Svaka od onih “Karakteristika” ili “Imena” Božjih, manifestuje se u 4-tom denzitetu u vidu “Arhetipskih Drama”. To nas ponovo dovodi u vezu sa konceptom Arhetipskih Gestova Mirceje Eliade – illud tempus – od samog početka.
Svaki heroj je ponovio jedan arhetipski gest, svaki rat je ponovio borbu izmedu dobra i zla, svaka nova društvena nepravda bivala je identifikovana sa strašću božanskog glasnika, svaki novi masakr ponavljao je temu veličanstvenog kraja mučenika.” … Za sve religijske akte smatralo se da su bili osnovani od strane bogova heroja koji su nas civilizirali, ili mitskih predaka. …Nisu samo rituali imali svoje mitske modele, nego i svaki ljudski postupak (akt), odnosno, šta god postane djelotvorno do mjere u kojoj tačno ponavlja neki akt koji je na samim počecima bio ostvaren od strane nekog boga, heroja ili nekog pretka. [Eliade, The Myth of the Eternal Return, 1954;]
Ovo izražava postavku da je ovaj svijet u kojem živimo jedna “forma”, ili reflekcija ili “duplikat” jednog drugog kosmičkog svijeta koji postoji na jednom višem nivou. To su Nebeski Arhetipi.
Pitanje: (L) Eva i ja smo nedavno telefonom razgovarale o mogućnosti da mitološke ličnosti predstavljaju grupne duše. To jest, da bi na našem nivou 3-eg denziteta, grupe individua koje su odvojene ‘tijelima’, mogle biti izrazi grupnih duša sa jednog višeg nivoa…
Odgovor: Koga Zeus predstavlja?
P: (F) Otac svih bogova?
O: A implikacija toga je…?
P: (L) Da li Zeus predstavlja 7-mi denzitet?
O: Ili Zeus predstvalja poimanje 7-og denziteta?
P: (L) Da li ovdje mislimo na poimanje na način koji nije odgovarajući?
O: Nema “neodgovarajućeg” poimanja.
P: (L) Okej. Da li smo svi mi dijelovi… da li postoje mnogobrojne grupe koje su dijelovi jedne veće cjeline, ili većih cjelina, a koje mogu ‘diplomirati’ (maturirati, prim. prev.) samo onda kad se skupe u jednu cjelinu?
O: Više u smislu da to dovodi do bržeg napretka za većinu onih koji učestvuju u jednom takvom procesu.
P: (C) Da li smo mi dio jedne takve grupne duše ili grupe entiteta?
O: Šta vi mislite?
P: (C) Da jesmo.
O: I…
P: (C) Ja mislim da smo mi dio jedne grupne duše…šta god da to podrazumijeva, mi imamo svoj svrhu; mislim da nas sviju ovdje interesuju slične stvari a to je da otkrijemo istinu. A takođe i da sami napredujemo.
O: I…
P: (C) Kad jedna grupa napreduje, onda se to filtrira dole drugima…
O: Kako se to “filtrira dole”?
P: (C) Zato što mislim da je sve povezano.
O: A kako to?
P: (L) Sada razumijem! Sve to u vezi Zevsa, držanje djece, izlazak napolje u svim onim raznim pravcima, manifestacije ili uzorci definisani kao ‘božja djeca’ kroz sve one razne nivoe, tako da se na kraju sve to unaokolo vraća nazad u 7-mi denzitet.
O: A šta to znači kad se sve “unaokolo vrati nazad?”
P: (L) Sjedinjenje s Jednim. A sve se stalno kreće uokolo i uokolo.
O: A C___ kaže…
P: (C) Ako smo mi napravljeni po šemi mita o Zevsu, i ako smo otišli prema naprijed, a postoji i mnogo tih razbacanih fragmenata na Zemlji koji imaju raznorazna iskustva, i kako mi rastemo i napredujemo, i kako dolazimo do istine i cjelokupnog značenja, tako se ponovo spajamo zajedno sa svom onom mudrošću i iskustvima koje smo stekli.
O: Da, ali nije tu samo “Zemlja”.
P: (C) Oni su u istom tom procesu.
O: Da.
P: (C) Da li oni imaju drugačije mitove?
O: Oni imaju sve drugačije… Ali, na kraju se sve to stvarno svodi na isto!
P: (C) Onda bih mogla reći da kad svako ‘diplomira’ na osnovu svojih ograničenih fizičkih egzistencija, onda oni naseljavaju isti prostor u različitim vibracijama i kreću se prema drugim lekcijama i iskustvima i napretku kojeg ja sada u ovom momentu ne mogu zamisliti.
