Ostale karakteristike Organskih Portala
U unutrašnjoj građi jednog organskog portala nedostaju viši centri, tako da oni imaju tri niža centra koji formiraju njihovu ličnost, tj. “Ja” sastavljeno od mnogih malih “Ja”, i “Ja” svog tijela, i jedan seksualni centar koji je odsječen od drugih viših centara. S tim u vezi pogledaćemo koje nam indikacije daje Moravjev o njihovoj prirodi:
Adamični čovjek koji ima jednu nejasnu svjesnost o postojanju svog istinskog ‘Ja’ otkriva da je to ujedno i izvor jednog unutrašnjeg konflikta kojeg on ne može riješiti na jednoj čisto ljudskoj ravni. Taj konflikt postaje još žešći onog momenta kada on aktivno otpočne sa radom na ezoteričkom polju. Upravo tada on počinje da slabi i tako postaje žrtva nesigurnosti, sumnje i nepovjerenja u samog sebe, jer Put koji vodi ka istini uvijek prolazi kroz sumnjičavost i nedoumice. Radeći na ovom poslu, vidjeli smo kako se u mnogim prilikama od adamičnog čovjeka očekuje jedan veliki trud i supernapor kako bi, nakon što je spoznao svoju poziciju u životu, odlučno prešao preko Prvog Praga i nastavio dalje da se penje stepenicama kako bi dosegao i prešao Drugi Prag, koji ujedno obećava i njegovo Iskupljenje. (Gnosis, Knjiga III, str. 131-132)
Tako, jedna karakteristika organskog portala je nedostatak jednog “unutrašnjeg konflikta i sumnje koja iz njega proizilazi”. Postoje ljudi koji nikada ne sumnjaju u ono što misle ili u ono što im je rečeno ili u ono u što su izabrali da vjeruju. Bez obzira na sve okolnosti, padove i nezgode, ti ljudi nikada ne dovode u pitanje svoje stavove i ponašanje, kao ni sam sistem. Koliko vas je došlo na ovaj vebsajt zbog osjećaja jednog unutrašnjeg konflikta i intuitivne sumnje u zvaničnu verziju realnosti u kojoj živimo? Morpheus, jedan od glavnih likova filma The Matrix veoma je lijepo to izrazio: “Ti si ovdje jer ti znaš nešto.”
Kod organskih portala jedna takva vrsta unutrašnjeg konflikta ne postoji. Oni ne reaguju na one činjenice koje ukazuju na to da u životu ima nešto mnogo više od jedne obične materijalne egzistencije. Međutim, ukoliko je jedan organski portal ipak zaokupljen tom vrstom sumnje, on može imati neku vrstu “unutrašnjeg konflikta” koji je baziran na Ličnosti. Moravjev objašnjava to ovako:
Pre-adamični ljudi nisu podložni tim napadima duševne patnje i tim stalnim unutrašnjim konfliktima; nije da oni žive u nekom perfektnom miru, ili da nisu nikad zaokupljeni nekim konfliktom – daleko od toga – međutim, u većini slučajeva ti njihovi konflikti odigravaju se u unutrašnjosti njihove Ličnosti, između različitih grupa malih ‘Ja’ koje uzrokuju te konflikte. Kao rezultat toga, tu se radi o konfliktima tipa jedne obične psihoze, koji se obično rješavaju uz pomoć neke vrste kompromisa.
Oni mnogo žešći konflikti, koji se odigravaju kod pre-adamičnih ljudi, odvijaju se između ‘Ja’ Ličnosti i ‘Ja’ tijela. Mi smo to već naširoko diskutovali u drugom dijelu knjige Gnosis, naglašavajući činjenicu da ‘Ja’ tijela obično pobjeđuje slabu i stalno promjenljivu Ličnost, koja kapitulira bez mnogo borbe kad god se radi o zadovoljenju stomaka ili seksualnih apetita.
