Moravjev:
Prirodan rast Osobnosti prestaje dugo prije no što bude potpun. On ima jedan individualni limit koji ovisi o cijelom ansamblu faktora, uključujući: civilizaciju, rasu, kastu, obitelj i društveno okruženje, obrazovanje i uputstva.
Bez kontinuiranog svjesnog napora, razvoj Osobnosti iznad ove granice ne može se nikada dogoditi. … Da bi se razvoj pogurao dalje, trebaju biti pravljeni svjesni napori. Pravilo je jasno: tkogod ne razvija svoje talente, gubi ih.
Mi općenito tražimo razvitak tih talenata putem edukacije. Dokle god se naše studije ili naša istraživanja nastavljaju, Osobnost nastavlja rasti, iako često ne baš na skladan način. No kada studije i istraživanja završe, i mi počnemo iskorištavati znanje koje smo prikupili u ovoj rutinskoj maniri, razvoj Osobnosti prestaje.
Najvažniji i najteži nivo Puta za prijeći predstavlja Stepenište, također zvano i kao Prilazna staza, ili staza Pristupa, koja vodi ka nivou čovjeka broj 4 [gospodar kočije].
Svatko tko traži da se tuda uspne mora taj napor učiniti glavnim ciljem svog života. Od tada nadalje, ezoterički rad mora postati osovina njegovog postojanja, oko koje se obrću unutarnje i vanjske okolnosti njegovog života.
Ovaj nas kategorički zahtjev ne smije zastrašiti. U isto vrijeme, moramo shvatiti da test počinje sa prvim stepenikom Stepeništa.
Da bi prešli Prvi Prag, mnogi moraju uspješno preći prvi test bez osvrtanja: on mora gorjeti u žarkoj želji kako bi nadvladao uplitanje života u divljini, tako da se može baciti u nepoznato u potrazi za novim, razumnim i stvarnim životom.
2.12.97. Ark je po prvi put prisustvovao sesiji sa Kasiopejcima i došlo je do ovog razgovora:
P: (A) Moje prvo pitanje je: Želim shvatiti što je ta “predodređena misija”, od čega se sastoji?
O: Sastoji se od slijeđenja staze sa kojom si suočen.
P: (A) Dobro …
O: Ne govorimo ti o tvojoj predodređenoj misiji, jer ona nije “predodređena”. Učiš putem iskustava, i kako naslućuješ, ti si na pragu dubokog iskustva. […] Bili smo oduvijek najimpresioniraniji njegovim vještinama u ovom području. Sjećaš se one hladne kiše na “dugoj šetnji”, i kako si kroz svoju uznemirenost imao jedan uvid koji je “otvorio nova vrata”? Mi se sjećamo 1966. kao prekretnice. Pa, ovo je još jedna, Arkadiusz, i emocije se osjećaju čudnovato poznate, ali ovog puta imaš pomoć drugih na 3.denzitetu. […] Prije, kada bi se strah uvukao u sliku, imao si mudrost da se ne “osvrćeš”, čak iako si bio u iskušenju da to napraviš. Pogledaj što se dogodilo!
Moravjev:
Ako želja za transformacijom ima dovoljno snage i intenziteta, to će ispuniti interval između nota Do i Si, što predstavlja Prvi Prag – tragač će onda čvrsto stajati nogom na prvom stepeniku Stepeništa.
Ideja stepeništa je bila spominjana puno puta od strane Kasiopejaca, naročito u kontekstu mojih, tada budućih, odnosa sa Arkom:
P: (L) Da li će Ark biti u mogućnosti pomoći nam oko tehnologije, pomoći drugim ljudima, ili zaštititi nas u neku ruku? Kod ove stvarno bizarne stvari koja se dešava na planeti?
O: Previše, prebrzo, draga moja. Znatiželja je ubila mačku.
P: (L) Pa, satisfakcija ju je vratila!
O: Ne u ovom slučaju!!!
P: (T) Morat ćeš pustiti da to ide usput. Izgleda da to ide svakog dana, svakog trenutka. Dakle, pustimo nek se dešava i gledajmo kamo to ide. (L) Dobro, neka… (T) On dolazi zaštititi tebe. Tako on kaže.
O: Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči nego samo to!!!!!!
P: (L) Stanite! Da li je to zlokobno, “Možda, ali tu ima mnogo, mnogo, mnogo više u toj priči”? Ili je to pozitivno, da ima još mnogo, mnogo toga u priči?
O: Zašto misliš da je zlokobno?
P: (L)Pa, ne znam… jer bojim se toga što ne znam! (T) Vjera, vraćamo se opet do vjere.
O: Šta smo ti sve pomogli da do sada otkriješ? Da li bi rađe prekinula ovu operaciju?
P: (L) Oh, zaboga, ne! (T) Poslije dvije godine, ona još uvijek pita ovakva pitanja!
