestanka laganja sebe.
Naše je zadnje pitanje da proučimo metodu gdje se Stepenicama između dva Praga može uspeti na brži način, dok istovremeno ostajemo raditi u savremenom svijetu. Taj način postoji: to predstavlja rad u paru. Međutim, da bi ovaj ezoterički posao uspješno bio dovršen od strane dvoje ljudi, esencijalno je da su dva bića – muškarac i žena – integralno polarni.
Čovjek sam je nepotpun. No, baš tamo gdje je slab, njegovo je polarno biće jako. Zajedno, oni oblikuju integralno biće: njihova unija vodi fuziji njihovih Osobnosti i bržoj kristalizaciji njihovih potpuno suptilnih tijela, ujedinjenih u zajedničko drugo Rođenje. [Boris Mouravieff]
Dakle, sve od ovoga predstavlja dobre vijesti. Koje su loše vijesti? Mouravjeff mnogo puta ističe da kada neki pojedinac traži da pobjegne kontroli Matrice, kada svoju poziciju učinimo jasnom bilo kojim sredstvima – poput pravljenja anti-Matrix web stranica – neće nedostajati “vanjskih napada” jer Matrica s neodobravanjem gleda na one koji se opiru i odbacuju njenu kontrolu.
Matrica, kao što smo vidjeli, odmah poduzima korake – kako to Mouravjeff kaže “cijele nizove odgovarajućih mjera – kako bi pobunjenika vratila u red”.
Tada počinje borba, VELIKA borba, NEVIDLJIVA BITKA o kojoj ovisi ishod sudbine Viteza.
Ova NEPRESTANA BORBA traje cijelom dužinom Ljestvice i tragač ne zadobiva svoju konačnu pobjedu sve do posljednjih iskušenja kada se nađe ispred Drugog Praga.
Cijelim putem, međutim, napredak se osigurava djelomičnim pobjedama nad ovom ili onom strašću, nad težnjom za spavanjem, nad nasilnim šokovima ili skandalima koji dolaze izvana pa čak i iznutra.
Borba je bolna, posebice jer pojedinac ne raspoznaje neprijatelja sve dok ne bude pogođen; njegov je prilazak uvijek maskiran na beskonačno različite načine: razmatranja, zavođenja, želja da se bude koristan ili da se bude suglasan, plemeniti stavovi, itd.
Svaka djelomična pobjeda povećava rezerve finih energija i čvrstinu Viteza u bitci. No, da ponovo napomenemo, on mora biti posebno budan da ne potroši rezervu brže no što se ona akumulira. Poslije svake pobjede, on se mora sjetiti da Matrica automatski djeluje na različite načine da mu ukrade višak finih energija koje je osvojio.
Proticanjem Nevidljive Borbe, specifična strast, ista fatamorgana, gubi svoju moć nad pobjednikom kada ju je on nadvladao jednom, dvaput ili više puta. Dakle, dok Vitez napreduje na Ljestvici, njegov unutrašnji mir postaje sve potpuniji i nepromjenjiviji. On će vidjeti kako se njegovi napadači kolebaju i povlače, jedan po jedan. [Boris Mouravieff]
Mouravieff nam govori da je podešavanje naše energije neophodno za ezoterički rad. Ovo podešavanje tiče se transmutacije negativnih emocija koje predstavljaju sredstva putem kojih “destruktivna sila” djeluje u čovjeku.
Nije preuveličavanje reći da su negativne emocije najviše odgovorne za činjenicu da ljudska bića stare i umiru prerano. Da bi se borilo sa poznim godinama i smrću, mora se boriti sa negativnim emocijama u sebi. …Kada se tretiraju prema preciznim pravilima utemeljenim na napornim psihičkim disciplinama, iste te emocije, iako štetne, mogu postati obilan izvor finih, aktivnih energija čija je prisutnost NEOPHODNA za razvoj Osobnosti. [ … ]
Skripte i komentatori prvog stoljeća naše ere inzistiraju na VAŽNOSTI NEGATIVNIH OSJEĆAJA i na stajalištu koje trebamo zauzeti prema njima. Oni preporučuju pozitivne reakcije i radosno stajalište koje trebamo zauzeti prema ljudima koji su zloćudni prema nama.