O: Ali, šta je to “ovaj momenat”?
P: (C) Ovaj momenat. Nisam razmišljala toliko daleko o svemu tome!
O: Ili jesi, samo što to jednostavno ne percipiraš kao takvo?
P: (C) Vjerovatno. Koliko se ljudi nalazi u ovoj grupi u kojoj smo ja i Laura, za svrhu obavljanja ovog posla?
O: To je na vama da otkrijete.
P: (C) Dobro, mislila sam da pogadam! Razmišljanje je električne prirode. Da li čovjek ostavlja neki električni eho i da li određene kombinacije mogu napraviti jednu harmoniju koja je kumulativna i eksponencijalna, tako da razmišljanje određenih grupa može napraviti više nego što je slučaj kod drugih, ili individualno?
O: Blizu. Sada jedna Sugestija: kombinujte frekvencije i vidjećete kako se razvijaju efekti jednog usmjerenog talasa; to ‘pakuje’ jak “udar.”
P: (LC) Ja sam stvarno radoznala. Osjećam da smo se svi mi ovdje skupili iz nekog određenog razloga. Imali smo dosta problema da bi stigli ovamo, svako od nas, ali smo stigli, a sada se samo pitam o čemu se tu sve radi? Zašto smo svi mi osjećali da nas nešto vuče, tako da smo jednostavno MORALI da budemo ovdje?
O: Ti se ne čudiš toliko, koliko ti je stalo do potvrde da si u pravu.
P: (LC) Ne znam. Jednostavno osjećam u sebi nešto snažno.
O: Svako od vas ovdje razmišlja na više od jednog nivoa. To već svakoga stavlja u jednu kategoriju koja je drugačija od status quo. Svi vi ovdje imate prilično razvijena čula, a nešto teži zadatak je učenje kako da se vjeruje tim porukama. Zapamtite, svi vi ste primili negativno programiranje na nivou trećeg denziteta, koje je zamišljeno tako da izbaci s kolosijeka vašu višu psi-svjesnost (vidovnjačku svjesnost, prim. prev.) Vi ste do sada već saznali da je to jedno pogrešno programiranje, a mi shvatamo da vam je mnogo teže da savladate i vaše podsvjesne centre. Strpljenje će vam se isplatiti, i to uveliko!!!
P: (P) Evo šta ja osjećam u vezi sa svim ovim: kad smo se skupili svi zajedno, energija koju svako od nas stvara u prisustvu drugog je jedan ključ; tu se radi o otključavanju nečega zbog čega smo se složili da se ovdje sada okupimo, mada to ne može sada biti očigledno ali će biti. To je ono kako se ja osjećam u vezi sa svim ovim. (LC) Okay, još jedno pitanje, a ono o čemu razmišljam je u neku ruku možda i sebično…
O: Stani malo, zapamti, vaša ravan postojanja je po samoj svojoj prirodi OPS i to je sasvim u redu, jer vi ste tamo gdje jeste zbog određenih razloga… Sada, draga L__, raspali i budi sebična koliko god ti je drago. [Smijeh]
P: (LC) Dobro, ako je tako! Želim da pitam o tome da li je između nas bilo nekih veza u našim bivšim životima? Ja sam sigurna da jeste. Da li postoje neke specifične veze is prošlih života između bilo kojih žena u ovoj sobi?
O: Prije nego što odgovorimo na to, željeli bi da čujemo šta vi podrazumijevate pod tim okolnostima prošlih života? Kako vi shvatate sam proces reinkarnacije?
P: (LC) Ja to shvatam kao povratak ovamo zajedno s ljudima koje ti izabereš da se s njima vratiš, a da izabireš one ljude s kojima si karmički povezan. (I) ja gledam na to malo drugačije…
O: Aha! Već imamo jednu razliku!
P: (I) Ja mislim da kad umremo i odemo u 5-ti denzitet, da mi pravimo neki pakt s ljudima u svakoj inkarnaciji, tako da kad se vraćamo tu ispunjavamo ono što smo se dogovorili. (LC) Da, u tom pravcu i ja razmišljam. Međutim, kada su oni postavili to pitanje, mislila sam da postoje ljudi s kojima se vraćaš nazad zato što su ti oni bliski. Neko može biti tvoja majka u jednom životu, pa tu postoji jedna ljubav koja vas veže, a takođe postoje i drugi ljudi s kojima se vraćaš ovamo zato što tu morate razriješiti nešto, možda da se i oprostite s tom osobom umjesto da se zbližavate s njom.
