Kasiopejci:

P: (L) Da pitam ovo prije no što traka isteče i napravimo pauzu. Što je “Ultimativna Tajna” koju čuva Konzorcij?

O: Vi nemate kontrolu nad vama samima, vi ste jedan eksperiment. […]

P: (L) Da. Dobro. Koliko “dugo”, i to sam stavila pod navodnike, jer znamo kao što ste rekli da ne postoji vrijeme, ali koliko dugo, kao što mi mjerimo vrijeme, su Sivi bili u interakciji s našom rasom? Sivi, ne Lizzardi, Sivi, kibernetičke sonde?

O: Ne.

P: (L) Što mislite pod “Ne”?

O: Vremenski putnici, i zato, “Vrijeme je u toku”.

P: (L) Dobro, nedavno sam pročitala nekoliko knjiga koje mi je JR dao, “Vitezovi u sjajećem oklopu” i “Ponovna reprodukcija”. Obje od tih knjiga opisuju putovanja kroz vrijeme.

O: Ne, nismo završili s odgovorom. Da li razumijete privlačnost zadnjeg odgovora?

P: (L) Oni su putnici kroz vrijeme, mogu ići naprijed i natrag kroz vrijeme, mogu igrati igre sa našim glavama… (T) Oni mogu namjestiti prošlost da bi kreirali budućnost koju oni žele. (D) Oni mogu organizirati stvari da bi mogli kreirati energiju koju trebaju… (L) Oni također mogu napraviti da stvari izgledaju lijepo, napraviti ih da se osjećate dobro s njima, da izgledaju dobri, mogu napraviti da u jednoj minuti imate jednu ideju a onda u drugoj kreirati neku situaciju u kojoj se ta ideja potvrđuje…

O: Kad ste pitali koliko dugo, naravno da je to totalno neograničeno, zar ne?

P: (L) To nije dobro. Ako oni mogu ići natrag kroz vrijeme/prostor i promjeniti događaj u našoj prošlosti, da li bi ta promjena u prošlosti trenutno izmjenila našu sadašnjost također?

O: Kao što već je i to se događa opet i opet i opet.

P: (D) Dakle oni to rade opet i opet i opet, konstantno? (L) Dakle, na svakom…

O: Vi jednostavno još niste svjesni, i nemate pojma o posljedicama!!!

P: (L) Mi pomalo naziremo! Da, ja da, pomalo! (T) Posljedice sposobnosti da se krećete u i izvan vremena i da manipulirate na način na koji želite. (JR/Laura) I posljedice onoga što nam rade; što su nam radili i što će nam raditi, opet i opet. (Frank) Što su rekli pod opet i opet? (L) Dakle, drugim rječima, naša jedina nada jest da izađemo iz ove mrkle situacije, da izađemo iz ovog nivoa denziteta. To je ono što nam govore, tako bar to meni zvuči.

O: Blizu.

P: Jer, ako to ne napravimo, mi ćemo doslovce, kao što je opisano u toj knjizi, zaglaviti i ponavljati opet i opet iz početka, i holokaust se može dogoditi opet i opet, i mi bi jedino mogli… Ghengis Khan, Atilla the Hun… opet i opet ponovo. (T) Mi smo zaglavljeni u vremenskoj petlji, oni su nas stavili u vremensku petlju. (J) Da li smo mi u vremenskoj petlji?

O: Da.

P: (D) Imam pitanje o… tu je… (pauza) Čovječanstvo je iz nekog razloga odlučilo određivati vrijeme za neke potrebe. Jedini razlog kojeg mogu vidjeti je da imamo značaj govora, kao verbalna ili pisana komunikacija…

O: Kontrolni mehanizam.

P: (T) Ima li načina za nas da prekinemo taj kontrolni mehanizam? Osim pomicanja u 4. denzitet? (D) To je bio dio…

O: Ne.

P: (D) Kad bića 4. denziteta komuniciraju, to je telepatski, točno?

O: Da.

P: Dobro, budući da vrijeme ne postoji, kako vi komunicirate o događanjima?

O: Ponovo iznesi frazu, molimo; pojasni.

P: (L) Ono što ona misli je, ako vi komunicirate telepatski… (D) Na 4. denzitetu… (L) I vrijeme ne postoji, kako komunicirate o događajima koji se dogode sada, kao suprotno od onih koji se dese kasnije i onog što se iduće dogoditi, i iduće… (J) Kako je to sekvencijalno?