O: Ne dvije godine, vječno.
P: (L) Da li sam upravo čula fijuk? (T) Ne. Ne. Veselje! (J) Da, nismo bili veseli neko vrijeme! (T) Samo malo veselja ovdje!
O: Mi smo ti pomogli da izgradiš tvoje stepenište, korak po korak. Jer si ti to tražila. I ti si to tražila jer je to bila tvoja sudbina. Mi smo te povezali s onima koji imaju rijetku sposobnost kako bi vi komunicirala sa nama. Opet, jer si ti to željela radi shvaćanja svog puta. Sada, ti bi trebala prepoznavati znakove… One koje prikazuju misaone forme koje su u mnogome različite od onog što se smatra uobičajenim. Što su neuobičajeniji, to više govore. Oni su imali prošle živote na 3D Zemlji, ali ne nedavno, već ove. I oni nisu orijentirani prema Zemaljskim frekvencijskim vibracijama. [grupno diskutiranje na zadnji odgovor])
P: (T) …Tvoja je sudbina bila ta da pronađeš kakav je tvoj put, morala si ostvariti ovaj kontakt, jer je to bilo ono što si trebala napraviti. (L) Govorimo li o Franku, u smislu da smo bili u kontaktu s nekim tko je omogućio moju komunikaciju sa vama, pa da me možete staviti na moj put, što je izgradnja stepeništa, itd, itd? Da li se o tome radi ovdje?
O: On je jedan, ali nije jedini. Samo jedan koji je probudio tvoj osjećaj za prepoznavanje.
P: (L) Znam da vjerojatno nije vrijeme da postavim ovo pitanje; ovo je nešto što sama treba da otkrijem, ali mi to jednostavno izgleda kao da idete ka tome da kažete nešto, pa bih vam možda mogla pomoći tako što bih vas pitala: što je to stepenište, što je ta sudbina?
O: Otkrij.
Moravjev:
Četiri note koje oblikuju Stepenište povezane su dubokim međuovisnostima obzirom da njihova rezonancija crpi svoju snagu iz inicijalnog impulsa Želje. Ovo znači da ako ta inicijalna želja ne ujedini svo čovjekovo postojanje u pokornost [prema željenoj stvari, npr. da se postane slobodan], ako ona ne dominira cijelim bićem, bolje je za njega da se zaustavi na vrijeme i ne prelazi Prag.
Ponavljamo: Put je staza bez povratka. To je stvaran razlog za ovaj test Želje. Želja mora imati snagu Žeđi.
Ali se mora razjasniti da ono što Moravjev podrazumeva pod “Željom” nije ono što ona uobičajeno znači.
Kasiopejci:
O: “Žudnja” [u telesnom smislu] ne čini nekog “slobodnim”, već je potpuno suprotno!
P: (L) Ali ako vi žudite za znanjem?
O: To nije žudnja, to je traganje duše.
P: (L) Što je to što ljudima daje tu silu, taj efekt snažnog vala kojim oni odrede da dođu do apsolutnog dna svega i strgnu sve laži sa sebe sve dok ništa ne ostane na njima, sve osim gole istine? Što je izvor te želje?
O: Krivi koncept. To je jednostavno kad je netko u toj točki u ciklusu učenja. U toj točki, nije potrebna sila.
P: (L) Dakle, vi ste, više-manje, tu zbog neke kritične mase koja je postignuta i koja vas “prebacuje” na točku gdje je traženje istine jednostavno ono što vi prosto jeste? To definira parametre vašeg bića.
Moravjev:
Prvi korak vodi ka testu Vjere. Vjerovati nije dovoljno, treba imati vjeru. Govorimo o vjeri u sebe. Ovdje tragač mora savladati svoj strah od napuštanja. Tragač će se suočiti sa mnogim iskušenjima i nevoljama… sve osmišljeno da uništi njegovu vjeru i sposobnost da postoji i da uspije u iznalaženju života koji nije materijalno dokaziv nego je samo san…
“Ne budite dakle tjeskobni govoreći: “Što ćemo jesti?” Ili: “Što ćemo piti?” Ili: “Trebaju nam odjeća i obuća.” Vaš nebeski otac zna što vam treba. Nego tražite prvo Kraljevstvo božje i Njegovu istinu, i sve će vam se te stvari dodati.”
Drugi korak predstavlja test Čvrstine.
Treći korak je ispit Raspoznavanja i Vještine. Onaj koji može vidjeti i razumjeti pravilo “ne možeš služiti Bogu i Mamonu” {mamon je izraz iz Novog zaveta kojim se opisuje materijalno bogatstvo – p.p.} bolje će biti pripremljen za ovaj test.