O: To je djelomično tačno. Ali, postoji i više od toga. Na primjer, neko se može inkarnirati na različitim ravnima postojanja, ne samo ovoj koju vi trenutno percipirate. A neko se može inkarnirati na više nego jednoj ravni postojanja, ukoliko je on dovoljno napredan da učini tako nešto.
P: (L) Da li nam sugerišete to da smo svi mi koji smo ovdje dio jedne te iste jedinice (ili grupe, prim. prev.) duša?
O: Da! U određenoj mjeri, ali ćete još tek morati da razumijete šta u tom smislu podrazumijeva pojam “jedinica duša” (“soul unit”, prim. prev.). A naravno, to takođe ima više od jednog značenja. “Trik” koji će OPS životna forma 3-ćeg denziteta morati da nauči, prije tranzicije u 4-ti denzitet ili na samom prelazu, je da razmišlja u apsolutno bezgraničnim pojmovima. Prvi i najčvršći korak u tom procesu je da se uopšte ništa ne anticipira. To je za vas i najteže. Mi to razumijemo, a to je i razlog zašto vam stalno ponavljamo tu tačku. Na primjer, zamislite mogućnost da bi neki od vaših bivših života mogao takode da bude i jedan budući život?
P: (P) Dobro, htjela sam samo reći da smo svi mi ovdje doputovali nazad u vremenu ovamo kako bi promijenili ovo kako stvari sada stoje. Mi smo se umetnuli u ovaj vremenski period kako bi se probudili i vidjeli šta se stvarno dešava. Znam da je to 3D način razmišljanja ali je to i jedini način kako bih to mogla opisati. Mi smo gledali unazad na to kako su se stvari odigravale, na svijet kakav je on sada a onda smo otišli unazad kako bi promijenili te stvari. Mi smo došli ovamo iz budućnosti da bi se probudili sada, zato što se prije nismo probudili. Zbog toga što je ovaj svijet išao u tom pravcu, i što se NEŠTO moralo preduzeti. To je ono što ja vidim. Ne samo to, događaju nam se stvari koje nas sprečavaju da se probudimo! Svi mi smo u našim životima bombardovani tim stvarima.
O: To je iznenađujuće blizu istini. Sada ponovo… molimo vas da za jedan momenat razmislite o tome.
P: (L) P___ je rekla da smo se mi vratili nazad iz budućnosti i umetnuli se u ovu vremensku liniju…
O: Da. To je skoro potpuno tačno!
P: (L) U vezi inkarnacije koju smo pominjali prije par minuta, moguće je da smo mi inkarnacije samih sebe na različitim nivoima. Ovo je samo jedan od nivoa na kojima boravimo ali postoje i drugi dijelovi nas na drugim nivoima koji razmišljaju i rade neke druge stvari a te druge nivoe možemo percipirati s naše strane kao budućnost…
O: Možda za neke od vas, ali nećemo sada trčati pred rudu.
P: (P) Kasiopejci kažu da su oni MI iz budućnosti. Tako smo i mi onda kao ONI u budućnosti, a neki od onih koji su u budućnosti vratili su se nazad kao mi, da urade ovo što radimo, kako bi ispravili ono što se desilo na Zemlji…
O: Blizu, ali je mnogo kompleksnije od toga. Za vas bi bilo teško da to potpuno razumijete na ovoj tački, ali recimo da ste blizu. Sada trebate ‘reflektirati’ sve što se nalazi u ‘reflekciji’ (odrazu, prim. prev.)!
P: (L) Šta je razlog za korištenje pojma “reflekcija?”
O: “Alisa kroz ogledalo”.
P: (L) Kad je ona prošla kroz ogledalo, došla je u jednu alternativnu realnost. (I) Da li se mi svi nalazimo u nekoj alternativnoj realnosti?
O: Da. Ali opet, zar nisu sve realnosti “alternativne?”
P: (P) Ja mislim da mi stvaramo jednu mogućnost koja ne bi postojala da se mi NISMO zajedno vratili ovdje nazad.
O: Da, ali zar to nije tačno za većinu sličnih slučajeva. Pitanje je u kom stepenu je nešto značajno.
U onim mitovima srećemo postavku da čovjek samo ponavlja djela bogova; njegov kalendar komemorira, u periodu od jedne godine ili drugim dužim ciklusima, sve kosmogonične faze koje su se odigravale na počecima, ili koje se neprestano odigravaju na jednom drugom nivou realnosti.