O: Prevedite.

P: (D) Prevedimo? Dobro, da objasnim ono što mislim. Mislim na to da, recimo kad govorimo da se nešto desilo 1907…

O: Tako se to radi.

P: (T) Prevođenje je način na koji se to radi. Vi prevodite doživljaj?

O: Iz 4. u 3. i obratno.

P: (L) Dakle drugim rječima, to je kao snimanje filmova. (J) Da li je linearno razmišljanje dio toga? Da li je to linearno i nelinearno?

O: Dio iluzije 3. denziteta samo.

P: (L) Dakle drugim rječima, ako ste biće 4. denziteta, sve se manje-više dešava, oprostite na terminu dešava, sve je simultano {istovremeno}, i ako želite diskutirati ili komunicirati ili imati neki fokus na neki specifični aspekt ove sjedinjene dimenzije, tada ono što radite je da u neku ruku razvijete, istaknete ju i projicirate u 3. Denzitet…

O: Blizu.

P: (L) … kao u filmu.

O: Ali vi to nećete potpuno razumjeti sve dok ne stignete tamo.

Moravjev:

Život čovjeka je film. Sigurno je da je teško našim Kartezijanskim umovima zahvatiti ovaj koncept. Naši trodimenzionalni umovi loše su prilagođeni idejama i činjenicama koje zadiru u oblast vječitog.

Neshvatljivo, kako bi se to moglo činiti, naš je život zapravo film produciran u skladu sa skriptom. Taj se film kontinuirano odvija, bez da se ikada zaustavlja, na takav način da u vrijeme njegove smrti, čovjek je ponovo rođen. Ono što izgleda apsurdno jest to da je rođen na istom mjestu u isto vrijeme gdje i kada je rođen i prije, i od istih roditelja. I tako film se ponovo odvija. Svako ljudsko biće stoga je rođeno sa svojim filmom. To predstavlja polje djelovanja u kojem je čovjek pozvan da primijeni svoje svjesne napore.

Ponavljanje filma nije reinkarnacija, iako su ova dva pojma često pobrkana. Vanjski čovjek, koji živi u sistemu Budućnost-Prošlost, ne može ni za trenutak zagrepsti u sastav svog filma, čak niti u dio koji sadrži njegovu neposrednu budućnost. Da bi to učinio, on bi morao povećati otvor svoje Sadašnjosti.

Stoga mu se događa da suočen sa izvjesnim događanjima, može osjećati da je to već vidio ili proživio te događaje. Neki u takvim fenomenima vide dokaz za tzv. reinkarnaciju. U stvarnosti, fenomeni ove vrste rezultat su usputnih i privremenih uzburkavanja finih energija u organizmu: otvor osobne Sadašnjosti tada se povećava na nekoliko trenutaka, a neke značajne činjenice neposredne budućnosti skliznu u budnu svjesnost. Na taj način je stvoren utisak povratka drugog vremena. Na izvjestan način to je istina, iako je utisak o življenju prije samo uzrokovan mehaničkim odvijanjem filma.

Pod reinkarnacijom moramo razumijevati fenomen vrlo različitog reda. Iako se teoretski film obrće integralno u oblasti mogućnosti, znači u vječnosti, film vanjskog čovjeka drži se plana realizacije, dakle Vremena, ali samo u mjeri striktno potrebnoj da zadovolji krajeve Zraka Stvaranja.

Istinska reinkarnacija, u drugu ruku pak, zbiva se u potpunosti u vremenu i integralno pripada oblasti Realnog, dobro shvaćenog kao dijela šireg okvira Manifestiranja. Ljudska osobnost nije realnost u pravom smislu riječi, nego mogućnost. Ona igra ulogu u filmu za koji je zakačena, iz kojeg neće nestati sve do trenutka Drugog Rođenja. Od tog trenutka prestat će biti Osobnost. Zbog svoje nerazorive unije sa stvarnim “Ja”, biti će transfigurirana i tako će postati Individualnost. Dokle god čovjek živi u divljini, samozadovoljan i utonuo u laži i iluzije, film će se odvijati mehaničkom nefleksibilnošću a Osobnost će ostati u potpunosti nepromijenjena.