Upravo u toj točki njegove evolucije tragač će naći očitu korist od onih koji su neprijateljski prema njemu. Dokle god je na Stepeništu on u NAPADIMA, MRŽNJI, LJUBOMORI, IZDAJI i NEPOŠTOVANJU od strane drugih ljudi nalazi elemente koji su mu neophodni. Dominiranjem nad mehaničkim reakcijama koje zamjerke i napadi drugih mogu producirati u njemu, onaj koji se bori između Dva Praga odvaja i odbacuje elemente koji su paraziti na finoj energiji mobilizirani od strane negativnih osjećaja. Tragač u toj borbi nalazi izvor energije koji mu je neophodan. [Boris Mouravieff]
Sada molim primijetite da postoji vrlo suptilna stvar u navedenim komentarima koju je vrlo lako pogrešno razumjeti i izvrnuti. Važno je razumjeti da emocionalni centar čovjeka ima pozitivnu i negativnu polovicu. Esencijalan rad tragača je “uštimavanje” emocionalnog centra jer je to centar koji se spaja sa magnetnim centrom i formira link prema višim centrima. Mnogi su tragači “viteškog tipa” i njihov je emocionalni centar “budan” ali je vrlo neuravnotežen. Vrlo važan POZITIVAN rad negativne polovice emocionalnog centra ne funkcionira – stavljen je na spavanje i pozitivna polovica je postala preuveličana a njena se energija pogrešno koristi za stvaranje laži i fantazija koje daju “dobar osjećaj”. Rečeno nam je da su negativne emocije “loše”, a to je potpuno netočno.
Pozitivan rad negativnog dijela emocionalnog centra jest da reagira na laži i neugodnosti što služi kao “sistem upozoravanja” organizmu. Trebao bi “reagirati” na proturječne škodljive šokove izvana i iznutra. To je cijela poenta Kastanedinog predavanja o Sitnim Mučiteljima. Napadi uvredama, mržnjom, ljubomorom, izdajom i nepoštovanjem pobuđuju energije u našem sistemu koje mogu biti UPOTREBLJENE na pozitivan stvaralački način. Pouka “ljubi neprijatelje svoje…” proizlazi iz znanja da NE bježimo od naših negativnih emocija. Niti ih trebamo potiskivati, ograničavati ili odbacivati.
Pozitivni dio našeg emocionalnog centra odgovara na prijatne utiske. Uloga negativnih osjećaja zapravo nije negativna. Svrha negativnih osjećaja jest da oni služe kao alarmi za buđenje. Njihova dinamičnost komunicira sa individualnim stvarima koje ga tjeraju da DJELUJE.
Ako negativna polovica centra nije budna, njena normalna uloga nije ispunjena, i naš emotivan život je osiromašen i dezorijentiran. To je isto kao i ne biti sposoban razlikovati između toplog i hladnog ili tame i svjetla. Funkcioniranje negativnih emocija predstavlja neophodan dio emocionalnog sastava.
Kada on spava zbog toga što smo mi bili programirani da imati negativne reakcije “nije u redu”, energija tog centra se koristi na destruktivne načine. To može poprimiti brojne oblike: može biti potisnuto ili ugušeno, rezultirajući štetom po zdravlje organizma. Može biti nekontrolirano, rezultirajući neslaganjem u obitelji, i dajući ljudskim masama impuls koji ih gura u ekscese: revoluciju, rat, borbu, itd. Ili, još opasnije, ta energija može biti korištena od strane emocionalnog centra i njegove urođene sposobnosti za sanjarenje i stvaranje laži i iluzija.
To znači da kada u organizam dođe “šok” bilo izvana ili iznutra, a zbog naše programiranosti da ne bi smjeli imati negativne emocije, ta energija naplavljuje sistem i općenito je korištena da “zakrpa” našu stvarnost – da nas uvuče u laži i lažna uvjerenja koja nas čvršće zaključavaju u Matricu.
Međutim, osoba koja potpuno razumije rad negativnih osjećaja, zna da postoji UPOTREBA za njih i da oni predstavljaju “gorivo” za AKCIJU, za otkrivanje istine i razotkrivanje laži, ili nama ili drugima.