Mitovi su samo jedna mnogo kasnija formulacija jednog arhaičnog sadržaja koji pretpostavlja jednu apsolutnu realnost, ili nivoe realnosti koja je izvanljudska. Ukoliko počnemo da razmišljamo o našoj realnosti kao o dijapozitivima koji se projiciraju preko projektora iz jedne hiperdimenzionalne oblasti postojanja, onda moramo početi razmišljati i o samim tim arhetipskim dramama. Ukoliko pretpostavimo da smo mi produžetci naših ‘viših Ja’, koji ispunjavaju ciljeve velikih Kosmičkih Drama, onda ćemo se susresti sa par veoma važnih koncepata.
Prvi od tih koncepata je Slobodna Volja.
Dobro, da se vratimo sada nazad i vidimo šta je Shaykh Ibn al-‘Arabi rekao u vezi toga:
Vi bi trebali znati to da je božanski poziv upućen i vjerniku i nevjerniku, poslušniku i neposlušniku… Taj poziv potiće samo iz božanskih imena. Jedno božansko ime poziva nekoga ko se nalazi pod upravom nekog drugog božanskog imena kad zna da se primakao kraj periodu djelovanja svojstava drugog imena unutar te osobe. Onda ono ime koje ga poziva preuzima vođstvo. Tako se to nastavlja u ovom svijetu i sljedećem. Odatle, sve drugo što nije Bog, poziva se od strane jednog božanskog imena da dođe do prirodnog stanja kojem to ime teži. Ukoliko se predmet poziva odazove, onda se on naziva “poslušnikom” i postaje “čestit”. Ukoliko se ne odazove, on se naziva “neposlušnikom” i postaje “bijedan.” [Futuhat, II 592.32]
Ovo nam daje jednu naznaku u vezi istinskih razmjera naše tzv. Slobodne Volje. U suštini, to doprinosi činjenici da mi možemo identificirati KOJU arhetipsku dramu živimo i prihvatiti je, osvjedočiti je u našem umu, i ubrzati ili produžiti njeno finale. Mi je ubrzavamo pomoću naše “poslušnosti” prema “pozivu” ili je produžujemo njegovim odbacivanjem ili “neposlušnošću”. U prvom slučaju, ishod može da bude u našu korist, ukoliko smo pažljivi i želimo da “završimo tu dramu” unutar određenog arhetipa, makar i samo simbolično, (što je čest i najmudriji izbor u slučaju kad je čovjek zahvaćen nekom dramom sa velikim negativnim potencijalom); a u drugom slučaju, mi možemo odbiti da primimo dramu k znanju, nastaviti da se borimo protiv nje kao muha koja neprestano udara u prozorsko staklo, i kao rezultat toga ostati potpuno skršeni. Naravno, problem kojeg mnogi ljudi imaju leži u razumijevanju toga da se oni ne MORAJU sjećati svojih prošlih života da bi “učili”. Duša ima svoje vlastito pamćenje.
P: (L) OK, dopustite mi da vam postavim jedno pitanje. Kad govorimo o vremenu, željela bih da upitam šta je to memorija u odnosu na vrijeme? Jedan način poimanja vremena ukazuje nam da je ono ‘sada’, stalno-prisutno sada. Dobro, mnogo ljudi se sjeća njihovih mnogih ‘sada’, neki ljudi se ne sjećaju nikakvih ‘sada’, pa se čini da je memorija jedna povratna funkcija anticipacije. Anticipacija bi tu skoro potpuno ličila pamćenju iz ‘budućnosti’ a pamćenje kao povratna anticipacija iz prošlosti. Tako, ukoliko je vrijeme samo jedno obično ‘sada’, šta je to pamćenje?
O: Svjesni i podsvjesni zapis opažanja.
P: (L) Ok. Ako je pamćenje podsvjesno i svjesno zapisivanje opažanja, kad neko akumulira dovoljnu količinu memorije, da li taj postaje ‘vanvremenski’?
O: On je uvijek vanvremenski.
P: (L) OK, ali da li onda ta osoba postaje svjesna svoje vanvremenosti?
O: U 4-tom denzitetu.
P: (L) OK. Da li jedan elektron ima memoriju?
O: Elektron je posuđena jedinka iz 7-og denziteta.
P: (L) Dobro, u onom znaku u žitu, kojeg ste vi dizajnirali tako da predstavlja ‘Atomsku Strukturu’, bili su koncentrični krugovi i one tri stvari na vanjskim uglovima trougla, jedna je bila cik-cak, jedna jednostavna i okrugla a jedna je ličila na neku vrstu točka koji je imao male odjeljke. Da li je ono cik-cak, bilo elektron?