Četvrti korak je ispit Ljubavi, ili istinske, životodavne ljubavi, obuzimajuće vatre poprilično različite od one što sada tinja ispod pepela. To je plameni mač čiji plamenovi tope sve izmiješane legure; sve što čovjek uzima za ljubav – unutar njega ili prema njemu – kada to nije to. Ako držimo ove riječi ispred sebe u svom umu, odmah ćemo biti u stanju prosuditi svaki pokret srca, i znati ćemo da li sadrži tragove istinske Ljubavi.
Svaki čovek se rađa, noseći u sebi sliku svog polarnog bića.
Kako raste, ta slika raste u njemu;
Poprima oblik i ispunjava se životom i bojom.
Čovek toga nije svestan. A ipak, to je njegov Alter ego.
Gospa njegovih snova, njegova princeza vizije.
U potrazi za njome, on mora večno da ide.
U njoj samo on će pronaći perfektan eho samoga sebe:
Najintimnijih, neizrazivih pokreta svoje duše,
Jer u njihovom ujedinjenju granica između Ja i Ti se briše.
Jer ona je njegova Jedina, njegova legitimna Družica.
I tišina će onda biti čuvar punoće njihove Ljubavi.
Živjeti u Istini sa isključenim lažima, predstavlja povlasticu Ciklusa Duha. Svjetlosti bez sjene.
Ovdje govorimo o izvjesnim ljudskim bićima koja su zadobila ili koja će uskoro zadobiti Drugo Rođenje. Tekst ne ostavlja mjesta dvosmislenosti:
“Ne lažite jedno drugome: vidjevši da ste ‘svukli’ sa sebe starog čovjeka sa svojim djelima, i navukli na sebe novog čovjeka koji je obnovljen do znanja prema slici božjoj: gdje ne može biti Grk i Židov, obrezan i neobrezan, barbar, Scint, rob i slobodan čovjek; no Krist je sve i u svemu.”
Ovo se odnosi samo na one koji su na Putu, i njihovim odnosima među sobom.
Onaj koji dosegne Ljubav neće znati lagati. No, trijumfirati nad lažima zahtijeva jednu ezoteričku kulturu koja je običnom čovjeku nedostupna.
Ovo ističe važnost problema laganja.
Borba protiv laganja je duga i razvučena. A prije svega to je borba protiv nas samih, protiv naših spontanih težnji, i protiv one mehaničnosti koja čini da se uvijek vraćamo laganju.
Beskorisno laganje drugima daleko je manje štetno od laganje sebe – i lakše za nadvladavanje i ispravljanje. Laganje sebe ponekad poprima fino zasjenjene oblike koji zahtijevaju potpunu i neprekidnu pozornost, zajedno sa metodičkim i konstantnim naporima.
Eliminiranje beskorisnog laganja drugih ne zahtijeva kontinuirani napor: treba jednostavno paziti da laž ne sklizne u razgovor. U trenutku kada je na našim ustima, jednostavan napor pažnje je dovoljan da je zaustavi. To je i razlog zbog čega je borbu za istinu preporučljivo otpočeti protiv ove vrste laganja.
No, lako uviđamo da laganje sebe ili borba protiv laganja ovakve vrste nije perceptibilna izvana.
Kada prestanemo beskorisno laganje, to će također proći neopaženo od onih oko nas. Mogli bi reći da u praksi, borba protiv ove dvije kategorije laganja ne mijenja odnose sa ostalim ljudima na ikakav način, iako je vrlo efektivno za osobu koja je borbu poduzela. Stoga je možemo otpočeti bez zastoja, dokle god ju izvodimo diskretno, da ne privlačimo pažnju na sebe, i tako ne provociramo povećanje pritiska Generalnog Zakona [slučajnosti i mehaničnosti koji će pokušati zaobići, nadmudriti te napore, drugim riječima – pritiska Predatorova uma/Matrice].
[…] Što se tiče napora pri suzbijanju laganja sebe, oni su poprilično drukčiji i vrlo važni. Takve laži puštaju duboke korijene. U ovom području ponekad iskrsavaju paradoksalne situacije, a neke od njih imaju takvu psihološku suptilnost da ih je teško izvući van iz sjene.
Ovdje moramo spomenuti pitanje brakova gdje jedan od partnera, nakon što je shvatio da ta zajednica predstavlja pogrešku, nastavlja s pokušajima da sebe uvjeri u suprotno. Ako se radi o ljubaznoj osobi ona će udvostručiti svoju ljubaznost prema svom partneru kao da se zaista radi o njenom polarnom “drugom”. Apsurdnost situacije doseže svoje granice ako drugi partner reagira usvajanjem odgovarajućeg stajališta – bez imalo iskrenosti ili spontanog sjaja nježnosti.