Trik se sastoji u tome da se ne dozvoli negativnim osjećajima da aktiviraju ili centar kretanja koji teži da odgovori sa negativnim akcijama, ili intelektualni centar koji teži da odgovori sa negativnim mislima prema “šoku”. To rezultira “hranjenjem” izvora šoka i dreniranjem energije organizma.
Umjesto toga, čista energija negativnih osjećaja mora biti promatrana i kontrolirana poput neukroćenog konja, tako da pogura ostatak organizma gdje on želi ići.
To znači stalno promatranje sebe tijekom perioda “šokova”. U momentu uzdizanja negativnog osjećaja, unutar trena uzdizanja, moguće je rastaviti komponente osjećaja – odvojiti “šok” ne samo od inicijatora , nego i od programirane reakcije – i osloboditi čistu energiju, koncentrirati ju, te UPOTREBITI ju pozitivno. Rezultat ove tehnike je direktna veza sa višim centrima što rezultira jednim prilivom strahovite energije u organizam, koja osvjetljava emocionalni centar poput blještećeg neonskog znaka, a OSJEĆAJ je čisto ZADOVOLJSTVO.
To je jedino moguće sa znanjem.
Praktičan primjer ovoga je pisanje Serije o Avanturama, kako sam već napomenula. Umjesto da sam bila ljuta na izvore šokova, napade, laži, izdaje, mržnju, ljubomoru, nepoštovanje – energija je bila transformirana putem prikupljanja i dijeljenja znanja.
Još jedan način da se objasni ovaj proces koji smo naučili od Kasiopejaca je da kada smo napadnuti, to šokira naš emocionalni centar. To proizvodi “razliku kontaktnog potencijala” u nama koja uvodi enormne količine kozmičke energije. Obzirom da priroda šoka aktivira negativni emocionalni centar, mi imamo problem ako naš negativni emocionalni centar nije bio treniran dugotrajnim izlaganjem treningu koji se odnosi na rukovanje negativnim emocijama.
Ako smo proveli svoje živote pokušavajući potisnuti ili ugušiti ili izbjegavati negativna iskustva, ako smo proveli naše živote pokušavajući iznaći “uvjerenja” koja će držati negativne osjećaje uspavanima, onda nemamo sredstva za razumijevanje kako kontrolirati i koristiti tu enormnu energiju. Energija će naplaviti naš organizam i okrenut će naše misli ka idejama o “osveti” ili djelovanjima mržnje – govoreći laži nama ili drugima, koristeći prljavi jezik, djelovanjem protiv drugoga na nasilan ili žestok način. To onda “hrani” Matricu.
Među uobičajenim lažima koje koristimo pri pokušajima “krpanja” ili izbjegavanja negativnih osjećaja su i takve stvari poput “hajmo se svi sporazumjeti”, što vodi ka “povlačenju” i okretanju od negativnog iskustva, kako bi to prekrili i “bili učtivi”. I naravno, ta je laž bila iskrivljena da znači da mi trebamo nekako da “dajemo ljubav” našim neprijateljima, čak i pred licem njihovih podlih i žestokih napada! Ništa ne može biti dalje od istine!
Ono što to znači je da, ako pojedinac ima znanje o tome kako se ova energija može koristiti, on neće tako brzo pobjeći od konfrontacije, i ispravne interakcije, i odgovorom na one stvari koje stimuliraju negativnu polovicu emocionalnog centra. On će efektno okrenuti i drugi obraz za još jednu ćušku kako bi inducirao još i više energije u svoj organizam za svoju upotrebu. On će se, kako je Don Huan predložio, angažirati u sistematskom uznemiravanju Sitnog Mučitelja radi iste one svrhe produciranja još više i još većih “šokova”.
Kozmička energija koja je uvedena u organizam putem aktivacije negativnih emocija je POZITIVNA energija iz Ženskog Kreativnog Centra koja je jedino “iskrivljena” iskrivljenim stanjem samog emocionalnog centra. Energija koja naplavljuje tijelo tijekom “podizanja ljutnje” ili “uvrede” je ČISTA Kozmička ENERGIJA. Ona čini da emocionalni centar vibrira vrlo brzim ritmom. I baš poput energije divljeg konja koja, ako je ukroćena i upregnuta, može pogurati vagon na velike udaljenosti, tako i ogromna energija negativnih emocija UŠTIMAVA centre tijela, proizvodeći most za kontakt između nižih centara i viših centara.