Opravdanja za to često se traže u parolama tipa “ponašaj se kao i svi ostali”, ili u jednom lavirintu paradoksalnih isprika koje predstavljaju jedno obično laganje samog sebe. (Gnosis, Knjiga III, st. 132)
Unutrašnji konflikti kod organskih portala nisu u relaciji sa svijetom u smislu neke fundamentalne uloge njegovog “Bivstvovanja” u ovom svijetu. Oni ne mogu biti preokupirani takvim pitanjima s obzirom da ona nastaju na osnovu uticaja istinskog ‘Ja’. Do kontradikcije između jednog organskog portala i njegovog “Bivstvovanja” u ovome svijetu ne može da dođe jer on kompletno i stvarno pripada ovome svijetu i upravo je on taj koji predstavlja odraz njegovog materijalnog aspekta.
Međutim, ljudi sa individualnom dušom su drugačiji, s obzirom da su oni “pali” u ovaj svijet, a istovremeno su zadržali pamćenje iz viših svijetova koje im dolazi preko njihovog istinskog “Ja”. Ta tenzija između tog “podsjetnika” o svojoj pravoj prirodi koji stiže od istinskog “Ja” i svoje pale Ličnosti je ono što stvara jedan potencijal za rad na ezoteričnom polju i što stvara jedno pogodno tlo za zagrijavanje retorte, kada ovo dvoje stupe u sukob. [Upravo taj konflikt je opisan u raznim alhemičarskim tekstovima, kao i u pričama o iskušenjima na koje nailaze vitezovi koji se nalaze u potrazi za “Svetim Gralom”.]
Međutim, taj unutrašnji konflikt adamičnog čovjeka, koji često započinje sa radom na ezoteričnom polju tek kada dostigne poslednji stepen moralnog bankrotstva, ne može se razriješiti bilo kakvim kompromisom, s obzirom da u svijesti istinskog ‘Ja’ od koje on i prima taj poziv, ne postoji mjesto za jednu takvu soluciju. On ima u sebi jedno ustrojstvo koje se sastoji od cijele njegove Ličnosti, zajedno sa ‘Ja’ tijela, kome u mnogim slučajevima seksualni centar direktno ili indirektno nalaže šta da radi i koji često bježi od glasa savjesti, tj. svog istinskog ‘Ja’. On se tada nalazi pred izborom ili da posluša svoje istinsko ‘Ja’ i tako trijumfuje nad samim sobom, ili da pobjegne iz te nevidljive Bitke u jednu smirujuću i moćnu iluziju koja mu se nudi od strane života laganja samog sebe.
U svakom slučaju, ukoliko on trijumfuje nad samim sobom, a to je ono što omogućuje adamičnom čovjeku da razriješi trenutni konflikt unutar samog sebe, to će zasigurno izmijeniti i njegov odnos prema vanjskom životu. U globalu govoreći, rezultat toga biće jedan konflikt sa onima koji su mu najbliži, ukoliko ga oni, korak po korak, ne prate u njegovoj ezoteričkoj evoluciji, što je veoma rijetko.
To ne mora da znači da mu njegovi dragi i bližnji žele neko zlo; naprotiv, skoro uvijek je njegovo lično dobro ono što oni imaju na pameti: taj konflikt se jednostavno rađa iz toga što oni imaju drugačiji koncept onoga šta je stvarno a šta nije. Ako su oni koji se nalaze oko individue koja je u pitanju, pre-adamični ljudi, oni se nikada neće složiti s njom, jer oni nisu u stanju da shvate prirodu cilja kojemu ona teži. Oni će automatski postati instrumenti Opšteg Zakona, koji osigurava da oni koji se nađu izvan linije zakona odmah budu vraćeni pod njegovu kapu. To je i razlog zašto će ‘čovjekovi neprijatelji biti oni iz njegovog vlastitog domaćinstva’. (Ibid.)