Te se okolnosti počinju mijenjati u trenutku kada čovjek pređe Prvi Prag. Ovaj prelazak može se uporediti sa koncepcijom (začećem) buduće Individualnosti. Stepenište simbolizira period gestacije (trudnoće) a prelazak Drugog Praga predstavlja drugo Rođenje, rođenje Individualnosti. Kako čovjek postaje sve više integriran sa svojim “Ja”, razvijajući svoju Individualnost, on postaje progresivno integriran sa Kozmosom i stiče “darove” prikladne njegovoj individualnoj prirodi. Istovremeno, on progresivno učestvuje u realnoj, objektivnoj egzistenciji, koja u konačnici karakterizira njegovo biće.

Ovo je oslobođenje od vezanosti za film.

Tek od ove točke evolucije istinska individualna reinkarnacija postaje moguća.

Istinska reinkarnacija nije mehanička, napravljena je svjesno, općenito da dovrši misiju.

Kasiopejci:

P: (LC) Želim pitati da li je između nas bilo nekih veza u našim prošlim životima? Ja sam sigurna da jeste.

O: Budi određenija.

P: (LC) Postoji li neka specifična veza iz prošlih života između žena u ovoj sobi?

O: Koga?

P: (LC) Pa, počnimo, recimo sa Laurom. Da li ja imam vezu u prošlom životu sa njom?

O: Prije nego što odgovorimo na to, želimo čuti od tebe, što ti podrazumijevaš pod okolnostima prošlih života?

[…] Kako ti percipiraš proces reinkarnacije?

P: (LC) Ja bih to predstavila kao da se vraćaš ljudima s kojima si odlučio vratiti se, i to je tvoj izbor ljudi sa kojima si karmički povezan. (I) Ja to vidim malo drugačije od toga.

O: Aha! Imamo varijaciju!

P: (I) Ja mislim da kada umremo i odemo na peti denzitet, da napravimo sporazum sa ljudima u svakoj inkarnaciji, tako da kad se vratimo, tu ispunjavamo ono što smo se dogovorili. (LC) Da, na taj način i ja razmišljam. Ali kada su oni postavili pitanje, mislila sam da postoje ljudi s kojima se vraćaš nazad zato što su ti oni bliski. Netko može biti tvoja majka u jednom životu, pa tu postoji jedna ljubav koja vas veže, a također postoje i drugi ljudi s kojima se vraćaš ovamo zato što tu morate razriješiti nešto, možda se i oprostiti s tom osobom umjesto da se zbližite s njom.

O: To je djelomično točno. Ali, postoji i više od toga. Na primjer, netko se može inkarnirati na različitim nivoima postojanja, ne samo u ovom kojeg vi trenutno percipirate. A netko se može inakrnirati na više nego jednom nivou postojanja, ukoliko je dovoljno napredan da bi učinio tako nešto.

P: (I) Znate, jedna psihički osjetljiva žena mi je rekla da sam imala dva paralelna života. (L) Da li vi sugerirate da…

O: Da!

P: (L) Razmišljala sam o tome, ali me nisu pustili da završim. Razmišljala sam o tome da smo svi mi ovdje dio jedne te iste duše?

O: Da, u određenoj mjeri, ali još uvek ne razumijete što u tom smislu podrazumijeva pojam “jedinica duše” (soul unit, prim. prev.). I naravno, to također ima više od jednog značenja. “Trik” koji će OPS životna forma 3. denziteta morati naučiti, prije tranzicije u 4. denzitet ili na samom prijelazu, je da razmišlja u apsolutno bezgraničnim terminima. Prvi i najčvršći korak u tom procesu je da se uopće ništa ne očekuje. To je za vas najteže. Mi to razumijemo, a to je i razlog zašto vam stalno ponavljamo tu stvar. Na primjer, zamislite mogućnost da bi neki od vaših prošlih života mogao također biti i jedan budući život? […]