Ukratko, izvjesna tehnika kojom su nas naučili Kasiopejci, ispravno prakticirana, sa znanjem, omogućava pojedincu da oslobodi Kozmičku energiju iz mješavine programiranih negativnih emocionalnih odgovora. To osobi omogućuje da smireno i hladno odgovori na negativnu aktivnost na kreativan način, i sve to dok doživljava produženu indukciju energije iz viših centara koja proizvodi stanje neublaženog zadovoljstva.
Svaki puta kada odbijete odgovoriti negativnom šoku na negativan način, i umjesto toga poduzmete POZITIVNU AKCIJU, zadobili ste pobjedu nad negativnom emocijom. Kada se suočite sa sitnim mučiteljem i date njegovim lažima ono što traže: istinu, transmutirali ste energiju u kreativnu akciju. Kada šokovi napada NISU vraćeni nazad sitnom mučitelju, nego je umjesto toga energija iskorištena da DÂ NEŠTO POZITIVNO DRUGIMA, vi zadobivate pobjedu nad negativnim emocijama. I svaki od tih šokova, svako od tih iskustava “bivanja u vatri”, proizvodi veću i veću fuziju nižih centara sa višim centrima.
Dakle, poenta nije u “davanju ljubavi” sitnom mučitelju u izvrnutom smislu kako se to obično promoviše, nego da umjesto toga vidimo, sa znanjem, zašto MOŽEMO i MORAMO voljeti naše neprijatelje i blagosloviti one koji nas psuju i proganjaju. Ne u smislu “tretiranja njih sa ljubavlju”, ni najmanje. Umjesto toga, trebamo ih tretirati sa smirenim i hladnim reakcijama koje im vraćaju baš ono što zaslužuju. No, preopterećenje Kozmičkom energijom kroz reakciju koja je inducirana u nama, možemo transmutirati za više svrhe putem procesa “Ascenzije”.
Jer, zapravo, dati sitnom mučitelju energiju koju oni pobuđuju u nama bilo bi poput gađanja komarca raketnim bacačem – ogromno trošenje energije koju možemo upotrebiti da lansiramo sebe iz našeg stanja sna u punu budnost. Eto zašto je Don Huan pokušavao da stavi ovo u perspektivu za nas nazivajući ih “sitnim mučiteljima”. Čak i oni koji imaju moć života i smrti nad nekim, još uvijek su samo “sitni mučitelji”. To nam pokazuje relativni iznos naše energije pažnje koju oni zaslužuju, dok nam pomažu da se fokusiramo na veliku količinu energije koju treba transmutirati u nama kao rezultat njihovog napada.
Radujte se. Iz vatre dolazi svjetlost.
Ovo nas vodi do još jednog razmatranja: postoji popriličan broj ljudi koji ne vole čitati o onome što nazivaju “negativnim” stvarima. Ne vole materijale koje mi produciramo, koji razotkrivaju Matricu. Oni ne vole čitati “negativne” stvari nego samo čitati ili doživljavati “pozitivne stvari”. Oni percipiraju materijal koji smo prikupili kao “negativan” jer “inducira strah” ili to oni opisuju kao “temeljen na strahu”.
Ono što oni nikada ne uspevaju da shvate jeste da postoji RAZLOG za to. Samo u procesu ponavljanih izlaganja “negativnim emocijama” i učenjem kako transmutirati tu energiju, postoji nada zadobivanja slobode od “toplih i mutnih laži” i dostizanje “uznesenja”.
Kao što sam napisala u Val seriji:
I tako, vratili smo se do tog malog problema sa kojim smo ovdje suočeni: desilo se da smo na ovom planetu, klatimo se kroz svemir poput nekog ringišpila na jednom kraku galaksije Mliječni Put, i htjeli mi to vidjeti ili ne, postoje mnogi ljudi na pomenutom planetu koji strašno pate na načine previše brojne da bi ih ovdje spominjali. Ne znam za vas, ali mene to ‘svrbi’. A kada me nešto ‘svrbi’, moja prirodna postavka je da nađem što je to i zašto me ‘svrbi’. I jednom kada pronađem o čemu se radi, ja ČINIM nešto. Ne mogu si pomoći. Ja sam žena od djela.