O: Neispravan koncept, atomska struktura ujedinjava elementalne atome.
P: (L) Šta je to elementalni atom, u odnosu na obični atom?
O: Elementalno definiše singularno tijelo strukture. Unutar, kao: “elemenat od”. Elektron je elemenat atomske strukture.
P: (L) Da li postoji išta u vezi atoma što drži memoriju?
O: Memorija je subjektivna, atom nije.
P: (L) Pa, neki atomi se čine pomalo subjektivnim.
A: Ne, to je tvoja interpretacija.
P: Ukoliko je memorija svjesno i podsvjesno zapisivanje opažaja, kao što vi tvrdite, a onda dođe do “pripajanja realiteta”, što ste vi opisali kao neku vrstu manipulacije vremena, da li to automatski mijenja i individualnu percepciju?
O: Percepcija “uskače” na svoje mjesto prema označivačima (markerima, prim. prev.) u vječno prisutnom kontinuumu.
P: Šta su ti markeri?
O: Doživljajni prekidi u perceptualnoj oblasti produžavanja.
P: Markeri su doživljajni prekidi. Znači, kad neko doživi prekide i kad oni postanu markeri…percepcija uskače na mjesto… da li to znači da kad dođe do percepcionog prekida, da neki dio psihe pokušava da premosti taj procjep uskačući u nešto kao…
O: Definicija prošlih odgovora biće vam jasna samo nakon određene refleksije, dragi moji!
P: Okej, kažete da je memorija subjektivna a atom nije. Ako je memorija subjektivna ono što ste upravo opisali znači da svaka pojedina osoba ima malo drugačiju perspektivu, čak i kad su one uključene u iste događaje ili vremenske sekvence.
O: Naravno! To je riznica za učenje.
P: Ko je rizničar?
O: Učenik.
P: Ali ipak, ono što ste rekli navodi na to da jedan atom ima objektivnu egzistenciju. Da li je to tačno?
O: Da.
P: Recite nam molim vas šta čini objektivnost?
O: Trud od strane posmatrača da ostavi predrasude “pred vratima”.
P: U kakvom je odnosu taj napor posmatrača da ostavi svoje predrasude pred vratima sa objektivnom egzistencijom jednog atoma?
O: Jedan atom, kao što je to slučaj i sa svim ostalim, ne može postojati bez posmatrača.
P: Znači, u slučaju objektivnosti jednog atoma, a ukoliko čovjek kao posmatrač nije objektivan, gdje je taj posmatrač koji čini atom objektivnim, da li taj atom ne postoji ako nema posmatrača?
O: Da. U vezi sa posljednjim komentarom.
P: Znači, posmatrač mora postojati. Mora li posmatrač biti čovjek?
O: Posmatrač mora biti svijest.
P: Ako kažete da jedan atom ima objektivnu egzistenciju, a on postoji samo ukoliko je percipiran od strane neke svijesti, onda atom nema jednu objektivnu egzistenciju, da li je to tačno?
O: Ne.
P: Okej, kakva je razlika? Vi kažete da je objektivnost jedan POKUŠAJ od strane posmatrača da ostavi predubjeđenja pred vratima.
O: Bez svijesti, nema ni objektivnog ni subjektivnog!!
P: Znači srž problema je u tome da moramo pokušati predubjeđenja ostaviti pred vratima, na isti način kao što bi čovjek morao biti bez anticipacije da bi nešto stvarao?
O: Da.
P: Dobro, to je VEOMA varljivo… (A) Da li je svijest objektivna?
O: Svijest je objektivna dok nema mogućnost da izabere drugačije.
P: Šta je stimulus za tu promjenu, za davanje mogućnosti izbora?
O: Uvođenje predubjeđenja.
P: U kosmičkom smislu, kosmičkoj svijesti, u smislu Jedne Ujedinjene Svijesti, šta je tu stimulus za pojavu mogućnosti izbora?
O: Kad vaše putovanje završi sjedinjenjem s Jednim, sve takve lekcije će biti završene.
P: Ali to nije odgovor na moje pitanje.
O: Da, to jeste odgovor!