P: (P) Dobro, htjela sam samo reći da smo svi mi ovdje doputovali natrag kroz vrijeme kako bi promijenili sadašnju situaciju. Mi smo se umetnuli u ovaj vremenski period kako bi se probudili i vidjeli što se stvarno dešava. Znam da je to 3D način razmišljanja, ali je to jedini način na koji bih to mogla opisati. Mi smo pogledali unatrag na to kako su se stvari odigravale, na svijet kakav je on sada, a onda smo otišli unazad kako bi promijenili te stvari. Mi smo došli ovamo iz budućnosti da bi se probudili sada, zato što se prije nismo probudili. (C) Možda je to naša veza prošlih/budućih života? (P) Upravo tako, mi se svi slažemo da smo se ubacili u ovu vremensku liniju… (L) Znači, mi JESMO iz budućnosti… (P) Zbog toga što svijet ide u ovom pravcu, i NEŠTO se moralo poduzeti. To je ono što ja vidim. (I) Da. Mi smo sve odlučile vratiti se, ali je postojala velika mogućnost da nećemo biti sposobne probuditi se i povezati. I zato se jako puno stvari desilo koje su pokušale da nas spreče da budemo zajedno. (P) Ne samo to, događaju nam se stvari koje nas sprečavaju da se probudimo! Svi smo mi tokom naših života bili bombardirani tim stvarima. (I) Da, i kada smo se počele buditi, i shvaćati da moramo biti zajedno kako bi se “povezale” i radile to što trebamo raditi, morale su postojati razne stvari da bi čak i to spriječile! (Smijeh) (S) Željela bih postaviti pitanje o sinhronicitetu…

O: Sačekajte malo… netko je rekao nešto maloprije, što je iznenađujuće blizu istini. Samo trenutak… molimo vas da malo razmislite o tome.

P: (L) P. je maloprije rekla da smo se mi vratili iz budućnosti i umetnuli se u ovu vremensku liniju.

O: Da. To je skoro potpuno točno!

P: (L) U vezi inkarnacije, koju smo spomenuli par minuta pre toga, moguće je da smo mi inkarnacije samih sebe inkarniranih na različitim nivoima. Ovo je samo jedan od nivoa na kome mi boravimo, ali postoje i drugi dijelovi nas na drugim nivoima koji razmišljaju i rade neke druge stvari, a te druge nivoe mi možemo percipirati s naše strane kao budućnost..

O: Možda za neke od vas, ali nećemo sada trčati pred rudo.

P: (P) Kasiopejci kažu da su oni MI iz budućnosti. Tako da, mi, budući da smo ONI u budućnosti, neki od onih koji su u budućnosti, vratili su se natrag, kao mi, da bi napravili ovo što radimo, kako bi ispravili ono što se dodađa na Zemlji…

O: Blizu, ali je mnogo složenije od toga. Bilo bi jako teško za vas da to shvatite u potpunosti u ovoj točki, ali recimo da ste jako blizu.

Moravjev:

Važno je jasno shvatiti razliku koja postoji između filma, mješavine mogućnosti, i reinkarnaciju u vremenu koja pripada oblasti Realnog, i razumjeti smisao ove razlike.

U vrijeme drugog Rođenja, znači u vrijeme prelaska Drugog Praga, čovjek bježi svojim vezanostima za film i ulazi u oblast iskupljenja. Tada on biva propušten u sveto bratstvo živih Bića. Ta su bića jedna nepokolebljiva sila: oni koji su njen dio više nisu predmet bolesti ili tuge. Smrt gubi svoje uzde nad njima. Oni su nadvladali svijet.

U teoriji, film u kojem je čovjek rođen i u kojem živi, može se vrtiti do kraja svijeta, u uvjetima u kojima je on sretan, zadovoljan sobom, pripisujući sebi svoje vrline, i optužujući ostale za njegove greške i nesreće. Ispravno govoreći, ovakva vrsta postojanja ne može se smatrati ljudskom; može se opisati kao antropoidna. Ovaj je izraz prilagođen u smislu da eksteriorni čovjek, uronjen u samozadovoljstvo, predstavlja krunsko postignuće miliona godina evolucije vrste iz svojih životinjskih predaka, a ipak sa točke gledišta ezoteričke evolucije on predstavlja mogućnost koja još nije realizirana.

Ako predočimo problem ezoteričke evolucije sa točke gledišta filma i različitih dijelova koje čovjek u njemu može igrati, jasno je da je ova vrsta evolucije nemoguća dokle god se film može smatrati okretanjem u istom krugu. Ljudi koji ‘glume’ u tom filmu jesu oni koje smo nazvali antropoidima, lutkama, mrtvacima koji, kako Isus kaže “vjeruju da su živi”.