Postoje na tisuće i tisuće ljudi koji zagovaraju različite poglede o tome šta su odgovori na životne probleme. Oni funkcioniraju […] temeljeno na emocionalnom vjerovanju, umjesto na visoko razvijenom spoznajnom procesu […] Ovo je odgovor zašto njihovi odgovori ne vode ka nijednoj aktivnoj težnji za specifičnim mjerama koje bi mogle poslužiti da poboljšaju stanje problema, i mnogo manje vode ka takvom rješenju kao što je mijenjanje univerzuma. Da su bili čisti i koherentni u svojim vlastitim dušama i umovima, rezultat toga bi bila AKCIJA. I oni bi postali ljudi od djela također. No umjesto da budu rješavači problema, oni su kritičari rješenja koja nude drugi.
Nobelovac Murray Gell-Mann piše u Kvarku i Jaguaru:
Nikad nisam zapravo vidio jaguara u divljini. Na kursu mnogih dugih pješačenja kroz šume tropske Amerike i mnogih izleta čamcem po rijekama Centralne i Južne Amerike, nikad nisam iskusio taj moment kada staje srce, moment kada moćna pjegava mačka dolazi u puni pogled. Nekoliko mi je prijatelja reklo da susret sa jaguarom može promijeniti nečiji pogled na svijet.
…[Arthur Sze piše] „Svijet kvarka ima puno toga sa jaguarom koji kruži u noći.“ …Jaguar predstavlja složenost svijeta oko nas, osobito kako se manifestira u složenim prilagodbenim sistemima.
…Kvark i jaguar po meni savršeno prenose dva vida prirode koje ja nazivam jednostavni i složeni: u jednoj ruci fundamentalni prirodni zakoni materije i univerzuma i, u drugoj ruci bogata tvornica svijeta kojeg direktno percipiramo, i kojega smo dio.
…Jaguar je …moguća metafora za nedostižan složeni prilagodbeni sistem, koji nastavlja izbjegavati jasan analitički pogled, iako se njegov opori miris može nanjušiti u gustišu. [Gell-Mann, 1994.g., zadebljanja moja]
U zadnjih nekoliko poglavlja, mi smo sreli jaguara. Opisali smo stvarnost vaše najgore noćne more. Neki od vas su bili u stanju vidjeti jaguara, a neki od vas su mogli „nanjušiti njegov opori miris,“ a neki od vas su zaklonili oči i stisnuli nos, te u užasu otišli u sigurnost prijatnih vjerskih sistema. Ovi posljednji su zaključili da Kasiopejci predstavljaju „samo još jedne od onih svijet-je-proklet, i samo će ih nekolicina biti spašena“ drekavaca.
Glede toga, dopustite mi da citiram Jamesa Dresdena koji je napisao:
Početna komocija istine direktno je proporcionalna koliko je duboko laž bila povjerovana. Ono što je uznemiravalo ljude nije to što je svijet bio okrugao nego to što nije ravan. Kada dobro upakirana mreža laži biva prodavana masama tijekom generacija, istina će biti viđena kao potpuno apsurdna a njezin zagovornik kao buncajući luđak.
U svakom slučaju, bilo da ste vidjeli ili nanjušili jaguara, ili zanijekali njegovo postojanje držeći naparfumiranu maramicu od dobro upakiranih laži na svom nosu, mislim da je vrijeme da nekoliko minuta popričamo o trenutnim stvarnostima.
Bilo je postavljeno pitanje: Ako su Kasiopejci „dobri dečki“ koji „služe sebe putem služenja drugima“ kako tvrde, zašto bi nam govorili o stvarnosti koja je tako užasna? Da li je njihov cilj stvoriti takvu stvarnost sadeći je u naše umove i uvjeravajući nas da je istinita i da nemamo nade? Ne čini li zastrašivanje ljudi od njih gozbu za one gadne 4. denzitetne OPS kontrolere? Nije li to ono što oni žele? A, ako je tako, onda Kasiopejci moraju biti jedni od „njih“, prerušeni, omogućujući im gozbu straha!