Sada se ponovo vraćamo na proučavanje prirode. U našim navodima o Prirodi kao izvoru znanja, bio je i ovaj pasus iz Psalmi:
Nebesa kazuju slavu Božju i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski. Dan danu dokazuje i noć noći javlja. (“Day after day pours forth speech, and night after night shows forth knowledge,” – za razliku od prijevoda Đure Daničića, ovdje bi bukvalan prijevod bio: “Dan za danom pljušti govor a noć za noću sipa znanje”, prim. prev.) Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi čuo glas njihov. Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i riječi njihove na kraj vaseljene. [Psalam 19: 1-4]
To je i ona tačka na kojoj počinjemo da razumijevamo našu realnost. Nebeski mitovi su arhaične predstave Arhetipa. Proučavanjem tih priča i njihovih likova mi možemo veoma mnogo saznati o svakoj ljudskoj situaciji ili drami u kojoj se možemo zadesiti. Mi se takođe možemo identifikovati s nekim junakom ili (pozorišnim) komadom koji je aktiviran da se “odigra”. Kad jednom odredimo dramu koja se odigrava u datom momentu (ona se može otegnuti godinama, pa čak trajati i čitav jedan životni vijek, a ona može biti i samo neka “mini-drama” koja traje nekoliko minuta, sati ili dana), onda mi u njoj možemo potpuno aktivirati našu participaciju SA ODREĐENIM STEPENOM KONTROLE.
Prepoznavajući predstavu koja se odigrava, bivajući svjesni tog našeg “komada”, mi formiramo jednu vezu između nas i režisera, producenta ili scenariste te drame iz viših denziteta! Mi se ‘psihički’ (vidovnjački, prim. prev.) “povezujemo” s njima na jedan realan i simbiotičan način. A kad se povežemo, mi onda dobijamo pristup jednoj Slobodnoj Volji koja nam normalno ne stoji na raspolaganju.
Joseph Chilton Pearce je bio svjestan toga da nešto mnogo više ima udjela u našoj realnosti nego što mnogi pretpostavljaju, i on je to nazvao – “Kosmičko Jaje”. Čini se da je on tu bio u pravu, možda i više nego što je to sam mogao pretpostaviti. Ukoliko su Misaoni Centri Kosmička Jaja koja se nesu na 6 denzitetu, a inkubiraju i legu na 4-om denzitetu, onda mi imamo samo jedan problem s kojim se moramo pozabaviti a to je da odredimo KOJE JAJE JE NAŠE?
Nadalje, ukoliko nam se ne sviđa naše sadašnje jaje, možemo li ga “razbiti” i izaći napolje iz njega?
Dobro, ovdje opet dolazimo na onaj vječni problem ‘zamke 22’.
P: (L) Kad govorimo o dimenzionalnim zavjesama onda pričamo o odjeljcima na istom nivou denziteta, da li je to tačno?
O: Možda.
P: (L) Da li dimenzionalne zavjese mogu biti na između dimenzija na istom nivou denziteta?
O: Da.
P: (L) Da li su dimenzionalne zavjese takođe nešto što se javlja između nivoa denziteta?
O: Da.
P: (L) Tako, dimenzionalna zavjesa je tačka na kojoj se javlja jedna određena promjena… šta uzrokuje tu promjenu?
O: Priroda.
P: (L) Šta definiše tu promjenu?
O: Doživljaj.
P: (L) Da li je to na bilo koji način u vezi sa atomskom ili kvantnom fizikom kretanja atoma?
O: Da.
P: (L) Okej. Jedan atom je u 3-ćem denzitetu. Šta njega čini različitim od atoma u 4-om denzitetu?
O: Realnost.
P: (L) Šta čini razliku između jedne oblasti i druge?
O: Pretpostavke.
P: (L) Okej, kad nešto pretpostavljamo ili očekujemo, to je ono što mi percipiramo o tom atomu zavisno od toga u kojoj realnosti se nalazimo, da li je to tačno?
O: Blizu.
P: (L) Šta određuje naše pretpostavke?
O: Iskustvo. Svaka stvar koja postoji je samo jedna obična lekcija.
P: (L) Okej, kad smo jednom naučili određene lekcije, kao kad doživimo određene stvari, onda se i naše pretpostavke mijenjaju?
O: Da.
P: (L) Okej, da li će nam taj talas koji se kreće u našem pravcu omogućiti da doživimo nešto što će promijeniti naše pretpostavke?
O: Zamka 22: Jedna polovina je da vi trebate promijeniti svoje pretpostavke kako bi doživjeli taj talas na pozitivan način. Sve je samo jedna lekcija, i ništa, ponavljamo, ništa više.
Kako dobijamo iskustva koja mijenjaju naše pretpostavke?