Ezoterička evolucija počinje kada se čovjek putem svojih svjesnih napora, pokaže sposobnim za razbijanjem kruga i pretvaranjem kruga u uzdižuću spiralu. Spirala predstavlja jedno srednje stanje između pozicije u kojoj se ljudska Osobnost nalazi uhvaćena u filmu koji se obrće mehanički na način koji je snažno odvojen od oblasti vječnog, i između pozicije savršene, slobodne Individualnosti, koja je sposobna, ako se pojavi potreba, da se reinkarnira svjesno u Vremenu.

To je jedno srednje stanje u smislu da film definitivno odlazi iz oblasti vječnog, iz oblasti mogućnosti. Krivulja života koja se za eksteriornog čovjeka u praksi ne razlikuje od kruga, transformira sebe u spiralu i ne završava – kao što je to činila prije – gotovo u svojoj polazišnoj točki: udaljenost između ovih dviju točaka sada označava definitivni napredak u Vremenu.

Film u obliku spirale pripada ljudskim bićima koji se uspinju Stepeništem. Potpuno oslobađanje od filma producira se u trenutku prelaženja Drugog Praga. Ako je čovjek to u stanju uspješno izvesti tijekom jednog života, i tako prekinuti krug po prvi puta, on se ne vraća u njega. Takvi su slučajevi vrlo rijetki.

Općenito, to oslobođenje zahtijeva nekoliko života; nekoliko obrtaja spirale. Kao generalni zakon, svaki se obrtaj zbiva u Vremenu, i posljedično može izgledati poput reinkarnacije. U realnosti, to nije ništa drugo do povratak eksteriornom životu. Pseudo-reinkarnacija poput ove nije niti svjesna niti osobna: to su glumci u filmu koji se vraćaju i nemaju sjećanja na prethodna iskustva.

Međutim, promjena je moguća čim svjestan napor čovjeka poveća efekt Vremenskog faktora putem povećanja percepcije Sadašnjosti. U filmu koji se odvija u spirali na ovaj način, sadržaj se mijenja; mijenja se na dva načina: prvo u svakom životu, znači tijekom svakog obrtaja i također od spirale do spirale. Kompozicija uloga, okolnosti, dekoracije, pejzaž – sve se mijenja. Međutim dva elementa ostaju trajna: prvo, općeniti cilj, dosegnuti i preći Drugi Prag; zatim apsolutni uvjet za prelazak ovog Praga, da svi karmički dugovi koji su se nagomilali u sadašnjem životu, jednako kao u prethodnim spiralama, moraju biti neutralizirani i poništeni.

Prije Drugog Praga, svaka drama mora biti odigrana do svog raspleta. Rad je težak jer čovjek stalno pravi greške.

Pažljiv čitaoc već je shvatio da je slijeđenje spirale, ili uspinjanje Stepeništem, rezervirano za ljudska bića koja su već akumulirala izvjesnu količinu uticaja Kozmičkog Sunca, i koja stoga posjeduju više ili manje razvijen magnetski centar. To ne jamči da oni neće više praviti pogreške.

Istina je da isprva, kada se čovek prvi put uspinje na Stepenište, on biva motren, osobito ako čini iskrene i značajne napore. Ezoteričko Bratsto mu nudi ruku pomoći. Izvjesni susreti, igra povoljnih okolnosti – oblici su te pomoći. Pomoć ga međutim, ne oslobađa od rada na sebi i daljnjeg poduzimanja svjesnih napora. Treba se još dodati da ponuđena pomoć često nije iskorištena jer čovjek ne sluša dati savjet, ili jer nije shvatio smisao povoljnih okolnosti i mogućnosti za napredak koje su se otvorile ispred njega. On je i dalje više od polovice stvorenje oblasti Iluzije, on često nastavlja donositi impulsivne odluke, i često se okreće protiv svojih priznatih ciljeva.

Mora se razumijeti da dokle god čovjek nije prešao Drugi Prag, morat će startati uvijek iz početka. Ponovo će startati svaku spiralu u divljini, još jednom će trebati raspoznati uticaje Kozmičkog Sunca, preći Prvi Prag, i uspeti se Stepeništem korak po korak. Istina je da nijedan svjesni napor nikad nije izgubljen, no iskustvo prikupljeno u jednoj spirali, u sljedećoj se pojavljuje samo kao oblik unutarnjeg osobnog stajališta, ili maglovitog prisjećanja ljudi u ulogama.