U isto vrijeme, kada Kasiopejci sugerišu da mnogi izvori informacija ili sistemi vjerovanja koji vas čine da se osjećate sigurnim, spašenim, toplim i ušuškanim, vam ‘smještaju’ pad, ne odvlače li nas oni od STVARNIH izvora mira i sklada u koje moramo imati vjere pred licem bilo kojeg drugog dokaza?
Pa, dopustite da vam postavim pitanje: biste li išli pješačiti u divljinu bez propisne odjeće i opreme? Ako vam netko ispriča o svim strašnim stvarima koje se mogu dogoditi na putu kroz šumu, hoće li vas to zaustaviti od pješačenja? Hoćete li biti toliko ustrašeni mogućnošću da susretnete medvjeda, ili zmiju, ili jaguara da ćete ostati doma? Ili ćete se ispravno opremiti, i sa znanjem i sa alatkama, te otići uživati u šetnji?
Ova analogija ide samo donekle jer, kako to biva, mi već jesmo pravo u središtu divljine, i okolo postoje brojni „učitelji“ koji nam opetovano govore: „Nema tu ničega što bi vas moglo povrijediti! Ako se ne bojite, nikakav se grizli ni zmije neće pojaviti! A čak i ako se pojave, ako ne osjećate strah, oni vas neće uznemiravati.“
U slučajevima kada se moglo činiti da je upravo takva filozofija funkcionirala, onaj koji je preživio susret čvrsto je uvjeren da se tu radilo upravo o onom „ne vidi zlo, ne čuj zlo, ne govori zlo“ što ih je spasilo. Jedini je problem to što mi nemamo načina da znamo da li je grizli medvjed, zmija ili jaguar odbio da ih napadne jednostavno jer u tom trenutku nisu bili gladni, ili su bili primamljeni nekim drugim, slasnijim plijenom. A još neodoljivije pitanje je: da li su se oni ponašali na taj način kako bi uvjerili onoga koji je prolazio tim iskustvom da mu „sistem vjerovanja“ funkcionira, tako da se on VRATI doma i razglasi to evanđelje vjere i neznanja, te na taj način osigura njihovo nastavljeno prikrivanje? I naravno, oni koji prakticiraju tu filozofiju i NE prežive, uopće nemaju pravo glasa, odnosno za njih se više nikada ni ne čuje.
Frojd je napisao da je religija:
Sistem željnih iluzija skupa sa poricanjem stvarnosti kakvu nalazimo… nigdje drugdje… nego u stanju blažene halucinatorne konfuzije.
I naravno, Kasiopejci su identificirali bit Orijentacije Prema Sebi kao „Željno Razmišljanje“.
A sada mi dopustite da predložim još jedno tumačenje onoga što su nam Kasiopejci rekli; jedno koje je zapravo sadržano unutar njihovih riječi za one koji „imaju oči da vide i uši da čuju“. Da li je moguće da su oni, kao što su rekli, mogući budući mi, čija je stvarnost kao 6. denzitetnih bića povećana u direktnoj proporciji sa našim nivoom znanja i sljedstvene PRIMJENE? Drugim riječima, nemamo li ovdje posla sa mogućim budućnostima, a jedini način određivanja koju budućnost doživljavamo jest da izvršimo izbor temeljen na preciznom znanju sadašnjosti?
Pretpostavimo da je informacija koju Kasiopejci daju istinita a mi ju ignoriramo, jesmo li tada subjekt te iste stvarnosti o kojoj nam oni govore? Suprotno, ako to prihvatimo kao istinu, ili moguću istinu, i onda DJELUJEMO temeljeno na ovoj informaciji, nismo li onda sposobni promijeniti stvarnost? To jest, pod pretpostavkom da je stvarnost rezultat masovne umne ne-svjesnosti i da se može zadobiti neka vrsta „kritične mase“ svjesnosti?