Sada ćemo ponovo pogledati naše Drvo Života. Možemo primjetiti da se u obje verzije, u Kosmičkom i u Ljudskom ogledalu, kroz 5-ti denzitet na Centralnoj osovini, “recikliraju” različiti nivoi različitih denziteta. Između tih Centara postoji neka vrsta “hodnika”, ali ti “hodnici” nemaju “dodirne tačke” na Centralnoj osovini koje bi omogućile “pomak” Misaonih Centara ili “pretpostavki”. Iz toga možemo zaključiti da je prilično teško “promijeniti polaritet” bez nečega što bi nam to moglo olakšati (ili bez “Pomoćnika”, prim. prev.). To je i razlog zašto su putovi Monaha, Jogija i Fakira tako teški. Oni pokušavaju da premoste taj procjep bez mogućnosti za ostvarenje veze s Pomoćnikom na Centralnoj osovini.
Primjećujemo da je na Kosmičkom stablu Znanje ima poziciju “Pomoćnika” odnosno onoga koji pospješuje ili omogućava kruženje energija 6-og denziteta u smislu njihovog kretanja ka Jedinstvu s Jednim, što znači ka jednom momentalnom (ili bezvremenom) Bitku i Ne-Bitku, što onda započinje jedan novi krug svijesti koja se regeneriše kao gusta materija i svijest koja izniče bilateralno u Prekrasna (Milosrdna) Imena Božja i Zlokobna Imena Božja, kako bi se nadalje drama ponovo mogla započeti.
Kada gledamo u Ljudsko Drvo Života, što je samo jedan odraz u ogledalu, tu vidimo da je pozicija Znanja sada genetičko tijelo koje se nalazi NA Centralnoj osovini. Tada shvatamo da je TO naš “pomoćnik”.
Genetičko tijelo je kontrolni centar fizičkog tijela jer ono transducira energije Centralne osovine tako da onaj Misaoni Centar koji dominira, istovremeno i kontroliše fizičke doživljaje. I ne samo to, mi ovdje možemo vidjeti i druge mogućnosti – kao npr. da su znanje i genetika DIREKTNO INTERAKTIVNI. Na nivou 3-ćeg denziteta GENI su LOGOS!
U početku bješe Riječ, i Riječ je bila u Boga, i Riječ je bila sam Bog. Ona bješe u početku u Boga. Sve stvari su postale kroz Njega; a bez njega čak ni jedna jedina stvar nije postala.
Zvuči kao Kosmički Hromozomi! Kroz našu genetiku mi imamo potencijal da se uskladimo sa Centralnom vertikalnom osovinom i “mijenjamo Misaone Centre”. A isto kao što je Priroda 2-og denziteta jedna reflekcija Znanja 6-og denziteta na Kosmičkom Drvetu, tako je i naš genetski kod reflekcija na 2-om denzitetu svega onoga što postoji kao potencijal unutar NAS kao ljudskih bića.
I čak bi se moglo reći da SVA priroda postoji unutar NAS.
…Kao bio-inženjerisana bića trećeg denziteta vi predvodite švedski sto-paradu svega onoga što vas okružuje u fizičkoj oblasti. … Svaka individua posjeduje cjelokupnu kreaciju unutar svog uma. … Svaka duša je toliko moćna da može stvoriti ili uništiti cjelokupnu egzistenciju, kad bi znala kako. …Vi možete stvarati alternativne univerzume ukoliko hoćete i boraviti u njima. Vi ste svi duplikat univerzuma unutar kojeg boravite. Vaš um predstavlja sve što postoji. “Zabavno” je gledati koliko toga vi možete da dosegnete. … Izazovi su zabava. Šta mislite gdje su granice vašeg uma? … Ukoliko granice ne postoje, kakva je onda razlika između vašeg uma i svega ostalog? … A kad dvije stvari nemaju apsolutno nikakvih granica, onda su one upravo jedna te ista stvar. [Kasiopejci]
Da li je to TAKO?!
Vidite, naši geni su manje više inkodirane kopije svih mogućih “drama” u kojima mi možemo učestvovati. Većina tih informacija su kao zatvorene knjige, koje su uskladištene u jednoj sobi koja nikada nije otvorena. Mi imamo potencijal da uz pomoć znanja i upražnjavanja određenih radnji otvorimo te knjige i “povežemo se” sa Centralnom Osovinom, te tako ostvarimo i jedan “pomak” u suštini ili “Imenu” pod čijom se dominacijom nalazimo. Čineći to mi dobijamo mogućnost da uzmemo učešće u jednog drugačijoj “drami” ili mitu ili filmu iz 4-tog denziteta koji se projicira u treći denzitet.