Mouravieff ovdje opisuje situaciju u koju dolazi Tragalac, ali samo nagovještava aktivnosti Kontrolnog Sistema pominjući “Opšti Zakon” ili “A” uticaje. U prethodno navedenoj seansi Kasiopejci kažu: “Kontrolni Sistem će se truditi da ubaci čak još više ‘jedinki’ u život takve osobe”. Takođe, vidjeli smo kako je prirodna uloga organskih portala uzurpirana od strane OPS entiteta iz 4D. To implicira da će se tu najviše izdizati problemi koji proističu iz različitih koncepcija onoga šta je stvarno a šta ne, te da će oni bivati preuveličavani do najveće moguće mjere, svjesnim aktivnostima Kontrolora, dok se oni trude da se nahrane i spriječe Tragaoca u njegovom kretanju Putem.
Pre-adamični čovjek ne može biti podložan unutrašnjim ili kućnim konfliktima ovakve vrste. On rijetko kada prima “B” uticaje. Čak ako on i ima neki neodređeni osjećaj o njihovom postojanju, oni za njega predstavljaju samo jedan kuriozitet i nemaju nikakvu moć da mu zadaju brige kojima će on preokupirati svoju psihu. Za njega, seksualni centar je taj koji je vrhovni vladar, bilo u svom direktnom obliku dejstva u formi tjelesne ljubavi, ili indirektnom, ‘psihološkom’, tj. akcijom njegove psihe kojoj se njegova Ličnost podaje. Kao i kod adamičnog čovjeka, njegova Ličnost sadrži tri donja centra, ali to je i sve. Podjednako nedovoljno razvijena i neuravnotežena, ali zaštićena od nevolja koje stižu kao rezultat provokacija od strane “B” uticaja, takva Ličnost živi i poslušno se ponaša prema komandama seksualnog centra. Ne postoji ništa u njemu što mu se može suprostaviti, što je poznato u modernom jeziku kao temperament.
U areni ‘vanjskog života’ u ljudskom društvu, gdje dominiraju ‘A’ uticaji, ispostavlja se da je adamični čovjek koji je prešao Prvi Prag slabiji nego njegov pre-adamički suparnik, a što je veća njegova snaga koju on stiče za vrijeme svog napredovanja na Stepeništu, utoliko je veća njegova slabost kod susreta sa životom. (Gnosis, Knjiga III, str. 132-133)
Ovaj poslednji komentar nam daje neke naznake. Pre-adamično biće je u svojoj prirodnoj okolini na način na koji jedno adamično biće nije. Ovaj svijet sa svojim “A” uticajima je veoma privlačan. Aktivnost seksualnog centra traži gratifikaciju u ovom svijetu koji je sve više i više seksualno naelektrisan uz pomoć medija i otvorenog izlaganja seksualnih slika. “Ja” tijela, pod upravom svoja tri centra, može da egzistira sasvim sretno na nivou bazične životinjske egzistencije, međutim, razvijanjem istinskog “Ja” u jednom procesu istovremenog aktiviranja viših centara, ono to nije u stanju. I u svemu tome, čovjek bez individualne duše se ne osjeća nimalo nelagodno, osim u slučaju da je zahvaćen procesom ispiranja mozga od strane Crkve ili drugih institucija koje su namjenjene za kontrolu ljudskih bića sa individualnom dušom. Ovdje takođe vidimo da jedan organski portal neće reagovati na “B uticaje” (koji su dokaz postojanja jednog višeg spiritualnog realiteta) ukoliko se sretne s njima u svom svakodnevnom životu, nego će radije pokušati da ih odbaci što je moguće brže. S druge strane, potencijalno duševno biće može se jako boriti da se “uklopi” u ovo okruženje, i zbog činjenice da su njegovi niži centri jednako nerazvijeni kao i kod organskih portala, ono može biti nevidljivo spoljašnjem posmatraču.
Ova diskusija je nastavljena u našoj grupi:
J: Ok, ali sigurno bi tu bilo mnogo više dokaza o tome u našoj interakciji sa ljudima, hoću da kažem, pa njih ima 3 milijarde!
L: Postoji mnogo dokaza. Međutim, mi smo programirani od strane ovog sistema kao i od organskih portala, da ih ne vidimo ili da ih pogrešno tumačimo ili jednostavno da odbijemo da vjerujemo u objektivne dokaze.