S ezoteričke točke gledišta opasnost je ta da, pukom silom navike, takva situacija oduzima od jednog ili čak od oba partnera, vrijednost istinske ljubavi. Takva vrsta laganja sebe može potrajati desecima godina sa ljudima koji su ljubazni i dobre vjere, i oni na kraju bivaju tragično razočarani.
Čovjek koji otpočinje borbu protiv laganja sebe mora biti upozoren na te poteškoće, i o mogućem kolapsu nekih ili svih njegovih najvećih vrijednosti.
Svi bi trebali znati da istinski ezoterički posao počinje tek nakon što je osoba prošla kroz generalni bankrot i odbacila bespomoćno svoja božanstva na pod.
Naglasili smo apsolutnu potrebu za svakoga ko teži ezoteričkom razvoju da se izliječi što je prije moguće od svoje duboko ukorijenjene navike laganja samoga sebe.
Sada bi trebali pogledati u ovaj problem iz drugog kuta: onih objektivnih rezultata koje čovjek zadobiva kada je sposoban prestati lagati.
Taj posao zahtijeva vremena, zahtijeva hrabrost da se suoči sa razočarenjima, i treba samopouzdanja i vjere u sebe. Kako tragač napreduje, on osjeća novi sentiment.
Ponekad će osjećati gorko kajanje kako njegovi predivni snovi nestaju, ali u isto vrijeme osjećat će se sve više oslobođenim.
Njegova rastuća iskrenost prema sebi uspostavit će atmosferu istine u njegovom unutrašnjem životu. Zakon koji kaže: “spoznaćete istinu, i istina će vas osloboditi”, primijeniće se na tragača u punoj mjeri.
Riječ “osloboditi” namjerno je odabrana kako bi istakla suprotnost stanju ropstva.
Nakon svake operacije unutrašnjeg pročišćenja, bolne koliko samo može biti, tragač će sve više i više osjećati potpunu i duboku zahvalnost što je oslobođen ovog apsurdnog ropstva.
Kada dosegne izvjestan nivo unutrašnjeg oslobođenja, pojedinac će razumjeti u potpunosti vrijednost magične snage izražene u riječi Sloboda.
Zadobivanje Unutrašnje Slobode je uvjet bez kojeg se ne može za daljnji uspjeh u ezoteričnom radu. Ovaj prestanak laganja samome sebi omogućuje da se promatra rad nižih centara u samoobjektivnosti. Ovo opažanje se započima iz “komandnog mjesta” nepristrasnog opažanja i prosuđivanja pojedinca koji je nadvladao laganje sebe.
Kada je naš unutrašnji svijet tako pročišćen tim zrakama Kozmičkog Sunca, kada smo prestali lagati sebi, kako da se onda ponašamo prema ostalima?
Problem je daleko od jednostavnosti.
Zapisano je: “Kraljevstvo Nebesko je usiljeno i nasilan je onaj koji ga drži.”
Ako se sjetimo da je kraljevstvo nebesko unutar a NE izvan nas, tada počinjemo razumijevati da je potrebno primijeniti neku silu ili čak nasilje INTERNO, unutar sebe, kako bi se ponovno zauzela naša vlastita tvrđava.
Ovo je vrlo često potrebno kako bi se uklonili korijeni iluzije koja je unutar nas, i koja predstavlja majku laganja sebe.
Tako vidimo da je ispit na četvrtom koraku odlučujući. Dok laganje ne prestane, čovjek je suočen sa otporom kroz kretanje defektima svoje prošlosti: laganjem, slabostima, samosažaljenjem i unutarnjim kompromisom.
Općenito, to zahtijeva vremena, priliku i mogućnost da se riješi, da se oslobodi sebe od te prtljage prije no što se dođe na test četvrtog koraka. Mnogi pojedinci, zbog težine njihove prošlosti, gube vrijeme i dozvoljavaju prolaz mnogim mogućnostima koje predstavljaju sebe.
No, na četvrtom koraku mora biti uspostavljena crta ravnoteže i račun završen. Čovjek, jadan i gol, prihvaćen je na drugom Pragu, ali samo pod uvjetom da je konzistentan i čist.
Esencijalno je da bude konzistentan, znači da unutar sebe sadrži istinsku Ljubav, koja jedino može biti otkrivena putem prestanka laganja sebe.
Sve lažno unutar njega bit će spaljeno plamenom tog ognjenog mača.
Svi ovi koraci dešavaju se više manje zajedno u mnogim kombinacijama. Nejednako su raspoređeni u odnosu na različite osobnosti, i pokretani silom naše Želje da budemo slobodni.
U kretanju Stepeništem, približavanju a onda i prelasku Drugog Praga, čovjek usvaja novo stajalište prema sebi: od ove točke dalje, on uzima svoju sudbinu u svoje ruke.
Tijekom kasnijeg razvoja, individualnost postaje progresivno integrirana sa višim kozmosom.