P: (SV) Želim da postavim jedno pitanje: ukoliko vrijeme ne postoji, onda nema ni prošlosti ni budućnosti; ne postoje ni prošli ni budući životi, ne postoji ni takva stvar kao što je reinkarnacija, kako onda možemo mi…
O: Da, reinkarnacija postoji. Ovdje trčite ispred samih sebe. Mi nikada nismo rekli da reinkarnacije nema.
P: (SV) Ali, ako vrijeme ne postoji? (L) Sve se dešava simultano. Mi imamo sve te živote odjednom. (SV) Da li postoji neki način da se povežemo sa drugim dijelovima sebe?
O: Zamislite to ovako: mi ćemo pristupiti vašim bankama pamćenja i dati vam jednu drugu referencu… Vi znate kako izgleda slajd-projektor? Da bi vam dočarali da osjetite šta je to stvarno proširena priroda realnosti, zamislite sebe kako posmatrate jednu veliku prezentaciju slajdova preko projektora, sa velikim točkom na projektoru punim dijapozitiva. U svakom datom momentu na tom putu vi gledate jedan poseban dijapozitiv. Međutim, svi ostali dijapozitivi se nalaze u točku, zar ne? A, naravno, to se uklapa u vašu vertikalnu realnost, što se uklapa u krugove unutar krugova i krugove unutar krugova, koji se takođe uklapaju u Veliki Krug (ili Ciklus, prim prev.) koji se takođe poklapa s onim što smo vam već prije rekli: Sve što postoji, to su lekcije. To je sve što jeste i mi vas molimo da uživate u svemu tome dok gledate slajd-prezentaciju…. A ako pogledate prema nazad ka centru projektora, vidjećete porijeklo i suštinu same kreacije, što je na sedmom nivou gdje ste u uniji s Jednim.
P: (V) Da li se ovako očajno osjećam zbog nekih stvari iz prošlih života ili zbog ovog života?
O: Oboje. Kao jedan drugi “slajd” u redeniku na projektoru.
P: (V) Šta? (L) U tom redeniku od problema iz mnogih života?
O: Blizu.
P: (V) Jedna od stvari koje mi najteže padaju je moje gađenje na čovječanstvo i ono što ljudi rade, i kako je sve to ružno… ali to je sigurno samo jos jedan slajd iz onog redenika na projektoru. Mislim da ne mogu to više da slušam…
O: Da, ti možeš i bilo bi mudro ako bi slušala. Vidi, V___, ne postoji ništa što sprečava tebe, i bilo koga drugog u vezi s tim, da upadnete u pravi otvor za jedan svoj uravnotežen profil učenja, možete jednostavno pokretati redenik prema naprijed… sve dok ne dođe pravi otvor a onda jednostavno “uskočite” u njega na svoje mjesto!
P: (L) Vi koristite tu alegoriju; od čega bi se sastojalo pokretanje tog “redenika”?
O: Otkrijte… zato što je učenje zabavno!
P: (L) Da li postoji neka fiziološka veza sa… ili je to striktno u vezi sa vidovnjačkim, psihološkim ili je u vezi s učenjem?
O: Igra žmurke, pronađite i donesite.
Ovdje imamo jednu od naznaka kako nam može pomoći proučavanje prirode. Ukoliko je naša genetika jedan fizički interfejs između nas i vertikalne osovine, ukoliko je ona fizička manifestacija Misaonih Centara kroz koje je naša egzistencija prominira, onda bi mi morali ispitati prirodu i stvorenja unutar nje kako bi bili u stanju da tačno odredimo koje potencijale bi mogli sprovoditi u djelo, koje potencijale mi MOŽEMO aktivirati a koji možda nisu aktivirani, i kako da suzbijemo one potencijale koji pripadaju Misaonim Centrima koje NISMO izabrali da budu arbitri naše sudbine.
Mi možemo proučavati prirodu i otkriti da se Arhetipi manifestuju u našim životima i ako nam se ne sviđa scenario, mi možemo otkriti načine kako da “promijenimo kanal”, da tako kažemo. To znači da mi možemo stvarati našu vlastitu realnost u smislu “promjene kanala,” odnosno, toga koji će misaoni centar kontrolisati nas život. To bi takođe podrazumijevalo da mi imamo mogućnost izbora u tome kojeg ćemo se Božjeg Lica držati!
Mi imamo jednu “alatku” za proučavanja Prirode, koja je sredstvo za određivanje i koja ukoliko se pravilno koristi, može da nas vodi do donošenja “čestitih” odluka koje će aktivirati našu DNK na takav način koji će nas uskladiti sa Tri Svijeta centara naše Duše i sa Četiri Svijeta naših Tijela egzistencije.