Trebamo znati da je, na kraju spirale (inkarnacije), napravljena jedna usporedba između filma kako je on osmišljen u vrijeme rođenja i što je postao u vrijeme smrti. Napravljen je završni račun, kao u računovodstvu, listanjem dobitaka i dugovanja. To će na objektivan način pokazati rezultat proteklog života.

Taj završni račun namješta osnovne elemente za kompoziciju filma na početku sljedeće spirale.

Da smo mogli izbjeći sve pogreške i komplikacije u ovom novom iskustvu, proizvedenom kao rezultat slobodnih poteza, ezoterička evolucija bi se tada zbila harmoničnom uzlaznom krivuljom.

Općenito, to nije slučaj. Čovjek najčešće dođe do ove ideje o evoluciji nakon što je već zakomplicirao film kojemu pripada.

No, istinska evolucija ne može se zbiti osim na temelju originalnog filma – nakon što su svi umjetno dodani elementi eliminirani. Ovo zadnje je uvjetovano na povratku ČISTOĆI centara, osobito emocionalnog, koji je – barem na početku – jedini priključak Kozmičkih Solarnih uticaja.

Kasiopejci:

P: (L) Jesu li instinkti različiti od emocija?

O: Da.

P: (L) Kako možete objasniti razliku između instinktivnog znanja i emocionalnih reakcija?

O: Emocije uključuju željno razmišljanje, a instinkt je “osjećaj odluke”, psihički po prirodi, i jači je. Kad je željno razmišljanje, tu je uvijek psihički instinkt koji curi kroz ono čemu možete pristupiti ako koristite razum i ispitate svoje lekcije iz prošlosti.

P: (L) Da li je također istina da emocije mogu biti korištene da odvedu u krivo, da mogu biti izokrenute i generisane isključivo iz tjelesnog ili lažnih programa?

O: Emocije koje ograničavaju su smetnja za progres. Emocije su također neophodne da bi napravili progres u 3. denzitetu. One su prirodne. Kad počnete odstranjivati ograničavajuće emocije bazirane na pretpostavkama od emocija koje otvaraju nekog prema neograničenim mogućnostima, to znači da se pripremate za idući denzitet.

P: (L) Što je s ljubavlju?

O: Što s njom?

P: (L) Imamo mnoga učenja koja propovedaju da je ljubav ključ, odgovor. Ona kažu da prosvjetljenje i znanje i mnoge druge stvari mogu biti postignuti kroz ljubav.

O: Problem nije izraz “ljubav”, već je problem interpretacija izraza. Oni na 3. denzitetu imaju tendenciju da strašno pobrkaju stvari. Uostalom, oni brkaju mnoge stvari sa ljubavlju. Kad stvarna definicija ljubavi, kao što je vi znate, nije korektna. To nije neophodno osjećaj koji bi netko mogao također interpretirati kao emociju, već je to, kao što smo vam prije već rekli, bit svjetla koja je znanje je ljubav, i to je bilo iskrivljeno kad je bilo rečeno da ljubav vodi u prosvjetljenje. Ljubav je Svjetlost je Znanje. Ljubav nema smisla kad se koriste uobičajene definicije u vašoj okolini. Da bi voljeli, vi morate znati. I da bi znali, morate imati svjetlo. I da bi imali svjetlo, morate voljeti. I da bi imali znanje, morate voljeti.

Moravjev:

Srce stoga mora biti čisto, a ako već nije, onda mora biti pročišćeno. Za uspjeh, to je uvjet bez kojeg se ne može.

Sva diskusija o laganju u svim svojim vidovima data je da naglasi apsolutnu potrebu pročišćenja srca, i za započinjanjem ponovne edukacije emotivnog centra u pozitivnom smjeru. [Sjetite se da su emocije predstavljene konjima koji vuku kočiju.]

Ova potreba objašnjava smisao Isusovih riječi: “Ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko.”

To se specifično odnosi na emocionalni život. Mnogi su ovo interpretirali kao ograničenje u razvoju intelekta. To je velika pogreška. Inteligencija i intelekt moraju biti razvijani i poticani. Savjet “postati poput male djece” samo usmjerava ka potrebi za pročišćenjem centara, a NE ka ideji da ih se drži u primitivnom stanju.

Pavao piše: “Braćo, ne budite djeca u onome što se tiče prosudbe, budite djeca u onome što se tiče zlobe, no pri prosuđivanju budite potpuno odrasli ljudi.”