Gledajući malo šire, činjenica je i to da nas oni nadvladavaju u našoj interakciji s njima. Dovoljno je samo pogledati u kakvom se stanju nalazi ovaj svijet upravo sada. Oni su ti koji vode cijeli ovaj šou program.
I zbog toga što se oni ponašaju i djeluju kao “portali” za manipulaciju od strane OPS entiteta iz 4D (morate pročitati “operatore i stvari” da bi shvatili kako ovo funkcionira!) – ono što vidimo u ovom našem svijetu je upravo ono što 4D OPS i žele.
I opet, moramo se podsjetiti na ono što su nam Kasiopejci rekli: najbolji od njih su TOLIKO dobri da ih je praktično nemoguće prepoznati. A to je upravo ono što mi sada pokušavamo ovdje da formulišemo: kako ih prepoznati??? Kako da prestanemo “igrati u istom kolu” s njima, da bi mogli sačuvati dovoljno energije za razvitak naše svjesnosti, tako da budemo u stanju da bolje VIDIMO ono što je nevidljivo; i da možemo biti kolinearni sa onima koji vide… tako da naše frekvencije mogu uzajamno i recipročno komutirati tako da bude dovoljno “kvasca” da nakvasa cijelu “veknu” u momentu “rascjepa univerzuma”, što će onda usmjeriti našu putanju prema 4D OPD realnosti?
Ili se to bar tako čini.
H: Saznali smo da je “najbolje” organske portale veoma, veoma teško prepoznati, čak i nakon jednog dužeg proučavanja. Uzmimo u obzir da u socijalnim krugovima u kojima se većina nas kreće možda preovladavaju oni od njih koji su “bolji”. Ja pretpostavljam da su ljudi koji se nalaze u ovoj grupi prilično dobro obrazovani, da imaju pristup internetu, da redovno čitaju (upravo to nas danas razdvaja od većine drugih ljudi) a čitamo i stvari koje su mnogo sadržajnije od bilo koje novele tipa Danielle Steele. Mi takođe vjerovatno ne provodimo mnogo vremena sa ljudima koji žive ispred televizora. Tako, ukoliko se ljudi koji su oko nas isto tako ponašaju, mi onda mislimo da su i oni “slični nama”.
Međutim, šta ako uzmemo u obzir da su ljudi kao što su Dawkins i Sagan mogući organski portali? Šta bi to u njihovom svakodnevnom životu ukazivalo na to da su oni organski portali? Oni su oženjeni, imaju svoje porodice, žive živote koji prestavljaju jedan “model” za naše društvo. Da li upravo u tome nalazimo i jedan nagovještaj? Naši “životni modeli” su navjerovatnije krojeni po uzorku baziranom na “perfektom” životu jednog organskog portala. Tako kada pravimo poređenja, mi upoređujemo organske portale sa modelima organskih portala. Naravno, ovako nešto je teško za vidjeti! Mi smo ugradili u sebe ovu bezdušnu organoportalsku egzistenciju kao jednu “normu” kako se treba ponašati.
Možda su ljudi sa dušom ti koje je puno lakše vidjeti? Oni su ti koji se pokušavaju izdvojiti iz svega ovoga jer ih to boli.
L: Da, upravo tako! Upravo sam opet čitala Cleckley-a pokušavajući da shvatim zašto on nikako nije mogao da razumije o čemu se radi… on je koristio psihijatrijske modele i na osnovu njih pokušavao da utvrdi šta je to “pogrešno” kod psihopata… a ti modeli su u svojoj suštini pogrešni – jer su ih pravili organski portali!
Nikakvo čudo što je jadni Checkley ludio pokušavajući da otkrije o čemu se tu radi. Prema svakom psihijatrijskom modelu psihopate su najtrezvenije individue. Prema njima, ljudi koji su paranoidni – čak i ako je sve ostalo u njihovom životu u redu – moraju da pate od jedne teške psihoze – čak i ako su stvari kojih se oni boje stvarno moguće, a ne apsurdne, pa čak i objašnjive na jedan logičan način.