Ukratko, ne izgleda li razumno da mogući mi u budućnosti, sa danom povećanom vjerovatnoćom putem buđenja nekoliko ljudi, jesmo sposobni za interakciju sa našom stvarnošću da pomognemo sebi samo zato jer neki od nas prihvataju ulogu „kontaktne točke“ koja prima i širi informaciju neophodnu da probudi ljude kako bi PROMIJENILI budućnost?
Ouspensky citirajući Gurdjieffa piše:
… Dalje, nitko ne može pobjeći iz zatvora bez pomoći onih koji su pobjegli prije. Samo oni mogu reći koji je put bijega moguć, ili mogu poslati alate, podatke ili što god bi moglo trebati. Ali jedan zatvorenik sam ne može pronaći te ljude ili stupiti sa njima u kontakt. Neophodna je organizacija. Ništa se ne može postići bez organizacije.” [P.D. Ouspensky, U potrazi za čudesnim]
Sjetite se da su najvažniji principi koje su nam Kasiopejci dali Slobodna Volja i Znanje Štiti. Ta dva koncepta su neodvojiva. Što više znanja imate, više imate i svjesnosti; a što više svjesnosti imate to imate više Slobodne Volje. A jedini način da se razumije napredna informacija od Kasiopejaca koja je evoluirala kako smo sa njima bili u interakciji jest da se shvati nelinearna dinamika i složeni sistemi.
Prije svega, važno je napomenuti da zakon Slobodne Volje sadrži unutar sebe eksplicitni uvjet ne-linearnosti. A za one koji mi kažu da su Kasiopejci rekli da smo mi kontrolirani od strane 4. denzitetnih OPS, te stoga to implicira da tu nema slobodne volje, imajte na umu da mi imamo isto toliko slobodne volje u odnosu na 4. denzitet koliko i stvorenja iz 2. denziteta u odnosu na nas. Što više svjesnosti o 3. denzitetnim bićima 2. denzitetna stvorenja zadobiju, veća je vjerojatnoća da će izbjeći hvatanje i da budu pojedene. Dakle, ne skrećimo u tetrafiloktomiju u toj točki. [Izraz kojeg je skovao Umberto Eco u Foucaltovom Njihalu; znači „umjetnost podjele dlake na 4 dijela“.]
Obuhvaćena u ne-linearnosti, leži činjenica da je budućnost, kako su Kasiopejci tisuću puta rekli, OTVORENA. Ne samo da je otvorena, ona je višestruka u svojoj vjerovatnoći. Njihovim riječima rečeno, postoji neizbrojiva beskrajnost „kvazi-kvantnih sklonosti“.
Čak iako su često u suprotnosti, vjerovanje u redukcionizam i mehanizam idu ruku pod ruku sa religioznom vjerom raznih vrsta, uključujući “magiju”. Bog ili Darwin su na nebesima i „sve je u redu sa svijetom“. Fenomeni su uobičajeni, a sve može biti objašnjeno nekom vrstom šeme uzroka i posljedica, prezentiranom putem diferencijalnih jednadžbi. Ili je Bog započeo stvari u nekoj točki prostora/vremena, koje slijede jedan linearni put, i koji će u nekoj točki to dovesti do kraja, spaseći neke ljude, a neke ne, u skladu sa „preživljavanjem najsposobnijih“ u smislu tko je poštovao njegove zapovjedi; ili je sve započelo Velikim Praskom i slijedilo je linearni put evolucijskog „preživljavanja najsposobnijih“ u smislu Prirodne Selekcije. Ista pjesma, drugačija verzija.
Njutn nas je uveo u te ideje kroz svoje poznate zakone kretanja. Vrlo brzo su znanost, kao i religija došle do toga da se oslone na linearne diferencijalne jednadžbe. Fenomeni poput leta bejzbolske loptice ili kraja svijeta, (što čini nužnim prokletstvo izvjesnih duša na specifičnoj putanji, i spasenje drugih), mogli su biti opisani pomoću diferencijalnih jednadžbi. Bacite lopticu izvjesnim putem sa izvjesnom silom, pod izvjesnim uvjetima, i ona će pasti na izvjesno mjesto. Ako imate vjere u izvjestan sistem, i čvrsto se držite te vjere, ili obrnuto, poričete tu vjeru, završićete u raju ili u paklu; ili ćete umrijeti prilikom smene Zemljinih polova, ili biti prebačeni u veliku novu pitu-na-nebu. U takvim sistemima male promjene produciraju male efekte, a veliki efekti nastaju zbrajanjem mnogih malih promjena.
