Prošlo je dvadeset godina otkad sam napisao ovu knjigu. U međuvremenu sam postao starac. Jednog dana, zahvaljujući kompjutoru došao sam u kontakt sa naučnicima iz Quantum Future Grupe koji su me uvjerili da su okolnosti sazrele za to da moja knjiga ugleda svijetlost dana i posluži čovječanstvu. I tako je knjiga odštampana.
Posljednjih dvadeset godina bilo je prepuno raznovrsnih političkih događanja. Naš svijet se promijenio iz korijena djelovanjem fenomena opisanih u mojoj knjizi. Nivo znanja se dramatično povećao zahvaljujući naporima dobronamjernih ljudi. Unatoč tome, naš svijet je daleko od iscjeljenja, a ostaci teške bolesti su i dalje aktivni. Bolest se ponovno pojavila, ovaj put vezana za drukčiju ideologiju. Zakoni geneze zla i dalje odražavaju posljedice na milione ljudi. Političkim fenomenima koji ugrožavaju mir suprotstavljaju se vojna djelovanja. U manjim slučajevima ovakve pojave su osuđene i suzbijane od strane moralne nauke. Međutim, ukoliko se problemu ne pristupi uz aplikaciju objektivnog znanja o samoj prirodi zla, svi učinjeni napori kao i oni koji se čine, postaju beznačajni, pa čak i opasni. Ovo iz prostog razloga što ovakvi napori ne uzimaju u obzir poznati medicinski kredo – ‘Ignota nulla curatio morbid.’ (Nemoj ni pokušavati da liječiš ono što ne razumiješ). Pad komunizma došao je uz veliku cijenu, sve one nacije koje sada misle da su slobodne, uskoro će ustanoviti da i dalje plaćaju.
Vjerovatno ćete se upitati: zašto ovaj rad eminentnih istraživača na prevenciji širenja bolesti makrosocijalnog zla dosad nije imao nikakve koristi.
To je duga priča.
Ja sam bio proglašen za praktikanta “opasne” nauke u Austriji od strane “prijateljski nastrojenog” liječnika za kojeg se kasnije ispostavilo da je agent komunističke tajne službe. Svi kanali i mreže u New York-u bili su mobilizirani s ciljem onemogućavanja da se informacije koje ova knjiga sadrži učine dostupnim javnosti. Ovo je bilo strašno saznanje – opresivni sistem koji sam izbjegao bio je jednako prisutan u Sjedinjenim Državama, ali puno bolje prikriven. Bilo je krajnje demoralizirajuće promatrati sistem sačinjen od svjesnih i nesvjesnih pijuna. Gledati ljude koji su vjerovali svojim razumnim “prijateljima” – ne znajući da se radi o komunističkim agentima. Takvi ljudi su djelovali protiv mene s jakim patriotskim nabojem. Kao rezultat svega toga, morao sam prihvatiti fizički posao u dobu kada sam bio spreman za penziju jer nije bilo drugog načina da preživim. Moje zdravlje to nije moglo izdržati i dvije godine su bile izgubljene.
Također mi je postalo jasno da ja nisam bio prvi koji je donio ovo znanje u Ameriku, zapravo bio sam treći, a moji prethodnici doživjeli su istu sudbinu.
Unatoč svim ovim neprilikama, istrajao sam i moja knjiga je konačno zavrsena 1984., te pažljivo prevedena na engleski jezik. Oni koji su je pročitali, ocijenili su je kao “jako informativnu”, ali ona nikada nije objavljena. Za urednike specijalizirane za psihologiju bila je “previše ispolitizirana”, dok je za političke urednike sadržavala isuviše psihologije i psihopatologije. Na kraju, postalo jer sasvim očevidno da knjiga nije prošla nevidljivu “inspekciju”.
Vrijeme političkog značaja ove knjige nije prošlo, njena naučna esencija ostaje premanentno vrijedna i inspirativna. U vremenima koja dolaze, ona može poslužiti dobroj svrsi, ukoliko je primjenjena na odgovarajući način i proširena. Dodatna istraživanja u ovoj oblasti mogu doprinjeti novom razumijevanju problema koji muče čovječanstvo milenijumima. Ponerologija bi mogla poslužiti kao moderna naučna potpora već postojećim moralnim naukama. Tako bi ovaj rad mogao doprinjeti progresu ka univerzalnom miru.
Upravo iz toga razloga sam odlučio pretipkati već izblijedjeli manuskript nakon gotovo 20 godina. Originalni rad prezentiran u New York-u prije toliko godina, nije pretrpio znatnije izmjene. Dakle, on može ostati kao svjedočanstvo opasnog rada nekolicine prvoklasnih naučnika i mene, obavljan u mračnim i tragičnim vremenima, pod teškim uvjetima, a da je pri tom i dalje dobar naučni rad.
Moja je želja da se ovaj rad nađe u rukama onih koji su spremni nositi ovakav teret i napredovati sa teorijskim istraživanjem ponerologije, dodati detaljne podatke da bi zamjenili one koji su izgubljeni i primjeniti sve u praksi za dobro, kako pojedinačnih ljudi, tako i svih nacija.
Dugujem veliku zahvalnost gđi Lauri Knight-Jadzyk i prof. Arkadius Jadczyk-u, te njihovim prijateljima za srčanu podršku i razumijevanje, te njihov rad uložen u izdavanje ove knjige.
Andrew M. Lobaczewski
Rzeszow – Poljska, Decembar 2005.