Vidite koliko mudro je cijeli ovaj sistem uspostavljen?
Sve je postavljeno tako, da se uspostavlja kao neopoziva činjenica, da se bilo ko, ko sugeriše mogućnost postojanja jedne “dublje” realnosti, automatski smatra ludim – ili pripadnikom nekog kulta – osobom koja pati od psihoze, halucinacija, itd.
Međutim, ti organski portali, tj. oni koji nisu defektni tako da se njihove mašine ne ponašaju u psihopatskom smislu – u svojoj čvrstoj rješenosti da u ISTINSKU stvarnost može da spada samo ono što čovjek može izmjeriti i izvagati, istovremeno su i arbitri naše egzistencije.
Šta su Kasiopejci rekli? OPS obožavaju fizički univerzum. Kod jedne takve orjentacije, sve ono što je bitno, to je – materija.
I naravno, to poklonstvo materiji im ujedno i omogućava da oni na kraju i postanu ono što obožavaju… primarna materija.
J: Dakle, imamo 3 milijarde organskih portala koji su bazično slični psihopatama, nemaju u sebi istinska osjećanja, intuiciju, niti su u stanju da “čitaju između redova”, nemaju u sebi jedan duhovni aspekt bića ali su jednostavno veoma dobri u oponašanju, odnosno, pretvaranju da posjeduju te kvalitete i u svakom slučaju, s obzirom da nemaju one karakteristike koje su specifične za psihopate, nama je skoro nemoguće da ih prepoznamo?!
L: Čini se da je tako.
Mi smo neke od njih proučavali dok još nisu stigli dobro da pričvrste svoju “masku trezvenosti”. Svoje interakcije s njima opisali smo u Adventures Series i drugdje, što nas je i probudilo na jedan gadan način. Nakon određenog perioda primjetili smo da se tu nalazi nešto mnogo dublje nego što je to samo jedno najobičnije laganje u lice, krađa i opšta duhovna korupcija koja se odvija na New-Age području.
S obzirom da u našoj školi imamo i nekoliko kliničkih psihologa, proveli smo mnogo vremena u raznim diskusijama o mogućoj dinamici koja se tu odvija, što nas je na kraju navelo na pomisao u vezi psihopatije. Naravno, ono što smo imali na raspolaganju bili su Hare-ovi radovi na temu psihopata u zatvorima. Međutim, sve je to bilo nepotpuno. Ono povremeno laganje karakteristično za njih, kojeg se oni nikada ne stide čak i kada su direktno uhvaćeni u laži, to je bila jedna od stvari koju smo tamo našli. Onda, ona kompletna “fabrikacija” njihove verzije realnosti, takođe. Takođe je bilo evidentno da kod njih ne postoji nikava empatija – oni mogu proklamovati velike riječi u vezi toga kako se trude da pomažu djeci ili o nekim svojim drugim “filantropskim aktivnostima” i pružanju dobročinstava, a onda se iznenada okrenuti i namjerno urotiti da izlože našu decu opasnosti tako što će ukrasti i objaviti veoma lične informacije, kao i pisati o njima na klevetnički način u javnosti.
Jedna je stvar da su oni neprijateljski raspoloženi prema nama, našem radu, našoj grupi, i to što su ljuti jer smo odbili da nas iskoriste da unište naš rad ili da ga iskoriste za vlastitu finansijsku dobit. Ali je nešto posve gore da namjerno naškode našoj djeci sa zlobnom namjerom da nas povrede kroz takve manevre.
Ono što je bilo još zanimljivije bila je posve iracionalna priroda napada. S jedne strane, optuživali bi nas da smo kult i stvaramo puno novca od čitatelja našeg sajta, bez obzira što smo jedva preživljavali. U isto vreme, oni bi pisali laži o tome kako živimo u prljavštini i kako naša deca pate od prljavštine, gamadi, i bog zna čega još. Jedna stvar koja je bila jasna u vezi s tim napadima – na temelju naših osobnih interakcija s Vincentom Bridgesom – bila je da je glavni razlog zbog koga su bili ljuti bio u tome što smo bili predmet njihovog plijena – videli su nas kao šansu za veliki novac prodavajući njihove seminare i knjige našim čitateljima, u isto vreme starajući se da naš rad bude pokopan. A kad smo ih prozreli i odbili da budemo plijen – to je bilo poput bijesa predatora čija je večera pobegla.