Ovo redukcionističko razmišljanje zadržalo je uticaj do 1970-ih kada su matematička napredovanja i dolazak kompjutera sa velikim brzinama procesuiranja omogućili znanstvenicima da ispituju složenu unutrašnjost nelinearnih jednadžbi.
(Napomena: novi je trend počeo ranije, 1950-ih u Los Alamosu, sa simulacijama Fermi-Ulam-Pasta modela na tadašnjem remek djelu od kompjutera, Eniac 1!)
Nelinearne jednadžbe su „matematika iz Zone Sumraka“ gdje normalan matematički okoliš iznenada može postati jedna alternativna stvarnost. U nelinearnim jednadžbama, mala promjena u jednoj promenljivoj može imati neproporcionalan učinak na ostale promenljive. To može biti katastrofalna ili pak sretna okolnost.
Naš je pogled veoma jednostavan: onaj ne-linearnih sistema. Mi smatramo da naš vrlo mali i naizgled beznačajan doprinos znanju i svjesnosti, kada se širi mrežom, može promijeniti stanje ljudske svijesti. I upravo je svjesnost masovnih misli pravi “spasitelj čovječanstva“.
Učenja Kasiopejaca temeljena su na nelinearnom, složenom, samoreferentnom i samo-organizirajućem kozmosu.
To znači da kada odgovore na neko naše pitanje, odgovori su upravo točni za taj trenutak u prostor/vremenu; za tu „granu univerzuma“ u kojoj je pitanje postavljeno. Međutim, ta informacija, ako je primjenjena, mijenja složeni sistem putem procesa „povratne sprege“ ili „fidbeka“, i univerzum se može granati i mijenjati na nelinearan način.
U nelinearnim sistemima čak je moguće locirati potencijalne kritične točke pritiska u takvim sistemima. Pri tim kritičnim točkama (koje su vjerojatno povezane sa onim što je Gurdjieff, u svom “Zakonu Oktava” zvao “polutonovi” ili “stopinderi”, ali ovog puta imamo posla sa divovskom “oktavom”), mala promjena mogla bi imati ogroman uticaj.
U ovom kontekstu Ark i ja vidimo našu “misiju”.
Obzirom da je takav slučaj, u ovoj specifičnoj točki u povijesti, u ovoj specifičnoj stvarnosti, koju toliko mnogo nas dijeli, postoje te komunikacije odnekud, koje sebe nazivaju Kasiopejcima, koje su se samo tako “pojavile” na sceni nakon cjeloživotne potrage vaše spisateljice Laure za putom ka povratku Bogu.
I, kako to biva, vaša Laura je biće specifičnog sklopa sa izvjesnim unutarnjim karakteristikama, koje uključuju snažnu volju i pokretačku silu za služenje drugih bez da krši njihovu slobodnu volju. Također brzo čita, ima gotovo fotografsko pamćenje i usput vrlo brzo tipka. Zvuči poprilično kao idealna osoba da ju prije spomenuta bića kontaktiraju, jel? Želite li poslati poruku, spojite se sa hodajućom-enciklopedijom-radoholičarkom-brbljivicom. Oni to žele, i spojili su se.
I dolazimo nazad do toga zašto bi nam Kasiopejci govorili tako grozne stvari o našoj stvarnosti? Zašto bi nas učili da postoje užasi o kojima čak ne želimo ni razmišljati, koji postoje ne samo u našem svijetu, nego i na nivoima koje čak ne možemo ni percipirati? Nije važno što je to vjerojatno istina, oni su ZASTRAŠUJUĆI! Zašto nas oni plaše?
Sjećate li se jaguara? Kada susretnete jaguara, vaš se život zauvijek promijeni.
[Da bi dobili potpun “osjećaj” procesa snalaženja sa Sitnim Mučiteljima, transmutiranja emocija, možda biste trebali pročitati cijelu Seriju o Avanturama.]