Dakle, tu smo bili, posmatrajući ih dok su pisali plemenito zvučeće eseje u javnosti u kojima su ispoljavali simpatije i krem ljudske ljubaznosti – dok su nas u isto vreme klevetali i – iza kulisa – pokušavali da unište naš rad i našu porodicu. I kada smo objavili ČINJENICE – sa svedocima i dokazima – oni su to jednostavno odbacili i tvrdili da MI lažemo. Bilo mi je zapanjujuće vidjeti takvo ponašanje. Ja jednostavno nisam mogla zamisliti ljudska bića bez doslovno imalo empatije, bez srama i bilo kakve etike. Pogotovo kad su bili tako sposobni ostaviti dojam da ih imaju, i dalje, da su bili sposobni da ubede druge koji su jednostavno povjerovali u svaku riječ koju su oni izgovorili i nikada nisu sami provjerili ili postavili pitanja. Sigurna sam da su se oslonili na lijenost svojih čitatelja.
Dakle, to nas je zaprepašćenje, ta zbunjenost, na njihovo ponašanje, dovelo do toga da istražujemo. Da su se oni ponašali kao “normalna ljudska bića” – kako mi očekujemo da se normalna, etička, ljudska bića ponašaju – posebno oni koji tvrde da su učeni tragači za višim znanjem – mi nikada ne bismo slijedili niti koje su dovele do otkrića koje smo predstavili na ovom sajtu. I, kako je zbunjenost rasla, kako smo kopali dublje, počeli smo uviđati da u ovoj slagalici postoji mnogo više nego što se to vidi na prvi pogled. U jednom smo trenutku shvatili da su obilježja psihopata poput karikatura – poput velike neonske svetiljke. Da, mi smo ih vidjeli u djelima tih ljudi, ali nevjerovatna ideja da su to stvari koje smo iskusili sa drugim “normalnijim” ljudima koji nikada nisu učinili bilo koju od užasnih stvari koje su, recimo, Ira Einhorn ili O.J. Simpson, ili čak Vincent Bridges, uradili, jednostavno nije htjela da nestane.
Onda smo se prebacili na drugo područje istraživanja: Cleckley. I on, stvarno, govori o onima koji nikada ne prelaze “preko linije” u društvenim pojmovima. Oni su veoma uspješni doktori, advokati, pa čak i psihijatri…
Ono na šta sada sumnjamo je da tu postoji i jedan još skriveniji “sloj crnog luka”: efektivni i efikasni Organski Portali. Jedna PERFEKTNA Maska Trezvenosti. Ali i više od toga: jedna perfektna Maska Svjesnosti.
Ako prihvatimo kao istinito ono što Moravjev tvrdi, da organski portali imaju mogućnost da napreduju u svojoj vlastitoj evoluciji u sljedećem ciklusu, te da pređu iz pre-adamičnog u adamičnog čovjeka, i ako uzmemo u obzir da se ovaj sadašnji ciklus primiče svom kraju, onda postoji i sljedeća mogućnost. Mi živimo u jednom periodu kada je određeni broj organskih portala dostigao stepen imitacije čovjeka sa dušom u tolikoj mjeri da su postali toliko realistični, i toliko razvijeni, da se oni mogu vratiti ovamo jedino kao adamična bića. Oni ne mogu da nastave sa svojim daljim razvojem u okviru tijela koje sada imaju.
Ovo tjera Tragaoca da razvije svoje sposobnosti razlučivanja i da ih stalno rafinira kako bi bolje “vidjeo” i one najfinije oblike manipulacije koja se dešava oko nas i kojoj smo mi izloženi. To će zagrijati “retortu” na jednu veoma visoku temperaturu, što će na kraju stvoriti uslove i za ostvarenje slobode.